VETERNICA1

ponedjeljak, 23.06.2008.

24.lipnja - Rođenje svetog Ivana Krstitelja, Ivanje

Rođenje Isusova preteče i događaje u vezi s njime opisuje nam sveti evanđelist Luka u I. glavi svoga evanđelja ovako:
«Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom. Osmog dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom ali majka njegova reče: «Ne tako, nego neka se zove Ivan! « Odvrate joj: «Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom.» Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: «Ivan mu je ime» Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi ta je govorio i hvalio Boga.»
Svetog Ivana Krstitelja obično slikaju kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore obučena u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom:»Evo Jaganjca Božjeg!» Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili čak na ruci. Slikari koji su željeli prikazati njegovu smrt prikazuju mu glavu na pladnju. Njemu se za zagovor preporučuju pastiri, seljaci i razni obrtnici. U pomoć ga zazivaju i bolesnici pogođeni raznim bolestima. Dobro je da mu preporučujemo i svoje duhovne potrebe, osobito da bi nam izmolio milost da Isusa što bolje upoznamo, ljubimo i slijedimo.

Najvažniji običaj je paljenje Ivanjskih vatri, kresova primjerice u Senju: 10 dana pred blagdan sv. Ivana Krstitelja počinju se sakupljati veliki kupovi borovice (smriča) potpaljuju se i preskaču; postojao je običaj da se mala djeca nakađuju nad tim vatrama. To traje do 8 dana nakon Ivanja. Te se lomače nazivaju KOLEĐE po neznabožački štovanoj božici COLEDA kojoj su u čast palili takve vatre.
Po čitavoj Hrvatskoj oko Ivanjskih kresova pjevale su se pjesme:

«Lep nam Ivo kres nalaže na ivanjsko navečerje
Oj lado lado , oj Ivo lado
Z desnum rukum kres nalaže, z levum rukum frulu svira
Njega majka domu zvala: «Hodi Ivo na večerju»
«Večerajte ne čekate , divojke su u kolo došle
se divojke i snašice, ja ih moram nadigrati, nadigrati , naplesati.»

Ivanjske se vatre razlikuju od Vuzemki koje se slažu u obliku stošca, dok su ove rađene više u širinu nego u visinu. Tako je postojao običaj plesanja preko vatre ali i preskakanja preko njih. Znale su se i potpaliti dvije vatre jedna do druge pa su između njih prolazile majke s nejakom djecom u vjeri da će taj očisni čin očuvati njih i djecu cijelu godinu dana.
Kad vatra sutradan dogori protjerivala bi se stoka (blago) preko pepela zbog očuvanja od stočnih bolesti i drugih nedaća.
Ponegdje se na kresove išlo s bakljama (običaj zabilježen u Slavoniji) koje su se bacale u krijes. Isto bi tako dječaci s bakljama trčali po selu, preko polja odgoneći tako zle sile.

Evo priče kojom je narod objasnio paljenje Ivanjskih kresova: Neka žena kojoj je kuga ubila devetero djece htjela se ubiti tako što je zapalila hrpu smrekovine. Susjedi su je spasili no od tog časa kad je smrekovina izgorjela prestala je harati kuga. Od tada se na taj dan pale vatre «da se kuga opet ne povrati».

Osim vatre u užem hrvatskom području običaj je ophoda zvan ladarice, krsevalje, krisnice, ivančice i sl. Djevojke obilaze selo obučene u svečano ruho s vijencima od cvijeća na glavi ili s poznatim djevojačkim dijedemima (partama). Često ih prate i dečki (kresničari, pobirači) koji sakupljaju darove.
Ladarice pjevaju i plešu kolo oko košare – ukućani su im znali negdje nasuti paprati i cvijeća (ivančica) ukrug pa su stale u taj krug i ladale.

«Lado, lado, falen budi Jezuš Kristuš;
Jezuš Kristuš i Marija, lepa lado
Bog pomogne tomu stanju, tomu stanju gospodaru
Ponajbolje gazdarici pri si hiži družinici
Od najvekšega do najmenšega
Rodilo vam pole žitkom saka laca pol vaganca
Rodilo vam trsje vinom saka loza pol vedarca
Rodil vam lug žirom saka grana pol vagona

Ne držite nas totu duže tu je blaca do kolenca
Belem volem do jermenca šarem kravam do vimenca
Mi idemo prašnim potom –ostalo vam totu zdravje
Vam na domu nam na putu!»

Ili

«Darujte nas ne držite nas mi ne mremo pri vas biti moramo dale iti
darujte nas ne držite nas, ne držite nas otpravlajte nas
mi smo noćas malo spale, malo spale rano stale.

Kad su ih darovali:
«Lepa fala stari majki ki su dare daruvali
mi vam fali Bog im plati i denešnji slavljenik sv. Ivan.»

Ako nisu ništa dobili:
«Pred kućom vam borovica nestala vas polovica
pred kućom vam stara ruška, ubila vas Boža puška» …

Od davnina je postojao još jedan običaj na Ivanje koji je danas gotovo svugdje u Hrvatskoj isčezao – vijanje vijenca koje djevojke udavače bacaju u tekuću vodu i kamo vijenac dopliva tamo će se (po vjerovanju) udati. Prilikom bacanja vijenca pjevale su:

«Djevojka je berberiku brala, nabrala je krilce i rukavce
isplela je tri zelena vijenca, jednoga je svojoj seki dala
drugoga je na glavu metala, trećega je niz vodu spuščala
«plivaj plivaj moje zeleni vjenče, dok doplivaš do Ivina dvora
ti upitaj lijepog Ive majku je li Ivu sina oženila
ako ga nije oženila nek ne uzima mladu udovicu
već nek uzme mladu djevojčicu
udovice obljubljeno lice u djevojke bijelo i rumeno.»

Rašireno je gatanje po Ivanjskom cvijeću: vjerovalo se da će cvijeće zataknuto uoči Ivanja u pukotine kućnih zidova (ili ostavljeno drukčije npr. u kanti s vodom) pokazati sudbinu života, bolest smrt i dr. u idućoj godini onima kojima je svaki cvijet bio namijenjen.
Vjeruje se da se na taj dan ne smije odbiti kumstvo ako vas netko zamoli. Po Dalmaciji ovaj blagdan ima još i naziv sv. Ivan Kupovac jer je postojao običaj kupovanja stoke na Ivanje.
Vjeruje se i da sunce na Ivanje tri puta poskoči u podne kao i da u Ivanjskoj noći «gore zakopani novci» plavkastim plamenom u zemlji te ih se može pronaći. Tko vjeruje nek izvoli.
Prije Ivanja treba se moliti za kišu jer kiša poslije Ivanja znači da će i u vrijeme žetve padati. Kiša na samo Ivanje znači da orasi neće roditi. Ako kukavica još dugo poslije Ivanja kuka trebamo se bojati neplodnosti i skupih vremena.

«Dođi dragi k meni na Ivanje, spremit ću ti provu i tikvanje.» - stihovi su ih jedne narodne pjesmarice koja nam pokazuje da su nekad u davna vremena već za Ivanje dozrijevale tikve.

24. lipnja - Marija Pomoćnica

Osim kod bolesti Blaženoj Djevici Mariji molimo se i u trenucima tjeskobe; naime danas je puno nesretnih ljudi koji su žrtve civiliziranog načina življenja jer želje su prevelike. Ljudi su vođeni željama postali otuđeni (sebični); pritom se izgubila ona prisnost među susjedima/rodbinom jer su dobrosusjedski i rodbinski odnosi opterećeni zavišću.
Gotovo svakodnevno možemo naići na osobu kojoj je potrebna naša pomoć no ljudi kao ljudi prečesto traže sami za sebe opravdanje govoreći «zasuči rukave i radi kao i ostali» ili pak za starce «što si radio cijeli život da sada prosiš». Tako sami sebe tješimo i dajemo si lažne razloge da ne pomognemo drugima, da ostanemo škrti i sebični. Ako premostite vlastitu sebičnost i pomognete ne očekujte zahvalnost jer je u većini slučajeva od ljudi nećete dobiti. Dobivate bogatstvo na nebu. Jer kaže se : «Sve što čovjek čini, dobro ili zlo to i nasljeđuje – svih svojih djela svako je nasljednik», «Zla djela (jednako kao i dobra) su kao procesije – obavezno se vraćaju otkud su krenula.»
Stihovi jedne krasne pjesme kažu: «Ne budite srca tvrda živeč svoje sretne dane
Dopustite da u njega malo tuđe patnje stane.»

15. lipanj - Sveti Vid , mučenik

Sveti Vid pripada među one svece koje puk veoma štuje ali i one o kojima malo povijesno zajamčeno znamo. Uvršten je u slavnu skupinu takozvanih 14 zaštitnika u velikoj nevolji. Među tim svecima nosi rekordan broj 34, tj. 34. patronata, bilo raznih životnih nezgoda u kojima ga ljudi zazivaju, bilo što ga pojedini staleži slave kao svoga zaštitnika. Tako npr. svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, požara, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svoga zaštitnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, kazandžije, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida.
«Sveti Vid daj nam dobar vid.»

Sveti pomoćnici
Spomendan svetog Vida daje nam povod da upoznamo skupinu svetaca koje, kao i njega pučka predaja smatra naročito moćnim zagovornicima u raznim potrebama i teškim situacijama. Broj svetih pomoćnika kreće se između 14 i više. Najčešći je broj 14. To su Sveti Akacije, pomoćnik protiv glavobolje i tjeskobe, Sveta Barbara (zazivaju je u pomoć protiv groma i nenadane smrti), Sveti Blaž (pomoćnik u bolestima grla), Svata Katarina (djevica i mučenica, zaštitnica kršćanskim filozofa i pomoćnica u fiziološkim nedostacima jezika), Sveti Cirijak (pomoćnik protiv đavolskog opsjednuća osobito u času smrti), Sveti Kritstofor (zaštitnik protiv prometnik nesreća, uragana i kuge), Sveti Dionizije (mučenik, koga slikaju s glavom u ruci kao aluziju na njegovo mučeništvo, a zazivaju ga u pomoć protiv đavolskog opsjednuća i glavobolje), Sveti Egidije (koga prikazuju u benediktinskog kukuljici s košutom kraj njega, a zazivaju ga u svim nevoljama, a osobito da odstrani opasnost ognja, uključujući i onaj pakleni), sveti Juraj (zaštitnik srednjevjekovnih vitezova, vojnika, zazivaju ga u kožnim bolestima), Sveta Margareta (djevica i mučenica, koju zazivaju trudnice), Sveti Pantaleon (zaštitnik liječnika i sušičavih bolesnika) i sv. Vid o kojem smo već pisali.

LIPANJ ILITI KLASEN

Lipanj je mjesec posvećen Presvetom Srcu Isusovu. U crkvama se obavljaju lipanjske pobožnosti li barem devetnica pred blagdan Srca Isusova.
Treći petak po Duhovima (osam dana po Tijelovu) slavi se blagdan koji na poseban način časti Krista Boga i čovjeka, te njegovu ljubav, koju simbolizira Isusovo Srce. To je blagdan Presvetog Srca Isusova. Za mnoge je jedan od najomiljenijih blagdana. Početak štovanja Presvetog Srca Isusova neki vide već kog crkvenih otaca. A u 13. i 14. stoljeću to se štovanje bitno raširilo jer su jak poticaj za štovanje dali mistici onog vremena. U 17. stoljeću štovanje Srca Isusova dostiže vrhunac. Ukazavši se sestri Margareti Mariji Alacoque, iz reda Pohođenja (između 1673. i 1675.) Isus je objavio kako on želi da se u Crkvu uvede blagdan u čast njegova Srca i da se on slavi u Petak po Tijelovskoj osmini. Također je objavio kako će se beskrajno Božje milosrđe izlijevati na one koji će se u prvi petak kroz devet mjeseci uzastopce pričestiti, naravno, nakon što su se ispovjedili. No blagdan, kao obvezatan za cijelu Crkvu, uveo je 1856.g. godine papa Pio IX. A 1956.g., prilikom proslave stogodišnjice uvođenja blagdana Presvetog Srca Isusova Papa Pio XII. Objavio je encikliku „Haurietis aquas“ koju je posvetio Srcu Isusovu.

1.06. Svjetski dan mlijeka
4.06. Međunarodni dan nevine djece – žrtava agresije
Sveti Quirin, Zaštitnik grada Siska
5.06. Svjetski dan zaštite čovjekova okoliša, Dan planinske prirode RH, Dan iseljenika
7.06. Dan hrvatske diplomacije
8.06. Svjetski dan oceana
13.06. Sveti Antun Padovanski
14.06. Svjetski dan dobrovoljnih davatelja krvi
15.06. Sveti Vid
17.06. Svjetski dan suzbijanja nestašice voda i suša
18.06. Dan zaštite planinske prirode
20.06. Svjetski dan izbjeglica
21.06. Svjetski dan glazbe
22.06. Dan antifašističke borbe
24. 06. Rođenje svetog Ivana Krstitelja
25.06. Dan Državnosti
26.06.Međunarodni dan borbe protiv droge, Međunarodni dan podrške žrtvama mučenja
29.06. Blagdan svetog Petra i Pavla
30.06. Sveti prvomučenici Rimske crkve

petak, 16.05.2008.

31.svibnja - Pohod Blažene Djevice Marije

U one dane Marije se žurno zaputi u planinski kraj prema jednom gradu Judinu. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta ču Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. Zatim klikne jakim glasom: «Najblagoslovljenija si ti među ženama! I blagoslovljen plod utrobe tvoje! Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni? Jer čim pozdrav tvoj dođe do mojih ušiju od veselja mi dijete zaigra u utrobi. Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina!»
Tako Djevica zacrtava put naše vjere – vjera nikad ne prestaje koracati i biti na hodočašću.

PRESVETO TROJSTVO

Blagdan Presvetog Trojstva slavi se na prvu nedjelju poslije Duhova. Trojstvo je kršćanska dogma koja definira da je Bog u svojoj naravi jedan, ali da su u njemu sadržane tri osobe; Otac, Sin i Duh Sveti.
Narodna predviđanja vremena: Jasno Križevo, blagoslovi srčeno košejne. Če su o Trojaki jagode zrele viteško vino v jesen bere. Če vezda dobro cvete rastine bu masti i slanine. Mokri Trojaki, tusti Božić.

DUHOVI

Svetkovina Duhova zasniva se na dolasku Duha Svetog pedeseti dan nakon uskrsnuća, ali ima i određenu antologiju u Starom zavjetu gdje se pedeseti dan poslije Pashe slavi spomendan primanja zakona na Sinaju.
Tog se dana sjećamo silaska Duha svetoga na apostole. To je i posljednji dan uskrsnog vremena pa se na glas zvona još moli „Kraljica neba“. Tjedan dana kasnije je Presveto trojstvo.
Običaj obilaska kraljeva, kraljica, ljelja selom poznat je u sjeverno istočnom dijelu Hrvatske koji se često poklapa s područjem «križara»
Određeni broj djevojaka obuku najljepšu opravu- dvije grupe od kojih ona glavna (njih 8-10) ima na glavama muške šešire okićene perom, cvijećem ponekad i dukatima. Osobito su ukrašeni šeširi «kraljica» (1 ili 2 djevojke) koje su znale imati i ogledalo i par vrpci obješenih straga. U rukama nose sablje (prave ili drvene) na kojima su obješene šarene trake (obično trobojnica) ; na vrhu sablje nabodena je naranča ili jabuka.
Ponekad su imale 1-2 barjaktara koji je nosio na štapu šareni barjak.
I one su kao i mnogi drugi ophodari sakupljale selom darove. Išle su u pratnji tamburaša i pjevale pjesme:
( u kući gdje je naudata djevojka ili dečko)
«Falen Isus mi smo čuli, da tu ima seka seka neudata
mi bi ju prosli na našega kralja, u našega kralja sablja okovana
u naše kraljice suknja od zvezdice, okreni se snašo i dva i tri puta
od dvora do dvora do smiljeva polja, tu beremo smilje, smilje i bosilje
pa kitimo kralja, kralja i kraljicu i našu snašicu.

Postojale su i rugalice – kraljice iz jednoga sela rugale su se onima iz drugog sela. Kada su završili ophod kraljice se vraćaju otkud su i pošle te pjevaju:
Oj kraljeva majko iziđi prid kralja, kralj se umorio perje polomio
Vazdan igrajući, sabljom zveckajući.

Ponegdje se izvode i različite igre plesovi sa sabljama. Taj je ophod važna prilika odraslim djevojka da lijepo obučene i nakićene s popevkom i vještom igrom pokažu po cijelom selu kao udavače i da kao takve zađu u mnoge kuće u tzv. oglede. Rijetki su tzv. Duhovni kresovi.
Vjerovalo se da je kiša na Duhove loš predznak jer da će tada navodno padati 40 dana te će trećina do polovica poljskih plodova istrunuti zbog kiše, voće će nezrelo padati sa drveća, a zemlju napasti miševi. Za kiticu svježeg zelenila koju se na Duhove donese kući vjerovalo se da može otjerati oluju i bolest, čaroliju i gamad.

Kraljica apostola (Blagdan se slavi u subotu po Spasovu)

Kraljica apostola (Blagdan se slavi u subotu po Spasovu)
«Tada se apostoli vratiše u Jeruzalem s gore zvane Maslinske, koje je udaljena od Jeruzalema jedan subotnji hod. Čim uđoše u grad uziđoše u gornju sobu gdje su redovito boravili. To bijahu Petar i Ivan, Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Jakovljev brat Juda. Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom» (1,12-14)
Temelj blagdana i naslova Gospe od Kraljice apostola nalazi se u navedenom biblijskom tekstu. Apostoli se pred početak svoje velike navještalačke misije okupljaju u molitvi najprije oko Marije u očekivanju Duha Svetoga. Potrebna im je njezina prisutnost, primjer njezina života, nadahnuće što struji iz njezina bića, njezin majčinski utjecaj i zagovor. Ako su tu potrebu osjetili prvi apostoli posve je razumljivo da će je isto osjećati i svi oni koji će se kasnije baviti apostolatom.
To osjećamo i mi danas pa je Crkva na II vatikanskom saboru u Dekretu o apostolatu laika svečano izjavila: «Savršen uzor duhovnog i apostolskog života jest Blažena Djevica Marija, Kraljica apostola, koja je, dok je na zemlji slično svima nama provodila život pun obiteljskih briga i napora uvijek bila intimno povezana sa svojim Sinom i na sasvim je poseban način surađivala u Spasiteljevu djelu; sada pak na nebo uznesena, brine se svojom majčinskom ljubavi za braću svoga Sina koja još putuju zemljom u opasnosti i tjeskobama, dok ne budu dovedeni u sretnu domovinu. Neka je najodanije svi štuju i neka povjere svoj život i apostolat njezinoj majčinskoj brizi.»

PEDESETICA

Stara predaja crkve od pamtivijeka je slavila vrijeme Pedesetice, tj. 7 tjedana po Uskrsu kao produljeni blagdan. U to vrijeme posebno mjesto zauzima blagdan Uzašašća Gospodnjega. Uzašašće predstavlja krunu Kristova zemaljskog života i njegov svečani ulazak u Očevo kraljevstvo.
Spasovo, Križevo, Križi, Sensa, Sensovo (lat. Ascensio=uzašašće) slavimo 40 dana po Uskrsu.
To je i pastirska svetkovina gdje gospodari daruju svoje pastire

Po starom običaju na taj se je dan išlo u crkvu na svetu misu. Nakon svete mise s okićenim križom išlo se po poljima i po vinogradima uz molitvu i pjesmu. Od Križeva u svibnju sve do Križeva u jeseni zvonar križa oblake protiv nevremena. Na križevske dane ljudi vele: Nebo je otprto!
Ponegdje u ophode s križem idu djeca npr. u Slavoniji - križari dječaci i djevojčice, večer uoči Spasova priređuju osobit križ od lakšeg drva, okite ga cvijećem, maramom često i zrcalom; ostave ga preko noći vani da cvijeće ostane svježe. Jedan dječak ili djevojčica nosi križ ostali idu u svečanim odorama iza njega ( po dvoje). Jedan par nosi košarice i lonce za darove. Prilikom ophoda pjevaju se posebne križarske popevke:
«Svi križi božji podigoše se
a mi idemo u vaše dvore na pune stole
tko nas daruje ti njega Bože.»
--Pred kućom gdje je momak ili djevojka za ženidbu:
Ovdi nam kažu Kirijo leližo
Momče neženjeno il ga vi ženite
Il ga nama dajte da ga mi ženimo
S našom križaricom.

.. Molimo se višnjem Bogu
da popuhne tihi vitar da udari sitna kiša
da porosi sitno polje i travicu litnicu da nam blago paše ima.
Posni su dani tri dana pred Spasovo. Sva tri dana pale se vatre i moli se:»Od munje, groma, leda, rata, kuge i gladi, oslobodi nas Gospodine». To su tzv. «prosni dani», dani prošnje i molitve jer je na te dane «nebo otprto». Tko moli, uslišat će mu se. Tko kuca, otvorit će mu se, a tko se pokaje, pola će mu se oprostiti.

Izreka «Sensa, prodaj gaće, kupi mesa» - smatralo se da se na taj dan treba jesti mesa. Od Križeva (Spasova) započinje u župnoj crkvi i kod sviju kapela zvonjenje na oblake (Križaju se oblaci da nas Bog očuva od zločestoga zraka i tako svaki dan poslije večernjeg pozdravljenja sve do jesenskog Križeva).
Vjerovalo se da trave koje bi se nabrale na Spasovo natašte i šutke imaju sigurno ljekovito djelovanje. Isto se tako vjerovalo da se tikva mora sijati na dan prije Spasova dok zvone večernja zvona koja najavljuju praznik, jer će tada plodovi biti naročito veliki.

14. svibanj – Sveti Matija apostol

Ime Matija po svom hebrejskom korijenu znači „Božji dar“. On je doista Crkvi i bio velik Božji dar jer postade jedan od njezinih stupova.
Matija je po misijskoj dužnosti poslan u neku zemlju ljudoždera. U njoj je bio oslijepljen, te bačen u tamnicu. Iz nje ga je Bog po Andriji oslobodio i vratio mu vid. Apostol je poginuo mučeničkom smrću. Odrubljena m u je glava. Zbog toga ga na slikama i kipovima prikauju uvijek s bradvom, a mesari i stolari slave ga kao svog zaštitnika (vidi mjesec veljaču – 24. 02.).

<	lipanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (8)
Travanj 2008 (6)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv