Meseršmiti u Puli prije neki dan....

subota , 30.07.2005.

Evo i jedan koncertni izvještaj od mene. Šetkamo se lagano gradom kad odnekud piči glazba. I to dobra glazba. Prvo smo pomislili da je negdje iz kafića ali me njuh ipak nije prevario i predložih da potražimo izvor buke. BINGO. Meseršmiti deru i to na ulici. Nekih 112 metara od pulske Arene. KOncert u sklopu filmskog festivala. Blago pozitivno šokisan ne mogu vjerovat svojim očima. Praše ko mutavi. Nisam ih gledao preko 10 godina a sad odjednom, onako bezveze ispadoše ispred mene i to sa koncertom na trotoaru. Ispred nekog dispanzera. Moj pajdo sa faxa Kosma tuče bubanj. I to dobro tuče. Kusačić u dobroj formi. Reže Fendera nevjerojatnom lakoćom. Na basu Rus ex Gustafi. Fino se uklopio. Priključuje im se i neki meni nepoznat tip. Ćapa Gibson SG-a i odlično popunjava ionako pun, sočan zvuk uvježbanog banda. Route 66, Jumping Jack Flesh itd itd. Adrenalinski nafilano. Miro Kusačić uzima drugu gitaru i demonstrira vještinu sviranja sa SLIDE-om. Zbunjeni turisti slikaju i snimaju hepening. I ja se uklopio pa malo slikam. Slike su vam ispod. Kupio sam si laško od po litre. Ladno. Ide pravo uz Messerschmitte (nisam siguran dali ispravno napisah). Romeo iz Spoonsa dolazi sa ženom Suzy. Neka riba im viče da se pomjere jer su stali baš ispred nje. Romeo joj džentlmenski odgovara da se "ona makne ako ne vidi". Baš kavalirski. Eno i Livio Morosin. Moj nekadašnji manager. Ekipa uživa. Staje neki auto mada je ulica inače blokirana za promet. Sigurno neka štela. Izlazi Anja Šovagović.
"Alo mala, ajd makni se Tita ti, nevidim pojačalo od tebe" rekoh nedovoljno glasno. Ona ode i pobjedi na festivalu.
Nažalost nakon 45 minuta moramo ići. Idemo. Žalim. Šmrc. Ali opet kažem, bolje išta nego ništa.

Evo i slika…..

Globalno zatopljenje...

petak , 29.07.2005.

Kakav predivan, dražesno sunčan dan. Svaka pora moga tijela se otvara i obavlja fotosintezu koristeći tople sunčeve zrake koje nas ovih zadnjih par dana nježno poput sjekire obasjavaju. Pošto sam shvatio da je prava šteta propustiti ovih 40-tak stupnjeva celzija ili štatijaznam farenhajta odlučio sam da stvar uzmem u svoje ruke tj. da budem samoinicijativan i da ne dopustim da me sunce sprži nego da to učinim sam. Prvo sam se dobro istreso da nebudem pun. Skinuo sam svu odjeću sa sebe i otišao u dvorište. Obrijo sam sve i jednu dlaku na svome tijelu. Namazo sam se sa po kile vegete i sa dvije kile soli. Malo teže mi je išlo nabiti si kolac u dupe ali sam i to nekako uspio. Motorić tiho brekće i ja se lijepo okrećem na ražnju. Sve cvrči. Neko umače kruh po meni. Sjeckaju mi uši i noge. Viču da je reš. Malo me i pivom zaliju pa se za trenutak rashladim. I vrtim se. I vrtim se. I vrtim se. Poješće me za večeru. Mislim da me spičila sunčanica. Pa zato ovo i pišem. A sve se vrti. I vrti. I vrti……i vrti….

Nisam mogao da odolim a da ne kopipejstišem ovaj vic što ga nađoh jutros. Ako ste ga čuli preskočite...

Album na vidiku...dalekom

četvrtak , 28.07.2005.

Sastali smo se u nekom kafiću. Kao što rekoh Edi je pravi, novcem neopterećeni lik koji je odlučio pomoći neafirmiranom umjetniku u narodu poznatom kao UmOrni Konj. Da je više takvih ljudi svijet bi definitivno bio ljepše mjesto. Čak se i moj domaćin ponovno napalio na ideju da sviramo zajedno nakon dosta godina. Okvirno smo se dogovorili da bi već na jesen mogli krenuti sa realizacijom projekta snimanja našeg prvog dugosvirajućeg albuma za koji imam gotov materijal. Snimat će se najvjerojatnije u Sloveniji. U biti imam materijala za jedno peterostruki album ali za ovaj ćemo odabrati samo najbolje. Ostatak pjesama koji ne odgovara konceptu naše glazbene vizije ponudit ćemo svim zainteresiranim pa eto ako znate kakvog umjetnika koji je voljan potrošiti šta para za ultimativne turbo bilbord hitove neka mi se slobodno javi. Moguća i kompenzacija. Sad samo moram pronaći sponzora ili sponzore koji će prepoznati vrijednost ulaganja u Konja pa da me potkrve sa 3000 eurića koliko će koštati album i cirkus može da krene. Naravno da se možete javiti ukoliko ste baš vi taj ili poznajete neke takve sponzore, bez ustručavanja. O daljnjem razvoju vas blagovremeno obavjestim. Inače stigao mi je i CD od ELEKTROBUDE "Na nogama od stakla" te potvrdio sva moja očekivanja. Baš me zanima kakav će im biti album. Ako bude ko ova pjesmetina biće i više nego dobar. Pjesma me full podsjeća na Black Crowese ali to shvatite kao plus. Vani je jedno 45645 stupnjeva i imam diskretni osjećaj da sam se počeo topiti. No to je dobro jer će mi se linija popravit ako budemo snimali još kakav spot. A spot "Ko sam ja" ćete nadam se uskoro moći i kompletno skinuti sa neta. Javim adresu….

Igra sudbine

srijeda , 27.07.2005.

Ovaj godišnji odmor je bio i više nego konstruktivan. Zanimljivo je što sam prva dva dana tj. noći sanjao da će se nešto desiti vezano za moju glazbenu karijeru a tako je i bilo u četvrtak 21.07. Inače smo odsjeli kod mog veoma dobrog prijatelja koji je svirao drugu gitaru na ovim snimcima koje ste mogli ovdje poslušati. On je inače nekadašnji gitarista grupe "Gustafi" no različiti životni putovi su nas razdvojili tako da sada živimo u drugim državama i na razmaku od nekih 550 kilometara tako da nam zajedničke probe i nisu baš "na ruku". Neki drugi prioriteti u našim životima su nas udaljili od svirke ali se rado prisjetimo dana kada smo pravili ovaj materijal i kada su nam predviđali blistavu karijeru. Baš smo krenuli na plažu kad njemu zvoni mobitel. Zove ga jedan naš poznati producent pod imenom Edi, inače tip je prva liga i pita ga:
"Šta je ovo Umorni Konj "Ko sam ja" prvi na VIP-ovoj listi?"

E fora je u tome što je taj Edi bio producent te pjesme i ostalih koje možete poslušati ovdje kod mene na blogu. Međutim, kada smo to snimali nismo imali naziv Umorni Konj nego PANDORA. Edi je kasnije postao cijenjeni producent te je dobio "Crnog mačka" i "PORIN-a" za svoje radove a između ostalog producirao je Hladno Pivo, Gustafe i Bambi Molesterse. Koji splet okolnosti. Edi je surfao net-om i naletio na VIP listu i zaintrigirao ga je naziv pjesme, otvori ju da ju posluša kad ono pjesma koju je on producirao.
"Mora se odmah snimat album" rekao je i zakazali smo sastanak za sutradan…

nastaviće se...

Godišnji part I

utorak , 26.07.2005.

Jedan od boljih godišnjih odmora. Krenuli smo busom oko pola 8 navečer. Nismo htjeli ići autom jer sam dobio dvije džabalesku povratne karte do Pule a auto tamo svakako ne koristim. Maler na samom početku puta. Zaboravili smo sendviče a trudnice su jako neurozne kada su gladne. Sreća da na benzinskoj ima onih Montana sendviča (koji koštaju ko i poštena velika porcija ćevapa pa i više) pa smo i taj problem nekako prebrodili. Pored standardnog pregleda karata kondukter je morao opomenuti i putnike u busu da "ne skidaju čarape jer šta bi bilo kada bi svi putnici izuli cipele". Pohvalna inicijativa koja nije zbunila pojedince pa smo tako cijelim putem mogli uživati uz opojne mirise od kojih otpadaju trepavice. Kada smo malo odmakli od Bosne pojavio se problem nehvatanja bosanskih radio stanica koje emitiraju hitove Šemse Suljaković ili Jelene Karleuše ali šofer se nije dao zbunit pa je iz svoje fonetske zbirke ipak iskopao kasetu sa hitovima Halida Bešlića tako da o spavanju nije bilo niti govora. Čak su se i pojedinci tako opušćali da su i ruke bile u zraku uz horsko pjevanje poznatih refrena. U Zagrebu smo stajali nekih pola sata što smo iskoristili za pišanje koje košta ni manje ni više nego 3 (slovima: tri) kunića. Ode 6 kuna ko po masnoj dasci a nismo ni krenuli kako treba. U stvari možeš i pišat i kenjat po vlastitom izboru za tri kune. Pa nek neko kaže da nema para u ćenifi. Nekako pred kraj puta smo ipak svi uspjeli zaspati uključujući i šofera koji nas je zamalo zalijepio u Vindon puretina reklamu ali se u posljednji čas prenuo i ispravio bus. Zamisli natpis u vijestima Umornog konja:

U Pulu smo stigli oko 3 sata i 24 minute. Sreća da je po redu vožnje dolazak u 5 sati i 30 minuta tako da smo morali naše domaćine malkice ranije probuditi što su oni sa oduševljenjem prihvatili…

Vratija se..

ponedjeljak , 25.07.2005.

Samo da vas sve pozdravim. Evo nabrzaka da se javim da sam stigao i to jutros u 3 sata i dvaest minuta. Bilo je super no to ću vam pretočiti u postove. Sada baš i nemam snage da pišem jer sam izgorio ko kaubojska tava i to zadnji dan boravka u Puli. Čuvao sam se svih ovih dana i zadnji cvrknem ko rak. Sada se odo mazat jogurtom a za sutra dobijete izvješća. Slika uz post je autentična, ja sliko....

Povratak

nedjelja , 24.07.2005.

Valjda se danas vraćamo. Nemam pojma. Možda i sutra. Krhko je znanje. Znam da mi već nedostaje hrana sa slike. Sa puno luka. Možda sam pocrnio a možda i nisam. Možda su u bunaru? Teško da ću pocrnit u ladovini sa limenkom u ruci. Nebitno. Vjeruem da će biti zanimljivih materijala za napisat kad se vratim. Do tada ....budite mi dobro.....

Stonesi u Zg-u fajnal part

subota , 23.07.2005.

Kud ga i poslašmo po pivo. Nema ga 15 minuta i Zlaja ide da ga traži. Naravno Divljo na šanku već se upozno sa 5 ljudi i priča sa njima kao da se znaju sto godina. Nekako ga odvlačimo od šanka i uzimamo naše pive. Divlji je bezveze sa nama pa odlazi u nepoznatom smjeru. Tisuće ljudi oko nas. Eno Severina sa pjevačem Kojota. Dobra Severina. E da je tad bilo prvi imat onaj video. Divljo se pojavljuje. Vodi i neku curu sa sobom.
"Kenđu vanđu đu fu keribo, songi lo dingli lo" Spikaju njih dvoje na engleskom ko da su iz Londona. Jebbo glavu svoju, ode 10 minuta i već našo trebu i to strankinju. Svaka mu čast. Mi nešto pričamo gdje ćemo spavat i to. "Engleskinja" progovara:
"Pa Divljo će kod mene". Vid male, i naš zna. Reko "Đesi naš naučila?"
Kad će ona
"Pa ja sam vam tu iz Zagreba". Vidiš ti šta ti je multikulturalnost. Njih dvoje na koncertu Stonesa i pričaju na engleskom radi boljeg ugođaja. E onda su oni otišli i više ih nismo vidjeli. Ah da, malo i na svirku da se osvrnem. Bila je super. Poslije koncerta smo otišli u dom pa ujutro kući. Divljo se vratio nakon 4 dana. Kaže da mu je bilo super….

tu bi konjtunjud

Povratak u budućnost

petak , 22.07.2005.

Ovo je teoretski post. Pošto mi je supruga sinoć imala rođendan pretpostavljam da smo:

1. roštiljali, jer uvijek roštiljamo
2. da sam popio karton
3. da sam zaspo na stolici
4. da sam mamuran
5. da mi se pisha

Baš me zanima dali sam pogodio. U stvari čisto sumnjam da sam promašio. Toooo. Predviđam budućnost. Lova je moja. Fatma nur Umornikonj. Svaki dan ordinira, predviđa budućnost, skida uroke, čini, zna gledat u dlan i dekolte. Cijena prava sitnica. Al za Bila Gejtsa. Odoh sad skočit u more....

tu bi konjtunjud

Stonesi u ZG-u part 4

četvrtak , 21.07.2005.

Stižemo kod velike plave zgrade sa puno stakla. Piše INA. Jebote kolika benzinska. Hodamo kao Smogovci. Po visini. Masa ljudi je svuda. Ima i dosta cura. Mjerkaju nas. Sve dok ne ugledaju Divlju. Onda puknu od smijeha. Njemu drago. Da se razumijemo, Divljo je bio FACA na kvadrat. No možeš bit i Bred Pit (pazi ovo , potencijalni hit: Možeš bit, i Bred Pit ali ću te ostaviiiiitttt) ali kad se spremiš ko glavni negativac iz Mad Max-a onda te ništa ne može iščupat. Na parkingu milion auta. Bračni par iz Slovenije pije pivu, veliku. Divljo im prilazi i hvata se za novačnik:
"Daj 4 pive"
"Prosim?" zbunjeno će slovenci
"Daj 4 pive veeeliike"
"Tukaj nije z prodaju" ili tako nešto "To je naše, privatno"
"Pa daj onda džabe"
Naravno da mu nisu dali.
"E jeste piččke"
I nastavišmo dalje….

tu bi konjtunjud

Čestitam svojoj supruzi rodjendan!!!

Stonesi u Zg-u part III

srijeda , 20.07.2005.

Auto smo ostavili kod doma te se uputili prijevoznim sredstvom kojim se mi selje baš i ne služimo često. Nekim malim vlakom. Kažu da se to zove trajvan. Ukrcali smo se nas četvorica u taj trajvan. Solidno je popunjen. Štaviše pun kuracc ljudi. Fatamo se za šipke iznad glava. Svi bulje u Divlju. Nije ni čudo. Ljudi se vraćaju sa posla. Neki su mrzovoljni. Jedan takav stoji pored nas. Nas trojica se pravimo da ne poznajemo Divlju. No to njega ne ometa da ushićeno komunicira sa nama. Prelazimo preko Savskog mosta
"Zlajaaaaa, koja je ovo rijeka?" ne baš tiho pita
"Sava Divljo, Sava" odgovara Zlaja i koluta očima
"Eeeejjjj Sava!!!! De nemoj srat" trajvan uživa u predstavi. Divljo se okreće prema jednom od onih mrzovoljnih.
"Čiko, čiko, dali je ovo rijeka Sava?" mislim da je i malo pljuvačke izletjelo prema tipu. On samo što ne pukne od bijesa ali ipak samo potvrdno klima glavom.
"Umooooorrrrrniiiiiiiiii, to je rijeka Saaaavvaaaa!!!"
Ja sam već okrenuo glavu i pravim se da ga ne čujem. Sva sreća da je odrastao na toj istoj rijeci…..

tu bi konjtunjud

p.s. sad se garant kupam i pijem ladnu pivu, dvije 6, 8...hik....

Stonesi u ZG-u part II

utorak , 19.07.2005.

U Zagreb smo stigli u štatijaznam koliko sati jer ko će pamtit nakon toliko godina i zaputili smo se kod Zlaje u njegov studentski dom. Kad smo stigli tamo Divljo se morao presvući. Pitamo ga mi u šta?
"Pa neću ovako obično obučen ići na koncert!!!"
I nije išao tako obično obučen….
Na nogama je imao neku varijantu cipela koje podsjećaju na martensice i to neke retardirano bordo boje. Kožne hlače na kojima bi mu pozavidio i Axl Rose a možda i Sandi. Marama sa mrtvačkom glavom oko njegove glave te najspektakularniji dio – majica sa likom Isusa koji umjesto čavala ima ruke probijene džointima. I cvike od 60 kuna. Kakav prizor. Kakav spektakl. Mogao je komotno pozirat Danteu. Lagano je provukao ruke kroz dio kose koji nije bio pokriven maramom te se samodopadljivo pogledao u ogledalo. Sve je bilo okej da ja nisam u tom momentu otvorio kokakolu pod pritiskom tako da je prsnula baš po njemu. Da je imo pištolj puco bi u mene garant. Malo smo ga očistili i ubijedili da je sve ok. Više ga je ipak smirio džoint koji je netko dofurao u sobu…..e sad smo mogli i krenuti prema hipodromu gdje je bio koncert….

tu bi konjtunjud

Stonesi u ZG, godine neke

ponedjeljak , 18.07.2005.

Ajd kad svi neke recenzije sa koncerata pišete da i ja opalim jednu. Nije baš najfriškija al valjda će biti dobra ko petnaeska u kajmaku (porcija od 15 ćevapa o.a.). Na koncert Rolling Stonesa prije nekoliko godina smo krenuli veoma rano moj pokojni drug Divljo, Zlaja, moj burazer i ja. Na putu do Zagreba smo stajali jedno 12 puta jer je Divljo pod obavezno morao sebi kupiti cvike ali mu nijedne nisu pasale. Napokon je našao cvike i to ne jedne nego dvoje pa ih je oboje kupio. Kad smo ponovno krenuli skonto je da je teško nosit dvoje cvike odjednom pa ih je odmah ponudio na prodaju i to po cijeni koliko i je i platio, nekih 60 kuna. Ja sam mu ponudio 12 kuna jer su ipak rabljene.
"Pa kako polovne, sad sam kupio?"
"E Divljo, čim si izašao iz trgovine pala im cijena"
"Aj daću ti za 50"
"10 kuna moja zadnja ponuda"
"Pa sad si nudio 12!!!!!"
"Eh znaš ti kakva je inflacija ovih dana"
"Aj daj 10"
I tako si ja zbavih cvike....

tu bi konjtinjud

Ljetna sparina

nedjelja , 17.07.2005.

Buah. Ljetna sparina. Lijeka nema. Ako upalim ventilator sutra ujutro me sve pofata pa se ne mogu pomaknit. Odlučio sam se na najsigurniju varijantu. 4 Pana prije spavanja definitivno bi trebala pomoći. Prečka. Možda ipak nisam trebao smazati baš svih 8 sarmi i 3 pečenjka. Otvaram prozor da se malo izluftira. Zatvaram prozor. Sezona je svatova pa ako otvorite prozor možete uživati u pravom koktelu pjesama ala "ona me je ostavila pa sam pio crno vino, bilo mi je fino". I to sve džabe. Ako oćete da stišate ili pojačate glazbu samo više ili manje otvorite prozor. Pravi džuboks. Mislim da čujem i neku visoku curu, al ne pjeva narodnjake. Pjeva "nema ništa od bakšiša, neću moći kupiti slatkiša". Zatvaram prozor definitivno. Kuvam se ko u expres loncu. Možda će biti bolje ako skinem džemper. Jeste, sada je bolje. Opet sparina. Pizdim. Osjeća se povjetarac. Da, to, to. Napokon osvježenje. Kapi kiše klaparaju po olucima. KIIIIŠŠAAAA. Prava ljetna kiša. Ma šta kiša, pljusak. Jeeeeeee. Pljusak lagode. Dere ko u Bangladešu. Sparina nestaje. Skačem ko metak iz kreveta. Šiber na autu. Dali sam ga zatvorio pitanje je sad? Izlijećem u gaćama i upadam u baru. Svinje me gledaju kao da sam njihov. Naravno da ga nisam zatvorio. Unutra akvarij manjih razmjera.Zatvaram šiber i vraćam se u krevet. Zaspim. Nakon 16 minuta zvoni alarm, vrijeme je za posao...

Post i vijesti

subota , 16.07.2005.

Dej after....posjećenost dramatično skočila, komentiranost naslovnice velika, jedna od boljih u zadnje vrijeme, para imam isto :))) no to nije niti bitno...još da spot đe emitiraju....
Baš gledam VIP.music.hr i uočim zanimljivost. UmorniKOnj je na drugom mjestu sluštanosti ovih dana...jebbeš ove iz Blek Ajd Pisa i ove kovanice od 50 centi..oni me gledaju u guz:))))
...pogledajte na desnoj strani kada otvorite ovaj link...

a za stare čitatelje i jedne više nego dobre vijesti:

"Devet i po godina za ubistvo rukometaša"
"Halid Bešlić održat će koncert u srcu Holivuda"
"Pravoslavnoj crkvi vraćena ukradena ikona "Sveti Đorđe""
"Ukradeno tele i šestoro janjadi"
"Povrijeđen 73-godišnji vozač"
"Presječen nelegalni lanac sječe četinara"
"Gorjela napuštena Vila Karađorđevića"
"Ukradeno 100 pilića"
"Spriječen šverc skoro 200 stranih državljana"
"Ekonom R.K. u svlačionici pucao sebi u glavu"
"Rambo iz Foče nasmrt pretukao S. Cucka"
"Maloljetnik pucao i razbijao izloge"
"Vozač spavao u kabini, a lopov odnio 500 litara goriva"
"Jedan od ubica imao punije lice i kosu svezanu u rep"

Sutra idem ća ali se čujemo ujutro.....pa da se pozdravimo:)))

p.s. pa gdje ste manageri, bubnjari, basisti i izdavači!!!!

Jutarnji post

petak , 15.07.2005.

A šta reći. Kuc kuc u mikorofon.
" Jen jen, ćevap ćevap, luk luk, "
"Fercera, de bogatti pojačaj malo". Tonac pojačava. Mikrofonija ciči.
"Alo ba nisam ti reko da Sandija pustiš". Tonac ispravlja.
"E vako, htjeo bi da zavalim" *vadi Glorijin spešl Top 100 najsexi Hrvatica*.
Prekid. Reklame na televiziji…. uglavnom pivske….
Nakon 46 minuta…..
"A isto tako da zahvalim:SISI , iFi , AMY DAMONU , JESUSU, HAPPY CHLIDU, DALIBORU, JEZDIMIRKI, TEHNOŽENI, svojoj supruzi na razumijevanju, ćevapima na inspiraciji te svima vama koji ste podržali ovu akciju te svojim klikom izlizali miša za nijansu više….meni je to dosta značilo…" *diže kipić*, porculanski, sumnjivog porijekla, ispija voditeljičinu čašu, pljuje jer je obična voda te se udaljava sa pozornice. 12 ljudi frenetično plješće.

Hvala i na lijepim komentarima (hebote koliko sam puta napisao hvala a nije mi teško). Da ne odgovaram svakom ponaosob. Prodaja CD-a je skočila sa 1 na 4:))) Valjda će kakav manager pročitati ovaj post, ili netko iz kakve izdajničke, ovaj izdavačke kuće ili Ana Brbora Hum, pa da pusti spot "Ko sam ja" na HRT-u, ili netko iz Z1 teveliziji, ili NET Kutinske a možda i Vinkovačke….ma bitno je biti uporan….

Pogledajte semafor....

četvrtak , 14.07.2005.

Nisam stigao da napišem ništa više jer sam žurio a vidio sam ovo u zadnji čas pa evo pojašnjenja...

Tananana:

.... Singl "Ko sam ja" by UmOrni KOnj na

1. mjestu VIP.music Underground top 10 liste....

.....zaslugom blog ekipe....

Hvala svima...

Vijesti dej after...

"Bajramović iz pištolja pucao u poker-aparate u kasinu "Joker""
"Izgorjele kuća i štala"
"Pokradene prostorije Ureda za ljudska prava"
"U lovu mladića ubio hitac iz njegove puške"
"Izgorio gril "Zlatna ribica""
"Dva tima ronilaca pretražuju Vrbas"
"Čisteći dimnjak pao s krova i poginuo"
"Pucao u pse, pogodio komšiju u kukuruzištu"

30

srijeda , 13.07.2005.

Prije 30 godina u malom piturseksnom mjestašcu u Posavini oždrijebio se konjić. Tijekom tih 30 godina postao je fiktivno Umoran. Svih tih godina je marljivo radio na usavršavanju posebnih vještina pa se tako danas može istaknuti: da samostalno otvara jogurt, može podrignuti kad god hoće, zna sam preći preko ceste, zna voziti biciklo bez ruku, spava zatvorenih očiju, samostalno obavlja fiziološke radnje a od automehaničarskih radnji može se pohvaliti kvalitetnim otvaranjem haube te sipanjem goriva. Sve ove godine naporno je izučavao drevne orijentalne vještine poput: ninđa, điu điha đicu, reikiki, kikiriki, fulj kontakt te TDK. Kvalitetno zna obavljati usluge spavanja, jedenja, oštrog te dugotrajnog gledanja televizije te nadasve inspirativnog igranja plej stejšna. Od njegova tri obroka može se nahraniti dječiji vrtić srednjeg kapaciteta. Što se radnog iskustva tiče posjeduje istančane menadžerske vještine podebljane sa par godina iskustva u nekoliko "get cash and bježi" poduzeća. Marketing mu je specijalnost i tu se pokazao kao nedefinirano uspješan u džungli zvanoj BiH gdje se ističe u formiranju čudotvornih projekata sa budžetom manjim od 100 maraka. Sve te specijalnosti mu nisu previše koristile jer se za vrijeme studija managmenta u Puli više okrenuo manje popularnoj doktrini poznatoj pod nazivom "Sex drugs & rnr" pa tako sada ove dane provodi u ponovnom studiranju koje će mu nada se odškrinuti vrata velikih multinešnal korporacija koje će znati cijeniti njegovo iskustvo i smisao za kvalitetan prdac. Pored toga napisao je preko 60 pjesama od kojih je dio uglazbio u studijskom obliku, dio u akustičnom a dio nije. Ovih dana pokušava da zauzme neku poziciju pod estradnim suncem a u tome mu pomažu i pojedine kolege blogeri, dokaz da ima pravih ljudi na svijetu. Fali mu još 11.500 eura da se useli u svoju "brend nju" kuću 11,5x9 m ali čita blogove USPJEH i NOVAC pa se nada da i to neće biti prevelik problem. Kao što znate postat će i tata za nekoliko mjeseci što ga čini posebno veselim. Isto tako ga veselim čine i vaši svakodnevni komentari na postove koje objavljuje svakodnevno pa se stvara i fina doza interakcije sa ljudima o kojima znam tako malo i tako puno.
Nadam se da se i dogodine vidimo….a sad…..pa ćevapi i piva ….zar ste očekivali nešto drugo….pozdrav….

UmOrni out……

Na putu prema poslu

utorak , 12.07.2005.

Biometereološka prognoza me umalerisala za danas. Čim navečer poslije Dnevnika vidim one naopake smajlije znam da nema napretka idući dan, jer valjda oni čike i tete sa tevelizije znaju šta govore. U skladu s time sam se ustao u 5 sati i 34 minute kako bi urinirao uslijed pritiska tekućina na mjehur. Skoro sam kičmu slomio na stepenicama jer sam ostavio ruksak a lijepo su mi rekli da ga spremim. Nakon što sam se pomokrio u kadu skonto sam da nešto nije uredu. U 6 sati i 15 minuta sam završio sa ribanjem kade i spremio se na poso. Malo sam kasnio jer sam obuko ženinu košulju pa se moro vraćat. Usput sam sreo čovjeka koji čačka nos. I to kako. Frajer uvalio cijeli prst u nos. Kompletan kažiprst u nosu. E to se rijetko viđa. Stanem da se upoznam sa fenomenom a on izvadi pola prsta iz nosa i pruža mi ruku. Ja gledam u prst koji je u stvari pola prsta.
"Radim u pilani"
"Aha" odgovorih. Nisam se nešto imao volje rukovati s njim. Produžih dalje. Sretnem poznanika.
"Šta ima novo?" pitam
"Ona neka žena se objesila"
"Pa zašto?"
"Mislim da je bio jasen"
"Aha"
Šta li me još danas čeka....?

Odgovor za Domaćicu: što bi rekli: "Ma nek je živo i zdravo pa makar i muško":))))

Zahvalnica

ponedjeljak , 11.07.2005.

Kao prvo svima vama koji ste izrazili lijepe želje povodom prinove.

Kao spešl tnx (ovo pomalo vježbam za eventualne Gremije i sl.):

1. ČASOPIS TARZAN za podupiranje akcije GLASAJ za UmOrnog KOnja na vip.music listi. ovaj detalj mi je veri značio jer mi je kao i što komentirah kod njega draži nego neke tamo naslovnice koje definitivno neće prepoznati priču. Da, stisnuo sam par puta "Proslijedi tekst uredništvu" no kod mene je dajl ap veza pa uvijek nešto šteka. Ionako će se poslije kajat kad postanem debeli, uobraženi "brišem guzicu s parama" kanta-autor ili tako nešto....Znači SISA fala ti đe čuo i nečuo, od mene imaš VIP ulaznicu za sve koncerte GALOP TOUR-a (godina se nezna) i naravno sve što uz VIP aranžman ide:)))

2. AMY DAMON blogu koji se isto pridružio SISA akciji te kopirala isto na blog. I za tebe VIP ulaznica GRATIS.

3. DŽIZUSU na promociji koja je dovela još novih čitatelja na ovaj blog...

4.iFetI za banner (i ti osvajaš VIP passove)

5. SRETNOM DJETETU na promotivnom postu -nagrada valstoručno potpisani AB ovaj CD, VIP passovi i ćevapi po izboru...

Umorni to zna cijeniti....

Dojmovi...

nedjelja , 10.07.2005.

Stigoh jutros. Odakle? Pa šta vi mislite da firma "Sprovod kirbaj svatovi" ništa ne radi. Destinejšn je bilo Dugo Selo. Svidjelo mi se mjesto. Neki svadbeni salon gigantskih razmjera "šta ti ja znam kako se zove a koda je i bitno". Počeli smo oko 12 popodne i to kod nas u Posavini. Gosti su stigli tako nekako u to doba. Kravata me stezala ko Kurčubića iz "Boljeg života". Bio sam gladan ko ćuko no trebalo je odraditi sve te čuvene obrede i rituale koji me podsjećaju na neka afrička plemena. Oblaci su se nadvili ko oblaci sa kišom no nije roknulo ništa. Klopa na zavidnom nivou. Opleo sam par rakijica jer nisam htio piti pivu zbog toga što je glavna fešta bila u Dugom Selu a išlo se iznajmljenim busom a reko garant nema ćenife unutra. Prasetina vrhunska a niti janjetina nije bila loša. Nakon par rakijica pao je u vodu moj karakter-plan o nepijenju pive pa sam smazo 2. Otišli smo u crkvu na vjenčanje i skoro sam se upišo od smijeha. Svećenik kaže mladoženji da čita iz neke njegove teke:
"Ja (let sej Marko), Marko uzimam tebe Marija…bla bla bla". Sve okej. Daje svećenik mladenki istu tu teku sa istim tekstom i kaže joj da čita a ona izjavi:
"Ja Marko uzimam tebe Marija". Jes da mi je rodica al sam okinuo od smijeha ko petarda tako da je cijela crkva zvečala od mog cereka. No i drugi su prokinuli pa su se i oni smijali tak da nisam bio jedini debil. E kad je sve to fajnali svršilo utrpali su nas u bus pa pravac dugačko selo na pir. Ponijeli smo si par sitnica da nam se nađe usput:

Od toga smo vratili dva čepa i jednu plastičnu čašu. Sve smo spičili do tamo a šofer je gunđo jer smo morali urinisat svakih 6 metara. Pir je bio dobar. U istoj zgradi je bilo još 4 pira. Gazda lokala me pohvalio diplomom jer kaže da sam prvi gost koji je uspio pomest sve što je bilo ispred njega i da sam ga jebo jer mu je ovaj pir završio u minusu zbog količine svega što sam ućero u sebe. Bed lak men, no risk no mani. Sviro je neki bend Mystyc no kako nisu baš znali puno narodnjaka moro sam ja otpjevat od Harisa Džinovića "Ostariću neću znati" koja je inače moj fejvorit kad se naderem. Opet je gazda uletio i to da poskida ekipu sa stolova koja je pogođena mojom vokalno - fekalnom izvedbom poželjela dohvatiti lustere golim rukama. Otpjevo sam i Zenica bluz u znak sjećanja na Bigfuta pa je onda opet gazda utrčo. Poslije sam opet malo jeo a onda se baš više i nesjećam svega. Potrpali su nas u autobus uz povike osoblja "od danas zabranjeno za bosance". Stigli smo u Posavinu oko 8 ujutro. Nisam mogao odbiti domaćinov poziv da ipak malo doručkujemo pa sam roknuo jednu plećkicu i popio pivo da dođem sebi. Sad sam na poslu a ovaj post bi i prije objavio no tipko sam jedno po sata pored laptopa dok nisam skonto da je uprazno. E što volim te svatove…..

UmOrni KOnj na listi

petak , 08.07.2005.

Prvi singl UmOrnog KOnja "Ko sam ja" se napokon nalazi na nekoj top - listi pa ako vam se bude dalo možete i GLASATI za isti. Cijenim vašu litl kontribjušn/help from maj frends. Odo na neki ispit pa se javim kasnije. U međuvremenu ....šta ja znam ...čitajte stare postove......

Butt-storming

četvrtak , 07.07.2005.

Na sastanku upravnog odbora naše firme raspravljali smo o važnim temama. Glavno pitanje je bilo pitanje ćenife iliti WC-a (ovo je pojašnjenje za JULIERE ). Temeljne nepoznanice su bile:

Prvo pitanje je izazvalo dosta polemike. Pošto naša firma trenutno ima urede u kontejnerima jer se pravi velika turbo šuriken poslovna zgrada tako imamo i pokretne ćenife, preciznije 3 (slovima: tri) komada. Jedan je za uposlene a druga dva za ostale ljude. No iz nekog neobjašnjivog razloga svi oće da seru i pišaju baš u našoj jer je izdvojena od drugih. Prijedlog da se na vratima napiše "SAMO ZA OSOBLJE" je propao jer su ljudi još više htjeli da pišaju i seru u baš tom WC-u jer po provedenoj anketi "garant je tamo ljepše čim je samo za osoblje". Usvojen je prijedlog da se stavi natpis "NE RADI" i da se zaključa.
Problem gostujućeg seratora je sljedeći. On svaki dan se pojavi autom i usere se u jednom od WC-ova za ljude. Pratimo ga već danima. Svaki dan dođe, izađe iz auta, ode u WC, usere se i ode. Bez riječi. Pošto nemamo mandat da mu zabranimo kenjanje odlučili smo da to marketinški iskoristimo te da ga ponudimo novinama i nekim pićem dok sere kako bi pričao da se kod nas super sere. Pa nek nas bije dobar glas. Treće pitanje smo riješili tako da smo veceje kad su se dobrano napunili odnijeli pred kuću vlasnika firme "Iznajmljujem ćenife al porijetko čistim" d.o.o. te mu ostavili da miriše a i napisali smo plakat "da vidiš kako je nama". Sutra je odmah stupio u akciju.
Inače sve ove gore navedene probleme smo riješili mojom autorski zaštićenom menadžerskom tehnikom "BUTT-STORMING" iliti "GUZNA OLUJA" gdje svi učesnici se naguze i diskretno prduckaju u nadi da će misiris potaknuti moždane vijuge na bolje razmišljanje a samim time i bolje iznalaženje rješenja problema.

Rođenje

srijeda , 06.07.2005.

Melj melj melj melj. Čudan zvuk je dopirao do mene. Melj melj melj. Odjednom sam ispao iz neke mašine. Došao sam na svijet. Znači rođenje tako izgleda. Neki čiko me uzeo u naručje i počeo mijesiti prstima. Ej, lakše malo moronu u bijeloj odori. Neki ljudi misle da ako su bijeloj odori mogu činiti šta oće. Dobro me osmotrio i nakon što se nasmiješio stavio me u neki celofan. Ima nas pun kufer. Oduvijek sam želio imati puno braće i sestara. Isti su ko i ja. Opet su nas poklopili celofanom da se ne prehladimo. Pa koji nas pennis pokrivaju pa stavljaju u frižider. Ništa ne kužim. Vade nas ujutro. Valjda sada idemo kući. Neki čudan lik sa masnim brkovima nas uzima u naručje. Pa nije nam valjda to babo. E jesmo maleri. Vozimo se autu. Sve je puno nekog luka i lepinja. Gladan sam. Kmečim. Nitko me ne čuje. Stigli smo. Babo zviždi neku pjesmu. Mislim da je "Ne klepeći nanulama". Kako ja znam da je to ta pjesma? Babo nas ne baš nježno rasprema. Alo lakše malo, polomićeš nas. Ne jebbe nas 2 %. Čujem neko cvrčanje. Dimi se. Ufati nas petoricu odjednom. Baca nas. Konju babo pa nismo ti mi yo-yo. Padamo. Vruće je, jako je vruće. AAAAAAAAAAAAAAAAAAA. Sprži mi se guzica. Vrtim se i vrtim se. Ne mogu više. Skačem sa rešetki. Babo me fata nekom velikom vilicom. Lupa me po glavi lepinjom. Tako ti je kad ne slušaš starije. Polijeva me nekom vrućom tekućinom. AAAAAAAAAAAAAAAAAA. Peeeeeečččeeeeeee. Nisam tako zamišljao roditeljsko kupanje. Babo se okreće i reže luk. Koristim priliku i skačem sa te čudne vruće naprave sa gorućim podom. Pločice fino hlade. Sada je bolje. Prilika je za bjekstvo. Džamp džamp džamp. Uskačem u ćenifu. Lavabo je tamo. Saću se rashladit. Penjem se do lavaboa. Odvrćem vodu. Umivam se. Ladi pravo. Pogledam se u ogledalo kad ono AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA. Pa ja sam ĆEEEEEEEEVVVVVVVVVVVVAAAAAAAAAAAAPPPP…!!!! to doooobarrrrrrrr, srednje pečen. I kao Narcis u priči odmah se zaljubim u sebe i pojedem se ko metak….

Jailhouse rock + vijesti

utorak , 05.07.2005.

Bigfut (ovdje bi trebao biti premalink ali nema stare arhive)se super snašo u Zenici. Napokon se osamostalio. Ima krov nad glavom, redovne obroke i plaću 100 maraka. Radi ko avtomehaničar. To nije imo nikad u životu. Jes da mu je malo kretanje ograničeno u 4 zida no ne treba uvijek u životu biti sitničav. Kaže da neki zatvorenici štrajkaju glađu. Moro sam mu pojašnjavat riječ štrajkati ali sam brzo odustao jer ne konta. Rekao sam mu da neće da jedu s razlogom. On mi je rekao da on nikada neće biti štrajkač a pogotovo glađu jer nije lud da nejede a grah je pravi. Kaže da razmišlja da pošalje i zamolbu Ministarstvu pravosuđa ako može da ga i ostave tamo neko duže vrijeme jer mu je pravo dobro tamo. Možda i povišicu dobije. Al u obliku stolice da ponekad i proviri izvan zidina.

UPDATE: pošto vidim da vas brče riječ njufer, promijenih u junfer...

ZAMOLBA ČITATELJSTVU: veri bi cijenio ako bi mi netko mogao obezbjediti genijalštinu od pjesme grupe , inače nešto najbolje što sam u zadnje vrijeme čuo (naravno na radiju)...

Umjetnost laganja

ponedjeljak , 04.07.2005.

Nema mi ljepše relaksacije nego sjediti u društvu starih seoskih lažova. Svoju umjetnost laganja su usavršili do te mjere da bi im čovjek koji ih ne zna sve povjerovao bez obzira kakve nebuloze pričali. Izdvajam neke:

Jedan od njih je prodavao njivu nekom čovjeku i govorio o toj njivi kao da je to najplodnija parcela koja postoji u svijetu. Dođe on sa kupcem do njive kad ono tamo neka bezvezna površina i to sa velikim udubljenjem nasred njive u koju se slijeva voda pa pravi veliku lokvu. Pita kupac:
"Pa šta je ovo?"
"E moj pajdo, tu su bile toliko velike lubenice da se zemlja udubila pod njihovom težinom"

Kaže drugi:
"Kod mene na njivi su bile tolike bundeve da sam ih viljuškarom morao dizat"
Drugi se odmah nadoveza:
"Ih, to nije ništa, ja na mojoj njivi odem do bundeve i pokucam unutra kad ono Sajto (lokalni ulični prodavac košpa) unutra spava"

Slučaj treći:
Stari čičica Lola priča o vojničkim danima u Nišu:
"Mi smo imali u Nišu 48. godine mašinu u koju ubaciš konje a na drugom kraju na jednom kraju izađu potkove, na drugom griva a na trećem gotove kobasice"
Odjednom se nadoveza jedan malo mlađi:
"To je živa istina, i ja sam isto bio u Nišu al 54. godine i ista je ta mašina bila samo što smo mi ubacivali u nju kobasice, grivu i potkove a na drugom kraju izađe čitav konj"
i tako dalje i tako dalje….

Električna duša+nova ponuda

nedjelja , 03.07.2005.

To vam je naziv današnje pjesme ujedno i posljednje pjesme u ovom ciklusu. Do sada ste zajedno sa ovom imali priliku poslušati 5 pjesama koje će se na jesen naći na prvom maxi singlu šatro-glazbenika pod umjetničkim imenom UmOrni KOnj. Blagom opservacijm uočićete da je isti i autor ovoga bloga. Kakva koencidencija. Pored toga objavljen je i trejler za video spot koji se ovoga trenutka nalazi u posjedu sljedećih TV stanica: HRT, Z1, NET TV Kutina, Vinkovačka televizija i BBC (ovaj zadnji sam slago al mi je bilo ćeif napisat). Dali će i kada biti emitiran, pojma nema, ovisi o uređivačkoj politici pomenutih kuća. Ostale kuće ala RTL i Nova, žderite se što nemate isti. Ovo pišem dok vatrica sjetno pucketa a Noa pravi svoju novu barku jer kako vidim biće i poplave. Ah to ljeto. Za 10 dana mi je rođendan a za 14 dana idem na more. Jadransko, koje drugo. Istra je najebbala. Vraćam se na mjesto zločina gdje je ovaj materijal i snimljen. Pjesme će biti na blogu u vidu linkova (koji se nalaze u boxu na lijevoj strani)još tih par dana a onda ih skidam da nebi netko pokupio kakv virus. Vi koji ovo čitate ste uglavnom i poslušali songove pa ne morate kupovati besplatni CD kad se pojavi. Svakako sam ih objavio zbog vas a ne zbog sebe. Pjesma je teška nekih 4 ikusur megabajta i u eMPeTRI formatu je. Inače je full autobiografska te naravno autorska kao i sve ove do sada. Želim vam prestanak oborina i ugodan dan....

UmOrni KOnj

P.S. bubnjara i basistu plaćam 150 kuna po nastupu (zaboravio sam napomenut ovu sitnu začkoljicu),

UPDATE: nakon konzultacija sa imenjakom povisujem ovu ponudu za glazbenike i to za 25 extra kuna po nastupu + velika porcija ćevapa s kajmakom i lukom. Ako turneja bude uspješna biće i nagradni bonus. Pa eto vam sad....

Komentar

petak , 01.07.2005.

Jutros sam komentirao naslovnicu današnjeg blog.hr pa kad sam svršio uvidjeh da ima materijala za post. Komentar nema veze sa pjesmom koja se spominje jer je pjesma skroz okej. Više me iziritirala činjenica da sam ovdje objavio četiri AUTORSKE pjesme plus dio video spota no to naravno nije dovoljno zanimljivo da bi dobilo malo više medijskog prostora. Raduje me činjenica da je te pjesme dauloadisalo dovoljno ljudi da se pokopi sa brojem mojih svakodnevnim čitatelja, naposlijetku to sam i stavio zbog VAS a ne zbog uredništva blog.hr no čovjek jednostavno nekad bude malo razočaran različitim kriterijima. Poput onoga kada ŽutaMinuta objavi super izvještaj sa koncerta Džamirakvajija i ne završi na naslovnici a istog dana možete čitati o bananama na krovu automobila. Da se razumijemo, tekst o bananama je super, pročitao sam ga i nasmijao se ko foka ali da ne stave Leeloo e to je već propust. Još danas i na naslovnici Monitora.hr napišu: " a danas pokrenuti blog Traži se otvorio je još jednu mogućnost - promociju glazbenih uradaka". E pa cijenjeno uredništvo nisu prvi....čak niti ja nisam prvi, bilo ih je još i prije mene no nebitno. Bitno je da uredništvo zna tko piše taj blog. Kako? Citišem: " A tko se krije iza Quintana & Jataci benda nećemo vam otkriti ni da nas na muke stavite". Jebo te led. Odmah znaju, nakon prvog posta. Sljedeće rušenje rekorda u brzini će se desiti kada netko napiše pola posta. Nije ni čudo što je već jedan konj popizdio. Nisam sklon samopromociji. Nećete me naći u rubrici "skreni pozornost na svoj blog", komentiram one koje i čitam, blog pišem zbog sebe, a s vremenom i zbog vas koji ovo čitate. Ono što mrzim je nepravda. No u današnje vrijeme to je suficitaran pojam.....

BTW svakako poslušajte pjesmu jer je dobra, barem meni, vjerujem da će podići dosta prašine....

Komentar

APDJET: BRZE VIJESTI
"Pored vrata pronašao bombu"
"Psi tragači otkrili heroin skriven u stonu lampu"
"Pronađen mrtav muškarac kojeg je pregazio nepoznati vozač"
"Tražili drogu, pronašli ilegalce iz Albanije"

APDEJT BR II
Hm, nikad nisam apdejtiso post u 22 i 55. I nije neki apdejt no mrsko mi pisat nešto novo....