Danas je promet mnogo slabiji nego jučer. Prašina je količinski ista, možda za nijansu više. Opet smo imali neko usrano alarmno stanje i dva sata smo pretresali svako vozilo. To je zakrčilo i ono malo prometa ali sve je prošlo ok. Uzbuna je prestala u 14 sati. Mlade amere sam naučio još par novih psovki među kojima i moju najdražu "Dabogda ti mama prdnula na roditeljskom sastanku".

20:00 – završava i današnji dan. Iskreno mogu reći da sam umoran. Noge me bole. Ameri igraju igru. Dangeous and Dragons. Iako ne razumijem puno stvari imam osjećaj da je igra jebeno dobra, tim prije što se igra riječima tj. pričom. Ful su se uživjeli. Atmosfera je gotovo idilična. Vani je neugodno hladno i zima još uvijek oporo reže a unutrašnjosti našeg šatora je savršeno toplo. Oni se zabavljaju igrom, ja pišem ove redove ali svi smo opet nekako povezani. Osjećaj pripadnosti. Dva puta su mi časnici ponudili da pređem u časnički šator ali nisam pristao. 100 puta je zanimljivije a i prirodnije biti sa ovim JI-ima. Dno je dno, ali mi znamo zašto smo na dnu ….i tamo nam je sasvim dobro.
Post je objavljen 04.03.2005. u 09:40 sati.