uskoplje

Dogodilo se na današnji dan: 31. siječnja 1911.

Na današnji dan, 31.siječnja 1911. godine vrhbosanski nadbiskup dr Josip Stadler dekretom br. 178. utemeljio je župu sv Jeronima sa sjedištem u Gračanici. Obuhvatila je katolike dvanaest sela: Gračanice, Kordića, Skrta, Okolišća, Zlavasti, Gornje Ričice, Donje Ričice, Tihomišlja, Duratbegova Dolca, Draževa Dolca, Lužana i Zanesovića.
Župna crkva sagrađena je 1912. godine, a prvi župnik bio je Stjepan Pašalić koji je službovao do rujna 1914., kada ga je naslijedio Bugojanac Ivan Ribičić koji je bio gračaničkim župnikom punih 30 godina: od rujna 1914. do studenog 1944. godine. O župi Skopaljska Gračanica već je bilo riječi na ovom blogu, pa za više informacija kliknite ovdje ... (05).

Vrijedno je zabilježiti...

Na web stranicama Katoličkoga školskoga centra Petra Barbarića iz Travnika među inim zanimljivim sadržajima možete pronaći i rubriku Mišljenje sjemeništaraca u kojoj mladi ljudi, sjemeništarci govore o sebi, o svom iskustvu vjere i planovima u budućnosti.
Među njima, riječ je dobio i Ivan Soldo, rođen 1988. godine, iz uskopaljske župe Skopaljska Gračanica. Čitajući njegove riječi čovjek ne može a da se ne zapita koliko bi svijet bio ugodniji kada bi i drugi mladi ljudi kao Ivan zrelo razmišljali o pozivu kojeg će odabrati. Pogledajte:

Iz današnjeg policijskog izvješća:

Službeni tekst natječaja...

Na temelju članka 6. Odluke o načinu i kriterijima za stipendiranje studenata općine Gornji Vakuf - Uskoplje («Službeni glasnik općine Gornji Vakuf - Uskoplje», br. 10/06), Povjerenstvo za dodjelu stipendija raspisuje:

N A T J E Č A J
za dodjelu stipendija redovnim studentima u
akademskoj 2006/2007.godini

I. Pravo prijave na javni natječaj za dodjelu stipendije imaju redovni studenti koji ispunjavaju
sljedeće uvjete:
- da su državljani BiH
- da imaju prebivalište na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje
- da su u statusu redovnog studenta
- da nisu u statusu apsolventa
- da nisu, osim iz opravdanih razloga, ponavljali godinu studija
- da ne primaju stipendiju od drugog davatelja ili studentski kredit

II. Za akademsku 2006/2007. godinu dodjeljuje se 20 stipendija studentima po godinama i to:
- za prvu godinu ……… 6 stipendija + 2 stipendije za učenike generacije iz Mješovite srednje škole »Gornji Vakuf» i Srednje škole «Uskoplje»
- za drugu godinu……… 4 stipendije
- za treću godinu………. 4 stipendije
- za četvrtu, petu i šestu godinu……… 4 stipendije.
Ukoliko ne bude učenika generacije stipendije će se dodijeliti studentima prve godine.
Ukoliko za određene godine studija nema dovoljan broj kandidata koji ispunjavaju uvijete natječaja, stipendije će se dodijeliti kandidatima sa ostalih godina.

III. IZBOR KANDIDATA

Povjerenstvo će u razmatranju pristiglih molbi za dodjelu stipendija utvrđivati broj bodova za
svakog kandidata prema slijedećem:

1. Bodovi po osnovu rezultata učenja;

- za studente na prvoj godini studija prosječna ocjena ostvarena tijekom srednjoškolskog obrazovanja izražena u analognom sustavu, ocjena od 6 do 10, i množi se koeficijentom 2,5
- za studente viših godina studija prosječna ocjena u prethodnim godinama studija ( za studente Sveučilišta Mostar izražena u analognom sistemu ocjena od 6 do 10 ) množi se sa koeficijentom 2,5.
-
2. Bodovi po osnovu socijalno - ekonomske situacije;
Student prema imovnom stanju, a zavisno od primanja po članu domaćinstva dobije bodova
kako slijedi:

- do 40 KM ……………………………………………………………………. 30 bodova
- od 40 - 80 KM…………………………………………………………….. 24 boda
- od 80 - 120 KM ………………………………………………………….. 8 bodova
- od 120 - 160 KM …………………………………………………………. 12 bodova
- od 160 - 200 KM …………………………………………………………. 6 bodova
- preko 200 KM ……………………………………………………………… 1 bod

3. Bodovi po ostalim osnovama;

- student za svakog člana obiteljskog domaćinstva na studiranju dobiva….. 5 bodova,
- student iz obitelji braniteljske populacije i CZ dobiva…. 5 bodova,
- student bez jednog roditelja dobiva…. 5 bodova
- studenti bez oba roditelja dobivaju…. 10 bodova

IV. Izbor kandidata vršit će se na temelju rezultata učenja, socijalno ekonomske situacije i
bodova po ostalim osnovama. U slučaju istog broja bodova prednost se daje studentu lošije
socijalno-ekonomske situacije.

V . Stipendije se isplaćuju za akademsku 2006/2007. godinu i isplaćivat će se u 10 ( deset)
mjesečnih rata, počev od 01.01.2007. godine.
Visina mjesečne stipendije iznosi 100,00 KM.
Stipendije su nepovratne ukoliko stipendisti redovno ispunjavaju svoje školske obveze.
Student koji je potpisnik ugovora o stipendiranju dužan je vratiti cjelokupan iznos,
uz pripadajuću zakonsku kamatu, u roku od godinu dana, ukoliko napusti ili izgubi pravo
na redovno školovanje svojom krivicom.
Stipendija se ne može dodijeliti studentima koji su u akademskoj 2005/2006 godini primali
stipendiju od općine Gornji Vakuf-Uskoplje, a nisu izmirili svoje obveze iz ugovora.
Stipendija se ne može dodijeliti za dva ili više studenata jedne obitelji.
Nakon provedenog postupka sa najuspješnijim kandidatima će se sklopiti ugovor o
stipendiranju.

VI. Uz prijavu na natječaj potrebno je priložiti:

- molbu sa točnom adresom, brojem kontakt telefona i kraćim životopisom,
- za studente I godine uvjerenje - diploma učenika generacije ili ovjerene kopije svjedodžbi od 1-4 razreda srednje škole.
- za studente ostalih godina uvjerenje o prosjeku ocjena iz prethodnih godina ili ovjerena fotokopija ocjena i predmeta po semestrima iz indeksa,
- uvjerenje o prihodima članova domaćinstva ( uvjerenje o plaći, mirovinski ček, rješenje o izuzetnom materijalnom osiguranju, invalidnina iz oblasti braniteljsko invalidske zaštite, uvjerenje Porezne uprave o ostvarenom prihodu odnosno plaćenom porezu, uvjerenje o statusu nezaposlene osobe),
- kućnu listu,
- CIPS uvjerenje o mjestu prebivališta,
- uvjerenje da je student u akademskoj 2006/2007 godini prvi put upisao godinu studija za koju se natječe,
- uvjerenje o statusu djeteta bez jednog ili oba roditelja (izvod iz MKU),
- dokaz od nadležne obrazovne ustanove za svakog člana obiteljskog domaćinstva koji se nalazi na studiranju,
- izjava da podnositelj molbe ne prima stipendiju ili studentski kredit nekog drugog organa ili institucije,
- uvjerenje Centra za socijalni rad Gornji Vakuf - Uskoplje da je student iz obitelji korisnika socijalne pomoći i
- uvjerenje da je učenik ili student iz obitelji braniteljske populacije odnosno Civilne zaštite.

VII. Natječaj ostaje otvoren 15 dana od dana objavljivanja .
Prijave sa dokazima o ispunjavanju uvjeta natječaja predaju se osobno na protokol u općini
Gornji Vakuf- Uskoplje ili putem pošte preporučeno na adresu; Ul. Branilaca grada bb,
Gornji Vakuf - Uskoplje , sa naznakom« Povjerenstvo za dodjelu stipendija- ne otvaraj «.

VIII. Nepotpune i nepravovremene prijave neće se uzeti u razmatranje.



Gornji Vakuf - Uskoplje
23 .01. 2007.godine


PREDSJEDNIK POVJERENSTVA
Dževad Isaković

Nakon dužeg vremena događaji, koji su se dogodili na području naše općine, našli su svoje mjesto u policijskom izvješću:

Kratka vijest

Danas, 23. siječnja 2007. godine, u ranim popodnevnim satima, uz dodatnih 11 točaka, završena je 101. sjednica Vlade Županije Središnja Bosna, na kojoj su, među ostalim, razmatrana izvješća o radu Ministarstava u 2006. godini, a donesen je i niz odluka od kojih izdvajamo onu o dodjeli koncesije za istraživanje sedre na lokalitetu „Smrcevac“- Voljice, opcina G. Vakuf - Uskoplje kojom je koncesija dodjeljena Privrednom društvu „LIM- MERMER“ d.o.o. iz Donjeg Vakufa.

U subotu je na mjesto dopredsjednika Napretkove Središnje uprave imenovan Matko Kovačević...

Na Osmoj sjednici Središnje uprave HKD Napredak održane u subotu u Sarajevu na mjesto dopredsjednika Središnje uprave imenovan je Uskopljanin Matko Kovačević, donedavni ravnatelj Arhiva BiH.
Naime, budući su neki članovi Središnje uprave podnijeli ostavke na svoje dužnosti zbog privatnih razloga na sjednici je iskorištena prilika, te su imenovani novi članovi. Tako je na mjesto dosadašnjeg dopredsjednika Ivice Mišića imenovan Kovačević, a u Središnju upravu kooptirani su i direktor Narodnog pozorišta u Sarajevu Gradimir Gojer i pomoćnik ministra okoliša i turizma u Vladi Federacije BiH Mladen Rudež. Valja reći kako su svi imenovani vršitelji dužnosti ovih funkcija do potvrde mandata na Skupštini.
Pored toga, na istoj sjednici Kovačević je izabran i za člana povjerenstva koje će raditi na podizanju spomenika papi Ivanu Pavlu II, što se planira učiniti do kraja ove godine.

I Uskopljani bi 2014. godine prema zapadu trebali putovati dvostruko brže...

Ono što je do jučer bilo gotovo nezamislivo, danas je predmet, čini se, ozbiljnih dogovora i planova. Autocesta, kao najbrža cestovna poveznica, mogla bi stići nadomak Uskoplja i to iz smjera iz kojeg su se, vjerojatno, svi najmanje nadali.

Naime, predstavnici Vlade RS i austrijske kompanije "Strabag" završili su nedavno trodnevne razgovore o pripremama za izgradnju autoputova i brzih cesta kroz RS, a utvrđene su prioritetne dionice za izgradnju, to jest planirano je da se u prvoj fazi gradi autoput Gradiška - Banjaluka - Mrkonjić Grad - Kupres, priopćeno je iz Vlade RS.

Radovi na ovoj autocesti trebali bi biti završeni do kraja 2014. godine. Više...

Prema podacima udruge logoraša na prostoru bugojanske općine bilo je ukupno 53 logora i mjesta zatočenja

Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata u BiH uputila je državnoj Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) dopis s dokumentacijom o ratnoj prošlosti bošnjačkog kandidata za državnog ministra obrane Selme Cikotića u kojoj se ističe da je zapovjedio zarobljavanje 470 pripadnika HVO-a te više od 1200 bugojanskih civila od kojih je njih 106 ubijeno.
, rekao je u subotu predsjednik Udruge logoraša Mirko Zelenika.
Uz to, prema Udruzi, Cikotić ne ispunjava niti formalne uvjete za imenovanje budući nije proteklo tri godine od napuštanja vojne službe. Cikotić je prinudno umirovljen na intervenciju Stabilizacijskih snaga NATO-a u toj zemlji 24. travnja 2004. godine.
Potvrdu prije službenoga imenovanja u Parlamentu za sve kandidate za visoke državne dužnosti u BiH treba nakon temeljite provjere dati državna policija SIPA i posebno Povjerenstvo Parlamenta BiH.
Na bugojanskome području 37 osoba smatra se nestalima, među kojima je i poznata bugojanska skupina od 21 visoka časnika HVO-a čije je zarobljavanje zabilježio Međunarodni Crveni križ.
General Enver Hadžihasanović, koga je i Haški sud nepravomoćno osudio, imenovao je Cikotića 8. ožujka 1993. godine za zapovjednika Operativne skupine Zapad u Srednjoj Bosni.
U jednome od dopisa od 19. rujna Hadžihasanović od Cikotića traži da mu izruči 23 zarobljena pripadnika HVO-a jasno dajući do znanja da je umirovljeni general odgovoran za zarobljene Bugojance.
Prema podacima udruge logoraša na prostoru bugojanske općine bilo je ukupno 53 logora i mjesta zatočenja. Iz logora i ostalih mjesta zatočenja odvedeno je i ubijeno 85 pripadnika HVO-a, a 12 zarobljenika je ritualno ubijeno.
Na prvim ratnim crtama ranjeno je 86 zatočenika a 33 su teže pretučeni.
Fotografija: Pripadnici Armije BiH (foto: leksikon-yu-mitologije.net)
(Fena)

Dogodilo se na današnji dan

Na današnji dan, 20. siječnja daleke 1448. godine “rimski kralj” Fridrih III. poveljom je iznova potvrdio posjede hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači, a među rečenim posjedima bio je i castrum Sozzed u Uskoplju. Riječ je, dakako, o Susidu ili Sustich Vsopio, castello et contato (utvrdi Susid u Uskoplju), kako ga naziva jedan drugi kralj. O Susidu smo već pisali na ovom blogu, pa više pogledajte u abecedariju...

Cikotić, koji tvrdi da je zarobljenike u Bugojnu predao civilnim vlastima koje su rukovodile zatvorom, ipak neće biti imenovan za člana Vlade...

Kandidat SDA za državnog ministra obrane Selman Cikotić, po svemu sudeći, neće moći biti imenovan za člana nove bh vlade, jer ne ispunjava najmanje jedan od zakonskih uvjeta. Naime, prema čl 18 Zakona o obrani BiH, "osoba ne može biti imenovana na dužnost ministra obrane, u razdoblju od tri godine, nakon napuštanja dužnosti, aktivnog časnika Oružanih snaga BiH".
Cikotić je podsjetimo, prinudno umirovljen, na intervenciju SAD-a, 24. travnja 2004. godine kao vršitelj dužnosti zapovjednika Prvog korpusa Vojske Federacije BiH u činu brigadira, nakon što mu je SFOR osporio kandidaturu za načelnika Zajedničkog stožera OS BiH zbog sumnji da je kao zapovjednik Opretativne grupe "Zapad" Armije BiH odgovoran za ubojstvo ratnih zarobljenika HVO-a u Bugojnu u ljeto 1993. Optužbe nisu dokazane, a Cikotić tvrdi da je zarobljenike u Bugojnu predao civilnim vlastima koje su rukovodile zatvorom. Više...
Foto: bugojanci.ch

Miroslav Zelić predsjednik udruge HVIDRA HVO Herceg-bosne Bugojno, a ispred Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Bugojno najoštrije protestira protiv kandidature Selme Cikotića za ministra obrane BiH. Naime, Cikotića, kojega je za ovu dužnost kandidirala SDA, smatra jednim od odgovornih ljudi za protjerivanje oko 20 tisuća bugojanskih Hrvata iz svojih domova u srpnju 1993. godine.

Poruka Hrvatima

– smatra Zelić.
On ističu kako je nakon protjerivanja Hrvata iz Bugojna u gradu bilo formirano 10 logora. Najviše zatočenika je bilo zatočeno na stadionu NK Iskra, koji je posjetio i Međunarodni Crveni križ.
– poručuje Zelić, te dodaje kako se predlaganjem Cikotića na ovakvu funkciju bh Hrvatima šalje vrlo opasna poruka.
– zaključuje Zelić.

Cikotić: Moralno sam čist

S druge, pak strane, sam general Cikotić kaže kako su neke stvari za koje Koordinacija udruga optužuje točne, dok druge nisu, te kako on o tome ne bi sudio nego želi pričekati mišljenje za to nadležnih institucija.
– rekao nam je u telefonskom razgovoru Cikotić.

Iskustvo u JNA

Selmo Cikotić rođen je 25. siječnja 1964. godine u selu Trpezi, općina Ivangrad u Sandžaku. Pored vojne gimnazije "Bratstvo i jedinstvo" u Beogradu završio je 1986. godine i Vojnu akademiju kopnene vojske u Zadru. Stupio je u aktivnu službu u JNA u kojoj je bio sve do 5. svibnja 1992. godine, kada se stavio na raspolaganje Teritorijalnoj obrani u Sarajevu.
Javno je objavljen podatak da je u razdoblju dok je Cikotić bio vojni zapovjednik u Bugojnu na tom području ubijeno više od 300 Hrvata, nelegalno ih je bilo zatočeno nekoliko tisuća, a protjerano gotovo 20.000. Jedan od najstrašnijih zločina je nestanak, odnosno ubojstvo više od 20 hrvatskih intelektualaca u tom gradu. Korištenje zarobljenika u borbama kao »živog štita« također je jedna od zločinačkih akcija za koje je javno prozivan ovaj bošnjački časnik.
Nadalje, Cikotić je kao zapovjednik OG Zapad Armije BiH odgovoran i za zločine Armije BiH počinjene na drugim područjima osim Bugojna, a u zoni odgovornosti te grupe. Prije svega tu je riječ o području uskopaljske općine gdje su također vojnici kojima je zapovjedao Cikotić protjerali veliki broj nemuslimanskog življa, opljakali i uništili njihovu imovinu, s civilnim i vojnim zatočenicima postupali, blago rečeno, protivno pravilima koja propisuje Ženevska konvencija, te izvršili veći broj svirepih ratnih zločina (Bojska, Bistrica...).

''Ustašama nikad nisam vjerovao''

Za list ''Ljiljani'' Cikotić je 24. studenoga 1993. godine izjavio:
A za Travnički Ljiljan je također izjavio: "Brojni su dokazi o dugotrajnom pripremanju napada Armije BiH na hrvatska naselja Skopaljske doline,a gornja izjava Selme Cikotića još jednom najizravnije dokazuje da su brojni zločini koje su počinili pripadnici Armije BiH u Skopaljskoj dolini bili - zločini s predumišljajem!

Fotografije: S. Cikotić (foto:pincom.info), Stadion i Salon namještaja, zloglasni logori muslimanskih snaga u Bugojnu (foto:bugojanci.ch)>(Jurica Gudelj / Pincom.info / uskoplje.blog.hr)

Fra Stanko Svalina (1933. - 2007.)

Danas je u Novoj Biloj, u 74. godini života, 51. redovništva i 48. svećenstva preminuo fra Stanko Svalina, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene.
Rođen je 1933. u Sivši, osnovnu školu završio u Tešnju, gimnaziju u Visokom, Franjevačku teologiju u Sarajevu, a kao svećenik službovao je, između ostalih mjesta, i u Uskoplju.
Kao umirovljenik boravio je na Plehanu, od 2005. godine do svoje smrti. (kta / uskoplje.blog.hr)

Nova knjiga Stjepana Džalte

Svjetlo dana ugledala je još jedna, nova knjiga uskopaljskog književnika Stjepana Džalte. Riječ je o zbirci priča naslovljenoj Priče od uzdaha, koja se na tržištu pojavila još prošle godine, ali je do nas stigla sa stanovitim zakašnjenjem. U njoj su okupljene 24 nove priče koje, onima koji poznaju Džaltino stvaralaštvo, ne donose gotovo ništa novo, a ni u književnikovu opusu ne predstavljaju nikakav pomak ka novom i drukčijem. Svi ljubitelji Džaltina pripovjedanja, dakle, u ovoj će knjizi dobiti ono što očekuju, dok će Džaltini kritičari i u ovim pričama isticati opetovane Džaltine nedostatke.
Knjigu je objavila zagrebačka nakladnička kuća Naklada Jurčić, a urednik joj je prije nekoliko dana preminuli pjesnik Mile Maslać.

Ponovo objavljen strip Ivice i Željka Mitrovića...

Pišući svojedobno na ovome blogu o Velikom Bleku (v. Uskopaljski abecedarij : Blek) spomenuo sam da je autorski dvojac Ivica i Željko Mitrović, pored toga što je crtao stripove poput Velikog Bleka za tržište bivše države, imao i svoj autorski strip koji se, po glavnom junaku, zvao Antar.
Tog stripa i njegova simpatičnog junaka danas se sjećaju tek rijetki, a da to ipak ne ostane tako pobrinulo se uredništvo lista katoličkih školskih sentara u BiH "Izvori". Naime, ovaj inače zanimljiv i sadržajan časopis u svom prosinačkom broju, između ostaloga, donio je i jednu epizodu stripa Antar.
I čitatelji Izvora, uvjeren sam, zavoljet će malog usamljenog viteza, te će se preko njih Antar na velika vrata vratiti tamo gdje pripada. Čitateljima!

Pogled u susjedstvo

U najnovijem broju Svjetla riječi novinar Ivan Šarčević piše o Bugojnu (i ne samo Bugojnu!) danas, gradu- slučaju, koji grca u primitivizmu, zaglavljen između jakih svjetala i kasablijskog mentaliteta:
Više...

jahjah.blog.hr, bes.blog.hr i lepina.blog.hr...

Početak je to jednog posta na jahjah.blog.hr-u, kojega piše jedna mlada, razigrana Uskopljanka.
Uopće ni ne sumnjamo da ćete do kraja pročitati gornji, ali i druge postove na ovome zanimljivom blogu.
No, jahjah.blog.hr osim po postovima, zanimljiv je i po tome što je njena autorica dio jedne doista rijetke blogerske obitelji. Naime, osim autorice, svoje blogove imaju i autoričin brat (BarnjakElektroSoftver), te otac (lepina.blog.hr).
Za razliku od sestre, brat je ozbiljan, piše o SPS i klasičnoj sklopovskoj tehnici, te klima tehnici, dok otac na svom blogu piše o primjeni Breusove "totalne terapije raka, leukemije i drugih naizgled neizlječivih bolesti".
Sve u svemu, veoma zanimljivi blogovi, veoma veliki dobitak za našu, uskopaljsku blogosferu.

Još jedna prilika uskopaljskim studentima za dobivanje stipendije...

Hrvatsko kulturno društvo Napredak - Beč raspisalo je i ove godine, putem svog Fonda za stipendiranje "Fra Ivan Franjo Jukić", natječaj za dodjelu stipendija za školsku 2006/2007. godinu u visini od 500 EUR.
Fond za stipendiranje studenata „Jukić“ u prošloj godini dodijelio je ukupno sedam stipendija studentima u domovini (BiH i Hrvatska) također po 500 EUR, te jednoj studentici glazbe u Beču (2.000 EUR). U dvije prethodne godine podijeljeno je ukupno 12 stipendija u sveukupnom iznosu od 5.500 EUR.
Pored toga, veoma su zapažene i ljetne škole njemačkog jezika za studente iz domovine koje organizira Fond Jukić. Na njima sudjeluju studenti iz BiH i Hrvatske različitih smjerova i godina studija.

Zvijezda ovogodišnjeg pulskog sajma knjiga Umberto Eco rekao je za vrijeme jednog druženja s pulskom publikom da on ulazi u godine kada počinje sumnjati da je sve što je u životu napisao jednostavno - glupost.
Da je kojim slučajem moguće, a na žalost nije, da mr sc Janja Milić Zobunđija i prof dr Stjepan Blažanović, poput Eca posumnjaju da je njihov rad glupost, njihova bi sumnja bila u potpunosti opravdana...

USKOPLJE - Gornji Vakuf u riječi i slici / priredili prof. dr. Stjepan Blažanović i mr.sc. Janja Milić-Zobunđija, Minerva Zagreb d.o.o., Zagreb 2006.

Još od izlaska knjige Uskoplje-Gornji Vakuf u riječi i slici koju su priredili mr sc Janja Milić Zobunđija i prof dr Stjepan Blažanović ne prestaju mi, što u Vašim komentarima, što elektronskom poštom, stizati upiti o tome što ja mislim o rečenoj knjizi, odnosno što mislim o načinu na koji su na stranicama ove knjige, blago rečeno, obilno preuzeti tekstovi s uskoplje.blog.hr.
Do sada na rečene upite nisam mogao odgovoriti, budući da knjigu nisam imao u rukama, izuzmemo li ono kratko prelistavanje odmah po njenom izlasku. I da bi se izbjegle bilo kakve nedoumice, knjigu nisam imao u rukama, to jest nisam ju kupio isključivo zbog cijene, budući da mi se cijena od 50 KM činila previsokom, a pogotovo mi se takvom čini sada, kada sam ju, posuđenu od poznanika, dočitao.
Takav, rekli bismo "povećani interes javnosti" za mišljenje autora uskoplje.blog.hr o knjizi USKOPLJE - Gornji Vakuf u riječi i slici dakako nije proisteklo iz nekakva posebnog statusa kojeg autor ima među Uskopljanima, nego jednostavno zbog činjenice da su priređivači u svojoj knjizi prenijeli, blago rečeno, neuobičajeno mnogo tekstova s ovoga bloga, a u uvodnoj riječi jedan od priređivača, Janja Milić Zobunđija, napisala je i sljedeće rečenice: "Zahvaljujemo svim suradnicima na ovoj knjizi. Zahvaljujemo autoru hvale vrijednog projekta uskoplje.blog na nizu zanimljivih priloga koji su našli mjesta i u ovoj knjizi".
Ove rečenice unijele su još veću zabunu i dodatno zamaglile tobožnji odnos uskoplje.blog.hr-a i priređivača ove knjige. U ovim se rečenicama, rekao bih krajnje neprimjereno, želi sugerirati da je autor uskoplje.blog.hr na bilo koji način surađivao s autorima "na ovoj knjizi", a to nije točno. Ovom usputnom zahvalom u biti se želi reći i sljedeće: tekstovi na uskoplje.blog.hr-u svojom kvalitetom i zanimljivošću kvalificirali su se da uđu u ovu knjigu, koja, samim tim, ko biva, predstavlja kvalitativno jednu višu razinu. Sintagmom u kojoj se kaže da su prilozi s uskoplje.blog.hr-a "našli mjesta" sugerira se potencijalnim čitateljima zaključak da su oni, tj. prilozi s uskoplje.blog.hr-a ili barem njihov autor, TRAŽILI svoje mjesto u ovoj knjizi, a to mu, opet, nije bilo ni na kraj pameti.
Također, priređivači ove knjige doista neoriginalnog naslova, nisu se nikada i ni na koji način obratili autoru priloga na uskoplje.blog.hr, te zatražili dopuštenje da preuzmu, pa čak ga ni obavijestili da imaju namjeru preuzeti i - što je u cijeloj stvari najgore - na onako neinteligentan i bezobrazan način preinačiti i okljaštriti većinu preuzetih tekstova s uskoplje.blog.hr-a.
Ako već ne zbog Zakona o autorskim pravima (podsjećam u priloženom "copyrightu" dopuštam prenošenje tekstova uz isticanje izvora s kojega su preuzeti, ali nikako ne dopuštam njihovo mijenjanje i sakaćenje), Janja Milić Zobunđija i Stjepan Blažanović barem su to trebali učiniti zbog pristojnosti i elementarnih pravila lijepoga ponašanja.
No, dakako, nepoštivanje pravila lijepoga ponašanja priređivača knjige Uskoplje u riječi i slici, ne oslobađa mene obveze poštivanja tih istih pravila u pisanju prikaza njihove knjige, ma koliko to - najbolje to znaju oni koji su knjigu pročitali - bilo teško.

Najvulgarnija copy/paste tehnika

Knjiga Uskoplje u riječi i slici, recimo to odmah na početku, nastala je doslovno najvulgarnijom copy/paste tehnikom, u najboljoj prepisivačko-skribomanskoj maniri. Nedostatak elementarnih znanja priređivača o temi o kojoj su namjerili pisati, ali i nepostojanje bilo kakve volje da se rečena znanja usvoje ili barem da se pri prepisivanju koristi znanstveno verificirana literatura, rezultirao je čudovišnim besmislom, glupavom mješavinom rečenica koje jedna drugu potiru i koje veoma često, ni u kontekstu u kojemu se nalaze, a ni same za sebe, nemaju ama baš nikakva smisla. Ostajući do kraja dosljedni u svom besprimjernom plagijatskom naumu, priređivači u svom uratku ne donose nikakvu literaturu, a na stranicama ove knjige uzalud ćete tražiti i bilo kakvu fusnotu ili, ne daj Bože, bilješku.
Struktura ove knjige uvjetovana je dostupnošću tekstova o pojedinoj temi priređivačima knjige, to jest mogućnošću njihova kopiranja bez prevelika truda i, što je najtragičnije, bez ikakva selektiranja. Mahom su to tekstovi kopirani s interneta, a među njima i oni koji ni u kakvoj večernjoj školi ne bi prošli najosnovnije testove pismenosti.
Budući da su rečeni tekstovi preuzimani najčešće bez ikakvih intervencija (a ako ih i ima, one, najčešće, nemaju nikakva smisla!), u knjizi se jedan za drugim, kao nešto najprirodnije redaju dijelovi pisani hrvatskim, srpskim, a potom i nečim što bi mogli nazvati njihovom priglupom mješavinom, pa iz tih nedopustivih spojeva često nastaju upravo komični jezični sklopovi.
Iako je knjiga podijeljena na ukupno deset poglavlja, struktura tih poglavlja upravo zbog rečene lijenosti i analfabetizma priređivača, rahla je i diletantski neujednačena, pa ta činjenica, uz njen već spomenuti prepisivačko-skribomanski karakter, dodatno doprinosi da se ova knjiga doima više kao nečitljivi učenički šalabahter, nego kao knjiga čiji priređivači na koricama tako ponosno (i, dodajmo, posve neuobičajeno) ističu svoje akademske titule.
Ako se ima u vidu sve do sada rečeno, onda se potpuna terminološka zbrka, a pogotovo brojne jezične pogreške (priređivači tako ne znaju da se prezimena osoba muškoga roda dekliniraju, niti da, recimo, postoji genitivno h) nadaju kao nešto što, doduše logično proistječe iz cijelog pristupa, ali ga ujedno i dodatno potvrđuje.

Masni papir podnosi apsolutno sve

U prvom poglavlju priređivači pišu o zemljopisnom položaju Uskoplja, te nakon navođenja općih podataka, donose tekst s ovoga bloga o planini Vranici, a potom i o planini Raduši, te tekst o crvenim zemljama na Vranici. Svi ovi tekstovi, kao i drugi tekstovi iz Uskopaljskog abecedarija koje su priređivači preuzeli u svoju knjigu, grubo su promijenjeni, izmjenjen je red rečenica, a poneki dijelovi su i izostavljeni, a pogdjekoja rečenica, opet, s-neba-pa-u-rebra, umetnuta, mada rečeni tekstovi predstavljaju svaki za sebe čvrstu cjelinu koja se ne može niti smije mijenjati kako tko hoće. Milić-Zobunđija i Blažanović to, međutim, čine bez ikakva srama pokazujući da ne shvaćaju ni tekstove, niti ono što se njima htjelo reći, a bome ni ono o čemu sami pišu.
U prvom poglavlju priređivači preuzimaju još i tekst s http: //www.bosnafolk.com/banjalucka/vrbas.php o Vrbasu umećući i tu gdjegdje dijelove moga teksta o Vrbasu (također iz Uskopaljskog abecedarija), a na samome kraju s wikipedije prenose tekst o klimi (ponavljam, autori nisu ni spomenuli rečene izvore!).
Već prvo poglavlje preslik je cijele knjige. Priređivači u njemu spajaju nespojivo ili, barem za autore njihova kalibra nespojivo, pa ne znaju da li bi o zemljopisnom položaju napisali egzaktne podatke iz izvora koji postoje ili bi pisali lirski sastav na temu Moj uži zavičaj. Tako, odjednom, za Uskoplje četvrti zemljopisni pojam po važnosti, iza Vranice, Raduše i Vrbasa, postaju crvene zemlje na Vranici. Pitate se zašto? Pa jednostavno zato što je tekst o crvenim zemljama priređivačima bio dostupan na uskoplje.blog.hr-u i bilo ga je lako preuzeti, te uz preinake tobože "onepoznatiti".
I baš kao u prvom poglavlju, autori kroz cijelu knjigu neselektivno i bez ikakvih kriterija nižu rečenice iz različitih tekstova o Uskoplju ne praveći nikakvu diferencijaciju između njih, pa niti između onih ozbiljnih, znanstveno utemeljenih tekstova i onih nepismenih, glupavih koji u najbolju ruku mogu biti tek produkt kavanskih rasprava ili, što je još gore, kakve propagandne kuhinje.
U takvom stanju stvari, kada se ozbiljna mišljenja kao rezultat ozbiljna i dugotrajna rada stavljaju u istu ravan s dokoličarskim mudrolijama seoskih blebetala, dakako, uvijek je na gubitku ozbiljnost, rad, poštenje... Čitajući sve što je podnio masni papir ove knjige, ne mogu se oteti dojmu da su priređivači upravo to i htjeli: pljunuti u lice svemu onome tihom, samozatajnom i mudrom - a što je, ruku na srce, kod nas ionako rijetka pojava - što se teško mislilo i domislilo o nama, našoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U drugom poglavlju takvih je mjesta napretek. Može li biti išta drugo do pljuvačka u lice cjelokupnoj hrvatskoj (i ne samo hrvatskoj!) historiografiji dio teksta koji govori o stećcima, kako to autori kažu "autentičnim bogumilskim spomenicima". Priređivači pišu, pardon prepisuju: "Stećci u BiH su jedinstvena pojava u svijetu, a pripadaju Bogumilima. O postojanju Bogumila na području današnjeg Gornjeg Vakufa glavni su dokaz stećci...". Nevjerojatno je koliko je gluposti, bahatosti, samodostatnosti bilo potrebno da se napišu ovakve rečenice, bez ikakve konzultacije s ozbiljnom literaturom o stećcima i bogumilima, a barem takve literature nije malo. Ove i druge rečenice koje za njima slijede napisane su, dakako, i bez ikakva poznavanja naših uskopaljskih stećaka, čiji se najveći dio nalazi uz katolička groblja, što je kako kaže A. Škegro u svojoj knjizi o Uskoplju, "samo dokaz neprekinutog življenja katolika u Uskoplju od srednjeg do novog vijeka. Ovu činjenicu potvrđuje i najveći broj priloga iz ovih grobalja, koji imaju starohrvatsko-katolički karakter".
Ovom, a i svojim drugim brojnim vratolomijama priređivači se, mada toga nisu ni svjesni, svrstavaju u sam vrh aidovsko- esdeaovske propagande iz najtamnijih vremena naše bliže prošlosti, pa njihove iduće knjige, kojih nadam se, barem o Uskoplju, neće biti, mirne duše možemo očekivati u izdanju već legendarne vojne knjižnice Armije BiH.
Tome u prilog govore i dijelovi teksta o razdoblju zadnjega rata u kojima autori u svom neznanju i lijenosti u cijelosti preuzimaju najprizemnije nebuloze iz arsenala muslimanske propagande. Tako na 68. stranici možemo pročitati rečenice koje veoma lako možemo zamisliti na stranicama notornog Behar pressa: "U prosincu 1992. godine dolazi do velikog priliva pripadnika HVO-a i HV pretežno iz zapadne Hercegovine, spremni za ratište na Kupresu i Bugojno. U Uskoplje su pristigle hrvatske jedinice iz sljedećih mjesta: Posušje, Široki Brijeg, Grude, Imotski, Mostar, Livno, Duvno, te Prozor. Polovinom siječnja 1993. godine hrvatske jedinice započele su s oslobađanjem gradskih dijelova u kojima su Hrvati bili većina. Nešto ranije se dogodilo u selima Uzričje, Hrasnica i Duša....."
Je li itko do sada izrekao goru optužbu HVO-a, a onda i svega što on predstavlja, od one koje su Milić-Zobundžija i Blažanović izrekli pišući sljedeću rečenicu na str. 169.: "Od 1992. g. izvršna i zakonodavna vlast bila je spojena u osobi predsjednika HVO-a...." Drugim riječima, žele nam reći Milić-Zobunđija i Blažanović, Hrvate u BiH je u proteklom ratu predvodila jedna u potpunosti nedemokratska, diktatorska i zastarjela organizacija u kojoj je sva vlast bila skoncentrirana u rukama jednog čovjeka, a na nižim nivoima u rukama lokalnih šerifa, pa, slijedom toga, sugeriraju nam, ni djela te organizacije, koja, je li, potpuno sliči na organizaciju kakvog mafijaškog klana, ne mogu biti drukčija: ona su nedemokratska, netolerantna, isključiva, jednom rječju, zločinačka.
I tako dalje, i tako dalje. Priređivači redaju jednu za drugom svoje glupe, neinteligentne rečenice, koje ne samo da krivotvore stvarnost, nego su, mada ne volim upotrebljavati slične iskaze, u svojoj bešćutnosti prema Uskoplju o kojemu pišu (prema svim našim poginulim, masakriranim, ranjenim i ožalošćenim sugrađanima, prema svima koji i danas u Uskoplju žive) monstruozne u pravom smislu te riječi.

Za nekoliko ZA u infinitivu!

O kakvoj je nonšalanciji pri prezentiranju preuzete građe riječ zorno svjedoči i poglavlje o uskopaljskim župama u kojemu se ukrštaju opći podaci o pojedinoj župi s površnim novinskim člancima. Osobito zadivljuje "akribija" iskazana u popisu svećenika "rođenih u općini Uskoplje". Popis je naravno nepotpun (ispušteni su neki svećenici rođeni u Uskoplju, a uvršteni neki kojima je samo podrijetlo iz Uskoplja ili koji s Uskopljem nemaju nikakve veze) neki svećenici navode se tek po nadimku ( za fra Marka Gegala doista nije trebalo puno truda saznati njegovo prezime, ali problem je u tome što bi i njegovo prezime ovdje bilo nepotrebno, jer fra Marko Štekić zvani Gegalo nije iz uskopaljske općine!!!).
Stavljajući kraticu fra ispred imena gotovo svih svećenika (osim Ilije i Tadije Ivoša gdje je stavljeno - treba li reći opet pogrešno - o.), što bi trebalo označavati njihovu pripadnost franjevačkom redu, priređivači ove knjige deklariraju se na najočitiji način kao potpuni diletanti, a njihov uradak kao besprimjerni hohštapleraj. .
I u popisu uskopaljskih časnih sestara priređivači ostaju dosljedni u svojoj nedosljednosti. Baš kao i u slučaju svećenika, i popis časnih sestara je aljkav, površan i nepotpun, baš kao da su ga na škaniclima sastavljale kakve usidjele piljarice, a ne osobe koje se vole nazivati znanstvenicima.
U nastavku ovog dijela priređivači donose kratke crtice o Iliji i Tadiji Ivošu, Anti Batiniću, Pavi Šekeriji, Tomislavu Ćuriću, te Ivi Bagarić. Čitatelj ne može, a da se ne upita po čemu su ovi svećenici i časna Iva važniji od drugih svećnika i časnih sestara iz Uskoplja, pa se njima posvećuje kratka crtica (pa ma kako ona besmislena bila), a o ostalima ne. I ma koliko se trudili odgonetnuti namjere priređivača, veoma brzo shvatit ćete da postoji tek jedan, ali doista prizeman razlog: upravo o rečenim svećenicima i s Ivi pisano je na uskoplje.blog.hr-u, a o drugima, u vrijeme izlaska ove knjige JOŠ nije. To je bilo lako prepisati, ukrasti, prisvojiti, a što će to u knjizi izgledati nezgrapno i nepotpuno, koga briga? Kao da su usidjele piljarice ikada za takvo što, za upotrijebljene škanicle, marile!
Ovakve i, čak, još gore primjere krajnjeg diletantizma, dakako, moguće je naći i u svim ostalim poglavljima, koja nisam spomenuo, pa čak i na svakoj stranici ove nakazne knjige. Za pobrojati ih bilo bi potrebno mnogo više prostora nego što ga obuhvaća ovaj kratki osvrt, pa čak i mnogo više prostora nego što ga obuhvaća ova knjiga. No, za ilustraciju o kakavom je uratku riječ dovoljni su, mislim, i do sad navedeni primjeri, a neke ću navesti u nekom od idućih postova. Uostalom, ova knjiga je tip onih knjiga koje nisu pisane za čitanje, pa je zbog toga iluzorno očekivati da ona može podnijeti i iole ozbiljniju analizu. Ona je, što bi rekao stari dobri Ranko Marinković tek za nekoliko ZA u infinitivu.
Na primjer, ZA crknuti od smijeha!
Ili, bolje: ZA plakati!!!

Fotografije - ilustracija hohštapleraja

Ipak, na kraju ću izreći još nekoliko opaski o fotografijama i njihovoj upotrebi u ovoj knjizi. Priređivači, naime, u knjizi objavljuju neuobičajeno mnogo fotografija, mislim čak preko četiri stotine. Međutim, veliki dio njih već je poznat korisnicima interneta, a približno jedna trećina objavljena je i na ovom blogu. Jedan, nemali broj fotografija objavljen je u knjizi čak po dva puta, što je potpuno neuobičajeno i u konkretnom primjeru za to nema nikakva opravdanja.
Za širu javnost nove su tek neke fotografije iz privatnih albuma, prije svega tu mislim na fotografije obitelji Milić, što mnogima može biti zanimljivo, ali je, najčešće, potpuno irelevantno za temu o kojoj autori pokušavaju pisati. Također, za jako veliki broj fotografija, po mojoj slobodnoj procjeni čak dvadesetak posto, nema nikakva opravdanja da budu objavljene u knjizi koja pretendira biti monografija jednoga grada, odnosno općine.
No, ako fotografije u ovoj knjizi i ne ilustriraju na najbolji način ono o čemu priređivači pišu, pardon, prepisuju, one svakako na magistralan način ilustriraju hohštapleraj i diletantizam s kojim su Milić-Zobunđija i Blažanović pristupili pisanju ove knjige, a o kojima sam pokušao napisati nekoliko riječi u ovom osvrtu.
Preuzimajući fotografije bez ikakvih kriterija i, naravno, bez ikakvih konzultacija s vlasnicima autorskih prava, priređivači su i ovdje načinili nekoliko nedopustivih pogrešaka krivotvoreći istinu o temi o kojoj su, siroti, namjerili pisati, te, naravno, dovodeći u zabludu potencijalne čitatelje smatrajući ih, u najmanju ruku, budalama.
Naime, kako su priređivači veliki dio sadržaja svoje knjige neovlašteno preuzeli (čitaj: ukrali) s bloga kojega upravo čitate, tako su ne razmišljajući preuzeli i dio fotografija, za koje su glupavo mislili da uvijek predstavljaju baš ono o čemu je u tekstu riječ. No, u nedostatku autentičnih fotografija (ili slika, crteža...), za svoje tekstove biram ilustracije koje smatram pogodnima, a koje, nužno, ne predstavljaju ono u čemu je u tekstu riječ, ali to, dakako, nikada ni ne tvrdim.
Tako sam svojedobno uz tekst o Veseloj Straži prenio i fotografiju ruševine starog grada Bobovca sa stranice građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, a autori su na 47. stranici svoje knjige objavili istu fotografiju s potpisom ispod nje: "Vesela Straža". Na stranici 33. priređivači objavljuju fotografiju snimljenu u Jajcu, a ja sam ju na blogu objavio uz tekst o starim uskopaljskim prezimenima. Priređivači ispod ove fotografije mrtvi-hladni stavljaju sljedeći potpis: "Ženska pijaca u Uskoplju 1920 - srijedom". Maštovito, nema što! Na stranici 94. priređivači donose prethodno također na blogu objavljenu Rembrantovu sliku nepoznatog franjevca i pod nju kratko potpisuju: "Biskup Dragičević". Na stranici 106. priređivači objavljuju, ponovo prethodno na ovom blogu objavljenu fotografiju (izvorno prenijetu sa stranice www.bugojanci.ch) koja prikazuje spomenik kralju Petru pred bugojanskom gimnazijom 1939. godine, te uz nju stavljaju sljedeći tekst: "Samostan u Fojnici u kome se osobito štuje sv. Anto Pustinjak (17. siječnja)". Na stranici 59. objavljena je fotografija slovenskih partizana s Pohorja, a pod nju je stavljen potpis: "Partizani iz Šumadije"....
Ovdje navedeni primjeri očiti su dokaz da priređivači ne samo iz neznanja, nego itekako svjesno obmanjuju, lažu, krivotvore, kradu.... Oni su, također, očiti dokaz nepostojanja bilo kakve odgovornosti Milić-Zobunđije i Blažanovića za javno izgovorenu (napisanu) riječ.
Na koji način ih podsjetiti da ta odgovornost ipak mora postojati?
S tim u svezi, slobodan sam reći i sljedeće: nakazni uradak Milić Zobunđije i Blažanovića u svakom slučaju zaslužio je da doživi i svoj sudski epilog, no, u ovom trenutku čini mi se važnijim da svoj glas dignu oni na koje se priređivači u svojoj knjizi izravno pozivaju: uskopaljska podružnica HKD Napredak, organizatori Uskopaljskih jeseni, pa i Uskopaljska zajednica u Republici Hrvatskoj i da odmah učine sve da se ova knjiga što prije povuče iz prometa, ako to već nisu učinili već nakon njenog izlaska iz tiska.
U suprotnom, upravo će ona, knjiga Uskoplje - Gornji Vakuf u riječi i slic,i bez sumnje biti najveća mrlja u 100 godina postojanja Napretka u Uskoplju, desetljeću postojanja Uskopaljskih jeseni i najveća mrlja na svemu onome što je dobro učinila i što i sada dobroga čini Uskopaljska zajednica u Republici Hrvatskoj.
Nijedna od ovih udruga, koje imaju doista plemenite ciljeve, nije zaslužila da bude smokvin list plagijatorima i diletantima kakvima su se knjigom USKOPLJE - Gornji Vakuf u riječi i slici pokazali Janja Milić-Zobunđija i Stjepan Blažanović.

---

Svim posjetiteljima uskoplje.blog.hr-a želimo sve najbolje u 2007. godini