Svemirska plesačica

četvrtak, 29.12.2005.

PRIJATELJU KOJI MI NIJE SPASIO ŽIVOT



Učim zaključati vrata nakon što izađem kroz njih.

petak, 23.12.2005.

*poklon čitateljima*

*KROZ TUNEL PROĐEM
I NA TREN UGLEDAM
MOĆNU KRALJICU
ZABRANJENE VIAGRE
GDJE ISPITUJE PODANIKA
O EROGENIM ZONAMA,
MADA JE ON SAM
ŽELJAN ANIMALIZMA
I NABIJANJA U REALNU
RUPU MASTURBACIJE*

*ŽELJU MU I POHOTU
STRPLJIVO ISPITUJE
ZNAJUĆI KRAJ
I PRIJE SVRŠETKA,
NO PODANIK NESVJESNO
POSRĆE
SLJEVAJUĆI SOKOVE
U ČAST MOĆNE KRALJICE*

srijeda, 21.12.2005.

*godišnja bilanca*

ova je godina započela na staru godinu u 8osam naveče.ukuhala sam se u mješavini cimeta i gela za tuširanje.obrijala izbrijala sve do zadnje dlake.i one na rukama isto.potom sam išla peć keksiće za svoju cimericu Lucy (jer je radila na staru godinu i htjela sam da je ujutro, kad se vrati sa šihta, dočekaju fini keksići s pireom od jabuka i kokosa. slušala sam bjork i mjesila pekla pirjala plesala na sav glas i stas. bijah sama u podstanarskom stanu bez planova i želja. u 11jedanaest se javila Blanka i rekla kazala da dolazi s svojim bejbijem Matejčekom. rečeno učinjeno. ispili smo 0,75nulzarezsedamdesetipet litre pjenušca i posaugali po 2dvije lajne koke. malo se izgrlili i kreveljili. te su nam noći vrata bila otvorena. njih se dvoje i danas vole. meni se još i danas uvaljuju tipovi koji bi htjeli bit sponzori (ali samo mjestimično i povremeno). s Tomažem smo se mimoilazili cijelu noć.(tako nas dvoje funkcioniramo).pala sam sama u 6šest ujutro u postelju kraj radijatora. u 12dvanaest me probudila lucy s poljupcima i izmučenim smijehom.pojela je skoro pa sve keksiće. otišle na kavu i kafetkale cijelu novu godinu. u roku dva mjeseca ona je pronašla dečka a ja klamidiju.trećeg je mjeseca Lucy pokupila stvari i otišla.(izbjegla je prihvatit ljubav od mene).meni, pošto 3 mjeseca nisam platila stanarinu, nije preostalo ništa drugo nego pokupit se ča.polovicu stvari sam poklonila a polovicu odnjela teti u mb na čuvanje (ne ona nije takva obitelj da bih mogla stanovati kod nje besplatno).vratih se kući.2dva mjeseca ostah zatvorena u sobi jedući i gutajući knjige. živjeh tako 2dva mjeseca u sjećanjima i uspomenama. nisam prala šal poklonjen od Tomaža.ali sam zato čistila i ribala klamidiju poklonjenu od Miklavža.vaginalete gore dolje ljevo desno.oralno vaginalno (pa čak i očno).i nisam bjesna bila nikada.al povrijeđena.dugo.
zaposlih se tada krajem 5petog mjeseca.i od onda radim.neodgovoran posao uz neodgovornog šefa s neodgovornim radnim vremenom.krajem 9devetog mjeseca upoznah prijatelja čiji je dečko malo ljubomoran.i upoznah dečka* bivšeg* imenjaka* kojem se podarih (iskricadotkom-prijepis poruka možda jednom objavim).ljubav nije kratko trajala.(da me sad krivo ne shvatite* nije je bilo uopće)bacalo me to djete u očaj ponekad.i završih priču s njim (umjesto točke na kraju stavih mornara.travaricu.i dovoljno dobar razlog za razmislit.).negdje međuvremeno upisah tečaj francuskoga.i osmislih vrijeme unaprijed.vratih se u maribor nedavno da izljubim i izgrlim voljene mi osobe.prisjetih se sebe.i drugih.prisjetih se čežnje.i žalosti.
i završih ovu priču s "ti sigurno imaš jako puno slobodnog vremena kad se možeš družiti s djecom*malim prijateljma čiji su mi roditelji predavali u srednjoj*" i "ti si stvarno jako posebna osoba i žao mi je vidjeti te kako zaboravljaš"....

da u 9 mjeseci postah patetična i sklerotična.postah ogorčena i sarkastična.postah dobra vila koja druge mora uvjeravati u istinitost svojih tvrdnji.počeh izvoditi sprdačinu iz silnih "duhovnih-zen-koan-joga-veda-bla učitelja"...ko u priči ih ima ovaj Varaždin...i počeh polako pakirati kovčege.za put.vlastiti put.bez spolnih bolesti i lažnog prijateljstva.bez isfrustriranih likova željnih mame.bez ogorčenosti i ulica prepunih ljudi spuštena pogleda.



p.s. in potem svizec zavije čokolado v folijo....
a ja nabijem bič za konje lažnim nadama u rektum...
a prijatelj napravi zavjese vrijedne 20dvadeset tisuća kuna i proda ih za siću...
a mama ode u Prag raditi dobra djela...
a Miklavž pogleda na sebe i pomisli "pa zašto da ja ne vjerujem samom sebi?"...
a Blanka napravi najbolji potez ikad u životu...
a ja na kraju dam otkaz i bogato se udam za okorjelu lezbijku iz predgrađa Londona i postanem muza mojoj Shou-Lee i počnem plesti češnjak u pletenice i borim se do kraja života protiv vampira....


jel mi ima itko šta za reć možda????
:"da petra...Bog s velikim B ovdje....su ti kovčezi već spakirani??"

ponedjeljak, 19.12.2005.

??pošto hulahop? čika prodigy????

*duhovni osfrt na 10desetu obljetnicu radija sjeferozapad*

jerbo nam se čvakalo ljubav oralnim putem odlučismo dobit bar 2dvije free cuge i plesat za slavnopredstavljenog dj.pintuuuuuututu!!!!
jerbo nemasmo ništa doli gole zelene prljavštine zaboravismo na oralac...zaboravismo na žudnju lutanja...smrzli se ko kokoške...kavakali isto tako...
i onda je s jednog puštenog cd samo za naše uši dj kojeg nije bilo pustio smack my bitch up i ja počeh da vrtim hulahop bez hula i bez hopa....
a bijah jedna od onih dičnih šankerskih djevica ke operiraju kraj šanka... i plesala sam jel najbolje....za svoj ukus naravno...jerbo mi dosadile tete vegete s klap klap rukicama i ajmo sad malo sexi fensi laprdat okolo guzama i mahat rukicama....tako ćerce mahale su rukicama ka da uče plivat na suvo!"!!!! mahale mahale....
i mi nestasmo u datom momentu....
zajedno s duhovnim učiteljem (na pomirjevalima:) zajedno s 31tridesetjedno godišnjim gimnazijalcem zajedno s dečkom i ljubomornim dečkom (na mene naravno!!!)...
i bila je majka upala u sobu taman kad je trebalo pentrirati u suvu kako da to kažem suhu presušenu vaginalnu dubinu (kraj brata koji nije spavao ko top)...i bilo je natezanja na sve strane....
potom odoh dečku čiji je dečko ljubomoran i ugnjezdih se pod njegovim pazuhom gledajući đonija dep kako je ljep!!!

petak, 16.12.2005.

rekla kazala...ponekad zaboravih.ponekad zapisah.o nepodnošljivoj lakoći postojanja čitah.
i prije dvije godine napokon otkrih.čistača očnih mrena i kapi za izglancavanje i poliranje.
te se zapitah: zašto da pustim nečemu bit ružno kad mogu pomoći da bude lijepo???
i tako se stvorila vizija.starog čitača.i malog djeteta.
radili smo i razmišljali dugo.
nakon nekog vremena misli su prestale.rad nije bio potreban.
i sve se pretvorilo u bitak koji jest i nebitak koji nije (ali bi mogao biti).


i onda sam prestala da seruckam okolo!!!! i počeh se smijati...
do dana današnjeg se smijem....i bivam i ne bivam u bitku i ne bitku....
vodim ratove i bivam poražena...vodim ljubav i pobjeđujem...
vrijeme je za vodit samo ljubav od sad na dalje...

ponedjeljak, 12.12.2005.

sofistication is my dream

.ponovno su me podsjetili i prisjetili na mene...moji dični voljeni sve u jednom...prijatelj.i uvid da čovjek može normalno živjeti bez da je prisiljen izgovarati se "prisiljenošću".
koliko god mislila da sam ja još uvijek ja, uvidjeh ipak da je okolina ona koja me počela uvlačit i pravit iz mene prilagođenu verziju jedinke, koja ne voli da...
e pa...nema toga više...nikakvog nabrajanja, izgovaranja, bježanja, skrivanja i pritajivanja...nikakvih polukompromisa povodom bolje komunikacije i olakšavanja nepotrebnih (odabrala sama) situacija...
kako mi je vrijeme prolazilo u tom varaždinu tako sam sve više postajala jedna od mnogih, koji rade ovo-ono za "sebe" život, lakši opstanak...svejedno što...
još uvijek ne radim ono što bih voljela...niti studiram..
i vidim da me vuče u dubinu zaborava, skepse i nepovjerenja...jer su svi takvi i svi teže jednom...sebičnom, nikako i nikada ne zajedničkom, cilju..

i mada je sve to bilo fino zapaženo, izanalizirano, proučeno i zapamćeno, nisam bila svjesna, sve do ovog trenutka, koliko je sva ta klima promijenila moj život i utjecala na vlastiti zaborav...

iz nekog razloga, počeh i ja opravdavati sebe, svoja djela i razloge zašto tako a ne drugačije...
dobro, postoji mogućnost da u varaždinu možda ipak ne mogu, ali zato postoji brdo drugih opcija i mogućnosti gdje i na koji način mogu, ostvariti sebe i biti 24h na dan, 7 dana u tjednu...sve ono što jesam i sve ono što se bojim ponekad pokazati pred drugima, jer eto zahvatila i mene paraliza nepovjerenja...
i računam si tako...još samo malo...
ova je godina bila prekretnica, ne samo za mene već i za one koje volim ...i vidim da će putevi uskoro početi svoje ponovno spajanje i dobiti zajednički smjer kojim nam je ploviti...
jedno je sigurno...
u novoj će godini moji čeveljčki kročiti novim stazama...u nekom novom gradu s nekim novim/starim ljudima...
i prestat ću trunuti u podrumu vlastitih izgovora i potreba usađenih tuđim riječima...
otkrivam iznova, ne samo ženu sebe, već i djevojčicu, dijete željno igranja i mašte...
duhovno biće počelo se budit iz zimske pasive...
a tijelo raste i cvate ružama, zaboravljajući na onaj trenutak kad znanac je izgovorio prokletstvo grada "u kratkom vremenu si postala tako odrasla"...
nabijem nakurac odraslu i veliku riječ...i posijem pšenicu svete sebe....
rastite i smijte se veliki mali .... samo svoji...
o potrebama i ljubavi ima da se govori...
i svi materijalni trenutci bit će zaboravljeni...
povodom ljubavi....
nikad više da zaboravim i prestanem cjenit sebe...samo zbog para i tuđe potrebe za lovom...
još mi malo učenja fali...takvog studioznog i dugog...da napravim scenu za maštu...u kojoj će rasti i razvijati se...
a kasnije možda padne i koji kostim nekog glavnog aktera i uvidjet ću da je KRALJ GOL!!!!
le roi est mort, vive le roi!!!!!

<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv