utorak, 08.06.2021.
Latice kapaka
Zeleni jantari u krvi otoka... Ovih otoka
od ulica i grana. Parkovi poludjeli
sa izgubljenim licem. Netko ovdje vrišti
cijele noći
Noć otvara vazu našeg mozga. Iz njega raste
užasno cvijeće. Teško, crveno, i mesnato.
Gledaš preko tog komada zemlje, karte stola i prozora
u beskrajnu zemlju imanencije
Fuj, koje odvratno smeće, kažeš, i već si dio
prskanja, iz svih cijevi tvog bića lete – sve stare riječi
i nove
Što je to? Jesam li to ja? Tko ovdje dolazi
a tko ostaje?
Najbolje zapaliti svoju kosu i odrezati latice kapaka
Oznake: imanencija, ulica, noć, sonet
