Svemirska plesačica

utorak, 29.11.2005.

.unaprijed.zahvaljujem.dole potpisana.

zapremnina želučane mošnje povećava se sve većom bjedom.čim manje imam tim više jedem i obratno.sad sam ponovno u fazi "neimanjštine".zato koristim bonuse na poslu i gutam doslovce sve što mi dođe pod ruku. naravno uvijek mi dođe pod ruku ono što sama odaberem u trgovini.i tako birajući obrok zvan pauza dolazim do malih i velikih roladica za samo 6.99.najprije pogledom pomilujem sve one bajne slike raznog voća, šumskog, jagodnog, karamelnog, vanilijinog, lješnjakovog i tek tada uzimam roladicu u ruke. pažljivo žmirkam da slučajno ne bih ugledala cijeli prirodni niz Ejeva i svih onih dodataka o kojima se ne govori. onda si odvagnem u rukici roladicu i mjerkam.bi nebi bi nebi bi nebi.tako mi prođe nekih 15 min.zatim ne uzimajući ništa (za sad) odlazim do sokova na slamčicu.tu si obično uzmem onaj za 2.99 od jabuke jer mi paše za želudac.eeeeee....tek onda kad sam sigurna da imam čime poplaviti roladicu vraćam se do polica i uzimam onu od karamele.
i tada pičim ja.mjesečine nema:)iza mene.do blagajne.a kod blagajne uvijek ista priča.karticu molim.nemam.očete?ne želim hvala.a zakaj nečete?pa svaki dan ste tu več bi ti se nabralo tolko bodova.hvala nije to za mene.a si ju bute barem zeli pa pogledali i ispunili prijavnicu?.ne bih hvala.no onda 9.98 prosimvaslepo sitno.imam samo ovo.no onda ti bum ostala dužna dve lipice.i tako već 6 mjeseci.
no danas...danas kad sam recitirala s jednom od brojnih blagajnica jedno te istu priču dogodilo se nešto.plaćam i gledam jednu lijepu ženu kako mi prilazi.iskreno rečeno već sam pomislila da je to jedna od stranki koju nisam zapamtila.no!!! došla je do mene bez riječi i dodirnula me.zapravo počela je milovati moju malu winterbundu govoreći "kako je ovo krasna winterbundica, ovaj materijal je predivan"...hvala hvala gospođo draga, već mi dugo nitko nije udjelio kompliment, a ni mojoj winterbundici također. zahvaljujemo obje.jedna življe od druge.
winterbunda je zapravo patchwork dekica s jedne strane čupava poput prekrivača za fotelje kod starih baka a s druge strane okupana cvijetićima i flower motivima u nijansama smeđe boje.
129.99 na rasprodaji pred zatvaranjem trgovine.
winterbundica je leglo uspomena i sjećanja.te je zbog toga toplija i udobnija od bilo kojeg drugog odjevnog predmeta.upotrebljavana je u raznolike svrhe.od toga da je bil podložena preložena priložena ponošena prenošena podnošena u na o po pri prema iz...SVE...i eto u petak sam ju napokon dala kemijski očistiti.i sad privlači.
blagoslovljena winterbundica.i.ja. kročimo tako dakle ulicama.i smijemo se smijemo se snijegu.o dobrojutro snegec velimo mu tiho.pa opet tiše ponovimo pozdrav.o dobrojutro deklica i winterbundica kaže snegec i nastavi padati....

Petra

petak, 25.11.2005.

.sun.

.uskoro odlazim u mb na malce dulji vikend.
.isplesat se.i poljubit prijatelje.
.sad jesam li danas napokon slična sebi zbog toga ili je sunce krivo da mi je energija na maximumu nije ni bitno.
.danas sam ja ponovno ja.i takva namjeravam biti.do danjega.

Here you come again with the wind at your heels
The brightest thing I've seen for years and years

You are the sun
It's where you're from
And where I'm going to
The light you shine
Can always change
My grey skies into blue

You walk with the heat turned up and a fire in your eyes
Could feel you coming for miles and miles

You are the sun
It's where you're from
And where I'm going to
The light you shine
Can always change
My grey skies into blue

You are the sun
It's where you're from
And where I'm going to
The light you shine
Can always change
My grey skies into blue

You are the sun
It's where you're from
And where I'm going to
The light you shine
Can always change
My grey skies into blue

srijeda, 23.11.2005.

.mornar.travarica.i dovoljno dobar razlog za razmislit.

.mirnim periodima posvećivanja samoj sebi zahvaljujem na postojanju i mogućnosti da sam ih upoznala.
.nesvjesna mi je još mimika obraza u blizini nekog ljigavog.
.sve ostalo.na kapaljku inače.svjesno probavljam.

.čitam i polako shvaćam simbole.na putu.životu.:).
.iznenadim ponekad sebe.vratim se iz sadašnjosti u trenutak prošlosti gdje je moja misao bila izrečena.
.i tako postala moja stvarnost bez da sam radila na tome.
.volim vodu.more.ocean.
.bez toga ne funkcioniram.ne mogu.zato sam se uvijek vraćala obali.nikad dalje od nje.jer vrijeme nije dopuštalo.


***
jučer eto "naletih" na mornara*ili je mornar neletio na mene?*
*sve u svemu.prisjetih se kako je to kad se s nekim namirišiš i jednostavno te sve sile i energije ovoga postojanja povuku toj osobi*
(sve voljene -prijatelje- upoznah na taj način)
*tko poznaje more poznaje sebe.poznaje Zemlju.*
*dobro mi je sjelo naše druženje*do te mjere da mi se bilo teško otrgnuti i maknuti*no morah:)
§što zbog sebe što zbog sebe što zbog sebe§
/bilo je i drugih činbenika u igri/
*blagoslovismo svetim dimom*i eliksirom života*
*na Brazil i život*


#objašnjavam simboliku proteklih mjeseci i ne vjerujem slučajnosti"
#razlog postoji#jer težim cilju#
.jedino nisam bila svjesna koliko mogućnosti i smjerova postoji da bi se cilj ostvario.
.ja samo želim dobar život.biti jedno s Prirodom.kucati u istom ritmu.pjevati.osjećati.slaviti.i blagoslivljati.
.svaki tren postojanja.i činiti dobro time da to budem.

ponedjeljak, 21.11.2005.

.another day.just belive.

.say hey hey hey hey.
.hohoho...
.ah ode moj češki smisao za humor ovako on line.kako to nije fun kad odtipkavaš internu šalu.
ahhhh...
Dario dakle...jedan krasni mali anđeo iz Italije se javio nakon godine dana.iz engleske:) i sretna sam za njega.
Blanka se također javila.sva softi i krasna.božica moja najslađa.
Miklavž također.grrrr.o njem poseban post sa par tisuća riječi...
Tomažeku se situacija u lajfu popravila...
p.s.Klavžy nadam se da si mu platio za zavjese tako kako treba da platiš, jer je Tomažek još mali i treba ga usmjeravati i poticati ponekad, i dati mu do znanja da se njegov rad cjeni!!!
Tomaž sad živi sa Sarom...i znam da im je sve posloženo kak treba biti...

I ja...ja ja ja ja ja....
sretna sam ko pas.počistila "ormare" ovaj vikend.odrolala svoj ples na sedamnaest milja dugoj svemirskoj stazi....
.zovem se Amanda.
uf...da mi je poznati lika koji me zna:)
od ovog trenutka želim senzualno biće kraj sebe.samo to i nikog drugog.ne pristajem na kompromise.jer imam osjećaj da svakim kompromisom malo zatajiš sebe.
21 mi je godina.i ako počnem s kompromisima sad za nekih par godina bit ću "kompromitirana" do te mjere da više neću znati tko je Amanda i kako ona voli da pleše.

danas samo volim.i dođe mi na tren žao da nema svih krasnih ljudi uz mene da podjelim ljubav kroz zagrljaje i poljupce.treba mi to isto koliko i njima.ali nosim u mislima sve male i velike anđele, svece i diplomate,plesače i plesačice.
i znam da ljubav leti svemirom njima.jer osjećam kako dolazi do mene.
i sve ove riječi nisu potrebne.ali blog je blog.a ja ga pišem.a Vi ga dragi moji čitate.
ubaci smješak dva jer se to odnosi na Tebe!!!Tebe samo....
in ljubim kotičke česar koli že....




.Metaforično ispreplitanje
.Jave i sna
.Nasmješilo se bogu meni
.I bacilo udicu
.Ljudima iz daljine



...let the love fly all around....and smile...

četvrtak, 17.11.2005.

i točkica.i sunce.i gay.

Blanka dakle.prijateljica.i točkica.i sunce.i mudrac.i ljepota.i nježnost.i mirišljiva kosa.i suzne oči.i leće.i afrički plesovi.i plavetnilo neba.i pametovanje.i smijeh.i čajevi.i vrhunski talent za pronalaženje dobre glazbe.i princeza.i kralj.i ljubavnica.i fotograf.i nimfa.i baršunasta koža.i i i i i .....u nedogled....
.beskrajno zahvalna.
.upsiiii....jesam li već spomenula da je Blanka anđeo????

.posao.

budim se i ustajem ranom zorom.ponekad u pola šest.ali najčešće u šest.ili čak šest i petnaest.otvaram oči i ustajem iz kreveta.odlazim se umiti i perem zube.namažem si lice s kremom i očistim uši.ako imam vremena ocjedim si limun i popijem sok.tada odlazim u sobu i stavljam čiste gaćice na sebe, navlačim čarape, ako je hladno obućem si dječje štrampe, potkošulju (ali onu konkretnu, da imam pokrivene bubrege i maternicu), pa hlače, majcu dugih rukava, vestu, jaknu, šal, kapu, i rukavice.uzmem torbu i izađem iz kuće.spustim se po stepenicama i počnem trčati. da ne zakasnim na autobus.trčim neke tri minute.svaki dan.onda sjednem u autobus i puštam bit odvezena u grad.kad stignemo ponekad znam najprije otić u knjižnicu, a ponekad samo odem do pekare i kupim si neki trokutić ili rolicu s čokoladom.s tim idem uvijek u isti kafić i pijem čaj.ponekad si popijem planinski čaj, ponekad mentu, a ponekad, kad mi zna biti jako loše u želucu, pijem kamilicu.prelistam sva tri komada dnevnih časopisa.pojedem.popijem.popušim tri čikeca (to su moji reiki čikeci za dobar dan. iako bih više voljela reiki maženje za dobar dan, primorana sam prakticirati čikece jer maženje je, čisto kao pojam, daleko u to doba dana od mene).onda platim konobaru.ako je dobar konobar na poslu znam ponekad i malo pričati s njim.a ako radi onaj dosadni onda ne pričam puno.i negdje oko pola devet odlazim na posao.tu me uvijek iznova zapuhne smrad po cigaretama, koje moj šef voli ostavljati u pepeljari.najprije upalim svjetlo, pa radio i otvorim prozor.onda si skinem slojeve odjeće i upalim električnu grijalicu.ponekad se nasmješim malom pauku kojeg uzgajam već šest mjeseci u ljevom kutu ureda.ako je jako prljavo znam počistiti malo.ako nije onda se samo smjestim za stol i odem na internet.najprije si pogledam mailove, pa odem pogledati časopis.i tak to.onda kad ogladnim odem do konzuma po neki sok ili vodu i neki rošćić sa sjemenkam.obično za radnog vremena razgovaram sa strankama i ugovaram neke biznise.često se zna dogoditi da me muški dio stranka počne osvajati preko telefona.i onda to bude suviše ljubazno i ljigavo slinjenje s jedne strane i oličenje pristojnosti s moje strane.hvala hvala mi je česta riječ od kad radim.ali nikad ne mislim ozbiljno.uvijek si mislim neke druge stvari iako nikad nisam vulgarna ni suviše misaono bezobrazna.ponekad me zovu stranke iz dalmacije pa s njima malo klepećem jer sve te žene vole klepetati.i uvijek su nasmijane i vedre.ako se dogodi da mi je stvarno loše na poslu zbog bilo kojeg razloga onda se zatvaram u sigurni kutak u mislima i mislim na nešto ili nekog lijepog.često mi zna biti tako.a u zadnjih mjesec dana se borim s gripom i mislim si da bi bilo bolje uzeti bolovanje ali nikak da se odlučno pokrenem.i tak znam raditi svaki dan do dva tri četri pet šest.ovisi koliko posla ima.


.često odlazim nesretna s posla.ponekad nisam ni svjesna koraka ni mirisa ni ljudi oko sebe.i bude mi žao toga jer sam svojevremeno znala biti kreativna.i znala sam biti hiperaktivna.i puna poleta.i sve sam znala biti.sad znam da sam znala.

utorak, 15.11.2005.

.floyd.pink.

.i briješ da znaš razlikovati sve nijanse u lajfu?
.sam.
.bez previše patetike?
.i naučenih emotivnih izljeva...
.bila jednom jedna Petra i ime joj je bilo...
.vrtjela je čarobnom palicom i uvijek dočekala pad na nogama.
.ponekad je bila više ponekad manje.
.uvijek isto iskrena.
.imala je mali bicikl u mozgu.i uvijek kad bi sjela na taj bicikl odvela bi se daleko..od love.lovaša.lovašica.općenito od zajednice u kojoj je prebivala.
.ako je slučaj htio da se dogodi prazna guma napuhala bi je poštenim tehaceom.
.a ako se slučajno dogodilo da je netko ometa u vožnji biciklom nabila bi mu rogove:)
.komada dva.velika.ružna.i sasvim nepraktična za nošenje.

enivej.di end je na kraju.a kraj još nije došao.nije ni blizu.
.prorekla jedna Grkinja(božica topline) dug život i velika putovanja.kroz stopala.
.zahvalno bila izgrljeno izljubljena nakon.
13:13
simbolika me u životu pratila u stopu
zatvarajući tako vrata zdravoseoskom razumu

.trebala sam znati bolje.ili ne?
.u prepuštanju ne možeš uživati ako ne poznaš sebe.
.e pa.onda nisam.ili jesam bolje nego sad?
.voljeli su me.
.a ponekad sam i ja voljela njih.
.ponekad samo njega jednoga.a ponekad i nju uz njega.
.i znam se nasmijati sebi između žonglirajućih njih još i danas.
.hmmmmmmm....

.e da!!!.
wtf? jel se može bit u "vezi" ako je jedini cilj (barem s jedne strane) samo opuštanje nakon kvazi napornog lajfa općenito????
.ili je to ipak nezrelo sebično stajalište? jel to uopće stajalište ili tek puka plejada?
.u tisuću zašto i tisuću zato odgovora na to nema.
.plejer je plejer i moš ga jebat površinski:D u dubinu nikad.
.i kako sad rastumačiti da ja volim roniti više nego plivati. dubine su mi nekako prisnije od površine.tu samo možeš da vidiš glave kako hvataju dah.
.o mudrostima i inim stavkama.HELP.
ima li itko ideju o tome kako ubaciti jedan ESC u realni lajf

.he danas sam dobila novu igračku..ah materijalnosti moja.kratkotrajna.
.ime joj je mp3 player;)
(još jedan u nizu plejera u lajfu, s bitnom razlikom u funkcionalnosti i praktičnosti)
upute za upotrebu: rukovati s pažnjom, pedantnošću i krajnjom distancom (u slučaju namjernih oštećenja ne vraćamo novac, niti želimo znati išta o načinu oštećivanja)

.drugim riječima.kako siješ tako ćeš i bit reflektiran izvana prema unutra.

.i tako ako ikog zanima 512MB mp3 player za manje para no inače pitajte da vam kažem gdje kako i na koji način.jer sam odvratno nesebična...

petak, 11.11.2005.

..o.danu.prvog.puta.bez.pravog.cilja..

.thc..soba zgasitih boja..soba bijelih linija..špura..
.1xduša s mongolskim očima, 1xprijatelj iste i 1xsustanar vlasnik.
.1xja.
.u jednom trenutku 1xsustanar vlasnik postao je suvišan..no unatoč napominanju da je za pola sata trening na koji mora i želi ići nije ni najmanje ukazivao na mogućnost da se uistinu makne.

.thc ko thc..s kim si tako ti je..
..loša kombinacija ovog prvog nam puta..ubuduće..potajno..zaključana vrata..i smijuljenje za asociranje intime..da se nas ostavi na miru..

.jebemti..kako ne volim da duvam ako se uza me najebe alkos i riblja čorba..i sve one "ne prijetim ja tebi nego pjevam" pjesme iritantnih tekstova..

..odem da osjetim ulice grada..do sad nisam, unatoč tome da sam 8 mj ovdje..
.lijepo miriši..po šlagu..i snijeg će pasti uskoro..ja njuh kaže..

.tk tk tk tk..novostečene tenisice cipele gumene zimske čizme.
.la vie en rose..moždani mp3 play-er.

.ja imam cijeli svijet u malom paketu ja imam cijeli svijet u malom paketu ja imam cijeli svijet u malom paketu..sve dok ga ne potrošim:).
.u mom svijetu bit će noć..i zvijezde će iskrit..neće bit hladno jer imam bakin debeli ogrtač..a kad uđem u kuću soba će mirisati na mandarine i bor..i Adams će mi napisati drugi dio Vodiča..i Erika Badu otpjevati sve pjesme..i svi zečevi i miševi u životinjskom carstvu postelje dovodit će me do orgazama..jer onda kad ti je svijet u malom paketu nema potrebe za personifikacijom plišanih životinja..

četvrtak, 10.11.2005.

.the knjiga.

.plaća je stigla. milja kuna je potrošena u dva dana. nove plesne cipele u obliku tenisica crvene boje na nogama:).
i žalost jer su knjige od Coelha toliko skupe na tom sajmu knjiga u Zg. i sve zato jer je dragi moj gospodin kojeg volim i poštujem došao potpisivat najnoviju knjigu.
.a toliko sam željela Priručnik za Ratnika Svjetlosti..željela željela željela željela..................da si svaki put kad se sjetim otvorim knjigicu..
.da znam da nisam sama.

.samo zato i jedino zato..treba mi to..nemam kompleksa nikakve prirode..samo potrebu za malim mudrolijama lijepih ljudi..pa sad pošto se dotični dragi gospodin sjetio staviti svoje mudrolije u mali priručnik, koji mi je i estetski lijep i praktičan (funkcionalan za razliku od brojnih "priručnika" A4 formata s 500 ili više strana)..željela željela....curica željela..i tu mi nauci svih zenova i joga i njunjunjanja ne znače ništa..
.nisam neki matrijalista, niti bibliofil, ni ništa od moguće..
.samo tu jednu knjigicu..malu malu malu..

.i onda me prijatelj zove iz Zagreba da kao on je tamo kod štanda s njegovim knjigama i ta knjigica je snižena s 85 na 65 kn, i da li hoćem da mi je kupi..
.LUKSUZ.
.ta lova trebat će uskoro..za nešto drugo..bitnije..možda za poklon malom prijatelju povodom rođendana..jer me voli i jer ga volim natrag..i znam da su mu bitni moji iskazi pažnje..i treba mu potvrda da mislim na njega..
.
.i znam da će knjiga jednom doći u moje ruke..i ostati u njima sve dok ne nađe neke druge ruke kojima će trebati više..
.i zato ne posjedujem puno knjiga..samo one koje mi trebaju..a onda sve idu dalje..putuju..žive svoj život..
.i zato volim knjige.
.i zato volim ljude koji vole knjige.
.a najviše od svega volim ležati u krevetu i čitati knjigu sve dok ne zaspim i nastavim živjeti život knjige u snovima.
.svi mi imamo svoje priče..bile one ispisane ili ne, naše se priče isprepliću..vežu nitima za koje mi niti ne znamo..
.i znaju se nać ljudi kojima nije teško napisati svoju priču.
.i oni kojim nije teško pročitati tuđu.

srijeda, 09.11.2005.

.previše toga.

.me zavrtjelo uljevo i udesno i van sfere odjednom.
.i nema osjećaja do tupila koje nastupa u datom trenutku kulminacije.
.u stavu obrane..svejedno..lupam zidom o glavu..
.tražeći razumjevanje po tuđim kućama..jer se svojoj u ovo vrijeme ne volim vraćati.
.a razumijevanja nema i nema i nema ga više.
.ja osobno nemam problem nikakve prirode.

.no, roditelji ga imaju..i automatski postajem kanta za pražnjenje..najprije od jedne strane..a potom od druge..pa opet od prve(majke naime)..pa druge..u nedogled tako sljedećih ne znam koliko dok se majka ne iseli (sa ili bez mene)..i dok otac ne krepa od nekog tifusa koji će mu doći kao posljedica nesposobnosti da brine za sebe..

.i bivši tip ima problem..jer je predrzak da bi shvatio da je bivši..i pretvrdoglav da bi imao sposobnost empatije.
.automatski prazni sranje na meni..

.i šef na jobu..nemaran i neodgovoran..očekuje..mene..moju empatiju i brigu..
.i diler na kraju..jer je nestašica..i mogu dobit samo ono što ne želim..

.no, i noge kojim kročim dičnim gradom Varaždinom imaju problem..nemaju adekvatne cipele za hladnoću, mraz, kišu i ine vremenske nepogode.

ponedjeljak, 07.11.2005.

.predugo čekam.

.u realizaciji donesenih odluka. u nedavnoj prošlosti, još je dulje trajalo to tako imenovano čišćenje za sobom. nije se radilo o strahu već o želji da čim duže zadržim spone između prijatelja, mjesta i mene. tamo gdje je postojala ljubav nije postojao strah već želja da čim dulje budem voljena i čim dulje volim, na sve one divne načine kojima ljubav zna milovati prijatelje.
danas. ne postoji ljubav. ni strah. ni prijateljstvo. u ovom novom životu, koji je došao kao posljedica donešene odluke, postojim samo ja. i egzistencijalni "problemi". no ni oni nisu stvarno stvarni.
tupilo kao nositelj grada, grada Varaždina nastupilo je nedavno. prije nekoliko mjeseci. do tad sam još imala energije da se borim onim malim sačuvanim dječjim entuzijazmom. sad, krećem put posla i kreveta. poneka piva, dvije-tri, travarica čak, negdje. uz prijatelja kojeg tek upoznajem. ili poznanika kojeg ne želim poznavati.


.sjećanja.
koja me vežu na vrijeme za koje danas vidim da je daleko. možda čak i predaleko za mene, mada se radi o sjećanjima koja bijahu stečena nekih 70 km od trenutnog prebivališta. u njima se isprepliće prijateljstvo, ljubav, patnja i samoća. nikada mržnja, samo nerazumjevanje. zbog prevelikog hedonizma drugih i mene same.
i poneka poruka ili mail da me piknu i podsjete.

.o prijateljima.
sjetih se danas Blanke. vodeće filozofske princeze mariborske regije:)
prijateljice u i kroz sve...
i svih onih bujica riječi koje su tekle kroz vino, apsint, jointeve, gljive...
i malih mudrosti i komplimenata povodom novo otvorenih perspektiva...i friško stečenih saznanja o svijetu i životu općenito...

petak, 04.11.2005.

.zatvori oči da ti pošaljem poljubac.

jer si pala na isti način kao i ja
jer sunce danas zubato reže sivilo meni

četvrtak, 03.11.2005.

.san.

Spavanje se više ne bi moglo tako nazvati pošto mi snovi, u posljednjih nekoliko mjeseci, redovito poklanjaju besplatne karte za putovanje u ovom ili onom smjeru, s ovom ili onom osobom, bićem ili nečim inim.
S radoznalošću i veseljem djeteta prihvaćam te besplatne karte, unatoč osvještenoj činjenici da mi tijelo neće baš svaki dan biti odmoreno, i ulazim u vlakove onih dimenzija kojima mjere za sad nisu definirane.

San me noćas poveo u Zagreb, do dječaka, kojeg sam ljetos imala prilike sresti na uličnom festivalu, s melankoničnim očima i sjetnom trubom.
Ne sjećam se njegova imena, ni imena njegovih prijatelja. Sjećam se samo kovrčave kose i blagih linija lica, sjećam se očiju iz kojih su iskrile radost i znatiželja...i sjećam se njegove gladi...za malogu uličnog svirača glad je sastavni dio dana ili večeri...
Vodili smo se za ruke i smijali...
Taj me smijeh poveo u javu zabranjujući mi da otvorim oči...I tako sam ležala nekih pola sata prije nego sam se digla iz kreveta...sa zatvorenim očima i leptirićima u trbuhu...

Kako sam se zatekla njemu nisam uspijela razumjeti, razumjela sam samo vlastitu potrebu za malim finim stvorenjem i bezuvjetnosti...
Ponekad iznenadim samu sebe nekim vlastitim podsvjesnim zapisima ljudi, čiji obrazi, kretanje ili jednostavno osjećaj koji sam ja dobila u njihovoj blizini, bivaju osvješteni tek u trenucima putovanja snovima...

	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv