pokoji duboki udah,
šetnje kvartom uvečer...
poneka kava kod kuće
dijete koje učim svirati (pjesmice sa po četiri note)...pa ipak...lijepo je znati barem nešto odsvirati... (a i to je mala pobjeda nad putevima kojim nisam kroćila)
poneki bijeg sa nekime...za koga ne znam što mi je...
moram li to znati?
staviti osjećaje u okove?
definicije?
pravila?
ili pustiti sreću u svoje dane,
uloviti onoliko sunca i osmjeha...
i lutanja...koliko nam je već namijenjeno...
tamo negdje, gdje se te stvari odrede
dugo se već čini kao da tapkam u mjestu
no ipak...razbijam strahove
i kočnice, one u sebi...one najjače...
Post je objavljen 07.01.2011. u 20:14 sati.