Sto sam radila dok me nije bilo
Protekli tjedan je proletio brzinom svjetlosti.
Pripreme za Dan zahvalnosti su bile u punom jeku, to je kod Amera iznimno vazan blagdan, obitelj je na okupu, prijatelji se pozivaju u goste, nitko taj dan ne bi trebao provesti sam, postoje cijeli rituali koji se upraznjavaju. Posebna prica je shopping groznica Thanksgiving vikenda, o cemu cu kasnije. Inace, to je blagdan koji se slavi uvijek na isti dan - cetvrti cetvrtak u studenom, ma koji datum bio.
Mi smo dogovorili "slaviti" Thanksgiving day zajedno s Gazdinim kolegom s posla i njegovom mladom suprugom kod njih u stanu, s tim sto su oni pozvali jos jednog single gospodina koji s njima radi - eto da ne bude sam doma. Oni stanuju tri minute hoda od nas, tako da je to bilo handy, klopu smo gospoda i ja dogovorile vec prije, obavile zajednicku kupovinu i napravile podjelu kuhinjskih poslova. Sve je trebalo ici glatko. Oni su trebali pripraviti tradicionalnu turkey alias pticurinu, pire krumpir, skuhati klipove kukuruza, cheese macaroni oliti tijesto sa sirom, single kolega je obecao napraviti svoj specijalni stuffing, a na meni je ostalo da napravim zapeceni buncek u medu, sunku s prelivom i ananasom, slatki krumpir s marchmallows prelivom, collard leaves(nesto poput nase blitve), salatu od graska sa sirom, i tri pite - od jabuka, bundeva i kokosa. I zapeceni kompot od voca. Sto sam i odradila. Sve recepte za navedeni menu cu dati u iducem postu, a valja ih imati jer dolazi Bozic i jelovnik je uz minimalne izmjene identican. Inace, to su recepti tradicionalne americke juznjacke kuhinje, sva trojica su iz Texasa. I spojili su cetiri dana blagdana s vikendom.
Usput sam pratila sto se dogada doma u svezi glede Izbora i TIH kuhinja...
MEĐUTIM...
Problem je poceo u ponedjeljak, Maggie nije bila dobro. Ja sam mislila da sam maloj psini dala zabunom kožicu od piletine (to joj inace ne dajem jer je piletina u pravilu marinirana kad je pravim i cesto preko nje dodajem umak). Pocelo je povracanje. Ma koliko me je uplasila, bila je vesela, jurila okolo, pila vodu i igrala se, niti nalik bolesnom psu. U utorak je sve bilo ponovno u redu do uvecer, onda je bljuckanje opet krenulo. U srijedu sam vec nazvala veterinaricu koja mi je savjetovala jos jedan dan promatranja obzirom da nema nikakvih drugih vidljivih simptoma-mlada dama je uredno pojela dorucak i bila sasvim ok cijeli dan. Okupala sam je mimo voznog reda, to inace cinimo svaki vikend. Mirisava je bila i cista - na vec gotovo osuseno runo sam povodom blagdanskog uljepsavanja dodala i malo posebnog hair styling beauty pasjeg spreja (nesto sto se zove Matex antistatic professional), to se onda rascetka i osusi do kraja. Naoruzala sam se masinicom i obricila joj nuskicu i podrepnu kriticnu zonu, tamo juzno-svaka curica koja drzi do sebe tako mora ciniti. Sredili smo i repicu - narafvno, pazili smo na bujnu perusku na vrhu, bez tog nista ne bi bilo isto. Rezultat : fluffy kudrava crna pufna mirisavog premekanog krzna i barsunasto sjajna spicasta crna nuskica sa dva bistra sjajna sretna oka!!! Moja intervencija se time okoncala, pravi i bitan dio posla rade groomeri svakih šest tjedana, ja samo održavam fashion liniju :) Eto, kod mene ne kmece mala djeca, ali se imam cime baviti...timarim Gazdu i tetosim pasa.
Ovako izgleda kad smo papali, tu smo jos malo musavi dok ne operemo nuskicu
a usi su podignute i svezane u "rep" da se ne umoce u hranu
onda se opet malo igramo poslije vecere
A ja sam se samo opiturala silom prilika da bas ne izgledam kao tvor s tankom bijelom sijedom prugom posred crne grive...
I tako, mi smo ipak u petak ujutro zavrsili kod veterinarice - preskocili smo cetvrtak obzirom da je cijeli dan opet bio mir za stolom i u postelji, nije bilo bljuckanja sve do uvecer. U petak smo ustanovili : teska upala grla i krajnika, maloj pasini su zbiberili dvije debele inekcije (antibiotike i nekakav mix neceg sto bas nisam razumjela najbolje), plakala je, dobila je neki prasak i mascobu koje sam joj dodavala u hranu (srecom, jer psi ne piju tablete i ne grgucu Gershwina). Hranila sam je cijeli tjedan dok smo imali problema soft hranom iz konzerve - na malu zlicicu. Tako sam i nastavila. Cijeli petak je bila sva klonula i pospana...
I onda - pitam se kako je samo zaradila prehladu? Odbija ici van po kisnom vremenu, nema te sile koja bi je izvukla na kisu osim prisile, pa je ne prisiljavamo silom. Meni se inace neki ljudi podsmjehuju sto ja svog psa oblacim cim zahladi, Maggie ima svoje odorice i veste za hladno vrijeme (i cizmice koje su joj velike pa cemo uzeti nove male ovih dana - Levant, nasla sam na Amazon comu neke koje ne kostaju umobolnih pedeset dolara nego osam do dvadeset ovisno o vrsti-i to za sve cetiri cape), ima kisnu kabanicu. Svaki put kad izlazimo van se utoplimo-i onda kako bi tek bilo da je pustam GOLUŽDRAVU ???!!! A i onako sam citala da su ti malesni psi osjetljiviji na hladnocu i vlagu nego veliki psi jer nemaju dosta sala i krzna da ih stiti, i preblizu su zemlji, a imaju malu masu koja ne proizvodi dovoljno tjelesne topline na ekstremno niskim temperaturama i kratke nogice.
U subotu je zivnula, a mi smo onda mogli krenuti u shopping ludnicu koja i ovdje daleko od americke rodne grude ipak okuplja svekoliku populaciju u coporima. Obisli smo baze u Ramsteinu, Vogelwehu, Heidelbergu i naravno prošišali i našom u Mannheimu. Svugdje ista guzva i ljudi trose kao da je zadnje. Cijene naravno drasticno spustene (25%, 50%, 75%) i sad je prilika da se kupi povoljno i unaprijed za Božic. Na svakih potrosenih 100 $ dobivate poklon bon od 20$ koji mozete potrositi samo u ta tri dana - petak, subota i nedjelja, koliko i traju ta posebna snizenja. Kupuje se sve, od bijele tehnike do namjestaja. Vidjela sam sintisajzer koji je bio snizen sa 350 $ na 88$...i malo je nedostajalo da ga kupimo. Umjesto toga dobila sam rodendanski poklon unaprijed - zlatni prsten cudna i neobicna oblika s filigranskim reljefnim pleterom u pola cijene i sivaci stroj (to sam si dugo zeljela, ali nikad nije doslo na listu prioriteta). To mi je uvijek bio skup sport za koji bas nisam imala ni vremena, iako sam kao djevojka voljela praviti tad pocetnicke uratke na maminoj "Ruži Selectronic":), znala sam cak i sama izvaditi "kroj" LLLOLLLL. Voljela bih taj hobi ponovno ozivjeti. Stoga - pink makina koja nema USB portove i mp3 player na zalost  ali radi dosta toga :
Dobila sam i božicni poklon takoder po vlastitom odabiru - novi 500 gigabajtni eksterni disk i 4 gigabajtni memory stick. Sasvim dovoljno za sad. To uvijek kazem kad se spremam na ekstenziju resursa. Osim toga volim korisne poklone i one koji su nesto sto si sama ne bih priustila (naravno, ne toliko skupe da poklanjatelj ostane odran, onda mi je neugodno).
Prosle godine mi je Gazda recimo u napadu romantike za Bozic kupio usvojenje medvjedice Jenny na godinu dana i dao za to dobru lovu. I sad - ja sam bila i vise nego ganuta, dobila brosure i "Usvojenicu" u decentnom tapaciranom ovitku sa svojim imenom, kvartalno me obavjestavaju sto medvjedica radi i da je dobila male, da je ziva i zdrava sto i nama zeli i tako to...mislim - sve je to krasno, ali ako je on bas uporan protraciti tolike novce za poklon, onda mi je draze da imam taj poklon ustekan u racunalo nego da oda po sumama i gorama negdje u Minnesoti i cese se na drvo! On zna koliko sam ja sklona medonjskoj populaciji-ali ne bas da bih dala te nofce za takvo sto, jako dobro pamtim vrijeme i neko proslo nekada kad sam u ovo doba godine razmisljala kako prezivjeti zimske rezije, punjenje hladnjaka, redovno odrzavanje, popravke i teenagera u kuci - s jednom placom, pa mi ovakvi pokloni imaju nesto drukciji šmek.
Gospon Gazda je dobio za Božic od mene novi "Tempur" jastuk narucen putem interneta. Taj majci nije bio na snizenju  - ali vrijedi svakog eura - tko ima problem s vratnom kraljeznicom, budi se nocu i ne moze se nagnijezditi prije spavanja - tajna je ne samo u obliku jastuka, nego i u materijalu koji drzi vrat i glavu u fizioloskom polozaju pri lezanju.
Obisli smo i velike satore koji su postavljeni u svakoj bazi nadomak PX i u kojima se odrzava bozicni sajam i prodaje fini domaci sir, domaca marmelada, suseno voce, vino, kicasti poljski porculan i jos kicastiji ruski suveniri, lijepi ceski kristal i francuski rucno tkani tepisi. Ima i japanskih i kineskih tradicionalnih odora i kucnih ukrasa. Ima i nakita svake vrste. Ima i Swarovski kristala po pristupacnim cijenama i dade se naci komada koji nisu kicasti.
Ono sto smo mi kupili je zanimljivo, nesto poput mobila koji se okrecu objeseni , neobicno i nesto sasvim drugo :
www.spassamglas.de
ovo
ovo
i ovo
I eto, prode dugi vikenad u trci i guzvi, klopanju i kupovini, bolovanju i ...
I da - Izbori ... Ponovit cu komentar :
Ma ljudima je dooooooooooooobro ovako !!!!!!!! Zato i jesu neki ostali doma, a neki glasovali kako su vec glasovali. I jednima i drugima treba cestitati.
Ostajte mi u zdravlju, iduci post - recepti za Bozicni rucak, mozda bi mala promjena i neke novine zanimale vase ukucane 
|
