Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/umornikonj

Marketing

Dojmovi...

Stigoh jutros. Odakle? Pa šta vi mislite da firma "Sprovod kirbaj svatovi" ništa ne radi. Destinejšn je bilo Dugo Selo. Svidjelo mi se mjesto. Neki svadbeni salon gigantskih razmjera "šta ti ja znam kako se zove a koda je i bitno". Počeli smo oko 12 popodne i to kod nas u Posavini. Gosti su stigli tako nekako u to doba. Kravata me stezala ko Kurčubića iz "Boljeg života". Bio sam gladan ko ćuko no trebalo je odraditi sve te čuvene obrede i rituale koji me podsjećaju na neka afrička plemena. Oblaci su se nadvili ko oblaci sa kišom no nije roknulo ništa. Klopa na zavidnom nivou. Opleo sam par rakijica jer nisam htio piti pivu zbog toga što je glavna fešta bila u Dugom Selu a išlo se iznajmljenim busom a reko garant nema ćenife unutra. Prasetina vrhunska a niti janjetina nije bila loša. Nakon par rakijica pao je u vodu moj karakter-plan o nepijenju pive pa sam smazo 2. Otišli smo u crkvu na vjenčanje i skoro sam se upišo od smijeha. Svećenik kaže mladoženji da čita iz neke njegove teke:
"Ja (let sej Marko), Marko uzimam tebe Marija…bla bla bla". Sve okej. Daje svećenik mladenki istu tu teku sa istim tekstom i kaže joj da čita a ona izjavi:
"Ja Marko uzimam tebe Marija". Jes da mi je rodica al sam okinuo od smijeha ko petarda tako da je cijela crkva zvečala od mog cereka. No i drugi su prokinuli pa su se i oni smijali tak da nisam bio jedini debil. E kad je sve to fajnali svršilo utrpali su nas u bus pa pravac dugačko selo na pir. Ponijeli smo si par sitnica da nam se nađe usput:

LISTA:

2 gajbe piva
1 litra rakije
1 litra viskija
3 butelje graševine Kutjevo
1 jegermajster
i štatijaznam soka i vode, koji ću pennis to brojat

Od toga smo vratili dva čepa i jednu plastičnu čašu. Sve smo spičili do tamo a šofer je gunđo jer smo morali urinisat svakih 6 metara. Pir je bio dobar. U istoj zgradi je bilo još 4 pira. Gazda lokala me pohvalio diplomom jer kaže da sam prvi gost koji je uspio pomest sve što je bilo ispred njega i da sam ga jebo jer mu je ovaj pir završio u minusu zbog količine svega što sam ućero u sebe. Bed lak men, no risk no mani. Sviro je neki bend Mystyc no kako nisu baš znali puno narodnjaka moro sam ja otpjevat od Harisa Džinovića "Ostariću neću znati" koja je inače moj fejvorit kad se naderem. Opet je gazda uletio i to da poskida ekipu sa stolova koja je pogođena mojom vokalno - fekalnom izvedbom poželjela dohvatiti lustere golim rukama. Otpjevo sam i Zenica bluz u znak sjećanja na Bigfuta pa je onda opet gazda utrčo. Poslije sam opet malo jeo a onda se baš više i nesjećam svega. Potrpali su nas u autobus uz povike osoblja "od danas zabranjeno za bosance". Stigli smo u Posavinu oko 8 ujutro. Nisam mogao odbiti domaćinov poziv da ipak malo doručkujemo pa sam roknuo jednu plećkicu i popio pivo da dođem sebi. Sad sam na poslu a ovaj post bi i prije objavio no tipko sam jedno po sata pored laptopa dok nisam skonto da je uprazno. E što volim te svatove…..




Post je objavljen 10.07.2005. u 16:05 sati.