utorak, 08.06.2021.
Glazba, ta marioneta
Tvoje jastvo je ponor u koji si stavio ruku
Zlo tvog jastva je beskraj, i njegovo trajanje
Kada bi mogao umrijeti mogao bi ustati
ali opet bi bio uvijek isti
Isti i uvijek zaboravljeno isti, svjež kao
smrt, i kao nestanak svemira
Čakra i karma, i križevi od zlata
na svemirskom brodu zvanom Zemlja
Je li ima išta užasnije od života?
Vjerojatno je to glazba, ta marioneta
pokreće živce ovog nepostojećeg igrača
Užas je biti lutka bez vlasika
koja stalno pleše sumanuti valcer
maloumnog svemira koji se ponavlja i ne ponavlja
Oznake: glazba, zemlja, svemirski brod, sonet
Latice kapaka
Zeleni jantari u krvi otoka... Ovih otoka
od ulica i grana. Parkovi poludjeli
sa izgubljenim licem. Netko ovdje vrišti
cijele noći
Noć otvara vazu našeg mozga. Iz njega raste
užasno cvijeće. Teško, crveno, i mesnato.
Gledaš preko tog komada zemlje, karte stola i prozora
u beskrajnu zemlju imanencije
Fuj, koje odvratno smeće, kažeš, i već si dio
prskanja, iz svih cijevi tvog bića lete – sve stare riječi
i nove
Što je to? Jesam li to ja? Tko ovdje dolazi
a tko ostaje?
Najbolje zapaliti svoju kosu i odrezati latice kapaka
Oznake: imanencija, ulica, noć, sonet
