svjetlost svjetlosti

utorak, 15.07.2008.

Nepoznato svjetlo

Primjećujem da se nesto događa samnom. Sa mojim osjećajima, emocijama, ...Promjene su očito tu, prisutne, na djelu. Da, pretpostavljam uzrok promijena koje osjećam. Al niti razumom a pogotovo osjećajno, nepovezivo je, ma poznajem sebe. Al, očito promjene su prisutne, želim ih prihvatiti i njegovati, ići naprijed. nadam se dobru jer su razumski dobre.
A emocionalno sam stabilna iako imam osnove biti rastrešena i nezadovoljna. Očito, svako novo životno iskustvo osobu gradi i nikada ne možemo sa sigurnošću znati kako i na koji način ćemo reagirati. Ma koliko se već puno puta našli u sličnim životnim situacijama i već iskusili puno toga.
Ili je to reakcija na sva dosadašnja iskustva koja su očito debelo pretplaćena, emocionalno najviše plaćena.,Moguće, podsvjesno osvještenje problema koji su tlačili svijest, dušu, tijelo. A nism bila psihički spremna do sada prihvatiti i shvatiti situaciju. I očito sada kada se to događa , meni nepoznata reakcija same mene. Pitam se, što je? Očekujem saznanje o samoj sebi...

- 15:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.07.2008.

Svjetlo mira

Danas, dan nakon donesrene odluke, odluke koja mijenja život, osjećam slobodu.Da mogu udahnuti punim plućima.Iznenađujući osjećaj. I samu sebe nadmašujem i shvaćam da se doista ne poznajem. Da svaka nova situacija u životu unatoč bogatog i prebogatog iskustva donosi nove spoznaje.Spoznaje o samoj sebi, iznenađenja, reakcije na novonastalu situaciju. Ah, sličnih se u ovom trenutku ne usudim niti prisjetiti jer su doista bile bolne, prebolne!!!
A danas, svjesna kraja osjecam mir, mir ili sam poslije toliko vremena osvijestila sebi realnost i da je danas, taj dan došao, dan kada sam shvatila razumom i srcem istinu. Shvatila i prihvatila. Možda odrasla. Prije nekoliko jedan prijatelj me pita: Kada će odrasti Petar Pan? Odgovorila sam , nikada! A možda je došao danas taj dan kad sam ja shvatila i odrasla unatoč dugom životnom iskustvu i nanizanim godinama. Iskreno bi voljela da je tako. Al vrijeme će pokazati , sve će se razjasniti i iskristalizirati poput morske vode kada ispari a ostanu samo tragovi kristala soli. E, ti tragovi, tragovi gorčine ili tragovi osviještenosti i slobode. To je pitanje na koje će vrijeme dati odgovor. Pitanje je: Dali sam u njemu voljela svoju želju? Da, slutim odgovor...

- 21:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svjetlo u raskrižju

Raskrižje. Da moje raskrižje. Tražim osvijetljeni smijer raskrižja životnog.
Ne, nemogu više tumarati u tami svjetla životnog. Donijeti odluku! Krenuti u smijeru svijetle svjetlosti. Bez osvrtanja, i tako tama ostaje tama i u njoj je apsurdno isčekivati tračak svjetlosti kojoj bi se mogla vratiti. Ugasiti sva svjetla tamne prošlosti. Nije lako puhnuti i ugasiti to tamno svjetlo pohranjeno u srcu, ma koliko bilo crno, ono je u srcu nadanja.
Odluka, odluka, ne osvrci se, u srce pusti svjetlo, a tama ustukne pred svjetlosti...

- 07:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.07.2008.

Svjetlo tišine

Nedjelja, protekla u tišini, tišini svjetla. Popu mirne Save u ranim jutrima ljetnih dana. Mirnoća vode u kojoj se ogleda nebo, zrači ljepotom, svojom mirnoćom a istovremeno poručuje i govori svojom silinom, silinom vodenom.
Ah, kad bi mogla biti njena kapljica. Kapljica neprimijetna, kapljica snažna ,ta lijepa kapljica zrcalo nesko.
I ploviti, ploviti tiho u zrcalnoj tišini nebeskoj.

- 22:11 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Svjetlo stvarnosti

Svanuo je odavno novi dan, nedjelja, nedjelja moje samoće.
Jučer sam donijela važnu odluku, odluku koja će usmjeriti , bolje rečeno promijeniti smijer moga dosadašnjeg života. Molim ba ustrajem i budem dosljedna. Duboko svjesna da je doista došlo do granice preko koje ne mogu. A jutros si osvješćujem iako tužna srca ali mirna. Nadati se beskrajno, besktajno, a to svjedoče protekle godine je .... nedostaje mi riječ kojom bi izrekla.
Nadala sam se svojoj želji ili što je netko rekao, u njemu sam voljela svoju želju... Bože, daj mi snage, odkloni od mene ono čega sam odavno svjesna da nije dobro ali nisam uspjevala nadvladati i izdići se iznad. Molim te, budi samnom!

- 08:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 12.07.2008.

Tama

Neznam što da mislim, neznam kako se osjećam.Mrtvilo i lertargija.ravnodušnost. Nezaintera za išta moguće i nemoguće.
A život prolazi, kao mutna rijeka puna prljavštine i površinskog mulja koju bujica nosi. Nosi , a neznam kamo. I mene zajedno s tim muljem. Osjećam da me kovitla , kovitla i guši.Nemam zraka a povremeno me ipak pusti da udahnem dašak kako bi me mučila, mučila i održala na ovom životu u bujici svojoj koja kovitla i nosi. Nekamo nosi, nekom ušću u nepoznatom smijeru vreme i prostora. Kovitlam se u nepoznatoj rijeci ili već poznatoj situaciji kovitlanja samo neznam kamo me nosi i u koju rijeku ću uteći.
Uteći i utopiti se u beskrajne vode ovoga svijeta. Postati neprimijetna, nesttvarna, ili neprimijetna i nebitna kapljica u oceanskim tamnim dubinama.

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.07.2008.

...Zdravo.... svjetlo

Dojmljiva Nazorova pjesma, ... najljepše carstvo Gospodnje.

Da nebo Gospodnje,
kad bi imala krila odletjela bi do neba Gospodnjega
i ostala letjeti i letjeti visoko
po nebeskim plavetnilima širokim.
Slobodno, visoko.
Postala bi plavetnilo široko,
visoko, slobodno,
božansko.

- 00:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

...Zdravo

Ti prva među zemljama,
Što Gospodnja ih ruka rasija
Po prostorima.
Hvaljena nek si među svjetovima,
Što kao raj,
U skladan let i blistav sjaj,
Oko Njeg oblijeću!
Kroz grudi jedne žene
I ute On će sići.
I ti ćeš, zrno sićušno
Med svjetovima svemirskim,
Postati rodna sjemenka,
Što jednog dana od nje će da nikne
Najljepše carstvo Gospodnje.

Vladimir Nazor

- 00:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 08.07.2008.

E, gdje je svjetlo

Vracam se, pa ovdje mogu pisati onako kako mi misli naviru ,bez redaa često i bez ikakvog smisla, zbrkano.
A, pitam se gdje je svjetlo? Dali je na vidiku, negdje u daljini iskri? Ili mi se samo čini ili su to samo moja pusta priželjkivanja? A odgovor neznam...
Neznam i što priželjkujem...Što je u mojim mislima, potreba za ljubavlju, onom stvarnom ili imaginarnom. Ljubavi koja je u mašti i snovima. Dali je ona moguća, ostvariva? Da, ta ljubav. Ili kroz ljubav, tu očaravajuću, nestvarnu ljubav želim pobjeći od samoće.Samoće u duši. Samoće tijela. A kamo pobjeći? Kome pobjeći? U nečiji čvrsti zagrljj. Da, a dali je taj zagrljaj doista iskren i siguran ? Ne, nisam sigurna, sumnjam. I što činiti?
Odletjeti visoko, visoko se vinuti iznad oblaka. U plavetnilo nebesko.U mir nebeskog plavetnila.Otploviti zauvijek.... Pronaći svjetlo.

- 20:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.