Osjećao se zadovoljno. Tek je bilo 18 sati. Sjedio je udobno zavaljen u kožnu fotelju baršunaste boje dok je promatrao polu-blijede plakate koji su bili izvješeni na zidovima back stage-a. Adrenalin mu je strujao ravno iz prepona. Godilo mu je što je sam. Ostali su otišli do grada dok je on pod izgovorom pripreme za nastup ostao u klubu. Izvadio je novčanik iz desnog džepa a iz njega staniolski zamotuljak veličine palca. Nasmiješio se. Sporim pokretima prstiju, kao da skida detonator sa eksplozivne naprave, razmotao je staniol. Ispred njegovih očiju ukaza se smeđa praškasta tvar. Srce mu zaigra jače. Sa srebrene ogrlice koja mu je visila oko vrata skinuo je žilet i pozlaćenu cjevčicu dugu oko 5 cm. Žiletom je odstranio trećinu heroina i odgurao je lagano sa staniola na stakleni stol. Ostatak smota i ponovno vrati u novčanik. Malu gomilicu praha na stolu poče sitniti žiletom. Radio je smireno i sa širokim zjenicama promatrao kako se oblikuje linija duga 3-4 cm. Kada je završio oblikovanje privuče zrnca koja su se razletila i oprezno kažiprstom očisti žilet te pređe prstom preko gornjeg reda zubi. Osjeti gorčinu koja mu nije smetala. Papirnatom maramicom isprazni nos te ju nehajno baci na pod. Tada uze pozlaćenu cjevčicu, pogleda kroz nju kao kroz kakav durbin te ju prinese desnoj nozdrvi. Lijevu nozdrvu pritisne prstom i povuče prah u sebe jakim udisajem. Vidio je kako smeđi prah nestaje u cjevčici i osjeti kako mu tvar razara nos. Šmrknuo je još par puta da sve ode u njega i da bude siguran da ništa nije otišlo mimo predviđenog pravca. Stisnuo je nos par puta da popucaju kapilari i da droga bolje ode u krv. Osjećao se kao da je pojeo čitav limun i da mu on sada prolazi kroz nos. To ga nadraži da kihne ali se uspio suzdržati. Toplina ga je već počela obuhvaćati po čitavom tijelu. Epicentar je dolazio iz stomaka a sada je zahvatilo i čitavu glavu. Ponovno se spustio u fotelju ali poput usporenog filma. Bio je potpuno miran. Predivni, blaženi vjetar zadovoljštine ga je umirivao. Srce mu je ravnomjerno kucalo. Mogao ga je čuti i uživati u ritmici koju je stvaralo.
-Sada je sve ok – pomisli i sa stolića uze neotvorenu kutiju "Marlboroa", odmota celofan i izvadi cigaretu. Zapalio je i povukao dugačak dim. Promatrao je plavičasti dim kako se raspršuje po stropu. Tada stigoše i ostali….
Post je objavljen 06.03.2005. u 15:33 sati.