Tamo gdje ljubav počinje...
30.01.2007., utorak
Ja sam se zarek'o, ja sam se davno zarek'o da u moj život nikad neće useliti nova... **
|
Evo me nazad. :) Nekako mi se ovih dana jednostavno nije dalo ništa pisat.... sad sam se pomalo natjerala na to. Daj, neću valjda opet zapustit svoj dragi blog? Ne, ne, nikako. :)  Malo sam još ožalošćena porazom naše rukometne reprezentacije.... :( Uf, sad bi mogla ovdje iznijeti milijon i sto teorija o našoj igri, o njihovoj igri, o Červarovoj taktici.. ali ne. Niste zaslužili da vas zamaram s tim... :) Dovoljno sam familiju namučila s tim filozofijama.... hihi Ma samo mi je žao, jer taj sustav natjecanja ne funkcionira i gotovo. 7 pobjeda i 1 poraz, i sad moramo igrat za 5.mjesto?? :(:( Nepravedno. Ajme, evo. Krenila sam s mudrovanjem! Ne, evo stajem sad. Stvarno. :) I tako, sad bi ja trebala kao i većina blogera napisati onu slavnu štafetu... Proslijedila mi ju je moja draga medicinarka 1408 pa eto, ne bi bilo u redu da to zanemarim...:) Iako ne znam baš što to vi ne znate o meni... mislim, neke zanimljive stvari... ali dobro. Potrudit ću se :) Pa da krenem... : 1. Oduvijek sam se bavila sportom. U početku je to bio tenis, ali mi se ipak nije dalo toliko mučiti oko nečega što me i nije pretjerano zanimalo. Jer, tada su mnogi treneri govorili da sam talentirana(hihi), ali jebeš ga. Mene na sve treba natjerat. Prelijena sam za neke stvari i točka. A kako moji roditelji nisu takvi da me sile na nešto, eto. Ja odustah. Šteta, svijet je mogao dobit ženskog Federera... buahahahaha... :):):) E onda slijedi rukomet. Nije mi toliko dobro išlo kao tenis, ali s obzirom na to da sam ga prekasno počela trenirati, bilo je sasvim ok. Samo što mi je i to dosadilo.... :) Bilo je tu još mojih pustolovina, poput baleta i sl... ali nije vrijedno sjećanja, ništa mi se posebno, vezano za balet, nije urezalo u pamćenje. :) Dakle, zaključak je-- da obožavam sport (posebno rukomet i nogomet), i da mi je tjelesni najdraži predmet :):) 2. Mrzim jutro. Ajme, nema mi ništa mrže nego taj dio dana. Jedva čekam da prođe da mogu normalno funkcionirat. Večer je moja... :) Ne mislim pod tim isključivo na izlaske i te gluposti. Nego općenito, volim večer. (I popodne--sunčano, naravno :)). Rijetko kad legnem prije 00:30... treba se stvarno čudo dogoditi. Čak i da se ujutro moram ustat u 5 h, ja ću svejedno leći kao i obično. Ne mogu protiv toga. A ujutro, kad se ustajem za školu, ispsujem sve živo.... Zato, jutri me izbjegavajte. :) 3.Obožavam se dopisivat SMS-om... :) Ne znam, voljela bih da mogu više usmeno neke stvari ''riješiti'', ali eto. Ne mogu. Daj ti meni da ti ja to lijepo napišem. :) Drukčije ne znam. Ili mi se ne da. I nema mi ništa draže nego ubiti vrijeme dopisivajući se s meni dragom osobom. Ma ne volim ja te telefonske razgovore. Zato mi nekad i prijateljice misle da ih zanemarujem. A jebeš ga, volim ja vas, ali radije ću vas se sjetit porukom nego pozivom. Predugo meni to traje. A ja volim više stvari odjednom obavljat. hihi :) 4.Kad sam bila mala obožavala sam Crvenkapicu. E sad se vi pitate, šta je tu sad čudno? :) E pa ja sam za svaku priču pravila svoju verziju. Sve sam ja to lijepo obradila tako da je na kraju ispalo da je vuk Crvenkapičin PAS kojeg ona vodi u šetnju....hihiihhii :):) Ma imala sam tih bisera, kao i svi vjerujem. Najluđe su to bile godine. Možeš valjat što god hoćeš, a ne zamjera ti se. Jedini je problem što ti to roditelji zapamte, pa onda to spomenu kad god je u blizini netko od druge rodbine. Tako da moje neke gluposti vjerojatno cijela šira familija zna napamet, jer moja majčica je opsjednuta pričanjem stvari koje su svi već davnih dana čuli. (od nje...) Tako da mi i prijateljice (a i šire) znaju kako sam ja kao mala zaželila psa. A kad mi je mama lijepo objasnila da je stan premal za psa, ja sam onda umjesto psa, htjela ipak KONJA??? Wtf?? I tako dalje.... :) 5. Evo sad i jedan klasik. Grizem nokte za popizdit. Taman kad mi lijepo malo narastu, pomislim da sam napokon tu glupu naviku prebrodila.... kad ono, dogodi se ili neka stresna utakmica, ili neko još stresnije ispitivanje itd. i onda ja to sve lijepo izgrizem, ali za ne falit, ja i ono sve oko nokta izgrickam. Pa šteta bi bilo da to ostavim onako neizgriženo? Zar ne? Ma imala sam ja i umjetne nokte, i izdržala sam stvarno dugo da ih ne grizem. Mislim kad sam digla te umjetne. Onda su bili moji nokti i preko gel. A sad... nema ih. Ma da, kad vidim da neki ljudi toliko grizu nokte da im se ta rožnata izraslina više ni ne vidi, shvatim da i nisam toliko loša. Da. Koje izlike... :) Ma eto, dosta vam je 5 tih nekih gluposti o meni. Jer ionako mi ništa ne pada na pamet trenutno. Jer uvijek kroz post spomenem neke ''zanimljivosti'' o sebi, tako da je sad nastao blok u mojoj glavi. :) Iscrpljeni su svi resursi. Ajme koji ja nezanimljiv život vodim... strašno. Nikakvih sočnih detalja od mene čuti nećete. Očito. :) E i sad se sjetih nečega. Ja mislim da nisam nikako spomenila svoju najdražu grupu... Ma nema meni do moje Crvene Jabuke... :):) eto vam još jedna detalj o meni! :) To sam se sjetila da nisam spomenila, zahvaljujući mojoj najdražoj Lepoj Protinoj.... :):):) Evo vam samo jedna pjesma, koja mi je super, ali ne toliko koliko ''Lud za tobom'' (kako ja volim tu pjesmu... :))...ali kako je nisam mogla naći za objaviti (imam je ja, ne bojte se..hihi), i ova će poslužiti za atmosferu... :) Eto, sad se idem otuširati (obratite pažnju na vrijeme mog kupanja...hihi, kao što rekoh, večer je moj dio dana :)) pa ću onda se valjda uspjet natjerat da legnem, jer se ujutro definitivno neću moć ustat za odlazak u najdražu mi ustanovu... :( Ajme, već vidim početak dana... leće ću jedva uspjet stavit na onako pospane oči... zakasnit ću garant, i to najgoroj profi... i to statistika prvi sat... mislim da ću super funkcionirat... A joj, bolje da prestanem. Ovo prerasta sad u previše pesimističan i ogorčen post, a to ne želimo, zar ne? :):): Ma eto, ljubim vas  Ups, skoro zaboravih... Proslijedit ću i ja ovu ''čast'' nekome... : 1. Klarisa 2. Plavooka 3. Zaljubljena mala Ma dosta je to. Ajde booook! :):) |
22.01.2007., ponedjeljak
Nije ponos, a nije ni strah, ono što mi daje snagu, ono što me razdvaja...samo jedna mala spoznaja, da ti si odsad ti, a ja ću biti ja... **
|
Ej, evo me nazad....  Nešto me puklo da nabacim par novih misli na ovu moju stranicu...pa eto... Rezultat je novi post koji neće bit o ničemu posebnom.... Ili možda hoće, ako mi bude šta palo na pamet tokom pisanja... hehe... ako ste vi sad išta shvatili, svaka vam čast, jer ja još nisam...  Završio je prvi tjedan škole, počeo drugi... sve je isto. Upala sam u nekakvu rutinu, i nikako se izvući. Sad, jeli problem u meni, ili to jednostavno tako treba biti... pojma nemam. A i imam osjećaj da mi dani prebrzo prolaze. Što je u jednu ruku dobro(škola), a isto tako i nije... jer imam osjećaj da će mi falit ovo moje pubertetsko razdoblje... koliko god nekad htjela što prije odrasti... Za neke stvari ipak više neću imat prilika i mogućnosti kao sad. I zato sad nekako i shvaćam na što misle ovi stariji kad kažu da bi dali sve da se vrate u ovo vrijeme.... i kad kažu da im nakon srednje godine lete. I sve ''brže'' stariš... Sjećam se dok sam bila mala, jedva sam čekala ovo sad razdoblje, a godine su se tako sporo vukle... a sad? Ajme, sve mi se više čini da odrastam prebrzo... A sve to zaključujem iz nekih mojih postupaka, i nekad iz mojih pre...hm...(umetnite riječ koja mislite da paše...  ) razmišljanja... A opet, ponekad sva ta moja ''uvjerenja'' (ako ih uopće mogu imati s ovoliko godina), padnu u vodu u nekim trenutcima... nekad se želim vratiti u one dane kad nisam trebala biti odgovorna... Onda kad sam se mogla izvući na svoju mladost... A sad mi to već teže prolazi... Ma, nije ni važno, ionako u većini situacija reagiram instiktivno...a na to ipak ne mogu utjecati...  Zato su ovo sve samo moje povremene filozofije, koje ja rješavam tako da ih s vama podijelim(hihi) ili pilam svoje prijateljice...  Subota je bila ... ma ne znam ni sama. Inače, moja ekipica vam ima običaj otić na nedjeljnu kavicu koja se sastoji od komentiranja subotnjih događaja... zapravo, od prisjećanja, jer uvijek se nađu BAREM dvije koje nisu bile u hm... normalnom stanju... if u know what I mean...  Ma, obožavam tu kavu... to je čista sprdancija...hihi... I tako da smo vam mi u nedjelju pokušavali definirati ovu prošlu subotu... i nismo baš došli do nekog zaključka... Jer, bila je jako čudna večer. Ja sam ovaj put bila ta koja je bila u veselijem stanju...hehe... (ništa strašno, ) tako da mi je ta kava bila posebno smiješna...Uglavnom se sastojala od zezanja mene. Jer sam jednu stvar cijeli tjedan tvrdila, sa ogromnom sigurnošću... rekla da neću bit s njim više, nema teorije... a sad pretpostavljate što slijedi! E pa bila sam... E sad, ako se sjećate, mi smo bili i ''službeno'' skupa... a ja ko ja... ne mogu bit u vezi, i puklo me i ja rekla gotovo. I nisam planirala to ponovit... A jesam...hihi Ma nisam normalna... i šta sad? Briga me. Šta bude bit će. Premlada sam ja da se toliko mislim. Nisam to sve mislila podijelit s vama, ali eto... čisto da ne bude opet neko moje glupo filozofiranje... A i da budete upućeni u moj život..hehe.... Eto, idem sad pokušat zaspat, jer sutra već moram učit... grrr... Valjda ću se uspjet skoncetrirat... jer, ubili su me praznici...hihi ¤¤ ljubim vas... ¤¤ Ako izgubim tebe Dok se budi nova zora znam da sretan bit će dan, Jer kraj uzglavlja si moga a na vjeđama ti san. Puna ljubavi, puna nježnosti, moja stvarnost sad si ti! Ti se budiš, ti me gledaš, pun topline tvoj je glas, Naša postelja je meka, sreća bdije oko nas. Puni ljubavi, puni nježnosti, u toj stvarnosti smo mi! I dok predajem se milovanju tvom Neki čudni krijem strah u srcu svom; Ja te trebam, ja te ne dam, ja sam tvoj. Jer dok predajem se milovanju tvom Neki čudni krijem strah u srcu svom; Ja te ne dam, ja sam tvoj! Ako izgubim tebe, ja izgubit ću ljubav, Ovu beskranju sreću koju pružaš mi ti. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću nježnost I toplinu tog gnijezda kojeg svili smo mi. Ako izgubim tebe, ja izgubit ću sve. Kad bi mogao zauvijek da zaustavim taj sat, Da nam zanos vječno traje što bi sve još mogli dat. Našoj ljubavi, našoj nježnosti, nikad ne bi znali kraj! ¤¤Oliver Dragojević...¤¤ |
19.01.2007., petak
Bilo je lijepo dok je trajalo, al' u tvom srcu sve je prestalo... Bilo je lijepo, ali uzalud... svi idu negdje, a ja nemam kud... **
|
Ej, evo me napokon... Eto, baš kad sam mislila da ću se ustalit malo u pisanju, ja zeznem... a šta ćeš, događa se.. Ali imam par isprika....!! Heheh, ne možete mi ništa! :) Ma dobro, nevažno. A ionako, kad bolje razmislim, nemam vam baš o čemu ni pisati. Jer, trenutno mi se apsolutno ništa u životu ne događa.. takva dosada. I takva svakodnevnica, da se odavno nisam ovako dosađivala, kao ovih dana. Ali dobro, ostaje nada u bolje dane...? Ma je... hm..  I da, počela škola... još jedan povratak u tu svakodnevnicu... :( Ma mrzim zimu!!! Iako nije toliko hladno, koliko bi trebalo u ovo doba bit....ali dobro... svejedno. Mrzim ovaj dio godine! Svi, meni dragi i zanimljivi ljudi, su ili na faksu (naravno, što je dalje moguće... Zagreb i ostalo...:( ) ili su mi na neki drugi način nedostižni. (I samo da se razumjemo--ne mislim trenutno na neke čisto ljubavne situacije...) I nekako mi je ovaj treći razred katastrofa. Ne po učenju ili tako nešto. Nego, ne mogu vjerovati kako je dosadno u školi. Mislim, ostavimo sad po strani profesore, ispitivanja, testove i ostale stvari koje nam školovanje čine ''zanimljivima''. Mislim na općenitu situaciju u školi kao zgradi. Znači, ponašanje učenika, odnosi između razreda i ostalo. Znači, mi smo sad vicematuranti. Wow... strašna promjena od prijašnjih godina... I ovi sadašnji maturanti su mi nezanimljivi, i ne volim to njihovo gledanje ''s visoka''. Dobro, meni osobno nisu ništa napravili, ali ono, čisto općenito govoreći. I jedina pozitivna stvar u svemu mi je ta da smo se mi, kao generacija, zbližili. I obožavam neke ljude, i s njima ić na kave i ostalo. Dok mi prije nisu predstavljali puno toga u životu. Prije su mi svi govorili da se u trećem razredu najviše zbližiš sa svojom generacijom, ali nisam toliko bila sigurna u to. Jer se mi baš nikad nismo slagali. A sad? Situacija je odlična, i to je jedino što me veseli kad sam u školi. Inače, to nije slučaj i sa mojim razredom. Mi se međusobno ne slažemo baš dobro. Podijeljeni smo, i jednostavno mi je nekad muka zbog toga. Mrzim to prepiranje bez razloga. Čak i kad se ne prepiru i kad je sve naizgled dobro, opet se osjeća to ''nešto''. Ta neka nesloga. I neće se to promijeniti. Malo je ljudi u mom razredu spremno prihvatiti nečije mane, i jednostavno uživat u ovo malo vremena što nam je ostalo zajedno. A ne znam, možda se stvari promijene poslije ekskurzije. Ma ništa, ovo mi je sad odjednom došlo. Ne muči to mene toliko koliko izgleda. Navikla sam. A i ionako sam bliža sa svojim ekonomistima. Vjerojatno zato što mi je u tom razredu skoro pola razreda iz osnovne.. Ajme tih se dana tako rado sjetim!! (kako ovo babski zvuči... )To mi je najljepše razdoblje bilo. Predobar smo razred bili.... Da mi se samo na par dana vratit... ajmee... Ma nebitno. Ovo je bilo moje razmišljanje naglas (ili kako već)  Naravno da ima i dosta ljudi koje volim iz sadašnjeg razreda, i za koje sam vezana. Zapravo sam htjela reći da mi kao cjelina ne funkcioniramo. A to je šteta, jer srednja škola je ipak formiranje tebe kao osobe. Dođeš u srednju kao dijete s nejasnim ciljevima, puca te opasni pubertet... i u tom srednjoškolskom razdoblju ti dobivaš određene (ne)kvalitete. Stvaraš mišljenja o nekim stvarima, upoznaješ nove ljude, stječeš samopouzdanje(ili ga gubiš...)... dakle, odrastaš. I žao mi je što se neki neće moći sjećati tog razdoblja s osmijehom na licu. I to samo zbog nečije tvrdoglavosti, ili nekomunikativnosti. Ma ja ću se uvijek tog vremena sjećati rado, jer mi je donio puno toga. Jer od tome ovisi moje daljnje napredovanje. I poslovno i karakterno... Ja se bar nadam da će loše uspomene ostati iza mene. Ma da ih trenutno nemam. Ali nikad se ne zna... Samo bi voljela da mi svi ostanu u lijepom sjećanju i da budem, bar s nekim od njih, u dobrim odnosima, kao i sad... Jedna mladost, jedan svijet nade Raste tiho u srcu tvom Drugi za te ovaj svijet grade S malo prave istine u tom Pricaju ti price te I svaka ima svoj sretan kraj Al' presucuju da taj svijet krade Bas tvog sunca sjaj Jedna mladost, jedan san srece Al' do nje jos dalek, dug put I dok srce na svoj put krece U taj svijet ocvao i zut Odjednom ces shvatit sve Kako nigdje nema plamena tvog Poput mrtve rijeke svijet tece Bez cilja svog Tko zna, mozda na me ceka neki drugi svijet Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet mozda, tko zna, jedna od sretnih Jedna od tisucu bit cu bas ja Tko da zna... Eto, sve vas lipo pozdravljam i ako idete sutra vanka, LIPO SE ZABAVITE!! |
13.01.2007., subota
Što sam ti bio ja, neće nitko nikada...ali jednu tajnu tvoja duša zna... nije nas htjela sudbina... **
|
Nešto u zadnje vrijeme dosta razmišljam... Izanaliziram to do najmanjeg mogućeg detalja... a na kraju budem još zbunjenija nego prije... Sad se vi pitate, jeli moguće da ja mogu biti više zbunjozna nego sad..e pa odgovor je-- da, mogu. I sad, jeli to moje razmišljanje znak zrelosti (kao, odrastam pa sam nekih stvari svjesnija..da, da..) ili znak zbunjenosti (kao, odrastam pa imam više problema i više stvari na pameti...), e to ne znam. To je ono, pravo Hamletovsko pitanje... samo, što se nadam da ću na njega što prije dobiti odgovor... E sad, kako se te moje misli isprepliću i mijenjaju, teško mi je donijeti određene zaključke o pojedinim stvarima... ali ipak, trenutno su mi se misli zadržale na jednoj temi.. meni, jako interesantnoj i dragoj... :) A ta famozna tema je poljubac. Da, sad vi mislite, ajme kako je to istrošeno i dosadno. Ali, jebi ga, meni razmišljanja o tim stvarima, nikad neće dosadit... romantik sam u duši, iako se to po mom ponašanju ne bi baš reklo... nema veze. Ma stvar je u tome da je meni totalno zanimljivo kako taj jedan jedini poljubac može djelovat na različite načine, i kako različite učinke može imati... recimo, osim što je to većini ljudi gušt, užitak, ima i onih kojima može razne probleme donijeti. A to je na primjer, kad poljubiš onog koga ne smiješ... Krenut ću ispočetka. Taj slavni prvi poljubac...  E pa recimo, meni taj prvi susret s unutrašnjošću nečijih usta i nije bio baš bajan, ali dobro... ja sam potisnula ta loša sjećanja, jer to je ipak nešto posebno. Kad se prvi put poljubiš, osjećaš se nekako starije... Dobro, ne baš starije...recimo, značajnije. S kim god to napravio/la. I zato bi se svatko trebao sjećati tog događaja uvijek, kako god on loš bio... :) I sad se ja pitam, što to zapravo znači da se netko ''loše ljubi''... ? Zar stvarno postoji neka posebna tehnika ljubljenja? Dobro, ima onih koji imaju nekih mana što se toga tiče, ali to se iskustvom stiče. Valjda... Ali, po meni, nije baš realno reći za nekoga da se ne zna ljubiti. Kako mi možemo suditi nekome po tome, kad je možda čak i u nama problem. Možda baš tako on/ona misli o meni. I tako da sam ja davno već, došla do zaključka da nije stvar u tehnici, iskustvu, i šta ja znam čemu. Bit je da osoba s kojom to radiš, ima ono nešto. Da postoje osjećaji između vas dvoje...da ti je stalo. To nekako ni ne mogu riječima opisati. Jer, to je nešto... ma, nadljudsko. Evo, potkrijepit ću primjerom, pa možda shvatite na što mislim. Ja sam bila zaljubljena samo jednom. I nismo imali sreće on i ja. Ili nam jednostavno nije bilo suđeno... jer, nakon što smo jednom bili skupa, uslijedile su komplikacije, i kraj. I nakon sve moje tuge, a posebno čežnje za njim, pruži nam se druga prilika... i taj osjećaj kad za nekim čeznete, kad ga jednostavno morate, a ne želite, poljubiti, je nešto neopisivo... i kad sam napokon, opet, stavila svoje usne na njegove, cijeli svijet mi se okrenio naopako. Ja to drugačije ne znam opisati... To mi se samo jednom dogodilo, i ne bi vjerovala da je moguće da nisam doživjela. Dobro, to je završena priča, ali nema veze. Taj trenutak neću zaboravit. I zato otad poljupcima, pridajem veliku važnost. Mislim, nije mi to najvažnije..ali ako su ti poljupci ''obični'', tj.ako me trnci ne prođu kad me poljubi, onda sam svjesna da moji osjećaji za tog nekog i nisu baš duboki. Ali nemojte me krivo shvatit.. ne sudim ja po tome... nego mi je to samo važan faktor u vezi... Ali moglo bi se definitivno napravit previše teorija o ljubljenju... to je enigma koja nam se otkrije tek toliko da nas zaintrigira... i mislim da nikad nitko neće potpuno otkrit tajnu savršenog ljubljenja. Tj. nitko neće shvatit bit poljupca. Možda i ne bi trebao. Ovako je zanimljivije razmišljati o tome... Vjerujem da većina ljudi ima svoje ''zabranjeno voće'', odnosno onog koga ne bi smio, zbog nekog razloga, poljubiti... ali teško je odoljeti tome. Kad znaš da nešto ne smiješ, zanimljivije je. I malo pomalo te počinje zanimati kako bi izgledao vaš poljubac. Bi li to bilo ''ono pravo''...? I u nadi da to otkriješ, možda napraviš najveću grešku. Ja sam to napravila jednom. Odnosno dva puta, ali s istom osobom. U vrijeme kad to nisam trebala, a ni smjela. Ja ne mogu žaliti toliko koliko bi možda i htjela. Jer, ta osoba mi je bila napeta, i tada, je imala ono nešto da me privuče. I znatiželja me odvukla u njegovo naručje. I drago mi je da sam neke stvari shvatila o tome... sad npr., znam da je zabranjeno voće s razlogom zabranjeno. I koliko god te privlačilo... treba izdržati. Ili dobro razmisliti o posljedicama. Ali dobro, to je manje važno u našim godinama. Stvar je u uživanju... tako kažu. Treba se izludirati, zabaviti... to isto kažu. Ja sam ih poslušala, iako ne namjerno.... iako mi je to sada izlika kad napravim glupost. Pa ja sam još mlada, imat ću vremena za nešto ozbiljno, i imat ću kad razmišljat o problemima. A što kad dođe to vrijeme, a ja to ni ne shvatim.. koju ću onda izliku pronaći?  Ma dobro, imam još puno teorija o muško-ženskim odnosima, o poljubcima, o ljubavi...ali ovaj post je ionako predug. Možda da ipak blokiram ove filozofije na vrijeme :) ? ¤¤ Samo se vi nastavite ljubiti, možda otkrijete tajnu poljupca... ako to uspijete, ne zaboravite mi javiti! ¤¤ |
12.01.2007., petak
Ko mnogo daje, malo prima, ti ništa ne znaš, draga moja... Večeras pijem u čast prve, od svojih ljubavi bez broja... **
|
Evo me nazad Ne znam uopće zašto pišem novi post... nemam nekakvu posebnu temu, a ni inspiraciju, ali eto... muka mi je više gledat onaj stari post... prezbunjen je... I tako, ja lipo taman malo odmaram... (ne znam od čega...ali doobro.. ) Slušam lipo neku mjuzu, taman se najela..(uf, moram hitno smanjit to moje prežderavanje... vaga mi nešto počela veći broj, nego inače, prikazivati...  ) I mislim se ja da ću se definitivno ubit, jer škola počinje u ponedjeljak... ajmee... kad se sjetim koliko ću OPET morat učit...neeee.. oću ljeto, oću more, kupanje, turiste(mislim, mlade turiste afkors  )... mrzim zimu!! Nije to za mene... :(Ali dobro, šta je, tu je... nije da imam izbora... Tješim se da je ovo polugodište ionako dosta brzo prošlo... valjda će tako i drugo!! Lipo kad završi škola, uživat u ljetnim radostima...i onda--- EKSKURZIJA!! Ajme, napokon!! Idemo u Češku, cijela generacija... ma nije mi ni važno gdje ćemo... samo da bude dobra ekipa, luda zabava...ostalo mi nije važno... kao da ću puno toga i vidjeti??  Ma neću još o ekskurziji... samo ću još više tugovat što je škola za 3 dana...   Sinoć u mene prija spavala pa smo, po običaju, razglabale o svim mogućim glupostima. I uglavnom, da ne duljim o tim (nevažnim) detaljima... pričali smo o fakultetima. I što se toga tiče, nemamo pojma di bi. Je, ima još do toga, mi smo (tek) 3.razred, ali svejedno... barem da znam otprilike šta bi tila... ali ni to više ne znam... Ja sam odmalena htjela upisati Američki Koledž Menadžementa u Dubrovniku...ali nisam tila ići tamo, jer nekako ne bi tila živjeti u Dubrovniku..iako mi je veliki plus tom faksu bilo to što su predavanja na engleskom jeziku. Jer, jezike obožavam, i to je jedino što znam da mi baš baš ide. A menadžment me isto stvarno zanima. Ali, onda mi je dosta njih reklo neke druge informacije o tom fakultetu, i malo pomalo, odustala sam od toga. I bez obzira što upisala, znam da idem u Zagreb. Ali, sad ćete mi vi, koji ste već prošli te muke oko upisivanja, pomoći malo, iako znam stvarno da se ne trebam žuriti oko toga, jer ima vremena... želim sada, bar neke osnovne stvari, znati. Zanima me menadžment, ali problem je što u Zagrebu nema baš studij samo s menadžmentom...nego samo na ekonomiji. A grozim se od ekonomskog fakulteta...ne pitajte zašto, jer ne znam! Vidjela sam na internetu da ima neki Zagrebački studij menadžmenta. I super su mi predmeti, ali ne znam baš koliko je to dobro... E i zanima me studij politologije. Sad ili smjer novinarstvo, ili baš politologija...ne znam. Novinarstvo mi je super, i to mi je oduvijek bilo interesantno, ali dobro, važno je imati smisla za nešto...tako da ne vjerujem baš u tu opciju. I sad, razlog zbog kojeg ovo pišem je da mi vi, koji ste ili iz Zagreba ili koji ste informirani o tim stvarima, da mi lipo kažete neke informacije, čisto da budem upućenija malo... Hvala E sad kad sam se toga riješila... idemo dalje. Ma nemam trenutno o čemu pisat, javit ću se radije sutra s nekom određenom temom, jer sad mi ne pada ništa na pamet... a i iskreno, nemam volje... :) Nadam se da shvaćate, i eto ovaj put nema onih mojih dubokoumnih  , zbunjoznih postova, ostali ste zakinuti.. e jebi ga dogodi se i najboljima... ¤¤ ljubim vas ¤¤ Ne mogu ja... Znam da si oduvijek bila nevjerna, vjerovao da mozda proslo je, nisam umio, nisam zelio da vratim ti sve, ja ne mogu to. . . da stvaram ti bol, da radim po tvom, i vracam ti zlo, ne mogu to dozvoliti, ne zelim ja da budem kao ti. . . Ne mogu ja, gledat to lice andjela, sto pravi lik ne otkriva, dugo su moje oci ostale bez sna... i sada znam nikada neces uspjeti nekoga stvarno voljeti. . . uvijek si samoj sebi bila dovoljna. . . . Znam da si oduvijek bila nevjerna, vjerovao da mozda proslo je, nisi umjela, nisi uspjela-da zavolis me, ja ne mogu to, da stvaram ti bol, da radim po tvom, i budem kao ti. . . Ne mogu ja, gledat to lice andjela, sto pravi lik ne otkriva, dugo su moje oci ostale bez sna. . . i sada znam nikada neces uspjeti, nekoga stvarno voljeti. . . uvijek si samoj sebi bila dovoljna. . . |
08.01.2007., ponedjeljak
Lako je reći zaboravi... mlada si, još ćeš voljeti...znam, kad ljubav odlazi, vrijeme plakanja dolazi... **
|
Ej, evo mene opet... :) Dosađujem se malo doma, ma eto odlučih vam se javit Slušam malo mjuzu, zijevam i jedva gledam na oči... Umorna sam ko pas...a nemam zašto bit! Samo se izležavam, po kavama sam, u prijateljica ili tako nešto... a osjećam se katastrofa... ma valjda će proć, vjerojatno je to posljedica nespavanja... Ma, ne znam uopće zašto sam se raspisala o tome, ali eto... nije važno :)  I tako, subota je bila...hm... jako zanimljiva...da tako kažem.. Večer je počela kao i uvijek uz dobro raspoloženje, pjesmu, vino, i ostalo u našem najdražem ''Mikadu''... i sad slijedi ono ALI Naše stvari, a to je uključivalo možda 6-7 torbica i duplo toliko jaketa, su bile na susjednom stolu. I tako smo ih mi naivno, kao i uvijek, tu ostavile. Iako smo sve bile u blizini... i pogodite samo kome se dogodila katastrofa? Hm... E pa MENI!! Ukrali mi lipo moju torbicu u kojoj su bile, osim olovke i sjajila, i moj najdraži mobitel... moj lipi Samsung D-600 , moja osobna iskaznica i još nešto love... Uglavnom, roditelji tuguju zbog osobne, jer se sad opet treba mučit oko toga, a ja naravno tugujem zbog moj mobitelčića...ma ne znate vi kako je taj mob.meni prerastao srcu... prije mene ga je, neko vrijeme, imao moj brat, ali ga je proslijedio meni... a to mi je, i prije nego ga je brat imao, bio najdraži mobitel... i onda kao za inat, jučer cijeli dan neke reklame za njega na TV-u... a joooj... a tek sve moje poruke na njemu... ja vam sve neke važne poruke čuvam, u trenutku kad su ga ukrali, imala sam oko 180 poruka... i to sve neke drage poručice..od meni dragih ljudi...i sad? Nemam više ništa zbog neke pohlepne osobe...šmrc... a tek one moje sve slike, a i muzika koju sam prebacivala svaki dan i skupljala svako malo neke nove pjesme.. Sve to propalo u vodu...ajme.. ma nisam materijalist, eto zbog love se ni zamislila nisam...ali taj mobitel mi je od svih najdraži bio, i čak i kad mi je otac jednom(očito u super raspoloženju) predložio da kupim neki novi mob, ja nisam tila.. kad bi kupovala novi, opet bi taj uzela...samo sad trenutno neću ništa kupovat, uzela sam neki tatin...i dobar je, ali nije to to... sutra dobivam zamjensku karticu...NAPOKON! Ajme, ovisna sam očito o mobu...jer osjećam se čudno, užasno čudno bez njega.. Ali dobro, vjerojatno sam vam dosadila s mojim tugovanjem... ali šta ću.. baš mi je krivo... Iako sam to sad već malo preboljela.. Ma, amo dalje... :)  Morala sam odat malu počast mom vjernom prijatelju.... Ali, idemo o nečem malo veselijem... Eto nakon toliko nekakvih zavrzlama, gluposti(s moje strane..hihi), napokon smo ja i ON ''službeno'' skupa... Eto, pokušat ću izdržat bit s nekim nešto duže nego inače.. držite mi fige Ma sve to funkcionira kao i prije nego što smo bili u vezi, i to mi odgovara...ne volim ja neke opsesivne veze... ovo mi je super... ali dobro, vidit ćemo. Mi smo se sve dogovorili, i to je meni najvažnije..on zna kakva sam, i zašto sve upropastim...i neće mi to uzet za zlo...valjda... Ma mi smo prije ovog sad odnosa, bili prijatelji, a i često smo u istoj ekipi...ono moje najbolje prijateljice idu s njim u razred, a uvijek smo vani skupa svi...tako da ga dosta dugo znam.. i dogovorili smo se da je najvažnije da mi ostanemo u dobrim odnosima, bez obzira što bilo.. I to mi je važno. Eto, neću puno o tome, nekako ne želim puno pisat i pričat o tome, jer se brzo prepadnem veze, pa je bolje da budem ovako kao sad, opuštena... Eto, ruke su mi se upravo sledile dok sam ovo pisala.. ajme danas mi je cijeli dan hladno...užas... tresem se, a zapravo je danas još i dosta toplo. Eto, ja sve suprotno! ¤¤ Lipo vas pozdravljam i ljubim ¤¤...Uvijek sve ti... Ne vjeruj usnama dok ljube, lazi samo slatke ce ti rec, a za njima na jastuku od tuge blijeda sjena tek,kraj tebe ce lec Ne oprastaj suzama dok teku, rijeke lazi to su duboke, pregazio jos ih niko nije od ljubomore val te prekrije Ja nemam snage i hrabrosti da te ne volim,u oci da ti pogledam i da nista ne osjecam jer sve i da te prebolim i da na te' ne mislim ja uvijek sve ti oprostim, a nebih smio,a nebih smio Ne oprastaj suzama dok teku, rijeke lazi to su duboke, pregazio jos ih niko nije od ljubomore val te prekrije Ja nemam snage i hrabrosti da te ne volim,u oci da ti pogledam i da nista ne osjecam jer sve i da te prebolim i da na te' ne mislim ja uvijek sve ti oprostim Ja nemam snage i hrabrosti da te ne volim,u oci da ti pogledam i da nista ne osjecam jer sve i da te prebolim i da na te' ne mislim ja uvijek sve ti oprostim, a nebih smio,a nebih smio al ti uvijek oprostim.... |
06.01.2007., subota
I neću te molit, vrati se... nek vrime čini svoje, moran bez tebe...i skupit ću forcu svu, za kraj nasmiješit se, dok ti odlaziš s vitrom i odnosiš mi sve... **
|
Evo u višku slobodnog vremena, odlučila se ja na novi post! Mislim, bolje da ih sad zaredam dok nema škole i obaveza... :) Jer kad ovi praznici završe... ajme... krenit će opet učenje, testovi, ispitivanja...  Ali, ne želim još mislit na to, imam još malo više od tjedan dana za opuštanje, i to se treba iskoristit... samo kako? Vrhunac naše zabave su kave i navečer izlasci... ali ti izlasci i nisu baš izlasci u pravom smislu te riječi. Meni je pravi izlazak, onaj kakav bude subotom... a preko tjedna u Makarskoj se jednostavno nema gdje izać. Maksimalno se može otić na piće i eto ga. Tako da mi praznici uvijek prođu bez da sam se stvarno zabavila... Ali dobro, glavno da nema škole... nać će se već nešto da me zaokupi...hehe..  Ovih dana ne znam što mi je... nekako sam sjetna, čudno se osjećam... Mislim, inače sam dosta osjećajna, samo što to ne pokazujem, a i ne volim kad netko to prema meni previše pokazuje... tada se osjećam ugroženo... valjda se još dovoljno nisam ni sama upoznala, pa su mi zato ovako misli zbrćkane... i zato je valjda mnogima mene teško shvatit, a i meni je često teško razumjeti samu sebe... još uvijek imam puno za proživjeti i mnoge stvari tek trebam otkriti, zato se i nadam da ću tada doć do nekih zaključaka o sebi. Jer još uvijek sam i sebi, jedna velika enigma. A to nije dobro u nekim situacijama... nekad i sebe iznenadim s pojedinim reakcijama. I onda kad shvatim da sam neku glupost napravila, ili da sam glupo reagirala, zamislim se o tome kakva sam ja zapravo osoba ako mogu određene stvari napraviti... Znam da vi sad nemate pojma o čemu ja pričam, ali vjerujte, nije bez razloga ovo moje baljezganje... moram malo dušu olakšat, pa ćete malo pretrpit... I uvijek sam mislila da sam kao osoba jako slaba, nesigurna, ali jučer, u nekoj nevažnoj situaciji doma, mi je moja mama rekla kako imam jak karakter. I meni je to tako smiješno zvučalo... jer sam pomislila kako ni sama ne zna koju je glupost sad rekla. Ali sam se onda malo zamislila i shvatila da nije PUNO pogriješila. Dobro, nemam sad baš jak karakter, ali u nekim mojim odlukama me ništa ne može zaustavit. Često ja jednostavno ne mogu protiv sebe. Zato se valjda razočaram, jer možda sad imam o sebi krivu predodžbu. Nikad nisam mislila da sam totalno loša osoba, a ni neka teška dobrica, ali nekad sa svojim postupcima pokažem ljudima totalno drugu sliku o sebi... i mislim se sad, jeli to stvar iskustva i zrelosti, ili ja tek sad shvaćam kakva sam zapravo... A ako je ta druga stvar u pitanju, mislim, ako tek sad mogu jasno vidjeti kakva sam, onda definitivno nisam zadovoljna... A ako je ovo sve zapravo mladenačka zbunjenost i ako se zato ovoliko preispitujem oko svega, onda mogu prijeć preko toga... Nadam se da se te karakterne osobine nisu još uvijek do kraja formirale, i da će se neke stvari promijeniti, jer ako ja ovako nastavim, povrijedit ću mnogo ljudi... a znam iz iskustva kako boli kad se netko poigrava s tvojim osjećajima... i valjda ja neću isto raditi nekome tko to jednostavno ne zaslužuje.. Ma dosta o tome... valjda vas nisam totalno zbunila... jer, da ja ovo sve čitam u nekoga, ne bi apsolutno ništa shvatila... ali dobro, morala sam se malo ispucat! No hard feelings..? Poklanjala si al' si krala I nevjerna si bila ti Ne, suvise mi nisi dala O mladosti, o mladosti, O mladosti moja To skrto sunce sto je palo Ta ljubav jadna, kratki sni Za uspomene to je malo O mladosti, mladosti Daj stani na cas, i daj mi snage Da oprostim se bar od nje I da mi drustvo pjesmu svrsi I da se casa ispije Jos prepun nade, sto da radim Na pola puta tek smo mi A jutros vec su drugi mladi O mladosti, o mladosti O mladosti moja Pa zbogom, budi bolja s drugim I daj mu vise njeznosti Jer to je nista sto ja gubim O mladosti, mladosti Eto, to vam je to... večeras se naravno izlazi... Valjda će bit dobro... Ma mora!! Eto, nadam se da će i vama, koji idete van, bit super i da ćete se lipo provest! ¤¤ Ostavljam vam veliku pusu ¤¤ |
03.01.2007., srijeda
Malena, znam da pamtiš što si mi učinila... valjda ne očekuješ da ti priznam sve, koliko boli kad te vidim, koliko mi nedostaješ... idi s mirom, svojim putem, pusti me... *
Evo, za početak želim svima Sretnu Novu Godinu!!!  Neka vam se sve želje i ciljevi ostvare... Onima koji još nisu našli svoju drugu polovicu, da je nađu... Onima koji su je već pronašli, da je i sačuvaju...  Nadam se da ste se svi lijepo proveli, i da ćete krenit u ovu godinu s osmijehom na licu... Ja sam možda malo previše očekivala od tog novogodišnjog slavlja pa sam se razočarala.. ali dobro, nema veze... Dakle, prvo smo bile u prijateljice u stanu, onako nas 7-8... ali nismo tamo dočekali Novu, jer je ta prijateljica morala ić pjevat u šator u kojem su nastupali Luka Nižetić i Psihomodopop. A ona je morala s Lukom pjevati ''Pravu Ljubav''... inače ona pjeva od malena, i već je prije s njim pjevala... i bilo je super! I tako poslije toga smo otišli u grad, gdje inače izlazimo... po tim lokalnim kafićima. I bilo je ok. Ništa posebno... Drago mi je da je sva ta euforija oko blagdana prošla. Mada, šta se mene tiče, i nije bilo neke euforije, ali dobro... zanemarimo to. E da, i ne bi ja bila ja da nisam nešto opet ukvarila.. naravno, mislim na ljubav. Ja očito ne volim kad mi sve funkcionira. Nemam drugog objašnjenja... ali dobro, nekako nemam volje više pričat o tome, a kamo li pisati... tako da ćete mi oprostit što detalje neću podijeliti s vama... Možda drugi put... :)I tako, ovih dana nekako sam se još više vezala za svoje prijateljice... nekako osjećam zahvalnost što ih imam. Imam dvije najbolje prijateljice, i meni je to i više nego dosta. Ovo ostalo su ok prijateljstva i sretna sam i zahvalna i na njima, ali nikako se ne može uspoređivat s onim pravim prijateljstvom. Po meni je pravo prijateljstvo kad dijelite sve... pod tim mislim i na probleme, brige... sve loše stvari. A ne samo one dobre. Pravo prijateljstvo je to kad prijateljičini problemi postanu tvoji. Kad te njene brige muče, i kad se u nekim situacijama staviš u njenu kožu. Ja to imam. I to je barem nešto na što se ne mogu nikad požaliti. Možda baš zato što sam previše vezana za njih... možda baš zato imam problem vezat se za nekog muškog. Jer sam prije imala dugogodišnju prijateljicu koja je nas je ''koristila'' samo kad joj dečka ne bi bilo tu. I sve je ostalo, ne samo nas, podredila njemu. I valjda i ja sad imam neku fobiju od svega toga... Ali dobro, ja se samo nadam da kad napokon uspijem vezat se s nekim, da ću ostat u istim odnosima sa svojim prijateljicama, i da ćemo uvijek ostat ovako bliske kao sad. Prošle smo skupa puno toga... cijelu osnovnu, evo sad srednju još malo, a i planiramo skupa ići u Zagreb studirat... i naravno, živjeti skupa. I ja njih sad smatram svojom obitelji, a ne samo prijateljicama... Ma eto, to vam je to, moram se sad ić spremat za kavu... iako je vanka katastrofa vrijeme. Tj. puše užasno... a makarska bura vam je inače dosta poznata po svojoj jačini... ali dobro, kad je mene to spriječilo da odem na kavicu?? hehe... ¤¤ Sve vas lipo pozdravljam...¤¤ |
