Buah. Ljetna sparina. Lijeka nema. Ako upalim ventilator sutra ujutro me sve pofata pa se ne mogu pomaknit. Odlučio sam se na najsigurniju varijantu. 4 Pana prije spavanja definitivno bi trebala pomoći. Prečka. Možda ipak nisam trebao smazati baš svih 8 sarmi i 3 pečenjka. Otvaram prozor da se malo izluftira. Zatvaram prozor. Sezona je svatova pa ako otvorite prozor možete uživati u pravom koktelu pjesama ala "ona me je ostavila pa sam pio crno vino, bilo mi je fino". I to sve džabe. Ako oćete da stišate ili pojačate glazbu samo više ili manje otvorite prozor. Pravi džuboks. Mislim da čujem i neku visoku curu, al ne pjeva narodnjake. Pjeva "nema ništa od bakšiša, neću moći kupiti slatkiša". Zatvaram prozor definitivno. Kuvam se ko u expres loncu. Možda će biti bolje ako skinem džemper. Jeste, sada je bolje. Opet sparina. Pizdim. Osjeća se povjetarac. Da, to, to. Napokon osvježenje. Kapi kiše klaparaju po olucima. KIIIIŠŠAAAA. Prava ljetna kiša. Ma šta kiša, pljusak. Jeeeeeee. Pljusak lagode. Dere ko u Bangladešu. Sparina nestaje. Skačem ko metak iz kreveta. Šiber na autu. Dali sam ga zatvorio pitanje je sad? Izlijećem u gaćama i upadam u baru. Svinje me gledaju kao da sam njihov. Naravno da ga nisam zatvorio. Unutra akvarij manjih razmjera.Zatvaram šiber i vraćam se u krevet. Zaspim. Nakon 16 minuta zvoni alarm, vrijeme je za posao...