Osim kod bolesti Blaženoj Djevici Mariji molimo se i u trenucima tjeskobe; naime danas je puno nesretnih ljudi koji su žrtve civiliziranog načina življenja jer želje su prevelike. Ljudi su vođeni željama postali otuđeni (sebični); pritom se izgubila ona prisnost među susjedima/rodbinom jer su dobrosusjedski i rodbinski odnosi opterećeni zavišću.
Gotovo svakodnevno možemo naići na osobu kojoj je potrebna naša pomoć no ljudi kao ljudi prečesto traže sami za sebe opravdanje govoreći «zasuči rukave i radi kao i ostali» ili pak za starce «što si radio cijeli život da sada prosiš». Tako sami sebe tješimo i dajemo si lažne razloge da ne pomognemo drugima, da ostanemo škrti i sebični. Ako premostite vlastitu sebičnost i pomognete ne očekujte zahvalnost jer je u većini slučajeva od ljudi nećete dobiti. Dobivate bogatstvo na nebu. Jer kaže se : «Sve što čovjek čini, dobro ili zlo to i nasljeđuje – svih svojih djela svako je nasljednik», «Zla djela (jednako kao i dobra) su kao procesije – obavezno se vraćaju otkud su krenula.»
Stihovi jedne krasne pjesme kažu: «Ne budite srca tvrda živeč svoje sretne dane
Dopustite da u njega malo tuđe patnje stane.»
Post je objavljen 23.06.2008. u 12:17 sati.