a onda opet strah i nedoumice
što ako svoj svijet gradim na iluzijama
ako se zavaravam
posvuda si oko mene
pretvaranje mi ne ide
ni sakrivanje
kao da najednom
svuda trebam davati objašnjenja
koja nemam
da li ti vjerujem?
ne sasvim.
žalim
zašto ne mogu više vjerovati?
opustiti se?
sanjariti?
uživati?
da li je rizik postao prevelik
izlaganja? iskrenosti? voljenja (ako uopće znam što je to)
hoću li odbaciti sve to?
zbog brige i savjeta koje želim
ali ne nalazim načina kako da ih primjenim?
kao i uvijek...da budem sama sa sobom iskrena
imam li uopće pravo željeti više od ukradenih trenutaka?
i...kome li ih krademo?
samo sebi...
Post je objavljen 11.01.2011. u 12:35 sati.