Svemirska plesačica

četvrtak, 17.11.2005.

.posao.

budim se i ustajem ranom zorom.ponekad u pola šest.ali najčešće u šest.ili čak šest i petnaest.otvaram oči i ustajem iz kreveta.odlazim se umiti i perem zube.namažem si lice s kremom i očistim uši.ako imam vremena ocjedim si limun i popijem sok.tada odlazim u sobu i stavljam čiste gaćice na sebe, navlačim čarape, ako je hladno obućem si dječje štrampe, potkošulju (ali onu konkretnu, da imam pokrivene bubrege i maternicu), pa hlače, majcu dugih rukava, vestu, jaknu, šal, kapu, i rukavice.uzmem torbu i izađem iz kuće.spustim se po stepenicama i počnem trčati. da ne zakasnim na autobus.trčim neke tri minute.svaki dan.onda sjednem u autobus i puštam bit odvezena u grad.kad stignemo ponekad znam najprije otić u knjižnicu, a ponekad samo odem do pekare i kupim si neki trokutić ili rolicu s čokoladom.s tim idem uvijek u isti kafić i pijem čaj.ponekad si popijem planinski čaj, ponekad mentu, a ponekad, kad mi zna biti jako loše u želucu, pijem kamilicu.prelistam sva tri komada dnevnih časopisa.pojedem.popijem.popušim tri čikeca (to su moji reiki čikeci za dobar dan. iako bih više voljela reiki maženje za dobar dan, primorana sam prakticirati čikece jer maženje je, čisto kao pojam, daleko u to doba dana od mene).onda platim konobaru.ako je dobar konobar na poslu znam ponekad i malo pričati s njim.a ako radi onaj dosadni onda ne pričam puno.i negdje oko pola devet odlazim na posao.tu me uvijek iznova zapuhne smrad po cigaretama, koje moj šef voli ostavljati u pepeljari.najprije upalim svjetlo, pa radio i otvorim prozor.onda si skinem slojeve odjeće i upalim električnu grijalicu.ponekad se nasmješim malom pauku kojeg uzgajam već šest mjeseci u ljevom kutu ureda.ako je jako prljavo znam počistiti malo.ako nije onda se samo smjestim za stol i odem na internet.najprije si pogledam mailove, pa odem pogledati časopis.i tak to.onda kad ogladnim odem do konzuma po neki sok ili vodu i neki rošćić sa sjemenkam.obično za radnog vremena razgovaram sa strankama i ugovaram neke biznise.često se zna dogoditi da me muški dio stranka počne osvajati preko telefona.i onda to bude suviše ljubazno i ljigavo slinjenje s jedne strane i oličenje pristojnosti s moje strane.hvala hvala mi je česta riječ od kad radim.ali nikad ne mislim ozbiljno.uvijek si mislim neke druge stvari iako nikad nisam vulgarna ni suviše misaono bezobrazna.ponekad me zovu stranke iz dalmacije pa s njima malo klepećem jer sve te žene vole klepetati.i uvijek su nasmijane i vedre.ako se dogodi da mi je stvarno loše na poslu zbog bilo kojeg razloga onda se zatvaram u sigurni kutak u mislima i mislim na nešto ili nekog lijepog.često mi zna biti tako.a u zadnjih mjesec dana se borim s gripom i mislim si da bi bilo bolje uzeti bolovanje ali nikak da se odlučno pokrenem.i tak znam raditi svaki dan do dva tri četri pet šest.ovisi koliko posla ima.


.često odlazim nesretna s posla.ponekad nisam ni svjesna koraka ni mirisa ni ljudi oko sebe.i bude mi žao toga jer sam svojevremeno znala biti kreativna.i znala sam biti hiperaktivna.i puna poleta.i sve sam znala biti.sad znam da sam znala.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv