srijeda, 09.06.2021.
Obitelj koja nestaje
Imao sam mamu. Sad je nemam više.
U njezinoj sobi sad je puno tiše.
Imao sam tatu – dav'o mi kolače...
U njegovoj sobi sad su samo gaće.
Imao sam sestru, veselu i lijepu.
Popela se na krov – skliznula na crijepu!
Imao sam isto jednog malog brata.
Nestao je kad je pito: „Gdje je tata?“
Moja baka kad je nestala iz kuće –
sjećam se tog jasno: baš je bilo vruće.
Suprotno je bilo što se tiče djeda:
nestao je davno, u sezoni leda.
I sad živim ovdje, s igračkama, sâm,
Kraj prozora stojim. Vidim grada plâm.
I sad živim sam u ovoj vel'koj kući...
Netko stoji vani... Ne znam dal će ući!
Netko stoji vani – ne vidim mu lice!
Već je pala tama. Ne čuju se ptice...
Oznake: nestali, strava, obitelj
