utorak, 16.06.2020.
Haiku Zen
Eto proljeća:
bezimeni brežuljak
u jutarnjoj sumaglici.
Čak i bez kape
na toj kiši što sipi
– dobro je, dobro.
Prastari ribnjak…
jedna žaba uskoči
– zvuk vode.
Iscrpljen dođoh
tražeći prenoćište –
cvat glicinije!
Pejzaž proljeća
upravo je pripravljen:
Mjesec; cvat šljive.
Na goloj grani
šćućuren sjedi gavran –
jesenji sumrak.
Zvono zamire;
razlijeva se miris
cvjetova. – Večer.
Bolestan na putu –
moji snovi lutaju
usahlim poljima.
(posljednji Bashôv haiku)
Za Haiku poeziju kažu da je prožeta Zenom. Zen je onaj trenutak prisustva, mirnoće, percepcije svega, stanje mirnog uma.. Ostavljam vam danas ovaj predivni Haiku jednog od najvećih majstora te vrste poezije. I naravno, malo predivne prirode. Nadam se da ste mi svi dobro.
Slike fotkala moja malenkost
- 17:14 -
Komentari (19) - Isprintaj - #