Danas, dan nakon donesrene odluke, odluke koja mijenja život, osjećam slobodu.Da mogu udahnuti punim plućima.Iznenađujući osjećaj. I samu sebe nadmašujem i shvaćam da se doista ne poznajem. Da svaka nova situacija u životu unatoč bogatog i prebogatog iskustva donosi nove spoznaje.Spoznaje o samoj sebi, iznenađenja, reakcije na novonastalu situaciju. Ah, sličnih se u ovom trenutku ne usudim niti prisjetiti jer su doista bile bolne, prebolne!!!
A danas, svjesna kraja osjecam mir, mir ili sam poslije toliko vremena osvijestila sebi realnost i da je danas, taj dan došao, dan kada sam shvatila razumom i srcem istinu. Shvatila i prihvatila. Možda odrasla. Prije nekoliko jedan prijatelj me pita: Kada će odrasti Petar Pan? Odgovorila sam , nikada! A možda je došao danas taj dan kad sam ja shvatila i odrasla unatoč dugom životnom iskustvu i nanizanim godinama. Iskreno bi voljela da je tako. Al vrijeme će pokazati , sve će se razjasniti i iskristalizirati poput morske vode kada ispari a ostanu samo tragovi kristala soli. E, ti tragovi, tragovi gorčine ili tragovi osviještenosti i slobode. To je pitanje na koje će vrijeme dati odgovor. Pitanje je: Dali sam u njemu voljela svoju želju? Da, slutim odgovor...
Post je objavljen 14.07.2008. u 21:04 sati.