Evo u višku slobodnog vremena, odlučila se ja na novi post!
Mislim, bolje da ih sad zaredam dok nema škole i obaveza... :)
Jer kad ovi praznici završe... ajme... krenit će opet učenje, testovi, ispitivanja...
Ali, ne želim još mislit na to, imam još malo više od tjedan dana za opuštanje, i to se treba iskoristit... samo kako?
Vrhunac naše zabave su kave i navečer izlasci... ali ti izlasci i nisu baš izlasci u pravom smislu te riječi. Meni je pravi izlazak, onaj kakav bude subotom... a preko tjedna u Makarskoj se jednostavno nema gdje izać. Maksimalno se može otić na piće i eto ga. Tako da mi praznici uvijek prođu bez da sam se stvarno zabavila...
Ali dobro, glavno da nema škole... nać će se već nešto da me zaokupi...hehe..
Ovih dana ne znam što mi je... nekako sam sjetna, čudno se osjećam...
Mislim, inače sam dosta osjećajna, samo što to ne pokazujem, a i ne volim kad netko to prema meni previše pokazuje... tada se osjećam ugroženo... valjda se još dovoljno nisam ni sama upoznala, pa su mi zato ovako misli zbrćkane... i zato je valjda mnogima mene teško shvatit, a i meni je često teško razumjeti samu sebe... još uvijek imam puno za proživjeti i mnoge stvari tek trebam otkriti, zato se i nadam da ću tada doć do nekih zaključaka o sebi. Jer još uvijek sam i sebi, jedna velika enigma.
A to nije dobro u nekim situacijama... nekad i sebe iznenadim s pojedinim reakcijama. I onda kad shvatim da sam neku glupost napravila, ili da sam glupo reagirala, zamislim se o tome kakva sam ja zapravo osoba ako mogu određene stvari napraviti...
Znam da vi sad nemate pojma o čemu ja pričam, ali vjerujte, nije bez razloga ovo moje baljezganje... moram malo dušu olakšat, pa ćete malo pretrpit...
I uvijek sam mislila da sam kao osoba jako slaba, nesigurna, ali jučer, u nekoj nevažnoj situaciji doma, mi je moja mama rekla kako imam jak karakter. I meni je to tako smiješno zvučalo... jer sam pomislila kako ni sama ne zna koju je glupost sad rekla. Ali sam se onda malo zamislila i shvatila da nije PUNO pogriješila. Dobro, nemam sad baš jak karakter, ali u nekim mojim odlukama me ništa ne može zaustavit. Često ja jednostavno ne mogu protiv sebe. Zato se valjda razočaram, jer možda sad imam o sebi krivu predodžbu. Nikad nisam mislila da sam totalno loša osoba, a ni neka teška dobrica, ali nekad sa svojim postupcima pokažem ljudima totalno drugu sliku o sebi... i mislim se sad, jeli to stvar iskustva i zrelosti, ili ja tek sad shvaćam kakva sam zapravo... A ako je ta druga stvar u pitanju, mislim, ako tek sad mogu jasno vidjeti kakva sam, onda definitivno nisam zadovoljna... A ako je ovo sve zapravo mladenačka zbunjenost i ako se zato ovoliko preispitujem oko svega, onda mogu prijeć preko toga... Nadam se da se te karakterne osobine nisu još uvijek do kraja formirale, i da će se neke stvari promijeniti, jer ako ja ovako nastavim, povrijedit ću mnogo ljudi... a znam iz iskustva kako boli kad se netko poigrava s tvojim osjećajima... i valjda ja neću isto raditi nekome tko to jednostavno ne zaslužuje..
Ma dosta o tome... valjda vas nisam totalno zbunila... jer, da ja ovo sve čitam u nekoga, ne bi apsolutno ništa shvatila... ali dobro, morala sam se malo ispucat! No hard feelings..?