Marketing
Skandalozno: Budući ministar obrane odgovoran za zločine nad Hrvatima?!
Miroslav Zelić predsjednik udruge HVIDRA HVO Herceg-bosne Bugojno, a ispred Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Bugojno najoštrije protestira protiv kandidature Selme Cikotića za ministra obrane BiH. Naime, Cikotića, kojega je za ovu dužnost kandidirala SDA, smatra jednim od odgovornih ljudi za protjerivanje oko 20 tisuća bugojanskih Hrvata iz svojih domova u srpnju 1993. godine.
Poruka Hrvatima
''Mislim kako kandidatura Cikotića za ovu funkciju predstavlja nepravedan tretman prema Hrvatima Bugojna i BiH. Među ostalima i njega krivimo za ono što se dogodilo Hrvatima Bugojna. On je odogovoran za protjerivanje 20 tisuća Hrvata iz Bugojna. On je jedan od krivaca za zarobljavanje hrvatskih vojnika i civila. U vrijeme bošnjačko hrvatskog sukoba u Bugojnu Cikotić je bio vojni zapovijednik Armije BiH za operativnu zonu zapad, gdje je potpadalo i Bugojno. Upravo je Cikotić bio glavni operativac, a to dovoljno govori. 
Takav čovjek nije smio biti predložen za tako odgovornu i važnu dužnost, kao što je državni ministar obrane''
– smatra Zelić. Takav čovjek nije smio biti predložen za tako odgovornu i važnu dužnost, kao što je državni ministar obrane'' On ističu kako je nakon protjerivanja Hrvata iz Bugojna u gradu bilo formirano 10 logora. Najviše zatočenika je bilo zatočeno na stadionu NK Iskra, koji je posjetio i Međunarodni Crveni križ.
''Tadašnje izaslanstvo Crvenog križa je ustvrdilo kako se radi o najgorem logoru u BiH. Čak su kazali kako su uvjeti u logoru na stadionu Iskre gori od onih na Manjači, a svi znamo što simbolizira Manjača. Svi vojni dužnosnici Armije BiH su odgovorni za njegovo formiranje pa sukladno tomu i Cikotić, koji je znao za te logore i mogao ih je spriječiti''
– poručuje Zelić, te dodaje kako se predlaganjem Cikotića na ovakvu funkciju bh Hrvatima šalje vrlo opasna poruka.''Poruka koja nam se šalje ovakvim potezima i dalje stvara nepovjerenje u rukovodstvo države i normalno da Hrvati ne mogu cijeniti i poštivati takve ljude na vlasti. Mi jednostavno želimo da se procesuiraju svi koji su krivi. Ukoliko Cikotić nije kriv, neka to dokaže na Sudu. Čak i ako on osobno nije kriv, zasigurno zna tko jest!''
– zaključuje Zelić.Cikotić: Moralno sam čist
S druge, pak strane, sam general Cikotić kaže kako su neke stvari za koje Koordinacija udruga optužuje točne, dok druge nisu, te kako on o tome ne bi sudio nego želi pričekati mišljenje za to nadležnih institucija.
''Ne želim ulaziti u spomenute navode. Ja jako dobro znam za što sam odgovoran a za što nisam. Ne bih prihvatio kandidaturu za spomenutu dužnost da nisam uvjeren da sam moralno čist. Znam da se provode rigirizne provjere biografija kandidata za sve sve dužnosti u izvršnoj vlasti i uvažam mišljenje relevantnih institucija. Kao svjedok sam čak davao i iskaze za haški tribunal, ali me nikada nitko nije optuživao za zločine''
– rekao nam je u telefonskom razgovoru Cikotić.Iskustvo u JNA
Selmo Cikotić rođen je 25. siječnja 1964. godine u selu Trpezi, općina Ivangrad u Sandžaku. Pored vojne gimnazije "Bratstvo i jedinstvo" u Beogradu završio je 1986. godine i Vojnu akademiju kopnene vojske u Zadru. Stupio je u aktivnu službu u JNA u kojoj je bio sve do 5. svibnja 1992. godine, kada se stavio na raspolaganje Teritorijalnoj obrani u Sarajevu. Javno je objavljen podatak da je u razdoblju dok je Cikotić bio vojni zapovjednik u Bugojnu na tom području ubijeno više od 300 Hrvata, nelegalno ih je bilo zatočeno nekoliko tisuća, a protjerano gotovo 20.000. Jedan od najstrašnijih zločina je nestanak, odnosno ubojstvo više od 20 hrvatskih intelektualaca u tom gradu. Korištenje zarobljenika u borbama kao »živog štita« također je jedna od zločinačkih akcija za koje je javno prozivan ovaj bošnjački časnik.
Nadalje, Cikotić je kao zapovjednik OG Zapad Armije BiH odgovoran i za zločine Armije BiH počinjene na drugim područjima osim Bugojna, a u zoni odgovornosti te grupe. Prije svega tu je riječ o području uskopaljske općine gdje su također vojnici kojima je zapovjedao Cikotić protjerali veliki broj nemuslimanskog življa, opljakali i uništili njihovu imovinu, s civilnim i vojnim zatočenicima postupali, blago rečeno, protivno pravilima koja propisuje Ženevska konvencija, te izvršili veći broj svirepih ratnih zločina (Bojska, Bistrica...).
''Ustašama nikad nisam vjerovao''
Za list ''Ljiljani'' Cikotić je 24. studenoga 1993. godine izjavio:
"Što se ustaša tiče mislim da na ovom području, dakle u gornjovrbaskoj dolini, više nikakvi pregovori ne mogu doći u obzir... Svjesni smo činjenice da ćemo imati državu koliku vojno možemo braniti".
A za Travnički Ljiljan je također izjavio: "
Ustašama nikada nisam vjerovao, zato sam otvoreno pripremao svoje ljude za rat protiv njih u Bugojnu.''
Brojni su dokazi o dugotrajnom pripremanju napada Armije BiH na hrvatska naselja Skopaljske doline,a gornja izjava Selme Cikotića još jednom najizravnije dokazuje da su brojni zločini koje su počinili pripadnici Armije BiH u Skopaljskoj dolini bili - zločini s predumišljajem! Cikotić zna za nestale Bugojane
Iz logora (’Stadion’, Osnovna škola ’Vojin Paleksić’, ’BH Banka’...) su odvedena dvadeset i trojica zarobljenika (posmrtni ostaci trojice su pronađeni), uglavnom vrlo uglednih Hrvata i još uvijek se ne zna za njihovu sudbinu premda nije teško zaključiti da je ona tragična.
A nedvojbeno je da Selmo Cikotić zna gdje su i kada odvedeni, gdje su i kako završili. To, uostalom, potvrđuje i dopis Cikotićeva nadređenog, zapovjednika Trećeg korpusa A BiH, generala Envera Hadžihasanovića, haaškog osuđenika (pet godina zatvora). Naime, general Hadžihasanović u službenom aktu od 15. rujna 1993. godine od Cikotića traži ’ona 23 bojovnika koja su počinila teža djela, prebaciti kod mene u KPD Zenica, pa ću se ja tada natezati s UNPROFOR-om, Europskim promatračima, MCK i ostalim međunarodnim organizacijama oko njihova puštanja’.
Cikotić tu zapovijed nije ispoštovao, a što se vidi iz drugog službenog akta poslanog 7. listopada 1993. godine u kojemu ’vam skrećem pažnju da prebacite u KPD Zenica ona 23 bojovnika HVO-a o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela’.
Je li Cikotić uopće ispoštovao zapovijed svog nadređenog (tko zna je li i mogao, jesu li u to vrijeme i bili živi) to on zna i krajnje je vrijeme da nadležni pravosudni organi to upitaju budućeg (!?) državnog ministra, kao i za još četrnaestoricu civila hrvatske nacionalnosti za čiju se sudbinu još uvijek ništa ne zna. No, iako to Hrvati iz Bugojna uporno traže, odgovor je - šutnja. Zašto? Više...
Iz logora (’Stadion’, Osnovna škola ’Vojin Paleksić’, ’BH Banka’...) su odvedena dvadeset i trojica zarobljenika (posmrtni ostaci trojice su pronađeni), uglavnom vrlo uglednih Hrvata i još uvijek se ne zna za njihovu sudbinu premda nije teško zaključiti da je ona tragična.
A nedvojbeno je da Selmo Cikotić zna gdje su i kada odvedeni, gdje su i kako završili. To, uostalom, potvrđuje i dopis Cikotićeva nadređenog, zapovjednika Trećeg korpusa A BiH, generala Envera Hadžihasanovića, haaškog osuđenika (pet godina zatvora). Naime, general Hadžihasanović u službenom aktu od 15. rujna 1993. godine od Cikotića traži ’ona 23 bojovnika koja su počinila teža djela, prebaciti kod mene u KPD Zenica, pa ću se ja tada natezati s UNPROFOR-om, Europskim promatračima, MCK i ostalim međunarodnim organizacijama oko njihova puštanja’.
Cikotić tu zapovijed nije ispoštovao, a što se vidi iz drugog službenog akta poslanog 7. listopada 1993. godine u kojemu ’vam skrećem pažnju da prebacite u KPD Zenica ona 23 bojovnika HVO-a o kojima ste pisali da su počinili velika zlodjela’.
Je li Cikotić uopće ispoštovao zapovijed svog nadređenog (tko zna je li i mogao, jesu li u to vrijeme i bili živi) to on zna i krajnje je vrijeme da nadležni pravosudni organi to upitaju budućeg (!?) državnog ministra, kao i za još četrnaestoricu civila hrvatske nacionalnosti za čiju se sudbinu još uvijek ništa ne zna. No, iako to Hrvati iz Bugojna uporno traže, odgovor je - šutnja. Zašto? Više...
Fotografije: S. Cikotić (foto:pincom.info), Stadion i Salon namještaja, zloglasni logori muslimanskih snaga u Bugojnu (foto:bugojanci.ch)
Post je objavljen 18.01.2007. u 23:45 sati.