so far away...

ponedjeljak, 31.01.2011.

novo čitanje...

"Ljudi se natrpaju u vlakove, ali ne znaju kamo će. Ušeprtlje se i vrte u krugu."

Pročitala sam danas ponovo dragu mi knjigicu. Ne znam koje je ovo bilo čitanje, no u svakome pronađem nešto novo. Ovo je bilo za mene, sada. U mrvicu drugačijem izdanju, ova rečenica bila je najupečatljivija u knjizi. Još i više nego ovaj tekst, napisati ću i tu verziju. Osvojila me neka tuga, izgubljenost. Možda...možda sam odrasla. Ono što sam kao dijete silno željela biti, a sada...nikako ne želim.

Tuga jer mi dani izmiču kontroli, jer ništa nije onako kako bih željela da bude, jer ni ne znam kako je to. Znam da sam se danas veselila nečemu. Silno. Onim susretima koji mi nekako jedini donose nalete radosti u moj svijet sada. Pa ipak, izjalovilo se to, nije bila ničija krivnja. Kao da je zabranjeno biti silno sretan, silno nešto željeti...jer gotovo neminovno to izmakne iz ruke. Ili iza velike sreće slijede veće tuge. Susreli smo se jučer. Bilo je i divno i zbunjujuće jer...ipak nemamo toliko mnogo toga zajedničkoga. I jer...toliko želim naučiti biti kao on.

Najgore je ne učiniti ništa. A što učiniti kada je sve nekako...izmaklo mi. Odavno.
Opravdanja? Možda...možda su čak i to.

I opet strah i noćna mora. Jer sam se prisjetila onih težih dana? Nadam se da je samo to.
Naći ću ponovo one mrvice sreće. Pripitomljenih lisica. Sunca. Čupave mačke sa crtom posred lica. Must have been love koja svira na radiu....dok...si kraj mene.

Kraja krugova. A ponešto volje i želje da izletim iz te orbite se sakupilo.





p.s. dakle; točan prijepis iz ovog izdanja knjige: "Ljudi se uguraju u brze vlakove -reče mali princ -ali više ne znaju što traže. Zato se uzrujavaju i vrte u krug."

i danas je daleko bolji dan. Prospavana noć, bez mora. Nekako sam bolje, isplakala sam se jučer. I neću više dozvoljavati da me toliko dira sve ono na što ne mogu utjecati. Okolina. Niti da uporno zanemarujem sebe i trud oko sebe. Iz dana u dan, ma koliko teško bilo. Danas...za sad, je uspješno. I da, na meni je. I samo na meni.

četvrtak, 27.01.2011.

slagalica

dobio si samo djeliće priča...slagalice koja se ne uklapa sama u sebe
dobio si sliku koja nije sasvim potpuna i tko zna da li će ikada biti

i vidim da se silno trudiš natjerati me da ju dovršim
nekim vedrijim bojama

jedan njen dio sada je plav, sa bezbrojem svjetala

čudna si mi mješavina utočišta i zabave, rijetko se to dvoje spoji
kada se voli opasnost i kada je samo ona zabavna

slušati ću te, ne moraš ponoviti isto tisuću puta
sve ja to znam, odavno
samo još malo želim...bježati...

znam da ne bih smjela, ali, lakše je tako, jedino to znam...
ne...ne želim opet u crnu...

ti si vjetar kojem vjerujem dovoljno da raširim krila
nakratko, barem...

četvrtak, 13.01.2011.

mala ljubav?
ne...tek prijateljev prijatelj
netko tko se ušuljao u život
nenadano...mirno i tiho izgovarajući
ne baš sasvim razumljive mi priče
tonom kojem ne odoljevam

i sadržaj nije bitan kada je glas toliko ugodno slušati
niti odredište sve dok je vožnja ugodna

a ja sam tek malena lopuža
koja traga za velikim ljubavima na ne baš sasvim izglednim mjestima

ili samo tražim dobre priče?
one...uvijek posebne, samo moje?

osmjehe...stvarnost koja je...ponekad i ljepša od snova?
trenutke koji ostaju u sjećanju bez obzira na sve?

poput snijega na koži...spontanih i ludih, prekrasnih dana...

utorak, 11.01.2011.

pola sata samoće...

a onda opet strah i nedoumice
što ako svoj svijet gradim na iluzijama
ako se zavaravam

posvuda si oko mene
pretvaranje mi ne ide
ni sakrivanje

kao da najednom
svuda trebam davati objašnjenja
koja nemam

da li ti vjerujem?
ne sasvim.
žalim

zašto ne mogu više vjerovati?
opustiti se?
sanjariti?

uživati?
da li je rizik postao prevelik
izlaganja? iskrenosti? voljenja (ako uopće znam što je to)

hoću li odbaciti sve to?
zbog brige i savjeta koje želim
ali ne nalazim načina kako da ih primjenim?

kao i uvijek...da budem sama sa sobom iskrena

imam li uopće pravo željeti više od ukradenih trenutaka?
i...kome li ih krademo?

samo sebi...

petak, 07.01.2011.

novi dani

pokoji duboki udah,
šetnje kvartom uvečer...

poneka kava kod kuće

dijete koje učim svirati (pjesmice sa po četiri note)...pa ipak...lijepo je znati barem nešto odsvirati... (a i to je mala pobjeda nad putevima kojim nisam kroćila)

poneki bijeg sa nekime...za koga ne znam što mi je...
moram li to znati?

staviti osjećaje u okove?
definicije?
pravila?

ili pustiti sreću u svoje dane,
uloviti onoliko sunca i osmjeha...
i lutanja...koliko nam je već namijenjeno...
tamo negdje, gdje se te stvari odrede

dugo se već čini kao da tapkam u mjestu
no ipak...razbijam strahove

i kočnice, one u sebi...one najjače...

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv