Smrtni slučaj je neugodan sam po sebi ali eto ja dobih inspirejšn za ovaj post. Djed mi je umro u Klenovniku kod Varaždina pa sam morao ići po njega. Vozio sam se sa pogrebnikom. 8 sati u kombiju sa pogrebnikom vam definitivno mora dati inspiraciju za post.
The intervju:
"Od kada se baviš ovim poslom?"
"Ima nekih 15 godina"
"Jel profitabilno?"
"Ne idem iz kuće bez dvjesto maraka"
"Fino"
"Jel ti poso zanimljiv?"
"Jebi ga poso ko poso"
"Nije ti problem sa mrtvacima radit?"
"Jebi ti to, gore je bit doktor"
"Zašto?"
"Ma kad vidiš svu onu krv"
"Ja zato i nisam išao za doktora iako mi je cijela familija doktorska"
"To je u kurcu zanimanje"
"Putuješ li često?"
"Ma onako, mada su ekshumacije dobro plaćene"
"Ekshumacije???"
"Ma ja, ovi što su umrli u izbjeglištvu, familija oće makar kosti da prebaci"
"Aha, a jel gadno to?"
"Ma prvi put sam povraćo al poslije je išlo lakše"
"Što si povraćo?"
"Ma kad uzme onu pilu pa ga isječe uzduž i popreko, odvoji mozak i utrobu pa sve to ponovo vrati"
"Jebeno"
"Ma i nije, jednom smo odkapali nekog pa je neka voda pomješana sa sukrvicom izcurila iz sanduka u radijusu od 2 metra, to je bilo gadno"
"De malo stani da i ja izađem"
"Dobro"
nakon 5 minuta..
"Vidi ove stoperke"
"Ne vjerujem da bi se vozila sa nama"
"Ja sam jednog stopera povezo prije 2 godine"
"I?"
"Pitao me šta vozim"
"I?"
"Mrtavca rekoh"
"I?"
"Kaže on stani da izađem"
"I?"
"Ma rekoh nije to ništa on je mrtav"
"I?"
"Oćeš stat ili da iskočim reče stoper?"
"Ma evo staću ali nemoj više stopirat mrtvačko auto"
I tako nekih 8 sati…..No što kaže on posao je posao….
Post je objavljen 20.03.2005. u 15:46 sati.