rekla kazala...ponekad zaboravih.ponekad zapisah.o nepodnošljivoj lakoći postojanja čitah.
i prije dvije godine napokon otkrih.čistača očnih mrena i kapi za izglancavanje i poliranje.
te se zapitah: zašto da pustim nečemu bit ružno kad mogu pomoći da bude lijepo???
i tako se stvorila vizija.starog čitača.i malog djeteta.
radili smo i razmišljali dugo.
nakon nekog vremena misli su prestale.rad nije bio potreban.
i sve se pretvorilo u bitak koji jest i nebitak koji nije (ali bi mogao biti).
i onda sam prestala da seruckam okolo!!!! i počeh se smijati...
do dana današnjeg se smijem....i bivam i ne bivam u bitku i ne bitku....
vodim ratove i bivam poražena...vodim ljubav i pobjeđujem...
vrijeme je za vodit samo ljubav od sad na dalje...
Post je objavljen 16.12.2005. u 10:01 sati.