Dobila sam nekolicinu mailova i komentar glede peticije - MANIFESTA koji kruzi ovih dana blogosferom, a koji cu da bismo svi vidjeli o cemu je rijec, navesti u drugom dijelu teksta.
I sad - ja imam par napomena i dva pitanja .
Jedno je za korisnike blog servisa - narode, pravite li vi BACKUP svega sto radite? Svaki post bi trebalo lijepo pohraniti u MS Wordu ili u WordPad editoru i to pod datumom, isto tako i HTML predlozak i boxove... to je recimo najjednostavniji nacin dostupan svakom korisniku, pa cak i onima sa skromnijim resursima, IT i internetskim iskustvom i znanjem.
Kad imate spremljen zapis, vrlo je jednostavno to sve ponovno unijeti i rekonstruirati ama bas cijeli blog - primjerice, uzelo bi vam niti minutu po jednom postu.
Ako netko ima upita kako to uciniti, javite mi se na mail. Osim toga nikako ne treba ostajati logiran po sistemu "zapamti me" - to je mozda komotno, ali nije zdravo. Cookiese i ostala smeca brisati dnevno. Imate alat CC Cleaner i lijepo ga uvece prije pranja zubiju i odlaska na pocinak pokrenite i pocistite. Naravno, samo usputna napomena, ne odnosi se na ovaj konkretan problem, ali -podrazumijeva se da su svi update-i antivirusnog softwarea napravljeni, za one koji nisu sigurni neka instaliraju AVG Free edition, potpuno besplatan alat sa svakodnevnim updateom. Preuzimanje Windows update se takoder podrazumijeva, a i Ad-Aware koji je takoder besplatan.Treba redovito odrzavati i osobnu higijenu racunala. Briga o vlastitom uratku mora polaziti prvo od nas samih.
Drugo pitanje je za vlasnike blog servisa - zahvalni smo na besplatnom hostingu i prigodi da ga mozemo koristiti, nekoj vrsti oglasavanja koja se takoder bespla radi, znamo da admini imaju dosta posla na redovnom odrzavanju i bez da kopaju po SVOM backup materijalu kako bi pronasli unistene blog zapise korisnika, znamo i da su njihovi ljudski resursi ograniceni i da se sve odvija po prioritetu vaznosti, gdje su upiti korisnika na listi cekanja iza odrzavanja - ALI - - vi admini naravno IMATE svoj backup koji je na datumu?
I nisam sigurna kako se odvija pohrana materijala, ali mislim da za pronalazenje podatka o nestalom blog zapisu treba imati tocan datum i vrijeme unosa koji bi korisnik trebao dostaviti administratoru...
***
BLOGERSKI MANIFEST
1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit.
2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer!
3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu.
4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo.
5. Gosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje!
6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu.
7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja.
8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana.
9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo.
10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu.
11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć?
12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja!
13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju.
14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju.
15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati.
16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati.
17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika.
18. Kada vas nešto pitamo odgovorite!
19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti.
20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!!
Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere!
Pripreme za Dan zahvalnosti su bile u punom jeku, to je kod Amera iznimno vazan blagdan, obitelj je na okupu, prijatelji se pozivaju u goste, nitko taj dan ne bi trebao provesti sam, postoje cijeli rituali koji se upraznjavaju. Posebna prica je shopping groznica Thanksgiving vikenda, o cemu cu kasnije. Inace, to je blagdan koji se slavi uvijek na isti dan - cetvrti cetvrtak u studenom, ma koji datum bio.
Mi smo dogovorili "slaviti" Thanksgiving day zajedno s Gazdinim kolegom s posla i njegovom mladom suprugom kod njih u stanu, s tim sto su oni pozvali jos jednog single gospodina koji s njima radi - eto da ne bude sam doma. Oni stanuju tri minute hoda od nas, tako da je to bilo handy, klopu smo gospoda i ja dogovorile vec prije, obavile zajednicku kupovinu i napravile podjelu kuhinjskih poslova. Sve je trebalo ici glatko. Oni su trebali pripraviti tradicionalnu turkey alias pticurinu, pire krumpir, skuhati klipove kukuruza, cheese macaroni oliti tijesto sa sirom, single kolega je obecao napraviti svoj specijalni stuffing, a na meni je ostalo da napravim zapeceni buncek u medu, sunku s prelivom i ananasom, slatki krumpir s marchmallows prelivom, collard leaves(nesto poput nase blitve), salatu od graska sa sirom, i tri pite - od jabuka, bundeva i kokosa. I zapeceni kompot od voca. Sto sam i odradila. Sve recepte za navedeni menu cu dati u iducem postu, a valja ih imati jer dolazi Bozic i jelovnik je uz minimalne izmjene identican. Inace, to su recepti tradicionalne americke juznjacke kuhinje, sva trojica su iz Texasa. I spojili su cetiri dana blagdana s vikendom.
Usput sam pratila sto se dogada doma u svezi glede Izbora i TIH kuhinja...
MEĐUTIM...
Problem je poceo u ponedjeljak, Maggie nije bila dobro. Ja sam mislila da sam maloj psini dala zabunom kožicu od piletine (to joj inace ne dajem jer je piletina u pravilu marinirana kad je pravim i cesto preko nje dodajem umak). Pocelo je povracanje. Ma koliko me je uplasila, bila je vesela, jurila okolo, pila vodu i igrala se, niti nalik bolesnom psu. U utorak je sve bilo ponovno u redu do uvecer, onda je bljuckanje opet krenulo. U srijedu sam vec nazvala veterinaricu koja mi je savjetovala jos jedan dan promatranja obzirom da nema nikakvih drugih vidljivih simptoma-mlada dama je uredno pojela dorucak i bila sasvim ok cijeli dan. Okupala sam je mimo voznog reda, to inace cinimo svaki vikend. Mirisava je bila i cista - na vec gotovo osuseno runo sam povodom blagdanskog uljepsavanja dodala i malo posebnog hair styling beauty pasjeg spreja (nesto sto se zove Matex antistatic professional), to se onda rascetka i osusi do kraja. Naoruzala sam se masinicom i obricila joj nuskicu i podrepnu kriticnu zonu, tamo juzno-svaka curica koja drzi do sebe tako mora ciniti. Sredili smo i repicu - narafvno, pazili smo na bujnu perusku na vrhu, bez tog nista ne bi bilo isto. Rezultat : fluffy kudrava crna pufna mirisavog premekanog krzna i barsunasto sjajna spicasta crna nuskica sa dva bistra sjajna sretna oka!!! Moja intervencija se time okoncala, pravi i bitan dio posla rade groomeri svakih šest tjedana, ja samo održavam fashion liniju :) Eto, kod mene ne kmece mala djeca, ali se imam cime baviti...timarim Gazdu i tetosim pasa.
Ovako izgleda kad smo papali, tu smo jos malo musavi dok ne operemo nuskicu
a usi su podignute i svezane u "rep" da se ne umoce u hranu
onda se opet malo igramo poslije vecere
A ja sam se samo opiturala silom prilika da bas ne izgledam kao tvor s tankom bijelom sijedom prugom posred crne grive...
I tako, mi smo ipak u petak ujutro zavrsili kod veterinarice - preskocili smo cetvrtak obzirom da je cijeli dan opet bio mir za stolom i u postelji, nije bilo bljuckanja sve do uvecer. U petak smo ustanovili : teska upala grla i krajnika, maloj pasini su zbiberili dvije debele inekcije (antibiotike i nekakav mix neceg sto bas nisam razumjela najbolje), plakala je, dobila je neki prasak i mascobu koje sam joj dodavala u hranu (srecom, jer psi ne piju tablete i ne grgucu Gershwina). Hranila sam je cijeli tjedan dok smo imali problema soft hranom iz konzerve - na malu zlicicu. Tako sam i nastavila. Cijeli petak je bila sva klonula i pospana...
I onda - pitam se kako je samo zaradila prehladu? Odbija ici van po kisnom vremenu, nema te sile koja bi je izvukla na kisu osim prisile, pa je ne prisiljavamo silom. Meni se inace neki ljudi podsmjehuju sto ja svog psa oblacim cim zahladi, Maggie ima svoje odorice i veste za hladno vrijeme (i cizmice koje su joj velike pa cemo uzeti nove male ovih dana - Levant, nasla sam na Amazon comu neke koje ne kostaju umobolnih pedeset dolara nego osam do dvadeset ovisno o vrsti-i to za sve cetiri cape), ima kisnu kabanicu. Svaki put kad izlazimo van se utoplimo-i onda kako bi tek bilo da je pustam GOLUŽDRAVU ???!!! A i onako sam citala da su ti malesni psi osjetljiviji na hladnocu i vlagu nego veliki psi jer nemaju dosta sala i krzna da ih stiti, i preblizu su zemlji, a imaju malu masu koja ne proizvodi dovoljno tjelesne topline na ekstremno niskim temperaturama i kratke nogice.
U subotu je zivnula, a mi smo onda mogli krenuti u shopping ludnicu koja i ovdje daleko od americke rodne grude ipak okuplja svekoliku populaciju u coporima. Obisli smo baze u Ramsteinu, Vogelwehu, Heidelbergu i naravno prošišali i našom u Mannheimu. Svugdje ista guzva i ljudi trose kao da je zadnje. Cijene naravno drasticno spustene (25%, 50%, 75%) i sad je prilika da se kupi povoljno i unaprijed za Božic. Na svakih potrosenih 100 $ dobivate poklon bon od 20$ koji mozete potrositi samo u ta tri dana - petak, subota i nedjelja, koliko i traju ta posebna snizenja. Kupuje se sve, od bijele tehnike do namjestaja. Vidjela sam sintisajzer koji je bio snizen sa 350 $ na 88$...i malo je nedostajalo da ga kupimo. Umjesto toga dobila sam rodendanski poklon unaprijed - zlatni prsten cudna i neobicna oblika s filigranskim reljefnim pleterom u pola cijene i sivaci stroj (to sam si dugo zeljela, ali nikad nije doslo na listu prioriteta). To mi je uvijek bio skup sport za koji bas nisam imala ni vremena, iako sam kao djevojka voljela praviti tad pocetnicke uratke na maminoj "Ruži Selectronic":), znala sam cak i sama izvaditi "kroj" LLLOLLLL. Voljela bih taj hobi ponovno ozivjeti. Stoga - pink makina koja nema USB portove i mp3 player na zalost ali radi dosta toga :
Dobila sam i božicni poklon takoder po vlastitom odabiru - novi 500 gigabajtni eksterni disk i 4 gigabajtni memory stick. Sasvim dovoljno za sad. To uvijek kazem kad se spremam na ekstenziju resursa. Osim toga volim korisne poklone i one koji su nesto sto si sama ne bih priustila (naravno, ne toliko skupe da poklanjatelj ostane odran, onda mi je neugodno).
Prosle godine mi je Gazda recimo u napadu romantike za Bozic kupio usvojenje medvjedice Jenny na godinu dana i dao za to dobru lovu. I sad - ja sam bila i vise nego ganuta, dobila brosure i "Usvojenicu" u decentnom tapaciranom ovitku sa svojim imenom, kvartalno me obavjestavaju sto medvjedica radi i da je dobila male, da je ziva i zdrava sto i nama zeli i tako to...mislim - sve je to krasno, ali ako je on bas uporan protraciti tolike novce za poklon, onda mi je draze da imam taj poklon ustekan u racunalo nego da oda po sumama i gorama negdje u Minnesoti i cese se na drvo! On zna koliko sam ja sklona medonjskoj populaciji-ali ne bas da bih dala te nofce za takvo sto, jako dobro pamtim vrijeme i neko proslo nekada kad sam u ovo doba godine razmisljala kako prezivjeti zimske rezije, punjenje hladnjaka, redovno odrzavanje, popravke i teenagera u kuci - s jednom placom, pa mi ovakvi pokloni imaju nesto drukciji šmek.
Gospon Gazda je dobio za Božic od mene novi "Tempur" jastuk narucen putem interneta. Taj majci nije bio na snizenju - ali vrijedi svakog eura - tko ima problem s vratnom kraljeznicom, budi se nocu i ne moze se nagnijezditi prije spavanja - tajna je ne samo u obliku jastuka, nego i u materijalu koji drzi vrat i glavu u fizioloskom polozaju pri lezanju.
Obisli smo i velike satore koji su postavljeni u svakoj bazi nadomak PX i u kojima se odrzava bozicni sajam i prodaje fini domaci sir, domaca marmelada, suseno voce, vino, kicasti poljski porculan i jos kicastiji ruski suveniri, lijepi ceski kristal i francuski rucno tkani tepisi. Ima i japanskih i kineskih tradicionalnih odora i kucnih ukrasa. Ima i nakita svake vrste. Ima i Swarovski kristala po pristupacnim cijenama i dade se naci komada koji nisu kicasti.
I eto, prode dugi vikenad u trci i guzvi, klopanju i kupovini, bolovanju i ...
I da - Izbori ... Ponovit cu komentar :
Ma ljudima je dooooooooooooobro ovako !!!!!!!! Zato i jesu neki ostali doma, a neki glasovali kako su vec glasovali. I jednima i drugima treba cestitati.
Ostajte mi u zdravlju, iduci post - recepti za Bozicni rucak, mozda bi mala promjena i neke novine zanimale vase ukucane
Vec sam u jednom navratu pisala o slobodi govora i pravu na informaciju.
Ovom prigodom ponovno skrecem pozornost - uskracivanje informacije koja je ISTINITA i koja kao takva ne bi trebala nikoga vrijedati jer iza nje stoje vjerodostojni podaci JEST zlonamjerno i neupitno krsenje nasih gradanskih prava. Blogerska zajednica nije i ne bi trebala biti podlozna ovoj vrsti pritisaka upravo zbog prirode medija u kojem zivi, svi smo mi politicka bica, priznali to ili ne, cak i kontra, unatoc ili za stavu o politici i biranju apoliticnosti zbog nedostatka boljih rjesenja od ovih koja imamo.
U cijelosti prenostim blog kolege Mraka s portalaPollitika.com gdje se okupljaju neovisni-ali ne i neutralni.
HRT zabranio emitiranje spota pollitika.com
Najkraće što mogu napisati je slijedeće - HRT i etičko povjerenstvo su odbili emitirati slijedeći video spot:
Ovaj spot je bio predviđen za emitiranje u ponedjeljak 19. studenog navečer u tzv. prime time terminu. Tijekom ponedjeljka popodne saznao sam da je marketing odbio pustiti reklamu u program i prebacio lopticu na etičko povjerenstvo HRT-a, a ovo je pak odbilo emitirati spot.
Da bi stvar bila bizarnija, čuvari javnog morala odbijaju dati bilo kakvo objašnjenje zašto spot nije emitiran, osobito bilo što u pismenom obliku u kojem bi morali i obrazložiti i razloge svoje odluke. Iako su na objašnjenje obvezni, odugovlače i izbjegavaju odgovor.
Smiješno je i nevjerojatno da je HRT ustuknuo pred TV spotom kojeg plaća jedan poluanonimni bloger. Ovo nije spot političke stranke, nije spot koji promovira bilo koju opciju - to je spot koji je napravljen da bude provokativan, pobudi pozornost, natjera ljude da mućnu glavom i ako je ikako moguće, posjete pollitika.com.
Ne razumijem motive ove odluke. Koja je moguća konsekvenca emitiranja ovog spota? Da li se netko boji da bi mogao promijeniti tijek izbora? Postoji li bilo tko, a da već nije čuo ove rečenice kako su jasno i glasno izrečene s različitih govornica u radijski i televizijski eter? Postoji li bilo tko da sumnja kako su riječi izgovorene u spotu montirane ili istrgnute iz konteksta?
Ponavljam; da li je moguće da je nacionalna televizija ustuknula plašeći se što jedan bloger želi poručiti cijeloj državi?
Da li je moguće da u 2007. godini imamo u samom vrhu najjačeg nacionalnog medija ljude koji se boje glasno izrečene riječi?
Kako je do spota uopće došlo?
U posljednjih 17 godina unatoč tome što smo stvorili vlastitu državu, naši političari su uspjeli napraviti cijeli niz pogrešnih odluka, a njihove ljudske osobine su nerijetko bile podloga za različite vrste grabeža, muljanja i prevare prema onima koji su ih na te pozicije odabrali. Ne čudi stoga što nerijetko čujemo kako su "svi oni isti", kako stvarni interes za aktivno sudjelovanje u političkom procesu rapidno pada i kao rezultat toga 17 godina kasnije gledamo i dalje ista lica, a biologija je čini se jedini mehanizam za promjenu.
Ja ne vjerujem da su svi oni isti, ja znam da možemo i zaslužujemo bolje, i ne vjerujem kako je svejedno što ću zaokružiti na izborima.
Prije više od godinu dana počeo sam razmišljati o tome kako bi trebalo mobilizirati ljude, tzv. "obične birače" da potroše malo više vremena na odabir prilikom izbora a sve u nadi kako će slijedeći saziv sabora, ovaj kojeg biramo za nekoliko dana biti kvalitetniji od ovih prethodnih. Kao rezultat nastala je pollitika.com, web site koji je uspio okupiti oko tisuću blogera koji svakodnevno pišu o politici i općenito društvu u kojem živimo. Po nezavisnim mjerenjima pollitika.com je danas jedan od trideset najposjećenijih web siteova u hrvatskoj, znamo da nas čitaju novinari iz svih medijskih kuća, a uz nas blogere sudjeluje i respektabilni broj političara. Mislim da je pollitika.com uspjela ispuniti manifest koji sam napisao prije četrnaest mjeseci i cijeli niz tema kojom se bavila cijela nacija, na ovaj ili onaj način je potekla upravo sa stranica pollitika.com-a. Pollitika.com je postala centralno mjesto za građansku politiku na hrvatskom internetu.
U proteklih nekoliko mjeseci, popularnost pollitike je toliko narasla da su se i neki oglašivači odlučili iskoristiti pollitiku i kao rezultat uspio sam "uštediti" nešto novaca; to nije neki spektakularni iznos no svejedno dovoljno veliki da sam se zapitao što s njime učiniti. Došao sam do zaključka kako to nije moj novac i kako ga treba uložiti u nešto što će promovirati pollitika.com i tu negdje se rodila ideja o TV spotu.
TV spot koji sam napravio remake je američkog TV spota iskorištenog u predsjedničkoj kampanji 2003. godine (dobio sam totalno besplatno sva autorska prava za slučaj da nekoga zanima), a izgovorene rečenice rečene su na javnim mjestima tijekom prošlih nekoliko godina. Poruka koju želim prenjeti je da razmislite prije nego što odaberete - smatram da kao donji minimum, ljudi koje na izborima biramo moraju zadovoljiti elementarne kriterije iskrenosti, poštenja i ljudskog integriteta; tek kada dobijemo takve ljude smijemo krenuti dalje i tražiti više.
TV spot kojeg nažalost nećete imati priliku vidjeti na vašim TV prijemnicima moja je poruka cijeloj državi, nadao sam se da će doprijeti do onih koji razmišljaju poput mene i da će dati barem maleni poticaj da se prestane tolerirati manipuliranje, otvoreno laganje i zloupotreba povjerenja koju smo političarima prepustili na izborima.
Ne zaboravimo, MRAK je jedan od nas - a ja volim misliti da je blogerska zajednica osvijesteni dio nacije, upravo zbog sofisticiranijeg i boljeg pristupa informaciji, nivoa obrazovanosti, mogucnosti ucenja, pregleda i usporedbe - mozda i nemamo neku trecu opciju koja bi mogla zatresti zemlju i promijeniti nas svijet, ali moramo i trebamo nesto napraviti s ovim sto se ima. Najbolje sto mozemo i znamo. Ostajanje doma i ignoriranje sustava koji nas pokusava uvjeriti da smo ovce jednostavno ne moze biti opcija. Mozda nismo svi pametni i obrazovani do te mjere da mozemo procjenjivati rad ministara i vrijednost politicara, mozda smo u dobi kad nas to jednostavno ne zanima - ali smo svi dovoljno pametni i obrazovani da vidimo, prepoznamo i trpimo oko sebe POSLJEDICE onoga sto oni rade, za to nam ne treba gledati prijenose iz Sabora, pratiti statistike i citati Narodne novine da bismo izbistrili ...
Pogledajte jos jednom ovaj spot, razmislite i ipak prosetajte u nedjelju ...
OPROST ...
Update ponukan jednim od komentara o Vukovarskom paklu
Slazem se, onaj tko je prosao pakao Vukovara tesko moze razmisljati o oprostu.
Samo ...
Ima raznih vrsta Pakla. Nisu svi isti. Najgori je onaj koji ostane prisutan, ziv i tek malo promijenjen s godinama...Nikad okoncan jer se nastanio u dusi i mislima.
Ima i predvorje Pakla...
Kad vidite zene blatnjave, prestravljene i s uplakanom djecom kako vuku cijeli svoj zivot spakiran u velikoj torbi na ramenu i razmisljate gdje ce prenociti i kako im pomoci
Kad vidite ljude obogaljene i tjelesno unistene kako se jos mogu smijati i nije vam jasno KAKO
Kad previjate oderanu i otvorenu ranu na necijim ledima i od toga vam nije mucno jer ne stignete misliti na to
Kad preskacete lokve krvi da biste dosli na posao
Kad dnevno slusate izvjesca o ubijenima i ranjenima i susprezete nemocni bijes
Kad vidite da su vam necaku presadili kozu s bedra na glavu jer je bio ranjen kao civil, ne kao vojnik i kad vam kazu da ce nositi srapnele u tijelu dozivotno
Kad vidite osmrtnicu koju daje godinama za svoju poginulu zarucnicu
Kad dodete na posao kao civil u netom oslobodenu vojarnu i udete u neoznaceno minirano podrucje u travi, pa vam cijela unutrasnjost vrije dok izlazite van na sigurno
Kad vidite osmrtnice poginulih prijatelja i poznanika
Kad hodate polugluhi tjednima od bliskih susreta s granatama
Kad pet dana bez izlaska sjedite u necem sto od milja zovete skloniste, a razbio bi ga malo jaci udarac, a ne granata
Kad nebrojenomnogominutadugihkaovjecnost cetveronoske stojite nad svojim sestogodisnjim djetetom KOJE SE NAVIKLO SPAVATI UZ GRANATIRANJE u nadi da ce ubiti samo vas ako prasne i pogodi
Kad tom istom djetetu nakon granate koja vam pokuca na kucni prag a vi ste unutra govorite kako je sve u redu, sad je sve ok i nije nas ubilo, a ono se trese i govori : " Vidi mama, tresu mi se noge i ruke..." a onda zatvarate plin koji sisti iz cijevi koja ulazi u ormaric
Kad vas trese struja iz zidova jer ne mozete napopravljati sto srapneli uniste
Kad se otimate sa stakorima za jelo jer vam ulaze u hladnjak i kucu zbog otvorenih prozora na kojima nema stakala, a dijete veli kako je vidjelo malu macu koja je drukcija
Kad nosite sa sobom oruzje i na posao i kod roditelja na rucak
Kad shvatite da vam je poznanik s posla, mirno pitomo celjade postao krvi zedan monstrum koji prica na komsijskoj tv lazi
Kad vam drugi poznanik s posla ponekad dolazi na kavu u firmu i stalno pijan prica kako je biti snajperist na stablu i kako tocno izgleda kad biras kako ces - ubiti samilosno metkom u glavu, ili samo raniti
Kad vam kolegica s posla ide na prepoznavanje ostataka brata, a druga majke i vi ne znate sto im nakon toga reci i kako ih utjesiti jer utjehe nema
Kad se nocima budite u suzama, a danima potiskujete sjecanja
Kad naucite iskoraciti iz sna i probuditi se jer je san prestrasan
Kad citate u vijestima kako vam se braca po oruzju ubijaju, vjesaju i samospaljuju
Kad vidite veterane domovinskog rata kako skapavaju s mizernim prihodima i bore se s nocnim kosmarima, obogaljeni u dusi i tijelu
Kad vidite bijednike koji su unovcili krv i suze
...
I da, ja osobno sam i vise nego zahvalna i svjesna da mi moze biti luksuz govoriti o oprastanju jer nisam prosla ono najgore sto su neki prosli. Moja je obitelj na broju. Mi smo imali srece.
Medutim - da nisam oprostila i zatvorila ta vrata za sobom, i dan danas bi me jad izjedao kao kiselina i unistavao mi zivot.
Oprostiti treba da bi covjek pomogao SEBI i nastavio zivjeti sam sa sobom, a ne da bi neke druge razrijesio grijeha. Mi im ne mozemo niti suditi niti oprastati - to ce uciniti Onaj gore ...
---( izvadak iz nikad dovršene priče "IGRA SKRIVAČA" započete ratne 1991. godine ) ---
...
Pratili smo svakodnevno sto se dogada, ekipa je dolazeci umorna i prljava s terena nosila jednu losu vijest za drugom. C..... mi je rekao da je okolo samo sa zasiljenim odvijacem, nozinom i nesto "petardi", ono oruzje sto su dobili NEMA SLIKE, NEMA TONA - NE VALJA!!! Hrpa smeca, a ljudi - kako tko su se pobrinuli svak za sebe, kupili sa strane - samo on osobno nema bas love da se snade za nesto bolje, jedva i ovako zive. Do daljnjeg.
Hanumu je otpremio, boji se za nju, a opet, ona neprestano place i place sirota, znas kakva je.
Ma vidi - ne voli ona kad joj drzim govore, a ja nikad nisam podrzavala takav pristup, mislim, svi mi imamo svoje trenutke slabosti i kad se zavucemo u kut i zavijamo, i sazaljevamo sami sebe sigurni da smo zrtva neke nepravedne i nadmocne sile - ali TO NE MOZE POSTATI NACIN ZIVOTA !
ODBIJAM se tako osjecati !!! Malodusnost rada poraz - uvijek.
...
Nemam ja zbilja nista s tim Vukovarom, bila sam tamo dva puta u zivotu -jednom na nekom jednodnevnom skolskom izletu u neku sumu, niti ne znam zasto je vazna bila, a drugi put zatrpana papirima na sat vremena sastanka, kavi i nazad doma. Nista mene ne veze za to mjesto.
Ipak.
Svaka nova losa vijest je doprinosila zgusnjavanju te teske more koja se nadvijala nad nama, polegla poput neke teske olovne maglene prostirke nad ovim nasim pitomim slavonskim obzorom i imala okus, boju i miris cistog zla i oduzimala zrak za disanje.
...
Te veceri sam k'o luda Mara sjela u dnevnu sobu iza fotelje i dobro se umotala. S knjigom i baterijom. Srapneli i dijelovi procelja su rominjali po balkonu povremeno, a meni je bila bas dobra prigoda da se snimi jos koja kazeta, znas da nikad vremena da sve njegove ploce presnimim, buraz se zavukao u krevet u djecjoj sobi i gledao film s videa. Vecerali smo sir i ribice iz konzerve, nije nam bilo do kuzinjanja. I naravno - kod mog brata nema jela bez slatkog poslije, palacinki se isto imalo - s pekmezom. Okrenes casom par koliko nama treba. Znas onomad moju uzrecicu - Tko voli dobit granatu na prazan stomak?!
Stojedinica u kojoj je moj brat je cini se bila dobar orjentir za komsijske minobacace, pa nam ni te veceri nije bilo dosadno. Decki iz *** postrojbe su dezurali pred ulazom u zgradu. U mukloj tisini koju je remetilo samo sistanje granata i udari, njihov glasni razgovor se dobro cuo i do drugog kata kroz ustakljenu balkonsku stijenu (bez stakla) i prozore na kojima su bili samo najloni i deke s rupama razapete preko njih.
A culi su kako se cinilo i oni mene - u jednom trenutku se netko u tisini proderao : KOJIGOD DA PUSTA TU POGREBNU MUZIKU, PRESTANI VISE DA TI JA TAMO NE DODEM !!!
Bilo je i vise nego ocigledno da decki ne vole Bacha. Steta.
A ja sam slusala i plakala. Zamotana u deku i sama da me brat ne vidi.
Pa sam uzela slusalice, mozda je i bolje, bar ne cujem onu tutnjavu vani.
Odustala sam kad se pod poda mnom dobrano zatresao. A i buraz se ukazao na vratima i samo prstom pokazao na izlazna vrata - u podrum !
Sutradan smo u firmi pratili sto se dogadalo u Vukovaru i oko njega, poslali smo ujutro ekipe van, a onda drzali hladni pogon, nije prestajalo tuci, decki su neprestano drzali "motorole" kraj stalno punih pepeljara i svi smo uglavnom sutjeli. Vukovar. Tamo se otvorio Pakao.
A isto tako smo znali da smo mi iduci na redu. Svi su bili u to uvjereni. Pametni podrumski analiticari su doduse rekli kako nema teorije da Osijek padne, iako nas je samo dvadesetak tisuca ostalo u gradu, jer grad je toliko velik da sam sebi moze biti logistika. Drugi su govorili da je Vukovar zrtvovan da bi se medunarodna zajednica primorala reagirati i da nema teorije da Osijek padne jer ... Vukovar je prodan i izdan. I da je jedna ovakva izdaja i previse, da se nece usuditi takvo sto ponoviti. To se Osijeku nece dogoditi.
A meni je bilo kao da mi je Vukovar u dvoristu vlastite kuce, dan za danom pracenja agonije mi je donijelo cudnu i blisku perspektivu. Rane te zemlje su bile rane u mom vlastitom mentalnom stitu.
A ja sam s balkona bratovog stana svaki dan gledala zid na kojem je pisalo
OSIJEK - NEPOKORENI GRAD
Rat nas je promijenio.
Nikako da uobličim ta raspoloženja kako treba da bih ti prenijela supstancu ; to se smjenjivalo u intervalima – ne bih se prepoznala – a isti mi :o) - živjeli, strahovali, smijali se, očajavali, radili, inatili se, buljili u prazno ili čak na mahove postajali histerično dobro raspoloženi.
Pravdanje novih čudnih navika je bilo jednostavno - običavali smo to zvati “ adrenalinski shoot “ i taj izraz je zapravo kratak opisni pojam cijelog niza pojava u ponašanju, a koje su karakteristične za populaciju koja je dijelila isto iskustvo. Reakcija? Pojava laganog titranja u ošiti kad se čuje nenadan zvuk koji nalikuje šištanju granate u letu ili išta što podsjeća na zvuk detonacije – ma u kojem obliku ili daljini. Kako to definirati… nije strah – paradoksalno – daleko od tog, više je nalik laganom golicanju u stomaku i sva osjetila su odjednom otvorena do krajnosti - kao da brže misliš, bistrije vidiš, bolje čuješ, puls se ubrzava, cijelo tijelo je zategnuto, krv kola kao vrela lava kroz krvotok… svi smo bili izloženi i svi svjesni što nam se događa. Smiješan detalj je što smo krili to jedni od drugih – prava riječ bi bila UZBUĐENJE. Ne znam bi li bilo pretjerano usporediti taj krvavi rulet osječkih ulica pod stalnom vatrom s nekom umobolnom igrom skrivača sa Smrću i Zlom …
Ono što se događa u podtekstu svih naših priča i što nas sve redom pogađa je krađa dijela vremena. Primijetili smo isti sindrom – nismo u stanju smjestiti događaje u prava vremenska razdoblja – stalno se javlja neki nedostajući period od par mjeseci, citave godine. I znaš li što??? Svi se redom zbunimo kad primijetimo to u priči, ljudima bude neugodno jer zapinjanje u govoru zvuči kao prepravljanje činjenica. I nikako ne prolazi, stalno je tu.
A u Vukovaru se otvorio Pakao.
U trenutku sam se zapitala – kako ću dalje - tad sam shvatila koliko je bespredmetno mrziti i da je čovjek jedan po jedan pred Bogom, bio on dijelom rušilačke rulje ili nevina žrtva - svatko za sebe polaže račun.
Jer ovo što se događalo – to je bio sumrak uma i ljudskosti, a ja to nisam nikako mogla razumjeti. Ne možeš donositi sudove o hordi – samo o čovjeku.
Mislim da sam tek tad prepoznala još jednu ljudsku ( ? ) dimenziju ( iako mi se čini jako teško dostići ono što Biblija nalaže - ljubi svog neprijatelja ili okreni i drugi obraz - to je valjda rezervirano samo za poneku i rijetku božju djecu ) - svjesnost kako Zlo ne mora pravdati samo sebe kad se ugnjezdi u ljuskoj duši .
***
Pjesma s posvetom
Pjesma: Covek sa mesecom u ocima
D. Balasevic
Umoran i nem, jablan gromom razvaljen,
zagledan u cašu preduboko.
Bio mi je stran i na izgled normalan,
al' tad mu spazih odraz meseca u oku.
On me oslovi: "Pa, kako idu poslovi?"
"Ma, idu", progundah, "u vražjeg vraga!"
Na to on planu naprasno, odmeri me sablasno,
"Nemate vi pojma, braco draga..."
Ne znaš ti šta znaci ubiti grad,
ne znaš ti bauke kaljavih rovova.
Ne znaš ti šta znaci spavati sad,
kad sklopim oci, ništa osim tih krovova!
Kada sklopim oci nebom naidu mobe,
zamirišu gostinske sobe,
nebom svadba odzvanja.
Kada sklopim oci nebom promicu lica,
zatreperi roj tamburica,
Dunav sedef odranja...
Zverko ludila, što si se probudila?
Crni ti je Princ poljubac dao.
Al' necu se stideti što Boga necu videti,
jer to i nije Bog kojeg sam znao.
Ne znaš ti, nema Oslobodenih,
svaku tišinu mi granata prošara.
Spašen je taj Prvi Pogodeni,
a svi su drugi vecni taoci Košmara.
Kada sklopim oci nebom naidu lade,
Zvona, Lavež, Komšijske svade,
miris svežeg oranja.
Ali kada svane vetri s reke zacvile.
Znam, to tuže vodene vile,
Dunav tamjan odranja.
Za ovu kampanju znam vec duze vrijeme, ali sam posve zaboravila do jucer, kad sam ponovno dobila mail s navedenim sadrzajem.
Ovim putem zelim vas upoznati s idejom, a za one koji vec znaju, a nisu napravili ICE unos - podsjetnik.
Tekst u slobodnom prijevodu glasi ovako :
Svi mi imamo svoje mobilne telefone s mnostvom imena i brojeva u memoriji, ali nitko osim nas samih ne zna kome pripadaju - obitelji, prijateljima ili poslovnim suradnicima.
Ukoliko bi se u slucaju neke nesrece osobe koje se nadu na licu mjesta nekom od nasih najblizih morale obratiti za pomoc ili obavijest, u tom trenutku o kojem bi nam mogao ovisiti zivot, iscitavanjem nasih unosa na mobitelu - jednostavno ne bi znali koga da zovu.
Naravno, pomoc bi se mogla dobiti zvanjem mozda bilo kojeg od navedenih brojeva, ali KOGA DOISTA ZVATI u presudnom trenutku u slucaju hitnosti ?
Tako je nastala "ICE" (In Case of Emergency) Campaign.
Koncept ove kampanje je trenutna reakcija, momentalni kontakt u slucaju hitnosti i nesrece. Buduci da vecina populacije posjeduje mobilni telefon, ono sto trebate napraviti je pohraniti ICE broj-a koji je telefonski broj osobe koja mora prva i najbrze biti pozvana u slucaju da vam se nesto dogodi. Moze biti i vise unosa ( ICE1, ICE2) u slucaju da se zelite osigurati ukoliko itko ne bude dostupan.
Ideja je pokrenuta od strane tehnicara hitne pomoci, koji je na mjestu nesrece uvijek nasao kod ozljedenih mobilni uredaj, ali nije znao koga da zove. Dosao je na pomisao da bi dobro bilo ustanoviti nacionalni standard ICE broj koji bi bio opce prihvacen i prepoznat po kratici i svrsi.
U slucaju nesrece, osoblje hitne pomoci i drugih sluzbi, kao i bolnica bi bili u mogucnosti hitno kontaktirati osobe koje odaberete jednostavnim biranjem unosa ICE ( ICE1, ICE2, ICE3 )
Narocito je vazno ovaj unos postaviti na brojeve mobilnih telefona vase djece.
Izvrsna ideja koja moze ciniti razliku u presudnom trenutku !
Molim vas da ovu ideju proslijedite i dalje, da sto vise ljudi bude upoznato s tim. Obavijestite svoje najblize. Ne trazi puno truda, ali donosi mnoge prednosti, i doista moze spasiti zivot ili nam olaksati brigu kad je rijec o nasim najdrazima.
UNESITE ICE BROJ U SVOJ MOBILNI TELEFON JOS DANAS!
Originalni tekst :
We all carry our mobile phones with hundreds of names/ numbers stored in its memory but yet nobody, other than ourselves, knows which of these numbers belong to our near and dear ones?
In case we are involved in an accident or had a heart attack and the people attending us get hold of our mobile phone but don't know which number to call to inform our family members.
Yes, there are many numbers stored but which one is the contact person in case of an emergency?For this reason, we must have one or more telephone numbers stored under the name ICE (In case of Emergency) in our mobile phones.Recently, the concept of "ICE" is catching up quickly.
It is simple, an important method of contact during emergency situations.As cell phones are carried by majority of the population, just store the number of a contact person or person who should be contacted during emergency as ICE" (meaning In Case of Emergency).
The idea was thought up by a paramedic who found that when they went to the scenes of accidents, there were always mobile phones with patients, but they didn't know which number to call. He therefore thought that it would be a good idea if there was a nationally recognized name for this purpose.
Following a disaster in London, the East Anglican Ambulance Service has launched a national "In case of Emergency (ICE)" campaign. In an emergency situation, Emergency Service personnel and hospital staff would then be able to quickly contact your next of kin, by simply dialing the number stored as "ICE".Please forward this. It won't take too many "forwards" before everybody will know about this.It really could save your life, or put a loved one's mind at rest.
For more than one contact name simply enter ICE1, ICE2 and ICE3 etc.A great idea that will make a difference!Let's spread the concept of ICE by storing an ICE number in our mobile phones today! Please forward to your all nearest and dearest.
Knjiga je neodoljiva, nije doduse donijela na svijetlo dana nikakve novo otkrivene i neporecive povijesne istine, neki me optuzise za podrzavanje oportunog nacina razmisljanja citiranjem ovih redaka, bilo je i komentara da autor nabraja probleme, ali ne daje rjesenja...
Moje pitanje kriticarima je uvijek u takvim razgovorima bilo - imate li VI rjesenja? Ima li ih itko?
ZNANJE I MOĆ
C. Wright Milles / Sociology – IX part./ L.A. Univesity / 1969 ***** izvadak
Pošto je intelektualac sve više osujećen kako mu se znanje povećava, izgleda da znanje vodi nemoći. Takvo osujećenje javlja se, naravno, samo kod čovjeka koji se osjeća prinuđenim da djeluje.
"Izdvojeni promatrač" ne zna za svoju bespomoćnost, jer je nikada ne pokušava prevazići. Ali politički čovjek je uvijek svjestan, da iako događaji nisu u njegovim rukama mora snositi njihove posljedice. U središtu javnih odluka nalaze se moćni ljudi koji ne pate od loših rezultata svojih odluka. Nikad ranije nije tako mali broj ljudi donosio sudbonosnije odluke za tolike ljude koji su sami bespomoćni. Vlast je bezlično čudovište – oni koji je preuzimaju shvaćaju samo njenu tehniku, a ne i njen cilj.
Organizirana neodgovornost je glavna crta modernih industrijskih država uopće. U svijetu organizirane neodgovornosti teškoća iznošenja osobnog mišljenja povećala se za one koji ne izražavaju popularne misli. U modernom društvu i sloboda i sigurnost ovise od organizirane odgovornosti.
Pod "slobodom" i "sigurnošću" ne podrazumijevam neovisnost svakog pojedinca. Podrazumijevam samo to da ljudi uspješno upravljaju onim o čemu ovise. Ako treba politički misliti na realističan način, intelektualac mora dobro poznavati svoj društveni položaj. Samo razumjeti i jest ideal čovjeka koji ima sposobnost saznati istinu, ali nema priliku, vještinu ili hrabrost, već prema slučaju, da je priopći politički uspješno. Znanje koje nije priopćeno može ozlovoljiti um, biti potisnuto i najzad zaboravljeno. Da je samo polovina znanja kojim sada raspolažemo zaista stavljena u službu ideala o kojima vođe govore, ti bi se ideali mogli ostvariti za vrlo kratko vrijeme. Lakše je raspravljati o nesigurnoj budućnosti o kojoj još nema činjenica, nego se suočiti sa neprijatnim pitanjima sadašnjosti i nedavne prošlosti.
Ni do jedne od vrijednosti nije se toliko držalo kao do velike uloge razuma u civilizaciji i u životima njenih civiliziranih članova. Problem znanja i moći jeste i uvijek je bio problem odnosa ljudi od znanja i ljudi od moći. Intelektualac bi trebao biti moralna savjest svoga društva, jer u krajnoj liniji to i jeste njegova politika. Svrha obrazovanja je da se ne utopimo u masovnom društvu. Bilo da to zna ili ne, čovjek u masi je obuzet osobnim teškoćama, a nije kadar pretvoriti ih u društvene probleme, vidjeti njihovu povezanost sa zajednicom, niti vezu te zajednice s njima. Uloga uma, intelekta, razuma, ideja označava definiranje stvarnosti adekvatno i na javno značajan način.
Stare vrijednosti i pravila čestitosti više nas ne drže , a nisu zamijenjene novim vrijednostima i pravilima koje bi dale moralno značenje i potvrdu životnoj rutini koju sad moramo slijediti. Sudbina je povezana s događajima u povijesti koji predstavljaju zbroj i nenamjerne posljedice bezbrojnih odluka bezbrojnih ljudi. Svaka njihova odluka beznačajna je po posljedicama i podložna odlaganju ili snaženju pomoću drugih takvih odluka. Nema povezanosti između bilo čije namjere i krajnjeg rezultata bezbrojnih odluka. Veliki događaji su izvan ljudskih odluka , povijest se stvara ljudima iza leđa. Zašto je slobodan intelekt toliko odvojen od odluka vlasti? Elita moći, bogatstva i slave nije elita kulture, znanja i senzibilnosti. "
I sad tu dolazi do izrazaja pitanje koje se provlaci od pecine na ovamo - jesu li senzibilci sposobni u pravom trenutku mlatnuti toljagom i dovuci rucak doma? I sto je jos vaznije - mogu li govoriti tiho i vuci jos vecu toljagu kako bi taj isti rucak obranili od drugih koji nisu senzibilci?
Je li uvijek nuzno da se elita moci i bogatstva sastoji od onih koji su u stanju besprizorno napraviti twist sa zakonima etike drustva i vladavinom prava kako bi se - kao prvo - dokopali mogucnosti napredovanja u hijerarhiji zilavih, otpornih i odlucnih koji placaju svaku potrebnu cijenu, a potom i odrzali medu sebi slicnima?
Jesu li intelektualci i senzibilci opcenito, uvijek po defaultu jalovi, nemocni i nesposobni za opstanak u drustvu u kojem je osnovni kriterij uspjeha nesto sasvim drugo? Vise je nego ocito da su najglasniji, najvideniji, najprodorniji i najuspjesniji u velikom broju slucajeva upravo priprosti, s manje ili vise inteligencije ali manipulativni, jako izrazenih drugih korisnih osobina - besprizorni grabezljivci. I oni koji ih pokusavaju oponasati. I grupe koje se oko njih okupljaju - stado - sljedbenici koji se osjecaju zasticeni od gnjeva ako pognu glavu i sloze se ... A onda mogu zlostavljati jos slabije od sebe pokriveni visim autoritetom. Grabezljivci ostvaruju ciljeve jer shvacaju da je potrebno upregnuti kolebljive i slabe (autoritet i samopostovanje se ne daje pri rodenju zajedno s pamecu) a ako nista drugo, barem utjecati na njih stalno ponavljanom demagogijom. Resi ih takoder jedinstvena osobina da jako dobro razumiju prirodu stvari u smislu da oni koji nisu predatori, u datom trenutku kad je presudno oklijevaju zabosti protivniku nokte u oci jer ih prijece moralne ograde i spoznaja da to nisu u stanju i uzalud im sva njihova pamet kad nemaju killer instinkt.
Jedna sasvim druga kategorija su PUPPET leaderi i iza njih stoje cijele grupe ljudi koje su ih dovele na vlast i koje kad dode vrijeme beru utrzak svojih radnji.
Ovo sve naravno ne treba generalizirati, to ne znaci da u raznim esalonima vlasti uvijek stoluju negativci - dakako da ima pristojnih, pametnih i vrijednih ljudi koji su svoja mjesta zaradili postenim radom i odgovornoscu...
Jesmo li kao drustvo sposobni izdici se iz poljuljanog sustava vrijednosti i ustanoviti neki poredak stvari, liniju odgovornosti koja bi bila jednako postovana i vrijedila i za prosjake i za kraljeve? Uvjetno receno... Jesmo li kao drustvo sposobni uspostaviti neki model ponasanja za djecu koja ce nasljediti ovaj svijet i koja zbunjeno promatraju kako ih pokusavamo uciti vrijednostima koje sami ne posjedujemo i s pravom ne mogu naci autoritete koje ce postivati u okruzenju koje im salje suprotstavljene signale?
***
Off topic - jucer smo "proslavili" Halloween... Gazda mi je cestitao odmah ujutro ( blago meni ) ...
- vi admini naravno IMATE svoj backup koji je na datumu?
ali radi dosta toga :
- ali vrijedi svakog eura - tko ima problem s vratnom kraljeznicom, budi se nocu i ne moze se nagnijezditi prije spavanja - tajna je ne samo u obliku jastuka, nego i u materijalu koji drzi vrat i glavu u fizioloskom polozaju pri lezanju.
( blago meni ) 
...