Globalno zatopljenje...

Kakav predivan, dražesno sunčan dan. Svaka pora moga tijela se otvara i obavlja fotosintezu koristeći tople sunčeve zrake koje nas ovih zadnjih par dana nježno poput sjekire obasjavaju. Pošto sam shvatio da je prava šteta propustiti ovih 40-tak stupnjeva celzija ili štatijaznam farenhajta odlučio sam da stvar uzmem u svoje ruke tj. da budem samoinicijativan i da ne dopustim da me sunce sprži nego da to učinim sam. Prvo sam se dobro istreso da nebudem pun. Skinuo sam svu odjeću sa sebe i otišao u dvorište. Obrijo sam sve i jednu dlaku na svome tijelu. Namazo sam se sa po kile vegete i sa dvije kile soli. Malo teže mi je išlo nabiti si kolac u dupe ali sam i to nekako uspio. Motorić tiho brekće i ja se lijepo okrećem na ražnju. Sve cvrči. Neko umače kruh po meni. Sjeckaju mi uši i noge. Viču da je reš. Malo me i pivom zaliju pa se za trenutak rashladim. I vrtim se. I vrtim se. I vrtim se. Poješće me za večeru. Mislim da me spičila sunčanica. Pa zato ovo i pišem. A sve se vrti. I vrti. I vrti……i vrti….

Nisam mogao da odolim a da ne kopipejstišem ovaj vic što ga nađoh jutros. Ako ste ga čuli preskočite...