Uz popodnevni caffe...

"Suprugu koja je pomoću štaka krenula u ambulantu sačekao i izbo nožem"

"zaskočio policajca i pocijepao mu uniformu"

"Pjevačica "eksirala" gotovo dvije litre vode ne bi li ugasila vatru u stomaku nastalu uslijed "razmontiravanja" jakom hranom u jednom banjalučkom restoranu"

"Ramiz Jašarević, menadžer Osmana Hadžića, ostao bez goriva, ali ubjeđen da je smrzla voda u hladnjaku – potpalio reklamni materijal svog pjevača kako bi startovao auto"

"Tvorac igračaka koje poznati glumac Žarko Radić namjerava prodavati na području bivše Jugoslavije je omraženi Harold von Braunhut, poznat i kao Hitlerov simpatizer i pomagač Kju Klux klana"

Pijetloker

Imam ćuku koji je umislio da je pijetao. Svako jebeno jutro između 3 i 4 sata, a ako je bolje volje onda od 4 do 5, počne da ispušta neke neartikulirane zvukove. Ajd barem da je to onako pošteno kereće lajanje. Jest moj testis. Izgleda da pokušava imitirati pijetlove iz susjedstva no to mu ide ko i meni štrikanje. Kao da se najeo žileta pa pjeva. Zanimljivo je da ga jedini ja čujem od svih ukućana. Još se kreten popne na kućicu da se bolje čuje. Barem da neki drugi kerovi u okolici laju pa bi reko da se dozivaju, no nigdje niti zvuka, ništa, totalni mjut…samo pijetao-džukela zavija ko pokvareni kombajn. Par puta sam ga gađo orasima sa terase da ga uplašim al on to shvati kao poziv na igru pa još više doda. Ako stavim čepiće u uši onda neću čuti alarm. Jebo te led, neki ljudi imaju sasvim drugih, normalnih problema a ja se zajebavam sa kerom poremećene ličnosti. Jutros sam morao ustati ranije jer mijenjam kolegu. To znači oko nekih 5 i 15 ujutro. No pijetloker nije bio dobre volje….pa je starto oko 3:56…..zašto mi ova slova nekako bježe ispred očiju…..?

Statistika

Sevdah Umornog konja

Kalkulirajući jednostavne stvari uvijek se sjetim jednog posta meni dragog Uspjeha. Ako radite za drugog nema od vas ništa. Ja svoju plaću mogu izračunat 10 godina unaprijed jer u riječniku mojih šefova ne postoji (štaviše je zabranjena) riječ "povišica". E da nebi tako bilo odlučih promjenit neke stvari. dugo sam razmišljao šta je to profitabilno što bi mi moglo donjet nekakve značajnije pare. Pošto mislim da najbolje što znam u svome životu radit je komponiranje pjesama fokusirah se u tom pravcu. Naravno da nema para u mejnstrimu gdje haraju Huljić, Novković i ini pa sam se odlučio transformirat u čuvenog autora folk glazbe. Već vidim vaše podozrive face. Pokušaću vas odma razuvjerit.

Hepi Uskrs

čisto da se priključim ostatku ostalih blogera...Slika je autentična...mada od prošle godine.....

Tup tup tup

Neki dan sam upozno jednu od ključnih osoba novije povijesti moje države. Čovjeka koji je utkao mnogo sebe i mnogo rada u ono što danas zovemo "get mi out of here". Tipkanje slova njegovog imena izaziva strahopoštovanje. Jednostavno on je the Zijo Poljo. Ulitmejt fajt ninđa šuriken čempion u nekoj od 263 inačice udaranja rukama i nogama. Eh kad se samo prisjetim tih trenutaka slave. Godina negdje 97 ili 98, nije ni bitno. Dvorana u Sanskom Mostu. Kapacitet nekih 3000 gledalaca a unutra jedno 10.000. Dimna zavjesa stvara hadovski ugođaj. Zastave se vijore. Sve izgleda kao kotao sa čorbancem pri kraju. Zijo se mariše za naslov prvaka u nekoj "šta ti ja znam" verziji kik boksa. Komentator drhtavog glasa najavljuje veliki spetakl. Borci izlaze u ring. Zijo i neki crnac koji je aktualni prvak. Nakupine mesa i tkiva formirane u mišiće prelivene daškom…u stvari dašketinama znoja razmjenjuju namrgođene poglede dok se pozdravljaju. Gong označava početak. Masa urla povike podrške. Niti komentatora ne čujem. Napeto je. Ko penis u dvodnevnoj erekciji. Zijo napada. Masa ga nosi. Tup, tup, tup, tup, tup, tup. Uf….lukavo ga crnac dočeka. Neda se zijo , novi napad kreće. Tup, tup, turup, tup tup. Svi napeto čekamo prvi Zijin udarac prema protivniku. Tup tup tup ploing tup tup. Zijo leži na podu. Nije to ništa samo malo odmara, taktizira. Ustaje se na odbrojanih 6.To je naš Zijo, nastavlja, zatvorenih očiju se bije. tTup tup tup tup turup tupp. Zijo je ponovo na podu. Dvorana ga bodri. Sudija broji: 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16,17….Dvojica podižu našeg Ziju. Crnac čeka u ćošku. Mislim da zvižduka. Zijo pokušava samostalno da stoji na nogama. Oba oka su mu zatvorena. Izgleda da je kraj. Ali ne, ne….meč se nastavlja….po prvi put u povijesti nakon nokdauna od 2 minute meč se nastavlja. Dvorana samo što ne eksplodira. Ona dvojica što ga pridržavaju miču se iz ringa. Komentator je u ekstazi. Zijo zatvorenih očiju kreće prema crncu. Ne tamo Zijo, desno je, desno je. Zijo, Zijo, ori se sa tribina. Crnac se postavlja ispred Zije ali sa totalno sumnjivo spuštenim rukama. Nema garda. Zijo zamahuje. Prečka. Fula. Fula opet. Crnac samo čeka da ga Zijo klapi. Opet namještaljka al nema veze. Bitno je adrenalin angažirati. Zijo napokon pogađa crnca udarcem koji bi i moju babu zasvrbio. Crnac pade ko šmajserom pokošen. TOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Toooooooooooooo Ziiijjjjjjjoooooooooo!!! urliče komentator Takooooo se bori!!!!!!!!!!!!!! Crnac čeka da se odbroji. Gong. Crnac ustaje i odlazi u svoj kut. Svi ulijeću u ring. Ona dvojica opet podižu Ziju. Treći mu podiže ruku u znak pobjede. Ovacije se čuju sa tribina.Zijo, Zijo. Nosila odnose Ziju poluonesvještenog. Novi svecki prvak. Kakav meč, kakva upornost….no na kraju se ipak piše samo pobjeda koja će se duugo duugo pamtit…..

Osvanuo je lijep i sunčan te nadasve dražesan dan.
Potočić je tiho žuborio, omaleni šarančić se praćnuo u vodi.
Sunčeve zrake su me umivale ko ujutro prije odlaska na poso.
Duboko sam udahnuo miris čempresovine sa obližnjih brežuljaka
gdje krava pasla svoj jutarnji obrok smještajući ga u burag i kapuru.
Proljeće je disalo svojim punim plućima.
Ja sjetno zažmirih i sjetih se nježnih stihova……

"Dolazim u grad pred kafanom stoje
sve dobro kolege moje
s licem bez boje spokojem u duši
svaki cigaru puši………."

Od jutros se osjećam nekako flatulentno. Šta li će biti tek ovaj vikend kada budem rušio svjetski rekord u žderanju jaja.

zvali su me iz fuTurističke zajednice BiH da svojim čitateljima pokušam diskretno preporučiti odmor u Bosni. Razmišljo sam dugo, i dugo i dugo te mi pade napamet:

Šukni ga nježno...

Muvi najt

Udobno sam se zavalio u fotelju proizvođača "Naguzzi". Do filma je bilo nekih 348 sekundi i iskoristio sam vrijeme da se kvalitetno pripremim za početak gledanja. Oprao sam oči, izvadio baterije iz daljinskog a na teveju tipke preljepio selotejpom i ofarbo ih crnim flomasterom. Oće kurac sad familija prebacivat na bingo. Spremio sam malo čipsa, 6 kokica, gajbu Tuborga, dvije tacne sa kulenovom sekom, kobasicom, pršutom, kolut livanjskog sira, teglicu maslina, 18 tvrdo kuvanih jaja, 6 trvdo kuvanih pačjih jaja, 9 čačkalica i lavor. Sve je bilo spremno. Evo ide špica, jebo te šta je dobrih glumaca. Valjda će bit kakve bitke sa čakama. Živjela Nova teve!!! Frcaju šurikeni na sve strane. Mogo bi ić i pišat. Kaće te reklame. Evo ih, jupi!!!. Otišo sam pišat. Vraćam se. Reklame još traju. Okupao sam se, obrijo, pročito Rat i mir, ofarbo ogradu i malo odspavo. Evo kraj reklama napokon. Saće moj film opet. Nema veze. Fulj Lee, opet bije. Ček ček, opet najnoviji arijel….ljubilarni 753. , za djecu, za učiteljicu, za kera, za piceriju, za doručak. Vidiiiiii, skijanje……LIVE from neđe u Americi. Sačekaću još malo. U pičku materinu pa zora je…..valja opet na poso…..

emtivi

Jutarnje sunce me čini čovječastijim. Čim proljeće dođe imam osjećaj da mogu više, bolje. Jučer sam skinio prijavnicu za emtivi adria. Mislim da ću se prijaviti. Nakon što sam pročitao pitanja u upitniku i uvjete skonto sam da moram samo obavit par sitnica prije. Transplantaciju glave, turbo-liposukciju, i kratki tečaj na Oxfordu…ili možda Hardveru. Inače sam pasionirani aplikant na sve moguće natječaje koje vidim u novinama. Mislim da i braća Walton (Walmart) čitaju moj CV prije spavanja. Generalno, ne košta me ništa da šiknem svoj CV na neku i mejl adresu. Procent uspješnosti je cirka : od 10 prijava dobijem minus 3 odgovora. Nekada me i pozovu na razgovor ali mi bude mrsko pičit do Londona ili LA-ja. Zamisli to. Moro bi prodat kuću da odem na intervju u recimo LA. I tamo ti kaže "e hvala javićemo vam za eventualni drugi razgovor". No lijepo je kada ti onako jave sa nekim finim korporativnim zaglavljem "ma super si ti ali trenutno ne trebamo takav profil djelatnika". Isto tako je i sa mojim Cedejom. Da sam ostavio primjereke koje sam slao na razne adrese mogao sam objavit samostalno kakvu finu tiražu. Idući put ću poslat Bekamovu sliku, Gejtsov životopis i 2000 eura …pa možda bude više sreće…..

Čorbanac

Mrzim sahrane. Nevjerujem da ima previše ljudi koji ih vole. No opet postoje oni koji uživaju u tome. Razlog? Pa taj da kada je sahrana u pitanju obitelj pokojnika pripremi jelo i piće pa se pojedinci uvale kao pod spikom žaljenja pokojnika a u stvari sve vodi ka tome da se nažderu i napiju. Najgore mi je kada takve likove trebam gledat a ono nema im smisla reć da idu u djetinjstvo (u p.m.) jer svako kaže ma pusti ih nemoj sad gledat na takve stvari i slično. Mislim koji su to đon obrazi. Baš i idu na tu kartu da im nitko neće ništa reći dok se oni oblokavaju. Imam već dosta iskustva sa sahranama tako da sam par puta bio u prilici da vidim i likove koji se toliko zanesu sa alkoholiziranjem da zaborave gdje su pa ih čak i pjesma uhvati. Onda takve moraš malo za vrat pa napolje uz prateću nogu u dupe.

Dok smo bdjeli pored pokojnika prisjetili smo se jedne antologijske fore vezane uz mog djeda. Naime on je bio član lovačkog društva pa su često išli u prirodu. Pošto je on bio jedan od starijih članova uvijek su smišljali kojekakve zejebancije na njegov račun. Tako su jedne prilike iskoristili priliku dok je on otišao u ćenifu da vide šta on nosi u ruksaku. Pronašli su komad kobasice umotan u alu foliju. Nisu bili lijeni pa su kobasicu izvadili i umjesto nje ubacili da prostite govno te ga umotali u tu istu foliju. Poslije su sjedili i jeli čorbanac lagano se smješkajući čekajući kada će djed da skuži podvalu. Djed jedini ne jede. Kaže jedan od njih
"Eto, bilo bi fino da smo ponijeli i kakv komad mesa pa da smo ga ubacili u čorbu"
"Ma ništa se vi ne brinite ubacio ja sam ja komad kobasice što sam ponjeo od kuće, da malo zamiriše" doda djed
To je bio kraj klope…..i početak riganja…..

Još malo jutarnjeg bluesa

"Udavila užetom muža za doručkom pa se objesila u kupatilu"
"Starac umro u buregdžinici, mladić nađen mrtav pod mostom"
"Došao na saučešće a onda pjevao i tražio marihuanu"
"Prije odlaska na put bez povratka F. K. izljubio ženu, kćerke i unuke"
"Vratio se kući nakon 18 godina i okončao život vješanjem"

x

Sjedim neki dan kod frenda na ručku.
Navučeni je kladioničar. Njegova mater servira sarmu.
On bez treptaja gleda u teletext.
"Sine, koliko ćeš sarmi?"
Šuti i gleda u teve.
"Sine koliko ćeš sarmi?"ponovno pita
"iiikkksss" trijumfalno viče.
Mater ga ne kuži. Sipa dvije…..
On i dalje gleda u teve…..

Intervju sa pogrebnikom...

Smrtni slučaj je neugodan sam po sebi ali eto ja dobih inspirejšn za ovaj post. Djed mi je umro u Klenovniku kod Varaždina pa sam morao ići po njega. Vozio sam se sa pogrebnikom. 8 sati u kombiju sa pogrebnikom vam definitivno mora dati inspiraciju za post.

The intervju:

"Od kada se baviš ovim poslom?"
"Ima nekih 15 godina"
"Jel profitabilno?"
"Ne idem iz kuće bez dvjesto maraka"
"Fino"
"Jel ti poso zanimljiv?"
"Jebi ga poso ko poso"
"Nije ti problem sa mrtvacima radit?"
"Jebi ti to, gore je bit doktor"
"Zašto?"
"Ma kad vidiš svu onu krv"
"Ja zato i nisam išao za doktora iako mi je cijela familija doktorska"
"To je u kurcu zanimanje"
"Putuješ li često?"
"Ma onako, mada su ekshumacije dobro plaćene"
"Ekshumacije???"
"Ma ja, ovi što su umrli u izbjeglištvu, familija oće makar kosti da prebaci"
"Aha, a jel gadno to?"
"Ma prvi put sam povraćo al poslije je išlo lakše"
"Što si povraćo?"
"Ma kad uzme onu pilu pa ga isječe uzduž i popreko, odvoji mozak i utrobu pa sve to ponovo vrati"
"Jebeno"
"Ma i nije, jednom smo odkapali nekog pa je neka voda pomješana sa sukrvicom izcurila iz sanduka u radijusu od 2 metra, to je bilo gadno"
"De malo stani da i ja izađem"
"Dobro"
nakon 5 minuta..
"Vidi ove stoperke"
"Ne vjerujem da bi se vozila sa nama"
"Ja sam jednog stopera povezo prije 2 godine"
"I?"
"Pitao me šta vozim"
"I?"
"Mrtavca rekoh"
"I?"
"Kaže on stani da izađem"
"I?"
"Ma rekoh nije to ništa on je mrtav"
"I?"
"Oćeš stat ili da iskočim reče stoper?"
"Ma evo staću ali nemoj više stopirat mrtvačko auto"

I tako nekih 8 sati…..No što kaže on posao je posao….

Inače pišam postove ko ker. Jučer mi umro djed pa me nema. Svim onim koji me čitaju izražavam sućut.....

Frend na m2

Morat ću tužiti erteel. Gledao sam emisiju "jaran na kvadrat " i one dvije tete su rekle "pozovite nas u vaš dom i mi ćemo doći". Ja još čekam a od njih ni traga ni glasa. Čak sam napisao da mi ne treba preuređivati stan nego da imam neke druge planove, jednostavnije.
Tako me sjebala i Blanka Vlašić. Toliko sam bio žedan i žedan ali namjerno nisam pio Studenu jer je prijetila dolaskom na vrata. Valjda još obrađuju tužbu.
Maloprije sam otišao preko granice da si donesem malo tehateovog signala. Čovječe koji filing, gledaš te prekrasne reklame i samo sjeneš u auto i odeš do Hrvatske i zakačiš si roming signal. Onda brzo trk kući da telefoniraš po nepopularnim cijenama. Nema smisla ne troštiti kod njih kad imaju takav marketing. Prosto mi suze po k... idu kako su dobre.

Ted Bundy - nekst čepter

16.8.1975. policijski narednik Bob Hayward je primjetio sumnjivo vozilo WV bubu dok je patrolirao u okolici Salt Lake Countiya. pošto je poznavao kraj znao je da nitko od stanovnika nema takvo auto pa ga je počeo slijediti. WV je ubrzao i pojurio naprijed. Zaustavio se na benzinskoj pumpi. Policajac mu je prišao i reko: "Deder vam vozačku i prometnu bato". Glasila je na ime Ted Bundy. Utom je stiglo pojačanje koje je pozvo pa su mu malo pretresli avto.
Našli su željeznu šipku (sa kakvom je razbijao glave nesretnih cura), ski masku, lisice, žicu i šilo za led. Odma su ga uapsili pod sumnjom da je provalnik. Tako je ulovljen najstrašniji masovni ubojica svih vremena u USA.

Nakon što ga je bio uhapšen, policija je počela pronalaziti sve više veza između njega i tipa koji je napao Carlo Da Ronch. Lisice koje su pronašli u bubi su bile iste marke kao i one upotrebljene u napadu na Carol. Meralna šipka je bila ista a i automobil je potpuno odgovarao opisu napadnute Carol. Bundy je bio osumnjičen i za otmice Melisse Smith, Laure Aime i Debby Kent. Previše je bilo podudarnosti da bi policija ih mogla ignorirati. No isto tako trebali su još dosta dokaza da bi poduprli slučaj protiv Bundyja. Na prepoznavanju 2.10.1975 skoro 2 i po mjeseca od mog rođenja, Carol i direktorica srednje škole u Viewmontu su sa sigurnošću prepoznale Teda Bundyja kao osobu koja im je prišla tj. napala Carol. Nakon što su da prepoznale policija je pokrenula totalnu istragu protiv čovjeka pod imenom Theodore Robert Bundy (slika).

Isprika

Ispričavam se svim putnicima namjernicima koji nalete na moj b®log (brlog-neuredan blog)i to onima koji preko pretraživača iziritiranog kojekavim budalaštinama budu preusmjereni ovamo. Nisam namjerno napisao sesk, ponrići, serevina, suzama mančišđžćš i tako dalje. Ispričavam se blogovanima (ljudi za koje netko drugi piše blog) ako ih umara moj dizajn. Ispričavam se blogosexualcima ako ih vrijeđa moj stil pisanja. Ispričavam se ostalim čitačima jer nemam gmejl. Niko mi nije poslo pozivnicu. Nisam ni tražio. I ovih 424 akaunta su mi ionako puna kapa.
Ispričavam se i Jeleni Februar što sam mislio da krupne oči ima zbog tvrde stolice u djetinjstvu. Ispričavam se svim izdavačima što sam im poslao svoj ke-de u nadi da će ga objaviti a samo sam im oduzeo vrijeme. Ispričavam se komentatorima mog bloga što nema pojma šta im znači ono :D u komentaru. Ispričavam se Bayeru jer koristim samo jedan aspirni c kada sam bolestan.. Ispričavam se blogerima koje bez pitanja stavih na listu omiljenih. Valjda vam neću baš ja razjebat statistiku. Ispričavam se Tofuuuu što ga čitam a ništa ne kužim, osim subotom. Ispričavam se TeHaTeU što nisam u Hrvatskoj pa ne mogu potrošit kune na njihove proizvode prošli mjesec. Ispričavam se frešerima jer sam olmost kuler. Ispričavam se kulerima jer nisam kul. Ispričavam se Vedrani sa naslovnice Klika ako joj se štuca zbog mene. Ispričavam se priči koju još nisam napisao. Ispričavam se pjesmi koju još nisam skladao……Valjda ću do subote……a sutra….sutra će jebi ga, valjda biti bolje.

Još Bundy-ja

Tijekom tog ljeta nestalo je još djevojaka. Povezivale su ih neke sličnosti. Bile su lijepe, bijelkinje, duge kose sa razdjeljkom po sredini i sve su nestale navečer. Istraga je došla do još nekih pojedinosti. Paralelno sa nestancima pojavljivao se tip sa gipsom ili na nozi ili na ruci. Bilo mu je teško nositi knjige pa je djevojke pitao za pomoć oko knjiga. Uskoro su se počela pojavljivati i tijela nesretnih djevojaka. Sve žrtve su bile brutalno pretučene, sodomizirane te silovane. Novi problem se pojavio kada je ubojica krenuo u druge savezne države. Konkretno je otišao u Utah gdje je nastavio svoj krvavi pohod. Između ostalih ubio je i Melissu Smith, kćer policijskog dužnosnika koji je svoju kćer savjetovao o opasnostima koje svijet čine lošim mjestom jer se usvojoj policijskoj karijeri već nagledao svega i svačega. Melissa je pronađena 9 dana nakon svog nestanka. Pretučena, sodomizirana i silovana i naravno mrtva. Ted Bundy je bio dovoljno inteligentan ubojica da svoje žrtve ostavi na mjestu gdje nije ubio žrtvu tako da policija nije imala nikakvih dodatnih dokaza poput krvi, vlasi kose ili tragova borbe.
Na osnovu iskaza svjedoka policija je došla do teze se ubojica zove Ted jer se tako i predstavljao. Prijateljica od Elizabeth Kendall je u opisima ubojice prepoznala Teda Bundyja te na osnovu WV bube koju je vozio što je i rekla kolegici. Elizabeth je pozvala policiju no pametna policija nije pridavala previše važnosti onome što je rečeno nego se fokusirala u drugim pravcima. Elizabeth je znala da je Ted ubojica jer je u sobi imao gipsane langete iako nije bio povrijeđen, vozio je WV bubu (na slici)i još neke druge dokaze. Ubojica je izluđivao policiju koja nije mogla mu ući u trag jer je operirao u različitim državama. Malo se i opustio te je 8.11.1974. izveo napad koji nije uspio. Napao je Carol Da Ronch i to na način da se predstavio kao policajac Roselend. Rekao je Carol da joj je netko pokušao obiti auto te joj ponudio da ju odveze do policijske stanice. U autu je pokušao da joj nabaci lisice na ruke ali je ona šmugnula te otišla na policiju gdje su joj rekli da nema nikakvog policajca Roselenda. No sada je policija imala žrtvu koja je preživjela napad te mogla bolje opisati ubojicu. Poslije je Ted pokušao roknuti i jednu od direktorica srednje škole u Viewmontu ali se ona nije dala navuć na tanak led. Kasnije je ted oteo i ubio jednu od srednjoškolki.
Majku dvoje djece je oteo usred jednog hotela dok je išla prema sobi da se presvuče a muž i djeca su ju čekali u holu. Fakin nevjerojatno….Leševi su se sam o pojavljivali i pojavljivali….

nastavak priče o Ted Bundy-ju

Da stvari budu još gore 1969 Bundy saznaje da mu je sestra mater i vjerojatno da je i to ostavilo traga na njegovoj psisi. Tedova psihopatska bomba je bila aktivirana. Većina ljudi oko njega nije bila svjesna promjena u svom kolegi. Počeo je i krasti a poznato je da drpisanje i opasnost gode manijacima. Promijenio se i na karakternom polju pa je od stidljive osobe postao dominantan karakter. Odlučio se dokazati okolini. Ponovo se vratio na koledž u Washingtonu i upisao psihologiju u kojoj je briljirao. Postao je uzoran i častan student kojeg su profesori voljeli. U to doba upoznaju Elizabeth Kendall sa kojom je u vezi bio gotovo 5 godina. Ona je bila streno razvedena i zatroskala se u Bundyja koji ju baš i nije fermo 2 % ali su opet bili cuzamen. Ona se nadala da će se Ted promijeniti u ladnom ponašanju prema njoj i ipak pristati da ju oženi. Ted je ponovo stupio u konakt sa trebom iz Kalifornije te se sa njom potajno održavao fakabilne odnose. Ona je sad bila šokisana promjenom naravi Teda i zacopala se zapravo u njega. Al dođe maca na vratanca pa ju je Ted odjebo u skokovima. 1974 su se zadnju put sreli i od tada više nikada. …

Lynda Ann Healy (na slici)je bila fina zgođušna 21 godišnja radijska voditeljica. Visoka, zgodna, sa sjajnom, smeđom, dugom kosom i lijepim osmjehom. Iz dobre obitelji, bila je odlična pjevačica, studentica koledža u Washingtonu na završnoj godini psihologije. Voljela je rad sa hendikepiranom djecom. Lynda je stanovala sa još 4 kolegice u blizini univerziteta. 31.1.1974. otišla je sa prijateljicama na koje pivce i povukla se ranije kući jer se morala rano ustati. Prijateljice su rekle poslije da nisu čule nikakvu buku iz njezine sobe tijekom noći. Lynda se inače ustajala veoma rano i to oko 5:30 da bi mogla stići na posao na obližnjoj radio stanici. Budilica se upalila u 5:30 i konstantno zvonila. Cimerice su otišle da vide šta je sa njom. Paralelno je zazvonio i telefon. Zvali su sa rejdio stejšna da pitaju gdje je Lynda. Mislili su da je još na putu prema poslu. Kada su njeni roditelji nazvali poslije podne i rekli da se nije pojavila na dogovorenoj večeri postalo je jasno da nešto nije u redu. Kontaktirana je policija. Lynda je nestala. Policija je pretražila sobu i ustanovila da je krevet namješten na način na koji ga Lynda nikada ne bi namjestila. Jastučnica i plahta su nedostajale. Pronađena je mala kap krvi koja je odgovarala Lyndinoj krvnoj grupi. Krv je pronađena i na spavaćici koja je bila uredno složena u ormaru. Nešto odjeće je nedostajalo u ormaru. Uzbunjujuće je bilo i to što su ulazna vrata bila otključana iako su se prijateljice svake večeri trudile da obavezno zaključaju vrata. Muriji nije bilo jasno kako je uljez nečujno mogao ući u kuću. skinuti spavaćicu sa Lynde, uredno ju složiti u ormar, umotati Lyndu u plahtu i iznijeti ju iz kuće....

Blues umornog konja vam donosi.....

Priču o Ted Bundy-ju


Ako gledate na rtlu Bračne vode i fani es lika po imenu Al Bundy evo vam priča o tipu po kojem je Al dobio prezime.


Cimerice od Joni Lenz nisu bile pretjerano zabrinute kada ju nisu vidjele ujutro 4. siječnja 1974. Ali pošto se nije pojavljivala i nakon podneva odlučile su se provjeriti da nije bolesna u njezinoj sobici koja se nalazila u podrumu. Zatekle su stravičan prizor.
Joni, 18 godina, bila je brutalno pretučena, šipka od kreveta je bila otkinuta i divljački zabijena u njezinu vaginu. Ubrzo je prebačena u bolnicu u komatoznom stanju i sa ozljedama koje će ju pratiti cijeli život no imala je sreću. Sreću što je ostala živa. Joni je bila jedna od rijetkih preživjelih žrtava napada Ted Bundyja koji je sijao teror u Americi od 1974 do 1978 godine. Pretpostavlja se da je bilo još 35 žrtava nakon Joni koje nisu imale sreće da ostanu žive….
Postoje pretpostavke da je bilo i do 40 žrtava Bundya ali je to broj poznat samo Tedu koji je tu tajnu ponio sa sobom u grob.

Pravim imenom Theodore Robert Cowell rođen je 24.11.1946. godine. Babo mu je bio neki ratni veteran i Ted nikada nije vidio svog pravog ćaću. Poslije mu sa matera skontala sa nekim Johnijem Culpepperom Bundyjem. Sa njim se vjenčala 1951 i Ted je dobio svoje čuveno novo prezime. Novi očuh nije mogao uspostaviti baš neki odnos sa Tedom jer je Ted bio stidan, nesiguran i pomalo čudan. Mater ga je odfurala kod babe i djeda koje su mu predstavili kao oca i mater a mater mu se predstavljala kao starija sestra. Nije ni čudo što je frajer postao masovni ubojica….

Ted je pomalo izrastao u zgodnog momka dobrih manira. Radio je više raznih poslova gdje su ga gazde okarakterizirali kao nepouzdanog. Nakon srednje škole odlazi u Washington na fax. Tamo upoznaje curu iz Kalifornije koja je dolazila iz bogate obitelji pa Tedu nije bilo jasno koji k… ona uopće radi s njime. Tada je izgleda i prvi put jebo. No 1968 ona ga napušta jer u njemu nije vidjela priliku za udaje. Tedu ona postaje opsesija koja će i dovesti do događaja koji su šokirali cijeli svijet….

nastavlja se....

Uz jutarnji caffe...

Dovoljno je samo otvoriti novine pa eto inspiracije:

"Optuženi tužitelja nazvao majmunom"
"Orobljeni djelatnik japanskog veleposlanstva širit će legendu o "cro copu""
"Veliki diler heroina iz kanalizacije"
"Sudionik noćne utrke na Poljudu ugrizao policajca"
"Heroin otkrio i kradljivca struje"
"Vještak ne dolazi dok mu se ne plati"
"Policajcu nudio drogu"
"Privode ih a oni i dalje tuku žene"
"Posljednji put se sa sinom čuo prije tri godine" (a jučer prijavio nestanak o.a.)

The vic

Dolazi tip na kiosk gdje radi plavuša.
"Molim vas jedan Dunhill"
"Ne kaže se Dunhil već Ronhill i NEMA!!!"

BlogShop

Sve na jednom mjestu za vaš blog. Po prvi puta u svijetu blogisanja. Kod nas možete otvoriti svoj blog ukoliko ga nemate a isto tako i zatvoriti već postojeći. Nudimo vam masu ideja za pisanje, neograničen broj raznih fotografija, gifova, jebega, dezena, goblena, anketa, raketa, običnih linkova, specijalnih linkova, linkova na linkove, razne pošalice, doskočice i skočice koje će vaš blog učinit ljepšim, atraktivnijim te nadasve bloljim. Pravim uratkom za sve generacije. Ukoliko vas mrzi da pišete svoj blog, ne brinite, naši profesionalni pisci će to uraditi za vas. Vaše je samo da odaberete neki od tematskih predložaka i dezena a mi sve napišemo za vas.
Na raspolaganju imamo i nekoliko vrsta školovanih komentatora vašeg bloga i to:
normalni, klasični čitači
sarkastični uletavci
kenjaroši koji u biti i ne pročitaju ali doista kvalitetno poseru vaš rad

Naš softver "Sjebi šefa", u trenutku, samo jednim klikom vaš blog pretvara u elaborat o razvoju poduzeća sa svim potrebitim grafikonima.
Svakako posjetite naš azil za izgnane blogere a posredujemo i u transferima blogera sa jednog bloga na drugi.
Ponosni smo što smo donatori Udruge anonimnih ovisnika o blogu koje svakog mjeseca darujemo sa papirom i olovkom.

I najbitnije u našoj ponudi :
Sve kune koje spičkate kod nas…ne možete prenijeti u sljedeći dan a kamoli mjesec…..

Završni post na temu Onkl Sem

Ostao sam dužan što sebi što onima koji čitaju ovaj blog. Završni rasplet je bio sljedeći. Jednog dana su nam je došao neki zapovjednik koji je pozvao Mahira i mene na brifli razgovor. Rekao je da moramo pokupiti svoje stvari jer više ne možemo raditi kao prevodioci. Zbunj na kvadrat. Pajdo možel kakvo objašnjenje. Jock. Tražimo mi razgovor sa čika pukovnikom iliti glavnim tipom u cijeloj bazi. On nešto kenja ovo ono a ništa da kaže konkretno. Šta ćeš, kupi stvari jer jebi ga ipak oni imaju puške. Rastanak je bio srceparajući. Prihvatili smo oproštajne šteke Marlbora od pojedinih vojnikica i razmjenili adrese ko na ekskurziji. Eto tako završi ta priča. Poslije smo saznali da smo optuženi za špijunažu. Možeš mislit, I SPY. Koja fakin špijunaža, i to špijunaža za HVO (Hrvatsko Vijeće Obrane). Ajd da sam ja upecan ali Mahir iz Gradačca da špijunira za HVO niđe veze. U biti poslije je isplivala prava istina. Neki američki vojnici ljubomorni što nisu imali pristup u naš šator "Uvrnuta sisa" su nam naštelili da smo mi nešto tamo prevodili u korist HVO-a što nema veze sa zdravim razumom ali jebi ga sustav je takav. Sve u svemu biloje nezaboravno iskustvo živjeti sa njima tih nekoliko mjeseci. Vidjeti neke drugačije običaje i navike, naučiti engleski nešto kvalitetnije nego u školi. Još smo se neko vrijeme dopisivali pa je i to zamrlo. Par mjeseci kasnije sam otišao sa drugom organizacijom u camp Colt na nekakav sastanak i bio sam ful iznenađen kako je dobro izgledalo. Imali su i oriđinal hamburgere svaki dan za klopu. Zato smo mi i dobili otkaz. Bili bi deficitarni sa hamburgerima da smo ostali. Kao prilog završnom postu vezanom za amerikance prilažem i posljednju galeriju slika na tu temu.

Alpha one…out


Narednik Kline dijeli pravdu....

Mobley...najluđi crnac u US army...o njemu imate u prijašnjim postovima

Ispred bunkera...snježna idila

Mobley i izgradnja centralnog bunkera

Opet Mobley "zlatni zub"

Ja i brothers

Je-Bay

Povoljno prodajem rabljeni blog.

U cijenu uključen sav inventar, svi komentari sve slike i sve ostalo što uz to ide.
Blog se nalazi na adresi rh.golb.mmm
i to na "zamal ladnoj" listi pa samim time rješavate sve probleme oko pozicionisanja.
Ako hoćete da budete na kul listi samo flomasterom na svom monitoru zacrnite ono Almost i svi problemi riješeni.
Više nikada nećete morati pisati na forumima:

"ej ej čitajte mene…plizz..liz.." ili "đe si ti bio kad sam ja bio"

Mogućnost najma upaljena.

Cijena: 5 para.

Ukoliko ste zainteresirani za sve dodatne dezinformacije javite se na svoj telefon.

Sex, radijo, igre, cenzura i selotejp trake

Još jedan petak u studiju. Ponekad imam osjećaj da me nitko ne sluša. No eksperiment je pokazao malo drugačije. Dovoljno je izreći u majkrofon dvije magične riječi "nagradna igra" pa da skužiš da u biti ima ljudi koji te slušaju. Prosto je nevjerojatno kakav fidbek kada se nešto dijeli džabe. uopće nije bitno šta je nagrada. Uopće nije bitno ko je sponzor. Uopće nije bitno koji je radio u pitanju. Narod oće džabice. Inače i nemam običaj žive komunikacije sa svojim slušateljima ali kada je sponzor raspoložen za dati nešto onda sam primoran. Telefon totalno poludi i jednostavno ne stignem zaprimiti sve pozive. Telefon zvoni i kada je igra završena. Što reče jedan moj prijatelj "volim i injekciju ako je džaba". Nedaj Bože da dijelim nešto što je vrijednije od 20 maraka. Sigurno se ne bi služili sa telefonom nego bi došli direktno do studija da daju odgovor. Pravilo da se nagrada uručuje tri dana nakon emisije nitko ne jebe dva %. Dobitnik se pojavi na vratima radija nakon 10 minuta od kraja nagradne igre. Ko vas jebe što ste rekli za tri dana. Oću svoju nagradu odmah i sada. Nema veze što je to 6 reklamnih čaša. Nema veze što je to karton piva. Ja sam to osvojio i to hoću imidietli. Nemoj da te tužim zbog toga što nagrada nije u studiju nego kod sponzora. Zato i izbjegavam nagradne igre. Pustim muziku i serem o sportu, glazbi i zanimljivostima. Čudno me gledaju ako pustim u eter Nick Cavea. Prvu stvar koju mi je glavni urednik reko kada sam došao na taj radio je bila
"Sve možeš puštat osim Ede Majke"
"A zašto to?" upitah
"On psuje u pjesmama" odgovori urednik
"Ok , a smijem ove pjevače što se drogišu?"
Naravno da oni smiju, oni ipak ne psuju dok pjevaju. Bolje se šlagirat s herojinom nego nekom jebat roditelje u pjesmi. Eto Edo izvini, kod mene nemere.

...

Nisam popio kavu od jutros…FRANKOVU,
onu iz serije Vila "žderemo samo Gavrilović salame po cijeli dan" Marije.
Al sam zato popio Fera vino kupljeno na kredit u Sonik banci.
Možda zato što sam zube opro Saponijinim arfom a suđe Zirodentom?

Klint

Na turneji poslije osvojenog Oscara dolazi Klint Istvud u Sarajevo. Šeta on gradom kad naleti trajvan i taman da ga udari kad se Mujo baci ko Betmen i spasi Klinta. Čisti se Klint od prašine i ne može doći sebi i okrene se prema spasitelju Muji.
"Čovječe, spasio si mi život, kako da ti se odužim?" pita Klint
"Ma u redu je, nije to ništa" skromno će Mujo
"Ma nije u redu, evo koliko hoćeš para da ti dam 10.000 dolara? 20.000?"
"Ma nema potrebe, sve je ok" opet skromno Mujo
"Oćeš li da te odvedem u Holivud pa da budeš glumac popularni ko i ja?" predlaže Klint
"Ne, nema potrebe za zahvaljivanjem"
"Ma daj reci kako da ti se čovječe zahvalim, pa ipak si mi ti spasio život" inzistira Klint
"Ma čuj Klinte, ako me ikad ponovno sretneš eto samo me pozdravi i to je sve" odgovori Mujo
"I to je sve?" začudi se Klint
"Ma ja" reče Mujo i oni se rastadoše.
Sutradan opet Klint šeta Sarajevom (al opreznije) i dođe na Baščaršiju kad preko puta ceste sjedi Mujo u nekom kafiću na terasi sa prijateljima.
"Mujoo" vikne Klint mašući prema Muji. Mujo ne reagira.
"Muuujjjooooo!!!!" još glasnije viče Klint i maše. Mujo ništa.
Pređe Klint ulicu i dođe do terase, priđe Muji i cimne ga za rame.
"Mujo, pa to sam ja!" nasmiješi se Klint.
Mujo se polako okrene.
"De ba Klinte šta si dosadan…."

Potrošački haiku

2 orbita
2 aspirina C
2 tik taka (s 1 kalorijom)
2 žlice s vegetom
2 novine u jednom
troši naše sve po dva
jebem te u mozak ja


Da, jebu te u zdrav mozak. Možda ne mene, tebe, nju ili njega ali svakako puno njih, puno njega. Prosječni konzument vjerojatno i stavi 2 aspirina C u nadi da tako treba. Iz usta će vam smrdit ako roknete samo jedan orbit. Ko zna kako bi krivulja PH vrijednosti u vašim raljama izgledala da uzmete samo jedan orbit….eeeeeeeee pajdo moj. Najbolje bi bilo da dođete u trgovinu, kupite proizvod, odmah ga cijelog spičite i opet idete po novi i tako u beskonačnost. A blagajna samo štanca. Treba uvesti MARKETING MURIJU da prati malo te reklamne kampanje, da jebe nekom mater kada jebe narod. Vidim te face u sali za sastanke kako smišljaju nove trijumfalne ideje, prodaju ih multilock nacionalnim kompanijama. Smišljače u zatvore, kaznit ih da se smrznu, pare od kazni u humanitarne svrhe. Pozdrav iz Rovinja. Pozdrav iz pizde materine. Nisu napisali Pozdrav iz Klenovnika sa klinike za plućne bolesti. Mi ne znamo da su to cigarete…ma jok…..mi smo maloumni. Što u onu svoju galeriju ne stave slike pluća pušača nakon 30 godina i da sav narod mora ić to vidjet. Benčmark bi bio ludilo…..
Kupite dvije toyote yaris jer ćete onda sigurno imati automobil. Neće vas više jebat žena, sin ili pas sa svojim zahtjevom da uzmu ključeve od vašeg jednog auta. Pravo rješenje za vas – dva automobila. I jedna vam kuna čak i ostane kada vas ogulimo do gole kože.

Laki je malo neurozan jutros…nije popio kavu………

OGLAS

Izdajem prostor za reklamu poput ovih novo trendovskih fora. E izdajem ga na svojem miloklizu. Za pristojnu cijenu nudim svoj nježnik na koji zainteresisana firma može nalijepit privremenu tetovažu sa svojom reklamom koju ću ja nosit u svojim gaćama. Cijena je prava sitnica. 3000 eura kada je dignut a 50% sniženja kada je ćuna mlohava. Jaja sam rezerviso za banere manjeg formata ovisno u stanju podraženosti. Bonus isplata, ovisno od upotrebe. Ako hoćete da hodam bez gaća cijena se uvećava za 1000%. Mogu i blog pisat kao dodatnu uslugu.

Vaše cijenjene ponude na električnu poštu:

rent-a-ćuna@g-točka-mail.kom

Fetiš

Mišljenja sam da svako ima svoje fetiše. Imam i ja svoj. To su olovke. Ne obične olovke nego super kul TDI. Pošto sam imao sreću da sam na pozicijama koje sam do sada obavljao bio od strane dragih mi dobavljača obasipan sa raznoraznim količinama olovaka sada je moja kolekšn impozantna. Kolekciju sam podijelio na dvije grupe. Obične reklamne beživotne i super fora kvalitetne. Ne svrstavam se u kategoriju sakupljača jer to nisam. Više sam u kategoriji dobijača jer ne letim sad da baš svaku olovku koju nemam strpam u svoju kolekciju. Imam i posebnu kategoriju a to su one olovke koje koristim u svakodnevnoj upotrebi. U toj kategoriji dominira samo jedno ime UNIBALL. Nekada sam koristio i Pilotove, imam nekoliko Parkerica ali Uniball je no.1 kod mene. Uniball je dio Micubišijeve korporacije tj. odjel se zove "Micibubiši pencil".



ove su za pisanje u avionu jer se specijalna tinta ne razmazuje, može se koristit i na zemlji

Prvi put sam ih sreo dok sam radio u organizejšn for juropian sekjuriti iliti OSCE. Imao sam nekog šefa amerikanca koji ih je dofurao iz Amerike. Bila je to ljubav na prvi pogled. Uniball eye micro black. To je bilo prije nekih 7-8 godina a koristim ih i dan danas. Definitivno najbolja olovka na svijetu (po mojem mišljenju). Jedno vrijeme sam bio bez njih ali su se prije koju godinu pojavile i na našim tržištima. Proširio sam kolekciju na otprilike 60 komada kojekavih varijacija i modela firme Uniball ali Eye micro je ol star primjerak. Pisao sam i hvalospjevno pismo u micubiši pa mi se javio neki direktor prodaje Jakuzo harakiri ili tako nešto te me uputio na predstavništvo u Hrvatskoj. Nisam se smirio dok nisam pronašao firmu koja ih uvozi u Bosnu tako da sada mogu svaka sva kupiti neki novi model koji nemam u svojoj kolekciji.



a ovo su zadnje koje sam nabavio…

Doktori kažu da je sve relativno u redu samnom. Primjetio sam da mi je i rukopis drugačiji ovisno o olovci sa kojom pišem i podlogom na kojoj pišem. Tako sam postao i pasionirani sakupljač rokovnika i planera kojih imam nekih 100. Posebno sam slab na one sa spiralnim uvezom. Uniball olovke se u zadnje vrijeme sve masovnije koriste i na sjednicama Pere, ovaj Vlade u saboru, Tihomir Ladišić u Otvoreno, te još neki voditelji…. Prijatelji koji znaju za ovu moju opsjednutost kažu da nisam normalan ….ali šta mogu kad je to jače od mene….
mada mislim da nisam jedini sa ovakvim fetišom….jer bolje fetiš u čovjeku nego geler u glavi……

Reklame

Kupite adsl, dobijete simens turbo moderni fixni telefon a i garantirano će te prevariti ženu sa takvom kombinacijom a ako ne možete jebat ljubavnicu onda uzmete Vitaseng. Možda vam i kuna ostane. U slučaju da vas žena ili muž ipak ulovi kupite Aspirin C i sigurno će te se uspješno sakrit iza zavjese tako da vas nitko neće vidjet. Ako vas pak zanimaju orgije to će te naći u novinama 24. Ako želite da vam dijete bude retardirano i da se pali na učiteljicu ili ona na njega onda kupite Arijel sa i bez namakanja. Uz kolgejt vam sigurno neće biti dosadno u kupaonici jer će vas 12 doktora gledat kako se tuširate i perete zube. Ako želite da budete normalni…premotajte reklame na teveu….bip

Vodič kroz buvljak

Arizona nekad…

Jučer sam bio na Arizoni, to je inače najveći buvljak u ovom dijelu Europe. Slavonski dio čitača (a možda i šire) je zasigurno bio na tom fascinantnom mjestu tako da slobodno mogu preskočiti ovaj post. Lokacija je na magistralnoj cesti Orašje – Tuzla i to na nekih 20 –tak kilometara od graničnog prijelaza Županja. Cijela tržnica je zamišljena kao projekt amerikanaca da se na jednom mjestu zemljopisno pogodnom napravi tržnica gdje bi se u poratnom razdoblju putem ekonomskih odnosa zbližili ljudi sa zaraćenih strana. Moram priznati da je princip prilično efikasan jer su se na tom mjestu najprije zaboravile sve bedastoće rata. Zašto? Zato što je ipak lova magija koja omogućuje kruh i mlijeko a to je ipak esencija ljudskog opstanka. Država pod patronatom međunarodne zajednice ovdje provodi zanimljiv sociološki eksperiment. Porezi koji vrijede na cijelom teritoriju države ovdje baš i ne vrijede. Roba koja se prodaje otprilike u 97% slučajeva nema nikakav papir o porijeklu tako da se tu može naći bukvalno "od igle do lokomotive". Novac koji se tamo obrće svaki dan je impozantan i stvar je nagađanja. Veleprodaje, maloprodaje, ugostiteljski objekti, hodajući trgovci i ugostitelji čine ovu tržnicu zasigurno jednom od najživopisnijih u čitavoj Europi. Inače mrzim odlaske tamo samo iz razloga što čovjek bukvalno može ostati jedno 6 dana i da opet nema pojma gdje je bio i šta je radio. Nakon prvih godina Italijani su skapirali kakav se potencijal krije na Arizoni pa su nekakvim šemama dobili prava ili neku vrstu koncesije te su uvalili brdo eurića te cijeli prostor kultivirali tako da sad umjesto drvenih baraka i blatnjavih aleja imate prave montažne objekte sa svim pratećim sadržajima koji čine nekakav smisao. Mislim da se tamo može kupiti i živih ljudi samo treba dovoljno kvalitetno tražiti. No poanta svega su cijene. Ako vas put nanese na tržnicu Arizona svakako obratite pozornost na sljedeće stvari:

- ovisno o vrsti robe koju kupujete trebate odabrati i prikladan dan za tu kupovinu.
- tijekom radnog tjedna izbor je manji ali su i cijene povoljnije
- nedjeljom kada je najveća posjećenost cijene rastu ali je i ponuda puno veća jer dolaze i trgovci koji inače ne budu stacionirani na tržnici.
- ne štedite na parkingu, parking je osiguran i nudi kakvu takvu sigurnost.
- ne kupujte na prvom mjestu gdje nađete željenu robu koliko god da je to rizično jer se ne možete sjetiti gdje se nalazi prvo mjesto, obiđite što više možete jer cijene za istu robu variraju od mjesta do mjesta
- tako cijene robe koje su bliže parkingu ili cesti su osjetno skuplje od zabačenijih lokacija koje ipak morate malo istražiti (ali u tome je jedna od draži pijace zar ne?)
- druga draž pijace, u biti prva draž je svakako cjenkanje. neki će se trgovci i uvrijediti ako se kvalitetno ne cjenkate za robu pa tako za neke stvari možete oboriti cijenu i za 50%
- ako kupujete "na više" sigurno možete ostvariti značajan popust
- novčanik držite na sigurnom mjestu jer ima svakakvih tipova ljudi
- najedite se dobro prije puta i ponesite nešto za klopu jer ugostiteljski objekti baš i nemaju certifikate o zdravoj hrani i porijeklu namirnica
- svu robu koju kupujete dobro proučite (no ne previše da vas ne istjeraju sa štanda) jer otprilike 0,5% artikala posjeduje garanciju. Robu možete zamijeniti na određenim mjestima gdje je štand fiksan tj. nalazit će se na istom mjestu i ako se nakon tjedan dana vratite i ako vas se prodavač iz nekog razloga sjeti
- definitivno izbjegavajte kupovinu prehrambenih artikala a i ako se odlučite za taj hrabri potez onda svakako proučite rokove trajnosti
- nemojte žaliti novac za nešto što bi u svom gradu platili 5 puta više a to slično ste kupili na Arizoni i ono se raspalo nakon nekoliko upotreba je staro pravilo je "kolko para tolko i muzike"
- ne pretjerujte u kupovini jer ipak vas na povratku čeka carina

17.3.1996. godina

Sinoć smo napravili humano djelo. Ja sam se zatekao slučajno jer sam napokon skužio da su noćne smjene prilično zanimljive jer uvijek ima nekih vanserijskih dešavanja. Sjedili smo u našoj novoj stražarnici kada se pojavio civilni bolnički kombi sa upaljenim rotacionim svjetlom. Problem je bio sljedeći: Doktorica Saračević, zgodna crvenokosa 25-godišnja doktorica iz mislim Tuzle je tražila vojnu pratnju da bi prošla kroz neosiguranu teritoriju . Bolnički šofer je vozio doktoricu i njezinu mamu koja je ujedno bila i pacijentica sa post-operativnim krvarenjem koje je prijetilo da joj ugrozi život. Trebali su što prije stići do Tuzle. Naravno da je US army prvobitno zakazala. Trebala je doći Military Police ali su se pojavili sa malo zakašnjenja i to nekoliko sati kasnije nakon našeg poziva. Mi više nismo mogli čekati, naročito doktoričina mama koja je bila u jako lošem stanju. Tada je mladi poručnik Dooley, zapovjednik Alphe one donio odluku koja ga je mogla koštati cijele karijere. U US army u misiji u Bosni je važilo sveto pravilo. Bilo kakvo kretanje vozila izvan bilo koje baze, mora se odvijati u formaciji od najmanje 4 vozila radi sigurnosti. Poručnik Dooley je donio odluku da će sam sa svojom tenkovskom posadom tj. jednim tenkom i sa mnom (gdje će bez mene cirkus proć) ispratiti kombi na relaciji od 18 km. Svi su ga šokirano gledali. Posada je uskočila u tenk a on i ja smo zauzeli pozicije na vrhu tenka u otvorima koji vode u unutrašnjost tenka. Samo što glazba još nije zasvirala kada je Abrams zagrmio. Scena za antologiju. Pičimo maksimalnom brzinom kroz noć a kombi iza nas. Nigdje žive duše. Kada smo došli do sigurnog dijela ja sam sišao sa tenka i otišao do kombija da im kažem da se vraćamo. Doktorica je bila presretna. Zahvalila se i rekla da se obavezno javim kada dođem u Tuzlu. Otišli su dalje a mi smo se vratili nazad nadajući se da je ljudski život ipak spašen. Dodatak: doktoricu više nikada nisam vidio a nakon nekih mjesec dana sam baš bio hepi kada je poručnik Dooley dobio unaprjeđenje, dobrim dijelom ubrzano i zbog događaja od te noći. Lijepo je bilo vidjeti da pravednost i plemenitost nekada ipak ima prednost nad krutim vojnim regulativama. Ja nisam unaprijeđen ali sam bio ponosan što sam bio učesnik te zanimljive noći…



ovako izgleda vožnja na vrhu Abrams tenka

Cajke

Evo nekoliko dobrih razloga zašto uživati u cajkama ali sa MUTE On....


1. Ceca - kažu da je u prirodi sigurno najzgodnija od svih pevaljki....

2.Goga Sekulić - nešto ju i ne poznajem ali je ......

3.Jelena Karleuša - e ova je vještačka ko vještačko đubrivo ali mnogi opet sline nad njom

4.Mina - Mina Mina podari mi sina..tantaratatantara...
IZBOR REDAKCIJE UMORNOG KONJA..
svaka sličnost sa Salmom Hayek je neizbježna..

5.Seka Aleksić - malo je krmasta ali kada zatrese sve se trese.....

6.Selma Bajrami - mejbi najtijelo BiH estrade....
zadnji hit singl se bukvalno zove "Kakvo tijelo Selma ima"

7.Viki Miljković - no spešl koments

8. Sindi Models - nije cajka ali nisam mogao da odolim da ju ne uvrstim u ovu kolekciju jer izgleda ....bip..bip.....kažu da je uobražena kučka....nije ni čudo....

9. Dara Bubamara - po želji čitalaca , po mom mišljenju ima malo feršlavu facu ali je dobro plastično dorađena

Ugodan dan muškom dijelu čitateljstva a i određenom dijelu ženskog uz ove slikice...

Odabrao Đelo Umomorni Konjić

BH ojrosong

4. veče zaredom pratim eurosongove. Večeras (sinoć) sam pratio svoj domicilni koji se odvijao u Sarajevu. Pokušaću biti objektivan koliko je god moguće. Činjenica prva. Pjesme su mnogo kvalitetnije i eurovizijskije. Ugodno sam se iznenadio no izgleda da sam propustio dio kada su objašnjavali pravila. Glasovanje je bilo prilično slično kao u RH. Prvo žiri pa onda televouting koji je trajao 10 minuta. Sve ok teče. Najbolja mi je bila pjesma cure koja se zove Tinka Milinović. Izvorna BiH grupa Feminem isto ima nat bed pjesmcu. Ovdje se nije išlo na etno fazone nego na prave ojrovizijske pjesme. Glasovanje završeno. Zbrajaju se poeni žirija i publike. Napeto je ko u erekciji. Izgleda da će biti gulavo između Tinke i Feminema. Sama završnica, kulminacija, Tinka i Feminem imaju jednak broj bodova. Po 20. Kakva drama. Jes kurac drama. Na ekranu se ispisuje da je pobjednik Feminem, one u transu, ljube se lezbijski međusobno. Voditelji ih proglašavaju pobjednicima i odjavljuju emisiju. Feminemice istrčavaju na scenu i počinje pobjednička pjesma. Nigdje pod milim Bogom nema objašnjenja zašto su one pobjednice a imaju isti zbroj bodova kao i Tinka. Možda zato što je žiri dao više bodova Feminemu nego Tinki? Možda su u šumi? Nikakvo fakin objašnjenje. Odjavna špica lagano klizi a mi ko telad gledamo i ne vjerujemo šta se dešava. Ko da gledaš nekakvu reprizu. Ako se netko sjeća scene iz Nadrealista kada murija uleti u dnevnik i prekine snimanje…Ovo je prilično slično izgledalo…Ništa, kraj, ende, fajront. Pjesmu vidim među prvih 8 do 10 na finalnom natjecanju.
……………………….još sam nekih po sata prebacivao sa programa na program ne bi li vidio ili čuo bilo kakvo objašnjenje…. i još uvijek ništa….. bip bip…out

još starih zapisa....

3.3.1996.



Aerosmith me relaksira. Get A grip. Prema očekivanju ovo je bio totalno naporan dan. Nedjelja, dan za posjete. Ovdje su se nedjeljom sastajale ratom razdvojene obitelji koje su koristile prisustvo kontrolne točke da se sigurno sastanu. Eto i neke koristi od nas. Nevjerojatno koliko različitih ljudi sretneš u toku jednog dana. U svoj toj gomili izgubljenih faca se pojaviše dva predivna zelena oka. Naravno da smo zaustavili taj auto slovenske registracije. Sjedila je na zadnjem sjedištu i izgledala kao nešto sveto, nešto što apsolutno odudara o ovog blatnog mjesta gdje u se danas smjenjivali sunce i snijeg svakih 5 minuta. Uspio sam čak i zbaviti broj telefona. Čisto sumnjam da sam ostavio pozitivan dojam onako ispod šljema. Ovdje sam prekinuo pisanje jer su me zvali da prevodim nešto a to nešto su bila 2 mrtva pijana srbina. Došli ljudi sa svojim mercedesom da malo počaste momke rakiještinom. Već sa 30 metara sam mogao vidjeti u kakvom su stanju. Jedan polijeva ruke rakijom a drugi nešto objašnjava na nazovi njemačkom.
"Šprehen zi dojč?" upita me debeljuškasti od nekih 60-tak godina zasigurno sa jedno 45 godina staža na baušteli u švabiji gdje je za svo to vrijeme naučio 8 riječi.
"Ne, ne govorim" odgovorim mu na našem
"Italiano?" pita ponovo
"Ne, niti talijanski"
U tom momentu onaj drugi (koji "pere" ruke sa rakijom) skuži i reče:
"Eeeeee, ovaj priča naški" i tu nasta erupcija oduševljenja, naravno sa njihove strane.
"De zemljak popij malo"
"Hvala ali ne smijem"
"Ma de daj njima da oni popiju"
"Oni ne smiju piti"
"Jebo ga ti, pa zar nimalo?"
"Niti malo, to je strogo zabranjeno" i dalje strpljivo odgovaram
"Eee, odakle si ti momak?"
"Ja sam iz …." rekoh očekujući njihove face kada skapiraju da sam bosanac
"Dobro, rodom si iz …ali gdje si sad?"
"Pa i dalje živim tamo"
"U jebo te led …."
Jedva smo ih se riješili no sve je prošlo mirno jer su bili neki veseljaci koji su došli malo proučavat amerikance jer ipak je to bila nova stvar u "kvartu"….

Zaključak dana: bolje dva lijepa zelena oka nego dva pijana daveža.....u svakom slučaju.....

...

Osjećao se zadovoljno. Tek je bilo 18 sati. Sjedio je udobno zavaljen u kožnu fotelju baršunaste boje dok je promatrao polu-blijede plakate koji su bili izvješeni na zidovima back stage-a. Adrenalin mu je strujao ravno iz prepona. Godilo mu je što je sam. Ostali su otišli do grada dok je on pod izgovorom pripreme za nastup ostao u klubu. Izvadio je novčanik iz desnog džepa a iz njega staniolski zamotuljak veličine palca. Nasmiješio se. Sporim pokretima prstiju, kao da skida detonator sa eksplozivne naprave, razmotao je staniol. Ispred njegovih očiju ukaza se smeđa praškasta tvar. Srce mu zaigra jače. Sa srebrene ogrlice koja mu je visila oko vrata skinuo je žilet i pozlaćenu cjevčicu dugu oko 5 cm. Žiletom je odstranio trećinu heroina i odgurao je lagano sa staniola na stakleni stol. Ostatak smota i ponovno vrati u novčanik. Malu gomilicu praha na stolu poče sitniti žiletom. Radio je smireno i sa širokim zjenicama promatrao kako se oblikuje linija duga 3-4 cm. Kada je završio oblikovanje privuče zrnca koja su se razletila i oprezno kažiprstom očisti žilet te pređe prstom preko gornjeg reda zubi. Osjeti gorčinu koja mu nije smetala. Papirnatom maramicom isprazni nos te ju nehajno baci na pod. Tada uze pozlaćenu cjevčicu, pogleda kroz nju kao kroz kakav durbin te ju prinese desnoj nozdrvi. Lijevu nozdrvu pritisne prstom i povuče prah u sebe jakim udisajem. Vidio je kako smeđi prah nestaje u cjevčici i osjeti kako mu tvar razara nos. Šmrknuo je još par puta da sve ode u njega i da bude siguran da ništa nije otišlo mimo predviđenog pravca. Stisnuo je nos par puta da popucaju kapilari i da droga bolje ode u krv. Osjećao se kao da je pojeo čitav limun i da mu on sada prolazi kroz nos. To ga nadraži da kihne ali se uspio suzdržati. Toplina ga je već počela obuhvaćati po čitavom tijelu. Epicentar je dolazio iz stomaka a sada je zahvatilo i čitavu glavu. Ponovno se spustio u fotelju ali poput usporenog filma. Bio je potpuno miran. Predivni, blaženi vjetar zadovoljštine ga je umirivao. Srce mu je ravnomjerno kucalo. Mogao ga je čuti i uživati u ritmici koju je stvaralo.
-Sada je sve ok – pomisli i sa stolića uze neotvorenu kutiju "Marlboroa", odmota celofan i izvadi cigaretu. Zapalio je i povukao dugačak dim. Promatrao je plavičasti dim kako se raspršuje po stropu. Tada stigoše i ostali….

Dora - finalno sra..

Ma mislim ovo je prosto nevjerojatno. Kladionica KonjBet nudi koeficijent 1:1000 da će Hrvatska imati predstavnika na pjesmi Eurovizije. Bavim se komponiranjem nekih 15 godina no ovo je bez presedana. Ne daj Bože da na ovogodišnjem natjecanju pobjedi kakva opera garantiram da bi svi kompozitori koji su u igri za Doru a njih je nekih 6 istih svake godine raspalili po operama, operetama. Gledam i divim se ljigavosti ljudi. Recimo onaj Nižetić bi trebao biti zabranjen dekretom. Pobro cupka kao u užičkom kolu, tekst pjesme bi mogao pobijediti na natječaju predškolskih ustanova diskretno retardiranih pingvina. Klapu je nabacio jer se to vezuje uz nešto domaće, oko vrata nakačio kvazi dukata ko slavonska snaša. Sreća da se potpisao da je on autor pjesme. Ivana Radovniković odgovara na pitanje prije nastupa "Zašto me vole…?….ne znam…." Pomoću ti …zbog dekoltea Ivana. Kapa dolje za glas jer ga ima a pjesma idealna za franjevačku mladež bez namakanja. Ove ostale sam više-manje obradio u prijašnjim postovima, nisam Žaka ali je to uradio kratko i jasno jedan časopis TARZAN . Magazin sa pjesmom Nazareth…..no koment…Tonči Huljić ipak najsuptilnije radi neke stvari. Moja ljubimica je imala (za moj ukus) sjajnu šminku…mmmmmm. Ajde splitski blogeri ….što bi amerikanci rekli "huk mi up bro" …..I pjesmu bi joj džabe napiso.
Sve u svemu po devizi "kud svi Turci" ili bolje "kud svi Ukrajinci" tako i današnja hrvatska lakoglazbena scena koja se pojavila na Dori pokušava da kopi-ketisanjem prošlogodišnjih pobjednika napravi nešto što će doprijeti do ušiju moderne i nemoderne Ojrope. Ako već ne uspije makar će bljutavuljak od pjesme defilirati po radio postajama neko vrijeme i tako obezbjediti makar još koju tezgu…..I dalje navijam za malu Andreu (Rozga..nemoj se ljutit…ovo je poslovno)
Po najnovijim vijestima iz McTiredHorse kladionice koeficijent na učešće Hrvatske na idućem ojrosongu ide i do vrtoglavih 1:10000…..maksimalan ulog: kolko god oćeš……Ajd remiziraću (ko što reče jedan predratni voditelj) ovaj post dok proglase pobjednike…..
Evo troje finalista…..otpade Andrea….al makar je i Luka ocaprljio….za utjehu mu je da žiri odlučio da je najbolje odjeven..lol m2…..nagradu mu uručuje Neven "što dalje iglu ili kakav oštar predmet odmene" Romić tj. Ciganović.
Sad malo pjevki Mikulić….fascinantno kako čoek zna u milimetar ponovit koreografiju od prošle godine….pušćaj taj mikrofon…pis maca….vid odleti …..širi krila širi krila…..dobro je pa ode, loše je što se Fodor opet pojavi….
Aj pobjednici da vidimo…….tanana na……grije ovaj laptop po mudima…..tananana….ispade Jelena…šmrc….an d viner is….Boris Novković…..makar ćemo vidjeti još koji put vidjeti ove tete iz Lada…naročito onu crnu….(moj mejl: umornikonj@yahoo.com). Govor me rasplakao…sve mi suze po k… teku.
Eto….napokon je gotovo…..za utjehu nam ostaje da će ćerka od Ivice Mudrinića sigurno imati opet prevodilačkog posla….Vulfs never daj aloun….

Bip bip……..posljednje vijesti…bip bip…kladionica SuperHorse ponudila 1:Gugol na učešće Hrvatske na idućoj evroviziji…
I am out…..bip…..

stari zapisi....

27.2.1996. godine

15:00 – upravo stiže moj MASTER in CHARGE (zapovjednik satnije). Čujem njegov jebeni glas čak na 30 m udaljenosti. Vjerujem da će malo odmoriti ovdje. Moram ga priupitati za zdravlje junačko. Imamo još jedno 2 sata sunca. Prašina nas zatrpala a biće još gore….
Danas je ovdje vrlo živo. Ne zbog prometa već zbog punjenja veća pijeskom. Došao je i vod (mislim 3.) koji je ovdje bio prije. Narednik Harmon mi je donio šteku Marlbora koju mi je D.J. kupio u Tuzli u PX. Vrijeme je predivno, proljeće se naprosto može namirisati. U šatoru je čak i prevruće. Za koji dan oni svi odlaze u Tuzlu u Eagle Base, glavnu američku bazu u cijeloj BiH. Biti će tamo 14 dana.



slika je iz zapovjedničkog šatora....

Dora seknd part

Evo još jedne raspjevane večeri…mogu si mislit. Ajd može netko reći da sam pre-kritičan ali ovo stvarno treba svariti. Naravno da 90% izvođača ide samo na kartu da će se na Dori objavljena pjesma vrtiti na radiju. Zašto ja to uopće gledam? Pa imam daljinski u ruci. Neda mi vrag mira, moram makar malo provirit…

1. Vesna Pisarović – e kičmu će si polomit. autentična Španjolka iz Požege….nisam očekivao ovako nekvalitetnu pjesmu od nje.
2. Karan – bijeli sako i bijele zastave….neki drugi put Karane, on me uvijek podsjeti na jednu frendicu sa čuvenom izjavom "Bila sam sinoć u Vinkovcima na koncertu Karana"…."Pa jel te dobro iskaro?"….od tada me baš i ne pozdravlja na ulici
3. Kindl- možel nju mašiti dora…..dobro došla je bez nosila kao prošle godine….kastanjete da čujem kastanjete….ruku pod ruku sa Vesnom
4. 4 asa – vidi Pink Floyda…..ja nemam prava…..držite se starijih pjesama
5. Giuliano - početak i nije loš ali se ipak podžulijani do kraja pjesme...

morat ću ići pa neću moći sve propratiti, po imenima ova je večer jača ali još ne vidim nekoga tko bi mogao podignute glave u Ukrajinu….voditelji su odlični…ali za plinske komore….

Kasnije uključenje…

Vidi vidi dovidjentos Kindlica…..hehe….Đulijano mi je za nijansu ipak bio bolji od Vesnice koja se provukla kroz iglene uši….Stari krediti garant….Ne znam kako vi ali meni je Jelena iz Magacina total jedna od najsimpatičnijih osoba na estradi….

Nije nije nije
zbog Vila Marije….tantarata tantarata...(onomatotrubeja)

Baš mi se sviđa….baš me zanima kakva je osoba u stvarnom životu….
Čini mi se da samo opet vidio Masima The Ušlagiran sam do jaja Savića…..ufff….čovjeka ima na svakom ćošku…..
Sve u svemu seoska priredba…propratićemo valjda i finale ako bide bilo snage….Al će barem biti smijeha u Ukrajini…..

stari zapisi.. i dalje

2.3.1996. godine 20:00

Čuje se samo tiha glazba koja dolazi iz Walkmana jednog od vojnika. Sve ostalo što se čuje, spaja se u jedno – testeranje. Znate li šta to znači? To znači da neko hrče i pri tome zvuči kao kad dvojica drvosječa pile jedan veliki hrast. Tu i tamo prođe pokoji kamiončić i zatrese cijelu okolinu. No, privikneš se već. naučio sam vojnike da igraju igru sa kartama "Pitalice". Super stvar, zarazno. Napolju bruji jebeni agregat koji daje struju za veliki reflektor što obasjava cijelu kontrolnu točku. Snijeg se polako topi. Glupi poručnik je došao da nas upozori da se pazimo jer sutra bi nas mogao pogoditi ni manje ni više nego TORNADO. Da, da tornado. Kakva li to mora biti sila pa da pravi tornado prošeta ovim krajevima Bosne, ma šta ovim krajem, bilo kojim krajem ovog dijela Europe. Ali jebi ga, on je poručnik i misli da sve zna. Tornado, to samo tulavom amerikancu može pasti napamet….




na slici je pametni poručnik Cox....iliti pe...

originalni zapisi sa Alphe one...26.02.1996.

Danas je promet mnogo slabiji nego jučer. Prašina je količinski ista, možda za nijansu više. Opet smo imali neko usrano alarmno stanje i dva sata smo pretresali svako vozilo. To je zakrčilo i ono malo prometa ali sve je prošlo ok. Uzbuna je prestala u 14 sati. Mlade amere sam naučio još par novih psovki među kojima i moju najdražu "Dabogda ti mama prdnula na roditeljskom sastanku".



20:00 – završava i današnji dan. Iskreno mogu reći da sam umoran. Noge me bole. Ameri igraju igru. Dangeous and Dragons. Iako ne razumijem puno stvari imam osjećaj da je igra jebeno dobra, tim prije što se igra riječima tj. pričom. Ful su se uživjeli. Atmosfera je gotovo idilična. Vani je neugodno hladno i zima još uvijek oporo reže a unutrašnjosti našeg šatora je savršeno toplo. Oni se zabavljaju igrom, ja pišem ove redove ali svi smo opet nekako povezani. Osjećaj pripadnosti. Dva puta su mi časnici ponudili da pređem u časnički šator ali nisam pristao. 100 puta je zanimljivije a i prirodnije biti sa ovim JI-ima. Dno je dno, ali mi znamo zašto smo na dnu ….i tamo nam je sasvim dobro.

DORA 2005 gledam….pišem….plačem (lajv from moja kuća)

ovo ide odmah...paralelno sa prijenosom.....moje skromno viđenje

1. Žanamari –hmm, sa fizičkog aspekta moram reći da dobro izgleda ali nije tip žene sa kojom bi ikad petljao ni u kojoj opciji jer mi je nekako vještačka. Ko Vlatka Pokos. Pjesma ništa posebno. čak me jedan dio podsjeća na Žute dunje….kako, kako da te volim – žute dunje, žute dunje amanama
2. Rikardo – bože mili…nije ovo hawai natjecanje…ni kiwi ni banane, baš me zanima dali on misli da će nešto napravit sa ovom pjesmom ili sam o rabi staru foru glazbenika da je bitno se samo pojaviti. katastrofa
3. Emina Arapović – Simpa cura. Veoma prirodna. Ne odustaje od roken stajlinga. Mlaka pjesmica u Sverina To je moja stvar stilu
4. Ibrica Jusić – džukela je tu, pjesma za odjavnu špicu neke sapunjare, prošle godine je imao puno boju pjesmu….
5. Danijela – zanimljiva kreacija, samo što je karneval prošao, pjesmuljak za Melodije Jadrana a ne za Doru
6. Evo Nju kids from Story super nova, Saša Tin i Kedjo , vidi ovaj ima kosu…skinuo je kapu…….Kedžo kao da je uteko ispod kosačice, baš mi izgleda maloumno…..pjesma u stilu Nsink ili tako nešto…dajte napokon ljudi nekakvu evrovizijsku pjesmu
7. Neno Belan – aj da vidimo šta je Neno iskemijo…...šta je ovo crni Neno…ajd refren malo čupa…nije nešto ali za razliku od ovih do sada……
8. Mislim da sada ide Andrea, zar nije to ona mala od prošle godine što je pjevala onu pjesmu Noa…? E ovako bi izgledala Minea da je puno ljepša……ONA JE TREBALA POBIJEDIT PROŠLE GODINE A NE ONAJ MIKULO PLAGIJATIĆ!!!…..ne Minea nego Andrea...o.a.napokon nešto što može ić u evropu…..bravo, super……dobro je da ne pjeva onu svoju pjesmu iz Vila Marije……trenutno moj fejvorit….
9. Opa evo i izvorne škotsko hrvatske glazbe…Boris Novković, opet žmiri kad pjeva, pičke padaju na to….Dunavom plove brodovi….bolje da ti plutaš Dunavom sa ovom pjesmom…ok ….puštaće se na radijima….

EPP – reklama za Gugl: DORA 2005 eurovizija natjecanje Ukrajina ćevapi veliko pivo

evo fajront za večeras….mogu mislit šta će biti sutra. Da li će nastupiti Karma sa nekom novom forom. I opet će izabrati neku ljigavštinu koja će osigurat dodatne kvalifikacije…ček ček evo Iraca….Ritam of d dens…….ovo bi moglo biti dobro…..kakve tete……kakve noge….ko u Safeta Sušića……pa ljudi dajte ovim putovnice i samo nabacit malo teksta i nek oni idu u Ukrajinu. Pa Irci su pobijedili 7 puta do sada….. kad može Pešalov šta njima fali….makar su ljepši……uf ova plava razbacuje noge i proizvodi zvuk kao kas konja….kakav bi to bio …blues umornog i neumornog konja…..
nastavljamo tumorou…..

Blues umornog konja

Umoran je ali ide
do cilja nepoznatog
Umoran je ali ide
Želi naći brata svog

Brat mu negdje kola vuče
ni njegov život nije lak
cijeli život za drugog radit
moraš stvarno biti jak

Njegov brat i dalje ga traži
Po suncu, vjetru i dosadnoj kiši
Umoran je al ide dalje
Traži brata i smisao svoj

kako je crko roken rol....

Razne Top liste, Dora, Briljantin, Video kiosk (sa možda najljepšom voditeljicom u Hrvata, virtualni pozdrav Barbari) i ostali pokazatelji sumorne glazbene stvarnosti pravo su mjerilo današnje glazbene scene. Postavljam pitanje. Gdje je nestao Rock and Roll? Stiskam dugme na vremeplovu i vraćam se nekih 15 godina unatrag. 15 je i meni. Stojim na vinkovačkoj autobusnoj stanici sa koferom i gitarom u ruci i osjećam miris rock n rolla, Bosuta i heroina, miris razuma i bezumlja. Majke, Satan Panonski, Hali Gali Halid, Kaotične duše. Zvuk garažnog bluesa lebdi nad gradom. Odlazim u Zagreb, vremeplov radi svoj posao. Matchless Gift, Kojoti, Veliki bijeli slon, Hladno Pivo. Overflow me čeka na prolasku kroz Koprivnicu. Idem dalje prema moru. Rijeka je sljedeća stanica, LET3, Stuff, Laufer, Fit, Grč, Parafi, Termiti….U prolazu srećem Šajetu i capra doro prije nego su otišli u mainstream. U Puli se zadržavam duže. Anti otpad, Crossroads, Messersmith, Franci, KUD Idijoti, Zhel, Trijo porko dijo….Letim za Sarajevo….Zabranjeno pušenje……Skoplje….Mizar, Leb i sol……U Ljubljani Miladojka…..U Beogradu Partibrejskersi, EKV, Deca loših muzičara, El orgazam, Disciplina Kičme…..U Vojvodini Boje….i svi oni koje nisam spomenuo…..
Al se nekad dobro rokalo baš…. Gdje su danas? Nema ih puno od gore nabrojanih. Neki su se raspali, neki su evoluirali, neki su mrtvi. Gdje su zamjene? Kakve jebene zamjene! Koga uopće zanimaju zamjene kada je glazbena industrija postala samo industrija. Zamjene na prstima jedne ruke. I njima se divim. Glazbenih emisija sa roken rolom – nula, glazbenih magazina – nula. Čak je HIT DEPO ugašen. Kako da neće ugasit njega kada ugase recimo jednu PETICU. Na mjestima u izdavačkim kućama vrsni znalci. Znalci za Serevinu, Magazin i slične. Zašto bi Croatia Records objavila recimo moj materijal kada je bolje da objave CD sa vjerskim pjesmama ili Mladena Napiosam se spičko auto i napravio vanbračno dijete Grdovića. No to je sve pjur ekonomija. Nemamo niti small label izdavača kao što je bio Franjić i njegov Slušaj Najglasnije. Na televiziji gledamo drogiranog Massima nakon reklame Stop drozi. Za takve ima mjesta. Ima mjesta i za Seve….njoj je i potreban medijski prostor malo veći od kabine na brodu. Ionako ga je sama pustila u eter. Koncerti se pompozno zakazuju i malo manje pompozno otkazuju. Narodnjaci dolaze langzam aber ziher i pitanje je dana kada će i oni krenuti na teveu. Nema izgleda publike za rok, nema izdavača za rok, nema medija za rok…..nema ničega za rok……Duboko u sebi vjerujem da će doći novi val….makar talasić jer nakon kiše uvijek dođe sunce….A to tada preostaje nam da se prisjetimo klasika i uživamo uz njih……….Budi ponosan

Moj izbor....

Lutajući po blogovskim bespućima pronađoh par postova sa glazbenim razmišljenjima. Poštivam svačije mišljenje kakvo god da je. Kako se uvijek napalim na takve teme evo odlučih da i ja ispalim svoje favorite….U ovu kategoriju ne bih uvrstio klasike od Stonesa ili Beatlesa jer to je ipak klasika pa ovdje stavljam neki svoj izbor retrospektive rnr-a, ponavljam....ovo je MOJ subjektivni izbor



1. Guns and Roses – Apettite for Destruction. Meni najbolji svih vremena. Mnogi ne vole GNR jer su oni GNR ali njihov prvi službeni dugosvirajući uradak je za mene ostao esencija dobrog rnr-a koji vjerno oslikava život ulice i koji budi krv u organizmu i glavi. Pored spotovskih hitova Welcome to the jungle, prekrasne Sweet child of mine te možda i jednog od najboljih koncertnih spotova ikad Paradise city, tu možete naći prave ulične himne poput Nighttrain koja vozi do srca svakoga ko je proveo bar jednu noć na ulici te epohalne završne Rocket Queen….Poslije su zaradili lovu i otišli nekim drugim vodama naročito nakon odlaska mog omiljenog gitariste Izzy Stradlina koji je nakon GNR-a izdao jako dobar solo album.

2. The Black Crowes – Shake your moneymaker- savršena ritmika braće gitarista, ne mogu se sjetit prezimena te genijalni vokal Chrisa Robinsona donosi u ovom bendu najbolju tradiciju Stonesa, Facesa. Pjevljive pjesme, dobre pjesme benda iz Atlante uvijek su mi drag izbor kao i svi njihovi albumi.

3. Four Horsemen – Nobody said it was easy ...e za ove nevjerujem da je čulo previše ljudi ali to je jedan od najboljih albuma boogie rock n rolla sa LA scene koji je ikada snimljen. Rockin is my bussines..and bussines is good, pjesma je školski primjer kako treba zvučati rnr bezkompromisni hit. Nisu previše napravili na MTV-ju a i razni maleri su ih pratili tako da nakon smrti pjevača nikada više nisu napravili nešto značajno

4. The Cult – Electric – o ovome se nema šta previše reći. Hladan wiskey, dobra pljuga i ovaj plesni karneval će vas odvesti do korijena roken rola.

5. Jet – Get Born – najnoviji ali može stati rame uz rame sa svim gore i dole nabrojanim. Kada sam ga prvi puta čuo osjetio sam da mi se svaka dlaka na tijelu diže ali to nije dovoljno da se opiše prštava iskričavost koja isijava sa ovog ultimativnog roken rol putašestvija . Hit pjesma "Are you gonna be my girl" je postala reklamna pjesma Vodafona a u Hrvatskoj ste ju mogli čuti u reklami VIP-a no i ostale su super.

6. Tom Petty – Wildflowers – školski dobro urađen album starog vuka koji u produkciji tipa po imenu Rick Rubin zvuči fenomenalno, pjevljivo, savršeno. Inače Rick Rubin mi je fejvorit producent koji je radio i Black Crowese i Cult i Tom Pettyja. Pored njih je radio i Pepperse, i još masu dobrih izvođača. Ima neki poseban način da izvuče extra zvuk iz benda ili izvođača. Genijalac.

7. John Mayal – Spining Coin – moderno upakiran blues album koji i laiku može dočarati svu ljepotu ovoga pravca.

8. Mick Jeger – Wandering Spirit – klasično dobro

9. Monster Magnet – Dope to infinity – sumoran, nedefiniran, drogiran album
10. nastavi niz.....

Vrtomlat

Stojimo na ruševinama mosta.
Velikog mosta.
Čekamo nekakvog generala koji treba da sleti i da ide na nekakav sastanak u nekakvu bazu. Ja sam sa jednom postrojbom vojne policije i mi glumimo osiguranje generalovog dolaska. Helikopter dolazi, zastrašujući huk. Crni jastreb. Imaju dvije vrste Black Hawka. Jedan ima krila a drugi ne. Dolazi onaj sa krilima. Izgleda kolosalno. Beton pod našim nogama se trese dok moćne elipse prave vrtlog od prašine koja se lijepi po našim facama. General izlazi, pozdravlja i odlazi sa drugim vodom koji ga već čeka. Vojnici zemljani ćaskaju sa vojnicima pilotima. Piloti su face. Rej ban cvike naravno. Iznenada pada dogovor da malo provozaju zainteresirane. Zovu i mene. Jebi ga, nisam baš neki ljubitelj visine al reko "kud svi Turci tu i mali Mujo". Nemaš baš svaki dan priliku da se voziš u Black Hawku. Sreća da tada nije bio snimljen film o padu istog. Nas 8 ulazi u helić. Prostor je podijeljen tako da imaš pilotsku kabinu gdje su smještena dva pilota i stražnji dio gdje su mjesta za sjedenje iliti transport ljudstva. Dva su reda po 4 sjedala i gledaju jedna naspram drugih. Mene su smjestili do otvora. Vezujemo se sa nekim ala formula pojasevima. Valjda da ne bi ispali. Otvore niko nije zatvorio tako da se nalazim pored otvora širine 1,5 metara i visine slične. Nadam se da sam dobro vezan sa ovim pojasevima koji idu u iks. Vojnik do mene je uzeo par slušalica koje služe za komunikaciju i sluša pilote šta govore. Rad motora se pojačava i elipse prave sve veći broj okretaja. Sve se trese. Diskretno sam preplašen. Buka je zaglušujuća. Tada se odvajamo od zemlje. I moj stomak se čini mi se odvojio od mene i otišao negdje u pravcu peta. Kakav filing. Stisnuo sam sjedalo na kojem sjedim još jače kada sam kroz vrata helića vidio kako zemlja ostaje na zemlji a mi odošmo gore. Prvi šok je prošao i malo komotnije sam počeo percipirati stanje oko sebe. I ostali vojnici nisu baš izgledali kao na kakvoj ekskurziji nego su gutali knedle kao da imaju upaljene krajnike. Visina nekih 400 metara. usuđujem se aktivnije gledati kroz otvor pored mene. Tek tada vidim u kojem selu živim. Da sam se popišo kroz vrata cijeli grad bi mislio da pada kiša. Mašem kroz pozor i vičem "Maammmaaaaa, evooo meee goreeee". Vojnici me čudno gledaju. Pogled je kolosalan. U daljini vidim Budimpeštu a na drugoj strani Sarajevo. Opušteniji sam. Odjednom helikopter se zaustavlja u zraku i stoji na jednom mjestu. Vojnik pored mene koji drži slušalice se naglo uozbiljio. I mi isto kad smo mu vidjeli facu. Čekamo da nešto kaže dok Crni jastreb stoji u zraku jedno 300 metara iznad rijeke Save.
"Piloti hoće da nas uplaše" reče. Šta me koji k… imaju više plašit, i ovo mi je više nego dovoljno. Sreća da smo makar malo znali da nam se nešto sprema jer bi inače doživio trostruki infarkt nakon onoga što je usljedilo. Vojnik sa slušalicama je samo stigao da kaže "Držite se!!!". Tada je helikopter počeo da pada. Nisam niti imao vremena za strah. Padali smo poput lista koji se obrušava na tlu. Hvatam slike koje vidim kroz prozor. Sunce gore Sava dole, u sljedećem trenutku Sunce dole Sava gore. Odošmo u pičku materinu pomislih čekajući da roknemo u vodu. Sjetih se svih svojih najbližih, prijašnjih ljubavi svojih pjesama i velike porcije ćevapa kod Želje u Sarajevu u pola somuna. Tada se sve zaustavi. Pogledah kroz otvor i skužih da smo se zaustavili nekih 10 metara iznad vode. Ponovo smo bili u normalnom položaju. Sve se desilo munjevitom brzinom. Mašina se polako digla na normalnu visinu i odvela nas na mjesto odakle smo i došli. Nevjerojatano dobar je osjećaj bio čuti zvuk vlastite čizme kada se ponovno dotakne sa čvrstim, dragim betonom. Otišao sam do pilota koji su se cerekali laganim ritmom. Rekoh "Čika pilot, hvala na vožnji, bilo je super ali …NIKAD VIŠE U ŽIVOTU!!!!". Drhtavim korakom sam otišao do Hummera, zapalio Marlboro bijeli soft pek i razmislio o svome životu…..


ja lijevo...tenkist desno....

VFM

Za kontrolu vozila smo nakon nekog vremena imali ustaljene šablone. Ako bi u vozilu bila bilo kakva ženska auto bi obavezno zaustavili i pregledali dokumente. Ako je bila stvarno zgodna ženska e tada bi i gepek otvorili, gledali ispod auta da li ima exploziva i sličnih nepodopština. Danas kada razmišljam o tome mislim da u pored nas mogli provesti i nuklearnu glavu ako bi u koloni od dva – tri auta prva dva bila sa solo tipovima a jedno sa curama. Amerikanci su imali šifru VFM. Svako malo su to dovikivali a ja u prvi mah nisam skužio šta je to. VFM je Very Fuckable Mom iliti vrlo jebozovna mama. Poslije je to bilo i VFD ako je kćerka bila komad. Dovoljno je bilo da samo netko uzvikne VFM pa da nastane pomutnja među vojnicima. Jednom smo zaustavili Dinu Merlina. E reko stvarno si ružan ko Dino Merlin. Nije se naljutio. Najveći plagijator na BH estradi. No dobro mu ide pa nek mu je sa srećom kad prolazi. Sa obje strane Alphe one su svaki dan dolazile žene uglavnom iz okolice Brčkog i prodavale cigarete sumnjiva porijekla. E pošto je to bio kriminal svako malo bi policija napravila raciju pa bi tada nastao stampedo većih razmjena. Sve bi bježale sa hrvatske strane preko ček pointa na srpsku stranu. Cigarete bi bacale u kanal tako da je to uvijek bio prizor sličan onom u Pamploni. Kada policija ode sve bi se vraćale nazad, vadile cigarete i nastavljale sa biznisom. Vojnici su me često nagovarali da ih pitam ako bi htjele da "zarade" i nešto sa strane ali nisu bili previše uporni sa takvim zahtjevima jer su znali da ako bi ih ulovio neki zajeban zapovjednik da bi vjerojatno završili u zatvoru.




ovo je pogled sa tenka....

Nastavak galerije - II

tamo iza je sve total napičeno sa minama
nagazno poteznozateznimrasprkavajuće ubitačno....
... stvarnim



bijela traka je za zakačit koješta poput kem-lighta...one plastične svjetiljke sa rejv partija

Nastavak galerije...

Mrtva priroda....



u pravom smislu riječi....

Lektire

Neki dan je uz Večernji list izašla zanimljiva knjižica Vodič kroz lektiru za više razrede. Lijepo platiš cca 40 kuna i ne moraš više ništa čitat. Laganica pljuneš po kažiprstu i nađeš štivo koje ti treba. Koje lud da ide u knjižnicu i ne daj Bože pročita knjigu za lektiru. I treba totalno zaglupiti nižu i višu djecu. Pa neće valjda u današnje vrijeme suvremenih električnih medija neko čitat nešto od papira. Marketing je malo zakazao jer trebali su objaviti tu knjigu u formatu zadaćnice i to da se svaka lektira može iskinut i umetnut u zadaćnicu iz književnosti tako da se djeca ne umaraju sa prepisivanjem. Zamisli kada se to dijete bude upoznavalo sa drugim sličnim djetetom suprotnog spola pa se pomalo zbližavaju, pa spika koju glazbu slušaš, pa kakve salvete ti skupljaš, koju si knjigu zadnju pročitao/la. Kako koju zadnju? Pa samo sam jednu u životu pročitao/la: Vodič kroz lektiru –za više razrede osnovne škole.
Vaaauuuuu. I ja isto, kakva koencidencija……i smrtno se zaljube. Knjiga širi ljubav. Hvala Večernjaku i autoru knjige Davoru Uskokoviću što nam budućnost djece kultiviraše…..Da smo u nekom normalnijem dijelu svijeta možda bi i u zatvoru svršili…..