ponedjeljak, 21.06.2021.
Distih
Svi ga vole, svi ga hvale:
asti Boga, koje li budale!
Tele
Bilo je jedno tele pijano,
za samo sebe jako zagrijano.
"Ja sam," reklo je: "najbolje tele.
Svi me hvale, svi me žele."
Htjelo je imati mjesto u peči
To mu je bio san baš najveći.
Reklo je kad je bilo pečeno:
„Počasno je mjesto stečeno!“
Pa ga slatko svi mi jedemo,
dok u drugo tele gledamo.
subota, 12.06.2021.
Helena
O Helena, kako sam te ljubio!
Ostavi svoj veliki, dosadni izam, i prolijevaj samnom krv, nećemo se gledati,
kao što je Tolstoj gledao svoje, sa strahom i nadom, već ćemo raditi u preobilju svjetla, i u sjeni
smrti, koje neće biti, jer će nam životi imati smisla.... Što smrt znači za one koji su živjeli? To je
doista blesavo. To je ona tamna dolina, koja postaje umjetnost samo s tek malo retorike. Težinu
smrti nikada nećemo pobijediti, ali ćemo znati, tko zna, o njoj možda više. Jer tko od nas zna,
dali će nas prosvijetliti neka svjetlost, o kojoj nismo uopće slutili? Ja sam imao trenutke u
kojima sam jedva shvaćao svoju blagoslovljenost, i koja me pretvorila – samo za taj tren –
u religioznog čovjeka. Ne onog koji jesam, već onakvog, kakav bi trebao biti. To je bilo doista
samo kratko, i ja sam opet otvarao slatka vrata tame i nerazumijevanja... Slatka vrata grijeha,
kao grašak ili vino. Kao riječ izrečena sporo, u kuhinji.
U tamu su otišli svi oni koje sam volio, imam trideset godina, što je previše za čovjeka.
I ni ja ne mogu riješiti probleme svih teodicijea, niti doista volim ono o čemu govorim, ali
znam sve mogućnosti života,
dobro, to je moža laž, ali ajmo si lagat bar jednom solidno, jednu godinu
provesti u miru
tko zna kakvi će svjetionici, ako ne rastu iz mora, nastati kad jednom odemo na
sjever?
Zar nisi vidjela more, i kako te dovodi, ne do ludila, već do usijanja?
Da, naravno, predmeti, predmeti, predmeti: sagovi i ormari, police i stolovi, i
sve slične stvari, koje ćemo morati nositi.
Ali zašto ih ne baciti, kao kramu koja je dotjerala, otići jednom doista, tamo gdje čak i sada
malo ljudi prolazi... ? Zašto ne vidjeti puteljak na litici, koji vodi do jedne gole uzvisine, more
tamo od nas, lijevo, desno! I sati, da, naravno, bit će dosadni, mrzit ćemo se bar pola vremena,
ali što je to malo, naspram kad se probudimo, u bijelim plahtama, s one strane putovanja,
vidjevši trag nečeg što bih mogao nazvati atlantik?
Ne moramo se čak ni ljubiti, ja to ne obećajem; samo
tratina sata i kaldrma, znam, dajem ti malo vremena – kao što mi daješ ti.
Evo, koferi su već spakirani, karta se kupuje u svakom ušljivom kolodvoru, autobusi nose
šutnju , i ne mora se slušati ni razgovore putnika
Čovjek je ionako stvoren od čekanja
Ne znam zašto se tako bojiš putovanja
Oznake: putovanje, sjever, svjetionik"
Jedino tvoja ruka...
tko će te ostaviti tko te dignuti
kada budeš mrtav
tvoj grob već sam i usamljen tvoje riječi mrmljaju
neki ljudi koje ne znaš i ne želiš znati
– a možda ni to nije stvarno, vrištiš
na rubu zvuka
tko to traži ljubav u dvoranama smrti?
kakve su to gluposti, stari, frende, prijatelju
kakve odvratne kadence iz kojih stvaraš svoje svjetlo
kojeg nema
to si ti, i to si ti, i ništa
te neće spasiti. ali eto, nema, nema, nema
druge opcije
nitko te neće odvesti u bolnicu, nitko ti dati topli čaj
jedino tvoja
ruka, od kostura, tvoja
nosi i stavlja oblog ti na čelo
Oznake: ruka, kostur, oblog, Bolest
petak, 11.06.2021.
Od čega je sastavljen svijet
U travi ptice - klánci pjeva, grom
koji se odvaja od svoje biti
da bi spalio tvoju kožu
Tvoja koža! pogledaj
njen ugarak, crno mjesto
sastanka s božanskim
Pogledaj tu ranu, nezacjeljivu
i reci mi:
od čega je sastavljen svijet?
četvrtak, 10.06.2021.
Ušati
Bio jednom jedan ušati,
što htio je svaku stvar pokušati.
Ali - moramo se gnušati!
Jer htio nas je operušati.
Oznake: ušati, kvatreni, operušati
Trnci, žmarci...
Trnci, žmarci,
bol i titranje.
Je li to tijelo
ili njegova negacija?
Trnci, žmarci, bol
i tupi osjećaj.
Naša je ljubav
kada sve to nestane.
Trnci, žmarci,
oči, pitanje:
koliko dana?
koliko hodnika?
Je li to kamen
ili njegova negacija?
Naša je radost kada
sve to nestane!
Koliko rana? Koliko
potjera?
Trnci, žmarci, bol
i titranje...
srijeda, 09.06.2021.
Obitelj koja nestaje
Imao sam mamu. Sad je nemam više.
U njezinoj sobi sad je puno tiše.
Imao sam tatu – dav'o mi kolače...
U njegovoj sobi sad su samo gaće.
Imao sam sestru, veselu i lijepu.
Popela se na krov – skliznula na crijepu!
Imao sam isto jednog malog brata.
Nestao je kad je pito: „Gdje je tata?“
Moja baka kad je nestala iz kuće –
sjećam se tog jasno: baš je bilo vruće.
Suprotno je bilo što se tiče djeda:
nestao je davno, u sezoni leda.
I sad živim ovdje, s igračkama, sâm,
Kraj prozora stojim. Vidim grada plâm.
I sad živim sam u ovoj vel'koj kući...
Netko stoji vani... Ne znam dal će ući!
Netko stoji vani – ne vidim mu lice!
Već je pala tama. Ne čuju se ptice...
Oznake: nestali, strava, obitelj
utorak, 08.06.2021.
Glazba, ta marioneta
Tvoje jastvo je ponor u koji si stavio ruku
Zlo tvog jastva je beskraj, i njegovo trajanje
Kada bi mogao umrijeti mogao bi ustati
ali opet bi bio uvijek isti
Isti i uvijek zaboravljeno isti, svjež kao
smrt, i kao nestanak svemira
Čakra i karma, i križevi od zlata
na svemirskom brodu zvanom Zemlja
Je li ima išta užasnije od života?
Vjerojatno je to glazba, ta marioneta
pokreće živce ovog nepostojećeg igrača
Užas je biti lutka bez vlasika
koja stalno pleše sumanuti valcer
maloumnog svemira koji se ponavlja i ne ponavlja
Oznake: glazba, zemlja, svemirski brod, sonet
Latice kapaka
Zeleni jantari u krvi otoka... Ovih otoka
od ulica i grana. Parkovi poludjeli
sa izgubljenim licem. Netko ovdje vrišti
cijele noći
Noć otvara vazu našeg mozga. Iz njega raste
užasno cvijeće. Teško, crveno, i mesnato.
Gledaš preko tog komada zemlje, karte stola i prozora
u beskrajnu zemlju imanencije
Fuj, koje odvratno smeće, kažeš, i već si dio
prskanja, iz svih cijevi tvog bića lete – sve stare riječi
i nove
Što je to? Jesam li to ja? Tko ovdje dolazi
a tko ostaje?
Najbolje zapaliti svoju kosu i odrezati latice kapaka
Oznake: imanencija, ulica, noć, sonet
ponedjeljak, 07.06.2021.
Vrućina
Vrućina mi
skida masku vuka
stavlja je
na klavir kojeg nema
Kaplje
prvi pljusak ljeta
prva krv
raste u dolinama govora
Zdrobit će se
srce
kao omot čokoladice
a kadence cipela
će zapaliti
požar
na dnu ulice
Sudoper, svinjac
Moj je sudoper svinjac -
jazbina masti
masnoće
Prljavih vilica u čijim zubima
stoji pet dana stari ručak
Tanjura na kojima se razvija
kora rahitičkog hrasta
Zdjela u kojima
mlijeko postaje
crna karamela
umora
Nož se latio zamazane vode
kao opere
A voda se jedva može oprati
tako joj je teško
Oznake: sudoper, svinjac, masnoća
subota, 05.06.2021.
Dobra stvar
Delux oprema, kompa, jedna od najboljih. Ova stvar pere, čisti, riba, sve u jednom, i to brzinski. Tu nema zajebancije. Smijat ćeš se kao cigan bijelom kruhu, frende. Cijena je bagatela, za džabe bokte, a još k tome ima i na lizing. Samo probaj, prvih par mjeseci je besplatno – setisfekšn garantirana. A rok trajanja? Pa bog te mazo, ovo je gotovo – vječno. Garancija na pet godina, stari. To ti je dovoljno vremena da upoznaš djevojku, oženiš se, i pokaješ! Otporno je na kriminalce, jer ima svoj vlastiti kod. Samo upišeš četveroznamenkastu brojku, i imaš protuprovalnički sistem. Samo zamisli njihove face kad ti to ukradu, a ne mogu to koristiti! A je sam li spomenuo GPS? Nisam?! Eto ti i to. Svake sekunde imaš tim štrebera koji prati svaki potez, koji možeš s ovim napraviti. Pazi, ti ljudi žive da ne bi imali života, da bi pazili na ovaj komad plastike za kupca. Nije to kao kod nas, prodaj pa hodaj, stani pa pani. To su ti sje-ver-njaci. Znaš ono, Švedska i to. E, baš tako, skandinavci. Oni nemaju ionako nikakvog pametnijeg posla, kada tamo gora zima zadere, nego buljiti u ekrane. A pogle ovo: otporno na vodu... Jel možeš to zamisliti?! Ne bi nikad rekao da ovako komplicirana stvar, može imati i tu pogodnost. Mislim, ovo koriste u NASI buraz. Na tome rade godinama. Ovo je stej ov d art. Ciklotroni, znaš. (Sori ako koristim tehničke termine, ali mora se spravi dati za pravo.) A što se tiče dizajna – sušta jednostavnost. Nikakvih pomičnih djelova, evo, tu ti to piše. A znaš što to znači? E pa reći ću ti: NE MA SE TU ŠTA ZA POKVARITI. Gledaj, vidi ovo – kao cigla. Preživljava padove do petoga kata. Moš nekog i ukebat s tim. A kasnije će ti raditi ko dren. A misliš da ovo daju tek svakom? Nemoj ni pomisliti! Samo odabrana klijentela može ovo imati. Evo, ja prodao jednom šejku, prije mjesec dana. Čovjek si dao oduška, pa rekao: „ne, neću trošiti milijune, kao što uvijek činim, neću se razmetati. novac je vrijeme, a vrijeme je novac. ja sam čovjek s dobrim okom, i zato imam milijune. ovaj proizvod je samo dokaz toga.“ i tako dalje, i tako dalje. Besplatan servis. Laminirano ili nelaminirano. Koje god boje želiš. Ima i verzija za djecu, ako želiš time razveseliti mališane. Bog zna koliko ih volimo! Imam i ja, znaš, dvoje dječice, i oni samo za tim posežu, kada im je dosadno. A i žena će ti biti zadovoljnija, ako joj ovo kupiš. Što to čujem, rastavljen si? Pa nemoj me zaje... ! Ovo je pravi proizvod za okorjele neženje. To je baš ono što ti treba, da se vratiš nazad u igru. Male se za tim pale, one za tim sline. Gaćice padaju ko na traci. Nisi proveo noć, ako nisi izvadio jedan od ovih u nekom punom klubu. Morat ćeš ih goniti, kao muhe. I što je najbolje, ovo je najzdravija stvar koja će ti biti u domu. Ne samo da nema nikakvih štetnih zračenja, već je znanstveno dokazano da ljudi koji ovo kupe, žive dulje i bolje od prosječnog čovjeka. E sad, nije da baš produljuje život, ali tko zna! Uvijek se nešto novo otkrije, pa možda ima i nešto u tome, na kraju dana. A da ne govorim da je ovo garantirala ekološka komisija, da je odobreno od svih nevladanih organizacija, i da u-en ima za to samo lijepe riječi! Da, brate, Ujedinjeni narodi. A oni se ne zajebavaju. Nije to neki domaći bućkuriš, nije to pet je sati ide lola kati. Stranjska kvaliteta. A da znaš, imam pobratima koji radi u tvrtki koja ovo proizvodi, dapače, jedan mi je šogor tamo u pi-aru. Tako da znaš da su tamo i naši ljudi, a na njih se čovjek može osloniti. Sve u obitelji, sve u obitelji. Misliš da bi prodavao djeci vlastitog brata otrov? Da bi potkradao vlastitu krv? Kakva bi ja to bešćutna bekrija bio! Prava životinja! Monstrum! Ne, ne mogu ni misliti o tome...
Oznake: garancija, domaće, strano, prodaja, stvar
petak, 04.06.2021.
Kao otvoreni prozori
Cijeli se grad polako topi; koža koja je
bila jasna, i koja ti je dala (što si
uopće mogao imati?) trenutke sunca,
sada stoji tanka kao opna: ona je
otvorena kao plastična vrećica.
Kao otvoreni prozori svi smo, ali
jedini otvoreni prozor koji postoji
je unutra. Svi su ostali zatvoreni.
To zapamti, dok hodaš, kroz ovaj kaos
koji tako lako postaje razumljiv.
Vid daje svemu volumen – i srcu.
Predmeti se nadaju svemu – posebno sreći.
Ali ono što nema ni dodira, ni njuha,
ni sluha, to je ono što nas zapravo dodiruje.
Meditacija iza uljare
sjedim pred starim
ruševinama zgrada;
uljare, koja vodi prema autocesti
uvijek iste ulice
ulica je zapravo
sve što jesmo
hodati istim koracima
po istim koracima
ponavljati istu kapljicu kiše
tisuću
pet tisuća
milijun puta
vidim tvoje oko, i zamišljam
klasicistički sonet
Ranjina/Desportes
vidim tvoje oko i vidim
oko zemlje, nove pod krilima antike
i kad bi taknuo tvoju zemlju
znam da bi iz nje izletjelo stotinu crnih leptira
ali sada mi je već dosadno
i moram otići kući
Oznake: uljara, ulica, meditacija, Leptirić, antika
četvrtak, 03.06.2021.
Srednji vijek
Crne sise, dojke, koje zamišljam
u ruci jednog viteza
Nosio je sjajno pero na glavi, peacock, bio prvi
od svih ljudi Francuske
zadnji od
prodavača željeza i tostera
Sada stoji, tu, pred supermarketom
dočekuje mlade pjesnike koji
govore o Buddhi
te ih lema toljagom po glavi
Neka bude balada!
viče, sve što je znao doznao je od
Ramona Llulla
koji je čak izmislio i prvo računalo
Trava raste, plješće,
c'est le vrai hasard do notre temps
kaže poklisar
mali Čiuaua
iz kojeg izlazi lik fratra
Ne, doista, srednji vijek
nije daleko
samo onoliko koliko je potrebno
biti budala
u očima drugih
Oznake: srednji vijek, vitez, čiuaua, perspektiva, supermarket
Razmišljanje na rubu kreveta
ili kako sam shvatio da bi bilo isto kao prije
sjedio sam na rubu svoga kreveta
i gledao koncert Beatlesa na krovu –
tada se još nešto moglo dogoditi
nešto!, čak su i
neki klinci iz Liverpoola
mogli osvojiti svijet
glazbom
sada je sve to
dio povijesti
već proživljeno
passé
htio bi čitati ponovno
La Rochefoucaulda
kao prvi put
piti crno pivo tvoje mladosti
na dosadnim, razbijenim
ulicama
ali znam da bi bilo
isto kao prije:
ti bi stajala sa svojom fantastičnom kosom
a ja bih želio ne postojati
Oznake: sjećanje, razmišljanje, beatles, Rochefoucauld
srijeda, 02.06.2021.
Tvoje srce nije odavdje
pred kockarnicom
U strahu trena
koji se polako
opkopava
cilj je ne biti
i ne postojati
Ali jezik
koji ne zna
i sve zna
stoji, stoji
kao filozof
pred kockarnicom
Psi prolaze
i to ti daje
na tren, snagu
Ne reci ništa
kaže kiša
Tvoje srce nije odavdje
i ako ga kažeš
već si na rubu
svoje propasti
Oznake: srce, jezik, kockarnica
Glazbalo bez prstiju
ponekad jednostavno ne vjeruješ u sebe
ostavljaš prazne boce po kući
stavljaš krivu vrećicu u kontejner
i dok ideš u kupovinu
ona koju nosiš još je puna smeća
i veselo ti lupka o bokove.
jedeš ostatke ostataka
koji se lijepe za tvoj trbuh, koji je sve veći
(tko bi vjerovao da ne zarađuješ
ni prebijenu paru s tom trbušinom?)
ti si svoja vlastita propast – glazbalo bez prstiju
Oznake: vrećice, dućan, Kupovina, pjesma, trbuh
