utorak, 30.06.2020.
Stijena
Snažna kao stijena ili krhka kao leptirovo krilo?
Da je snažna, možda joj se samo snilo...
A možda i nije?
Ponekad hoda po ovom svijetu
Noseći kaput satkan od velikih izazova, velike težine
Što čini ju moćnijom, daje joj snagu koja nosi ju u visine.
Ponekad je toliko krhka da pelud nježnog cvijeta nošen vjetrom
Sleti joj na rame i slomi je.
Smiješkom briše težinu i brige,
Utišava životne izazove,
On pomaže joj plivati kroz plime i oseke.
Neki bi rekli, smiješak je varljiv,
A ja im kažem – ne, on je glasnik Života
Koji mi govori da Sreća ne čeka.
Trebaš ju ugrabiti Sada, u ovom trenutku
Jer će otići drugom sretniku.
I kad nosim teret na leđima
Smiješak mi govori koliko mogu biti snažna.
Svojim tijelom i Duhom nositi sve što treba.
Prebirem po harfi Života. Zahvalna.
Jer život nije samo Sunce i vedar dan.
Život je noć i ponekad mračan san.
Jer ne možemo znati što je crno ako nismo vidjeli bijelo,
Ne možemo spoznati Duh ako nismo iskusili tijelo.
Dragi moji, nadam se da ste mi svi dobro. Danas ostavljam na blogu neka svoja promišljanja u obliku stihova i, naravno, nekoliko fotki moje vječne inspiracije - prirode. Uživajte u njenom tajnom i marljivom svijetu :)
Slike fotkala moja malenkost
- 15:30 -
Komentari (25) - Isprintaj - #
četvrtak, 25.06.2020.
Školska djeca
"Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstantno pokušava od vas napraviti ono što niste." Ralph Waldo Emerson
"Nije život kratak, nego se mi kasno sjetimo živjeti." nepoznat autor
Nadam se da ste mi svi dobro. Bio je turbulentan tjedan pa se nisam javljala. Imala sam zajednički ručak s učenicima i njihovim majkama. Opraštali smo se od 4 učenika koji zbog navršene 21 godine života odlaze iz škole. Baš je bilo svečano i lijepo. Podružili smo se, nasmijali zajedno i baš sam uživala. Dobila sam od jedne učenice zahvalnicu koja me dirnula onako pošteno. Njene riječi pokrenule su lavinu suza koje su tekle i tekle.. A moji doma su me čudno gledali.. Naravno, teško im je to razumjeti. Provela sam 7 godina, svaki dan po pola dana s tim divnim osobama koje sam odgajala - oni su bili moja školska djeca.
Stvarno se osjećam zahvalno jer imam priliku gledati ih kako ostaju svoji bez obzira na to što bi ih svijet ponekad želio promijeniti. Tako i mene svakodnevno podsjećaju na bogatstvo jedinstvenosti i različitosti.
"Život je ono što učiniš od njega. Uvijek je to bio, uvijek će to biti."
- 14:27 -
Komentari (26) - Isprintaj - #
utorak, 16.06.2020.
Haiku Zen
Eto proljeća:
bezimeni brežuljak
u jutarnjoj sumaglici.
Čak i bez kape
na toj kiši što sipi
– dobro je, dobro.
Prastari ribnjak…
jedna žaba uskoči
– zvuk vode.
Iscrpljen dođoh
tražeći prenoćište –
cvat glicinije!
Pejzaž proljeća
upravo je pripravljen:
Mjesec; cvat šljive.
Na goloj grani
šćućuren sjedi gavran –
jesenji sumrak.
Zvono zamire;
razlijeva se miris
cvjetova. – Večer.
Bolestan na putu –
moji snovi lutaju
usahlim poljima.
(posljednji Bashôv haiku)
Za Haiku poeziju kažu da je prožeta Zenom. Zen je onaj trenutak prisustva, mirnoće, percepcije svega, stanje mirnog uma.. Ostavljam vam danas ovaj predivni Haiku jednog od najvećih majstora te vrste poezije. I naravno, malo predivne prirode. Nadam se da ste mi svi dobro.
Slike fotkala moja malenkost
- 17:14 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
utorak, 09.06.2020.
Nježnost
"Dopusti svakoj Duši da ide svojim putem". Neale Donald Walsch
Nisam pripadnik nijedne religije. Imam neka svoja uvjerenja, zapravo prije bih rekla razmišljanja o svijetu, životu i samoj prirodi čovjeka. Ono što sam spoznala je da prihvaćajući ono što mi se događa, preuzimajući odgovornost za svoje postupke dobivam mogućnost da nešto promijenim i živim život punim plućima. Čitam knjigu Neale Donald Walscha "Razgovori s Bogom". Sviđa mi se knjiga. Autor govori da su dvije glavne emocije koje nas pogone - strah i ljubav, a ostale emocije dolaze od te dvije. Ima mi smisla. Ističe da postoje prirodni zakoni uzroka i posljedice oko nas, a ne pakao ili kazna za naše postupke. I to mi je super. Previše smo opterećeni grižnjama savjesti. Ne mislim pritom da ne bi trebali razmišljati o svojim postupcima. Treba ih osvijestiti, vidjeti što je u njihovoj pozadini, naučiti i krenuti dalje. A ono što mi se posebno sviđa je da trebamo dopustiti svakome da ide svojim putem ne osuđujući njegov/njezin izbor.
Jedna lijepa misao iz knjige je: "Ništa, ništa nije nježnije od Prirode." Ostavljam vam dio te nježnosti i ljepote.
Slike fotkala moja malenkost
- 15:00 -
Komentari (36) - Isprintaj - #
utorak, 02.06.2020.
Dok hodaš
Dok hodaš livadom Života,
Pusti da te njegov vjetar nosi.
Pogledaj raznobojan okoliš dok livadom života prolaziš.
Tu posebnu ljepotu u svoje Biće upijaj.
Jer ta raznolikost dat će ti poseban sjaj.
Dok hodaš livadom Života,
Ponekad je njegov vjetar prejak pa mu se odupireš,
I na bolno trnje staješ.
Bol izaziva ljutnju koja se gomila,
koja te guši i postaje kao kula od karata.
Ljutnja i zamjeranje postaju preteški na tvojim ramenima.
Sjeti se tko si.
Raspetljaj zavežljaj boli i pretvori ga u plašt iskustva koji ponosno nosiš.
Hodaj slobodno livadom života
Osjeti vjetar života u kosi,
Jer Život zna kuda te nosi.
Dragi moji, nadam se da ste mi svi dobro. Ostavljam vam danas svoja promišljanja u nekim tamo stihovima i malo prirodnog sklada i ljepote u fotkama.
Slike fotkala moja malenkost
- 14:00 -
Komentari (31) - Isprintaj - #
