02.09.2018., nedjelja
#Ukrajina_Danas #Rat 02.09.2018.
 #Ukrajina_Danas #Rat 07.00 01.09.2018. - 07.00 02.09.2018. - Poginuo je jedan ukrajinski vojnik - Ozlijeđeni su dva ukrajinskih vojnika - Ruske su okupacijske snage 13 puta prekršile novo ‘školsko’ primirje |
22.08.2018., srijeda
#Ukrajina_Danas #Rat 22.08.2018. 07.00
 #Ukrajina_Danas #Rat 22.08.2018. 07.00 - Ozlijeđeni su dva ukrajinskih vojnika - Ruske su okupacijske snage 24 puta prekršile primirje, u tome 4 puta koristile zabranjeno naoružanje |
21.08.2018., utorak
#Ukrajina_Danas #Rat 21.08.2018. 07.00
 #Ukrajina_Danas #Rat 21.08.2018. 07.00 - Ozlijeđeni su dva ukrajinskih vojnika - Ruske su okupacijske snage 23 puta prekršile primirje koristeći zabranjeno naoružanje te granatirale civilne objekte |
19.08.2018., nedjelja
#Ukrajina_Danas #Rat 19.08.2018. 07.00
 Svakog jutra nadam se da nitko nije poginuo niti dobio ozlijeđenje. No #rat ne odustaje.. #Ukrajina_Danas 19.08.2018. 07.00 - Poginuli su dva ukrajinskih vojnika - Ozlijeđeni su dva ukrajinskih vojnika - Ruske su okupacijske snage 43 puta prekršile primirje, od čega 4 puta koristile zabranjeno naoružanje |
18.08.2018., subota
#Ukrajina_Danas #Rat 18.08.2018. 07.00
 #Ukrajina_Danas #Rat 18.08.2018. 07.00 - Ozlijeđen je jedan ukrajinski vojnik - Ruske su okupacijske snage 40 puta prekršile primirje, u tome 1 put koristile zabranjeno naoružanje - Također okupatori su granatirale civilne objekte |
17.08.2018., petak
#Ukrajina_Danas #Rat 17.08.2018. 07.00
 #Ukrajina_Danas #Rat 17.08.2018. 07.00 - Ruske su okupacijske snage 30 puta prekršile primirje, u tome 5 puta koristile zabranjeno naoružanje - Od početka 2018. godine na Istoku Ukrajine su poginuli 11 civila, 32 civila su ozlijeđeni |
16.08.2018., četvrtak
#Ukrajina_Danas #Rat 16.08.2018. 07.00
 #Ukrajina_Danas #Rat 16.08.2018. 07.00 - Ozlijeđeni su dva ukrajinskih vojnika - Ruske su okupacijske snage 43 puta prekršile primirje, u tome 6 puta koristile zabranjeno naoružanje te granatirale civilne objekte - Od početka 2018. godine rat je progutao 140 ukrajinskih vojnika |
29.09.2016., četvrtak
Pjesme Marka Pogačara izdane u Ukrajini
Koncom kolovoza u Ukrajini predstavljena knjiga pjesama Marka Pogačara ‘Čovjek večera u papučama svog oca’ prevedenih na ukrajinski jezik. Pjesme su odabrali te preveli ugledna ukrajinska prevoditeljica Alla Tatarenko i pjesnik Andrij Ljubka. Ukrajinski čitalac imat će s ovom knjigom priliku tjesno upoznati pjesnika Pogačara. Nadamo se da će knjiga zasigurno izazvati interes ukrajinske publike. Marko Pogačar rođen je 1984. godine u Splitu. Objavio je četiri knjige pjesama, tri knjige eseja te knjigu kratkih priča. Urednik je u književnom časopisu Quorum i dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez. Bio je stipendist fondacija Civitella Ranieri, Passa Porta, Milo Dor, Brandenburger Tor, Internationales Haus der Autoren Graz, Récollets-Paris, itd. Nagrađivan je za poeziju, prozu i esejistiku, a tekstovi su mu prevođeni na dvadeset pet jezika. Volodimir Krinickij Oznake: pjesme |
27.03.2016., nedjelja
Reakcija Ukrajinaca u Hrvatskoj na film „Slučaj Krim“ autora Mire Aščića na HRT-4
|
"Dva nedavna događaja u Hrvatskoj potakla su nas da se javnosti obratimo otvorenim pismom. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 15. ožujka otvorena je izložba fotografija iz ratom zahvaćenih područja Ukrajine pod nazivom „Donbas: rat i mir“. Otvaranju su nazočili brojni ugledni uzvanici iz različitih krugova javnog života - od političkih, diplomatskih, novinarskih, do predstavnika manjina u Hrvatskoj. Gledajući prizore uhvaćene objektivom fotoaparata pripadnici ukrajinske zajednice u Hrvatskoj iznova su bolno proživljavali dramatične događaje u svojoj zemlji. Bol i tugu donekle je mogla umanjiti spoznaja da je hrvatska javnost, predstavljena uvaženim gostima, među kojima je bio predsjednik Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora Davorin Mlakar, spremna razumjeti sve što proživljava ukrajinski narod, uključujući i to što prolazi ukrajinska politika. Nekoliko dana kasnije, 20. ožujka, na HRT-4 je po drugi put u šest mjeseci prikazan dokumentarni film „Slučaj Krim“ autora Mire Aščića. To je vrlo negativno odjeknulo među pripadnicima ukrajinskog iseljeništva u Hrvatskoj. Evo o čemu je riječ: film je naizgled nevina, mirna priča o ljudskim sudbinama u anektiranom Krimu. Prepun je pozitivnih emocija intervjuiranih ljudi, oduševljenih iskaza o pripajanju Krima Rusiji, a u više navrata ponovila se mantra kako se „Krim vratio svojoj kolijevci“. Istini za volju, na marginama filma pojavljuje se nekoliko osoba koje priznaju da nisu zadovoljne postojećom situacijom, ali se nažalost s njome moraju pomiriti jer - to je život. Stoga možemo reći da film smatramo proruskom propagandnom produkcijom jer prikazuje 90 posto – prorusku stranu i 10 posto - proukrajinsku. Poseban cinizam nalazimo u činjenici da je film prikazan odmah nakon druge godišnjice ruske aneksije Krima. Osupnuti stavovima državne televizije, mi Ukrajinci u Hrvatskoj ispunjeni osjećajem pravednog negodovanja odlučili smo reagirati. Jer kao Ukrajinci bili smo toliko pogođeni filmom da ga nismo mogli pogledati odjednom do kraja, ispunjeni osjećajem nevjerice i negodovanja. Glasno smo komentirali: „Pa to ne može biti istina – da se ovako nešto prikazuje na HRT-u!“. Film je završio zaključkom ruskog stanovništva da će Krim biti ruski od sada do vječnosti… Ovdje u Hrvatskoj osjećamo bezuvjetnu podršku i razumijevanje običnih ljudi, koji su prije samo 25 godina proživjeli isto ono što sada proživljavaju Ukrajinci. „Mi znamo kako je vama“, ponavljaju nam naši hrvatski prijatelji, „bili smo u istoj koži“. Neshvatljivo nam je kako to da autori filma nisu zapazili progone krimskih Tatara na poluotoku, niti su se sjetili tragične sudbine stanovnika Krima – filmskog redatelja Olega Sencova i aktivista Oleksandra Koljčenka, koji su nepravedno optuženi za terorizam i osuđeni na dugogodišnje zatvorske kaznu u Rusiji. Autori filma nisu primijetili ni da se Krimski poluotok pretvorio u rusku vojnu bazu. Ignorirali su činjenicu da je Krim nezakonito pripojen Rusiji, čime su narušene granice formirane u poslijeratnoj Europi! Je li sve to poznato hrvatskoj javnosti? Želimo podsjetiti na datum 27. travnja 2014. kada je Generalna skupština UN-a izglasala Rezoluciju 68/262 o podršci teritorijalnom integritetu Ukrajine: 100 glasova – za, 11 – protiv, 58 – suzdržanih. Prema toj rezoluciji svjetska zajednica ne priznaje rusku aneksiju Krima. Hrvatska je bila među suautorima te rezolucije. Visoko cijenimo pomoć koju Hrvatska pruža Ukrajini u borbi za vraćanje teritorijalnog integriteta i ponosimo se hrvatsko-ukrajinskim prijateljstvom. I zato se kategorički protivimo demonstriranju proruske propagande u hrvatskim medijima. Štoviše, najiskrenije smo zaprepašteni činjenicom da se takav film prikazuje u Hrvatskoj, zemlji koja je i sama prošla strahovita ratna stradanja. U Hrvatskoj često povlačimo paralelu između sudbine Ukrajine i Hrvatske. Kakvu paralelu možemo povući danas? Zamislite da se sličan film o Hrvatskoj početkom 90-ih godina prikazao na državnoj televiziji u Ukrajini, da se snimio u okupiranom Vukovaru, s glavnim protagonistima srpske nacionalnosti i nekolicinom Hrvata koji su tamo ostali? Kakvu bi istinu daleke 1992. doznali Ukrajinci o Hrvatskoj? Istinu, koja nije istina! Ali, to se nije dogodilo. U Ukrajini se za Domovinskog rata nisu prikazivali „antihrvatski“ filmovi. Upravo suprotno, Ukrajina je izrazila punu podršku Hrvatskoj u borbi protiv velikosrpske agresije. Podsjećamo i da je Ukrajina bila prva država članica UN-a koja je priznala neovisnost Republike Hrvatske 1991. godine! U Hrvatskoj živi gotovo 4.000 pripadnika nacionalne manjine iz Ukrajine. Svi mi pomno pratimo događanja u Ukrajini, kao i reakciju hrvatskih državnih tijela i stav hrvatskog društva prema razvoju situacije na Donbasu i u Krimu. Mnogi Ukrajinci i Rusini u Hrvatskoj bili su dragovoljci Domovinskog rata, ukrajinskaprezimena česta su na vojnim nadgrobnim spomenicima u Zagrebu, Vukovaru i drugim hrvatskim gradovima. A danas, iako žive na tisuću kilometara od Ukrajine, primorani su drugi put emocionalno proživljavati sve strahote rata. Zbog svega toga, mi, Ukrajinci u Hrvatskoj htjeli bismo uputiti autora spornog filma, gospodina Aščića da materijale za film o Ukrajini ne prikuplja u Krimu nego na bojištu u Donbasu. Ili, ako je to prerizično za uvaženog novinara, neka barem heroje za svoju priču potraži na zagrebačkim ulicama. Jer upravo tim ulicama hodaju njegovi sugrađani, pripadnici ukrajinske manjine, čiji su najbliži zbog ruske agresije napustili svoje domove u Donecku i Lugansku… Među njima ima i nekadašnjih stanovnika Krima, koji su prije dvije godine bili svjedoci dolaska na poluotok vojnika bez oznaka (kao što je to svojedobno radio i Slobodan Milošević s JNA i paravojnim formacijama) - upravo tih kojih se Rusija ustrajno odricala, da bi nakon pripajanja Krima otvoreno potvrdila korištenje vojne moći prilikom održavanja takozvanog demokratskog referenduma. Aktiviranje ruske prisutnosti u svjetskim medijima nije slučajno i u Ukrajini se stalno govori o tome. Ovaj je rat dobio naziv „hibridni rat“ upravo zato što glavno oružje u njemu nije metak. Medijska propaganda djeluje po principu „meke snage“, ratujući za ljudske umove i osjećaje, što nema ništa zajedničko s objektivnim novinarstvom. A istodobno dok neki hrvatski mediji objavljuju materijale naklonjene ruskoj politici na Krimu i Donbasu, na poluotoku Krimu ruska okupacijska vojska šalje u zatvor proukrajinske aktiviste, djeca prognanici plaču sjećajući se svojih kuća na obali Crnog mora, a na Donbasu od ruskih metaka ginu ukrajinski vojnici i gore ukrajinske kuće. Bez obzira na Minske sporazume, oružani sukobi na Donbasu nisu se u potpunosti zaustavili, proruski separatisti podržani Rusijom svakodnevno gađaju ukrajinske pozicije i civilno stanovništvo. Prema podacima UN-a, od početka ruske agresije 2014. do 2016. poginulo je više od 9.000 osoba, ranjeno je njih 21.000, a prognano je čak milijun ljudi! To je gorka istina! Prošloga ljeta hrvatske vlasti i pokrovitelji aktivno su pomagali Ukrajini, na Jadranskom moru odmaralo se 600 djece iz Ukrajine – iz obitelji prognanika i branitelja. Ove godine bit će ih još više. To je pomoć koju mi Ukrajinci, dobivamo od običnih ljudi i od hrvatskih vlasti. A što se dogodilo s hrvatskom državnom televizijom? Hoće li netko od njezinih novinara otići i u druga mjesta u Ukrajini intervjuirati one koji su morali pobjeći iz Krima? Intervjuirati izbjeglice iz Donbasa? Ili ćemo u Zagrebu gledati izraz „objektivnog“ i „neutralnog“ novinarskog istraživanja autora filma podržanog nacionalnom televizijom? Ukrajina će rješavati svoj rat s Rusijom kako najbolje zna i može. Ne tražimo mnogo od Hrvatske,znamo kako svaka zemlja ima dovoljno svojih briga. Ali, uvaženi novinaru, barem nemojte ovdje, u Hrvatskoj, širiti rusku državnu propagandu. Barem ovdje ne. Barem zbog toga što ste i sami proživjeli sve ovo, i zbog toga što i hrvatske rane još nisu do kraja zacijelile. Ukrajinci u Hrvatskoj dobro znaju koliko ljepote, ali i bola, nosi u sebi ova zemlja. I dijele s Hrvatskom njezinu bol. Nadamo se da i Hrvatska će imati sluha za današnju bol Ukrajine. S poštovanjem, 4. val ukrajinskog iseljeništva u Hrvatskoj Hrvatsko-ukrajinsko društvo Udruga Ukrajinsko-hrvatskog prijateljstva Lipik Društvo Ukrajinaca i Rusina “Kaljina” Rijeka Ukrajinska zajednica Republike Hrvatske kao krovna organizacija Ukrajinaca u Hrvatskoj sa sljedećim udrugama članicama: Ukrajinska zajednica Grada Zagreba UKPD “Kobzar” Zagreb UKPD “Dnjipro” Rijeka KPDU “Karpati” Lipovljani UKPD “Ukrajina” Slavonski Brod UKPD “Taras Ševčenko” Kaniža UKPD “Andrij Pelih” Šumeće UKPD “Lesja Ukrajinka” Osijek UKPD “Ivan Franko” Vukovar" Oznake: Ukrajina, rat, Hrvatska |
09.01.2016., subota
Sukob u Ukrajini podijelio "ruski Berlin"
|
U Berlinu žive deseci tisuća doseljenika iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Nijemci ih većinom sve nazivaju "Rusima". Ali, rusko-ukrajinski konflikt i među tim doseljenicima stvara sve jasnije podjele. Prije sedam godina Anastasja se udala za Nijemca i odselila k njemu u Berlin. Upoznala ga je na ukrajinskom poluotoku Krimu, koji je u međuvremenu anektirala Rusija, gdje je on provodio godišnji odmor. A ona, studentica iz Donjecka, na Krimu je radila za vrijeme ferija. Anastasjina obitelj i dalje živi u Donjecku. U početku je supruga njezinog brata zagovarala priključenje toga područja Rusiji. Ali, ponašanje ruske vojske u istočnoj Ukrajini nije joj se svidjelo. "Moj otac, moja majka i moj brat od početka su bili za novu vladu u Kijevu", naglašava Anastasja. Korupcija u vrijeme bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča, koji je u međuvremenu pobjegao u Rusiju, bila je stravična. Brojne poznanike u Berlinu koji govore ruski Anastasja je upoznala na demonstracijama u znak potpore pro-zapadnim prosvjednicima na Majdanu. Tko ju je na društvenim mrežama zbog toga proglašavao "fašisticom", njega je uklanjala s popisa "prijatelja", pripovijeda Anastasja. Takve uvrede se većinom zasnivaju na propagandi ruskih medija, smatra Efim koji potječe iz Odese. On poznaje brojne Ruse i Ukrajince u Berlinu. Puno onih koje susreće u barovima i restoranima u Berlinu pričaju o američkoj svjetskoj uroti, kaže on. "Ima i Ukrajinaca koji su za Putina. Ako od jutra do večeri gledaju rusku televiziju, i ljudi u Berlinu bivaju podvrgnuti ispiranju mozga", kaže Efim. Kao i Efim, i Aljona iz ukrajinskog Zaporižja čudi se ljudima iz bivšeg Sovjetskog Saveza u Berlinu koji pozitivno misle o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. I ona misli da je to posljedica gledanja ruske televizije. Nemoguće je diskutirati s tako "zatucanim ljudima". "Oni ne slušaju argumente, a oni sami ih nemaju. Oni samo ponavljaju ono što vide na ruskoj televiziji", kaže Aljona. Prosvjedi na Majdanu ni nju nisu ostavili ravnodušnom. U proljeće 2014. ona je pomagala ranjenim ukrajinskim vojnicima, koji su liječeni u berlinskim bolnicama. Ali, u njezinoj priči se čuje razočaranje onim što se danas događa u Ukrajini. Reforme se provode presporo. Zato se ne želi vratiti. Rastuži je to što ne vidi perspektive u svojoj domovini. Aljona je prije tri godine došla u Njemačku. U Berlinu studira medijske znanosti. Prije 14 godina Emil je kao tinejdžer došao iz Moskve u Berlin. On gleda ruske, ukrajinske i njemačke televizijske programe, naglašava on. Svi oni provode ispiranje mozga, kaže Emil, ali on najviše vjeruje ruskim programima. "Za razliku od ukrajinske, ruska televizija barem donosi činjenice", kaže Emil. On je uvjeren da Putin u vanjskoj politici sve čini ispravno. Cijeni ruskog ministra vanjskih poslova, a američkog naziva "klaunom". Novu vladu u Kijevu Emil smatra korumpiranom. Kaže da ona nije ispunila očekivanja ljudi. DW.DE Oznake: Ukrajina |