I nek' nam je svima sa srecom, nek se sve lose zaboravi i ne ponovi, nek' imamo hrabrosti i snage za nove pocetke, nek' imamo ustrajnosti i ljubavi graditi dobro zapoceto, nek' nam je duh otvoren ka dobru i nek' nas nikad, nikad ne bude strah ... a nadasve, nek imamo ljubavi u srcu jer to je ono sto pokrece svijet u novo i bolje sutra.
Sretna vam nova 2008. godina,
zelimo vam od srca puno zdravlja, mira u dusi, sloge u obitelji i ljubavi, sve ce ostalo biti...
Kako smo proveli Bozicnu vecer, ove dane i nesto malo oko tih stvari...
Dakle na sam Badnjak smo se nas dvoje ufitiljili i dotjerali i krenuli na polnocku u bazu. Nije to bas bila polnocka buduci da se odrzavala u devet uvece, ali dobro. Nikad zapravo nisam napomenula kako to izgleda u njihovoj crkvi - to je mjesto gdje sluzbu drze sve konfesije, samo u razlicita vremena naravno. Unutra je vrlo jednostavno i ukusno slozen interijer, klupe s finim debelim jastucima, podno grijanje i ogromni radijatori obuceni u maske od drveta. Na svakih par klupa stoje kutije s papirnatim maramicama kojima se mozete slobodno posluziti. Ispred svake sekcije od tri sjedala su Biblije i pjesmarice. Sa svake strane oltara stoji jedna zastava - s desna je americka, s lijeva ona EU.
Oltar je vrlo jednostavan i ni malo nalik onim grandioznim razmetljivim, kicastim i skupim instalacijama koje mozemo vidjeti po nasim crkvama u Hrvatskoj. Vojni kapelan koji zapravo tamo obnasa funkciju zupnika je vizljast, vojnicki osisan gospodin u ranim pedesetima, vrlo elokventan govornik, umjeren i vjest i pristupacan. Obicaj je da uvijek na kraju mise stane kraj izlaznih vrata i osobno pozdravi svakog tko je nazocio misi - naravno nece vas vuci za rukav ako zurite . Kad smo se ukazali prvi put tamo, zaustavio nas je malo u stranu i proveli smo par minuta u ugodnom razgovoru, zapazio je da smo novi, na nenametljiv nacin se zanimao odakle smo i zahvalio se na posjeti.
Inace zanimljiva je cinjenica da tamo ministriraju i djevojcice - oni koji idu u rimokatolicke crkve na misu znaju da je to odvajkada u Hrvatskoj bilo rezervirano samo za djecake, docim, jako mi je simpaticno gledati djevojcicu i decka od jedno desetak-dvanaest godina kako tamo sluze.
No da se vratim na polnocku - umjesto propovijedi je bila djecja priredba s tematikom bozicne noci, klinci su bili u kostimima, do suza sam se nasmijala kad sam skuzila malu recepcionerku u svratistu gdje su odbili Mariju i Josipa-imala je naocale, olovku i blokic kao prava, a dobro smo se i nasmijali kad je mala Marija zaboravila Isusa (za ovu prigodu bebu celavicu) i otisla svojim poslom sjesti na pocasno mjesto u stalici gdje su svi dolazili u pohode. Isus je potom na brzinu bio dobacen s klupe i sve se moglo uredno nastaviti. Nikad ne nosim mobitel u crkvu, ali ovaj put sam pozalila, bas sam zeljela uslikati te male entuzijaste, bili su tako ponosni i niti jedno starije od 7-8 godina, izuzev pripovjedacice koja je imala oko deset.
Molitve su bile upucene za mir u svijetu, niti malo nije bilo nekog nacionalnog naboja i gromovnicko pokajnicke euforije, molilo se za mir i dobro u obitelji, jedinstvo svih ljudi i prestanak nasilja. Inace, misa je potpuno ista kao i nasa, naravno da jos brljam jer iako znam napamet na hrvatskom sve, na engleskom ne stignem tako brzo misliti. Poslije polnocke je vani bila servirana kava i caj za afterparty druzenje.
Mi se nismo zadrzavali jer Gazda nema dugacki debeli kaput za preko sakoa (koji ga teroriziram vec cetiri godine da kupi - kaze da mu ne treba) s nije htio obuci preko odijela jaknu k'o seljo beljo, pa je fino junacki prosetao od crkve do auta u odijelu i sesiru BBRRRRRRRRR !!!
Jucer smo dan proveli mirno, pricali s obiteljima telefonom, surfali, klopali, gledali filmove, dokolicarili. Da ne bi ispalo da smo samo mi imali pun stol, evo sto je Maggie dobila pred Bozic - ovo je prvi i zadnji put da pustam Gazdu da sam narucuje hranu, narucio je kao da imamo bernardinca, a ne pikolo curicu-on kaze - NEK IMA !!! on uvijek misli puno unaprijed. To cu ovih dana prepakirati i vakumirati u manja pakiranja da ne bude sve otvoreno.
Kupili smo putem interneta karte za put, letimo devetog veljace za USA i ja tad trebam imigrirati. Sve predradnje su obavljene, papirologija rijesena do okoncanja ove faze. Moram ponijeti X rays slikicu svojih pluca, putovnicu s imigrantskom vizom (koju su u ambasadi tako dobro upeglali po sredini da jedva otvaram prvu stranu u putovnici s hrvatskim podacima i slikom) i zapecacenu veliku kovertu s tko zna cim unutra jer mi je receno da je ne smijem otvarati-to cini tek imigracijski sluzbenik na licu mjesta kad uselim.
Maggie je dobila svoje bozicne poklone.
Parfem ( ipak je ona curica ) koji mirisi predivno i osjetim ga dugo, dugo jos od jucer
Nove cizmice
Trebalo je jos stici i ovo, ali su otkazali narudzbu i poslali obavijest prije par dana
Danas cemo ponovno naruciti, ovo
ili ovo
Prvo sam joj cizmice preksinoc otpakirala i stavila kraj njene odore za van da se navikne na mirise... Danas je pao i prvi snijeg kod nas, nije puno bilo, ali eto prigoda da se isproba novi ajncung...
Pa sam je danas krenula navikavati na nove postole, izgledalo je to ovako
i onda je zakljucila da joj je dosta ...
Dakle, svaki dan cemo tako malo po malo vjezbati par minuta dok se ne navikne... a i problem je sto je u nje sapica manja nego li "list" noge, tako da unatoc dugackoj traci s cickom koja se moze omotati na tri mjesta i tako prati debljinu nogice, ipak ona mora stati punom sapicom unutra, a ne hodati na prstima - sto trenutno cini.
Dobila sam i slike svoje kcere od jucer, bila je kod mojih staraca na plemenskom okupljanju, a brat mi je odmah danas proslijedio putem Yahoo msg sve redom
Jako mi nedostaje kcera, a i cijela obitelj-nije da smo se mi svaki dan nesto rodacili i visili jedni drugima po kucama stalno, ali drukcije je kad znas da su blizu i da mozes pricati i otici kad hoces, ako nista drugo, onda na ovakvim festama ...
U svakom slucaju, Maggie i ja smo same, danas je Gazdi radni dan, sad smo se skutrile u kuci uz plamen puno svijeca, sve mirisi, lijepo nam je i toplo a vani stisla zimotinja da pingvini padaju u nesvijest... Snijeg je prestao padati.
Kako sam nekad slavila Bozic??? Kad sam bila malesna, bilo je drukcije.
Kao prvo, nije bilo baš isto, osim u crkvi, slavlje Božića se zadržavalo isključivo u kućama i nije izlazilo na TV, ulice i novine. U to prahistorijsko doba kao što znate interneta nije ni bilo , a medvjedi su doista spavali zimski san.
U mojoj obitelji božićno drvce se dovlačilo sa osječke tržnice uglavnom dva do tri dana prije Badnjaka, smještalo u dvorište i tad je uglavnom počimalo napekavanje kolača. Na sam Badnjak drvce se unijelo u kuću i ja još i danas pamtim miris smrekovih iglica i bombona zvanih "saloni" koji su bili u sjajnim omotima raznih boja i vješali se na drvce da bi kasnije bili poklopani - svake godine su se naravno kupovali svježi. Godinama je okus postao drukčiji i bolji. U početku, kasnih sezdesetih u to mračno nekomercijalizirano doba su to bili maleni šećerni pravokutnici u zutim, zelenim, crvenim, plavim i srebrnim ovicima s bijelim nasusurenim papirnatim rubovima, kasnije nešto poput karamela, a naposljetku neka vrst želea. Obavezan dio dekoracije su bile i prskalice koje smo palili u mraku.
Ništa mi neće nikad slikovitije prizvati čaroliju Božićne noći nego sjećanje ( neka vrsta sinestezije ? ) i slika - zapaljena prskalica u mračnoj i božićnomirisavoj sobi u kojoj samo svijetli stotinu raznobojnih svjetala sa "bora". A negdje iz blagovanja se čuju božićne pjesme sa sivog magnetofona kolutaša kojeg još uvijek pamtim - sad je negdje kod starog na tavanu .
Kao što rekoh - u to doba je sve bilo drugačije, pa se tako na službenoj razini slavila samo Nova godina. Ono što je bilo cool u ta vremena bile su djedmrazovske bakanalije. Zašto tako kažem? E zato što se na klincima u firmama nije u ta socijalistička vremena štedjelo. Pokloni Djed Mraza su bili OGROMNI . U firmi mog starog je to išlo ovako: baš na današnji ili neki sličan bliži datum se organizirao doček Djed Mraza-obično je firma organizirala doček u osječkom kinu koje se tad zvalo Crvena Zvijezda , današnja Europa.
Vrtjeli su se crtići Tom & Jerry i nakon dva sata počela je podjela poklona. Bile su dvije ogromne hrpe - to je bila velika firma - jedna hrpa poklona za djevojčice, druga za dječake. Svi pokloni isti. Nije bilo moguće doplatiti pa da tvoje klinče dobije nešto bolje. To si doma radi.
Obavezni sastojci u poklonu : dva velika ručnika- za dečke plavi, za curice ružičasti ili crveni; "materijal" za šivanje- vjerovali ili ne - u to doba su se pidžame šivale, i također smo imali isti muško-ženski-plavo-roza-cvjetićasto-medvjedićaste uzorak ovisno o tome za koga je poklon. U velikoj vrećici se nalazila jedna velika i jedna mala igračka. Lopta- crvena ili plava, sa tufnama ili bez - ne prevelika. Slatkiši - bomboni, čokolade i cigaret žvake u kutiji. Keksi-jedna kutija. Praline . Ajmeeee sreće ...
To je izgledalo ovako - ovo je bila doduše jedna od godina koje se ja zapravo i ne sjećam, ali proslava je održana u prostorijama firme - obratite pozornost na "parolu" iza Djed Mraza i moje malenkosti
(digresija: za postsocijalističku mlađariju - u to doba parole sa komunistički i socijalistički inspiriranim tekstovima su bile po defaultu svugje na javnim mjestima, a neki su ih čak i držali u prozorima svojih kuća na dane državnih praznika, naravno s prigodnim tekstom).
Ne smiju se izostaviti ni "čajanke" koje su se odrzavale negdje oko dvadesetsedmog, osmog u školi, puštala se glazba i drugarice i drugovi puni entuzijazma su dežurali u školi - i tako od devet do dvanaest - podne. Za one starije se uvijek ista festa odrzavala POSLIJEPODNE - od pet do pola devet- i tu smo se mi od petog do osmog razreda do sita naplesali i nazabavljali. Uz štapiće, bobi flipse, sokiće i colu. To je doista bilo drukčije tih kasnih sedamdesetih . Hit je bila Gloria Gaynor, Abba, Bony M i Smokie. .
Kasnije ... sve se naravno promijenilo ...
Ovako je to meni nekad bilo u dane prije Bozica :
(dinamika)
- TJEDAN PRIJE BADNJAKA - uvijek sam radila negdje gdje se bas u to doba posao kotio ili je priroda posla bila takva da se moralo biti prisutan - rezultat ? Sve sto se moralo napraviti doma bilo je U PUNOM OBIMU, ali kompresirano do maksimuma - znaci kao svaka dobra domacica ( koju ne zanima sto je poslovna zena i single mama odradila 8+ i nakon toga dovlacila vrecice sa spizom i ostalim iz robne kuce svaki dan malo po malo kao mago ) oprati prozore, napraviti generalku da se stan blista i mirisi, napuniti hladnjak i ostavu jer dolaze gosti, spremiti ica i kolaca...
- DVA DANA PRIJE BADNJAKA - pocinje pravljenje kolaca , normalna stvar je zagaziti do ponoci sa napekavanjem, jer Boze moj - kakav je to Bozic bez cetiri ili pet vrsta kolaca, hoces sitnih suhih i bar dva filovana .
-DAN PRIJE BADNJAKA - ide se kod NANE I OTATE ( tj. mojih staraca ) po kupus za sarmu. Oni su institucija koja se u nasem plemenu bavi kiseljenjem naaaaaaaaaaajboljeg kiselog kupusa koji je covjecanstvo uopce imalo priliku probati (njihova verzija, sve drugo po nekom drugom modelu je nesto sto zasluzuje prezrivo odmahivanje rukom i specificnu facu mog starog koja govori sve).
I ribani kupus isto . Spremljen u tri nepropusne vrecice da ne bi uzrokovao kontaminaciju okolisa. Srecom, od mojih do njihovih vrata ima samo 15 minuta hoda, pa ne moram gradskim prijevozom ako necu. Mesnica je vec obavljena i meso se stavlja u marinadu. Ribestina za sutra isto .
-BADNJAK - e ako imam srecu da je radni dan, onda zagazim do kasnog poslijepodneva. KAKVO ICI DOMA RANIJE???? Vec jucer priredenu ribestinu u jeni i pokrivenu folijom negdje kad joj je zgodno i kad dode doma moja cera zvjera stavlja odmaaa u pecnicu. A ja cim sam doma prvo meso u pecnicu, pa francuska - buc u vodu s povrcem - naravno smrznuti francuskosalatni povrtni mix, tko bi cistio pravu mrkvicu, nema se kad... onda motanje sarme na brzu brzinu. Kad je smotana zna se kud s njom. Polako hrcka i krcka. Ondak kreme na vec ispecene kolace, jer kreme moraju biti friske - tako je moja mama uvijek radila i meni naredila da se ponasam sukladno #zbog male dice koja bi mogla jesti pa nek je frisko# LLOLL.
Ovako je izgledalo bozicno drvce u mom domu na bozicno vece 2005 ...
Godinama sam se nakukavala svima koji su me imali sapi slusati : eee da mi je na Badnje poslijepodne sjesti na kavicu negdje u gradu, pa laagano do povecerja... sto mi se i ostvarilo u zadnje dvije godine tek - da na badnji dan ne vitlam po kuhinji nastojeci pretrcati i prestici samu sebe
U sest polako vec pristizu gosti... u neka druga vremena dok se nisu poudavale i pozenili moja je kuca uvijek bila puna mlade sestre, necakinja i necaka, njihovih lega i legica i svi smo obozavali biti skupa i larmati da se krov na kuci dizao... i pas vrtio oko svoje osi i tanjura. Kako mi ti dani nedostaju...Oko osam je bilo vrijeme da se francuska zgotovi, pa je najmlada obiteljska neudana cura po tradiciji ustanovljenoj u mojoj kuci i upraznjavanoj godinama prije i potom isla loviti krastavce u burencetu s tursijom. Burence je ono od 25 litara, a krastavci su se lovili dugackom kutlacom s rupicama. Kad ih se nafatalo dovoljno, onda ih je ta ista mlada dama sjeckala. To je najcesce bila moja mlada sestra, a kasnije kcera. Negdje oko devet se veceralo, po jednoj totalno nepostnoj i nekrscanskoj tradiciji svi su mlatili manje po ostacima ribe od rucka, a vise po sarmi, mesu i francuskoj. Nekad je bilo i juhice i pecenih krumpirica. A onda kolacaaa... e da. POtom se dangubilo i zafrkavalo do petnaest pred ponoc, a onda je ekipa lagano kretala ka osjeckoj #katedrali# za sto nam nije trebalo puno vremena je je samo tri minute udaljena od mojih vrata. Nismo bas odradili cijelu misu nikad . A onda se malo visilo po vani ako nisu puno prastale petarde oko usiju - za nas koji smo proveli cijeli rat u Osijeku i malo smo labavijih zivaca na te stvari ... hm - bar u mom slucaju - dode mi da te balavce jednog po jednog istresem iz gaca i dobro nalemam po ritici!!!@#$%^&&**^%^$! ali to nije dio bozicnog ugodaja pa onda necu o tom
- BOZIC - spava se do kasno, zoblju redom kolaci nataste, oko pola jedan kod staraca na rucak - a tamo ko u prici svega... i cijelo pleme na okupu. Imam dva brata i dvije sestre, svako po jedno, dvoje ili troje izdanaka, a zadnjih godina bogme i oni postali bake i djede, pa je to cijela ludaona od galame i cike. Moj siroti stari je jos u komunistickim mracnim godinama pravio jaslice od gipsa i ukrasio ih zelenjavom u doba Bozica, a imao je cijelu kolekciju sitnih zivotinjica - dijelom kupljene tko zna kad i gdje, dijelom iz vrecica sa zvakama, uglavnom jos uvijek tamo ima svega- raznih su velicina i fela, od kokosiju do dinosaura, a nije rijetkost da je ta kokos veca od vola nadomak nje. Patke, ofce, t-rex i lavovi leze u bozicnom raspolozenju i miru jedno kraj drugoga. Sveta obitelj je prvotno bila klasika, kipici tek malo veci od dinosaurusa na padini male planine u polju ispred spilje, a onda je jedne godine osvanula osvijetljena i suvremena pa je bilo milina gledati.
Jedina slika iz daaaavnih vremena koju imam tu i koju sam mogla skenirati stara je xy godina koje necu navesti zbog dobre reputacije najboljih godina svoje sestre i necaka koji vec imaju svoje klince i koji su se slikali u jaslicama, ali eto tek da se vidi kako je to nekad izgledalo
Tradicija je isto bila dovuci klince, unuke i kasnije praunuke da kite drvce kod otate, a onda u sest u retfalacku crkvu na djecju polnocku sa nanom ( naglasak na kratko a u rijeci nana . Moja je stara postala baka prvi put sa 42 godine pa joj nije bilo milo da je zovu baka - nego je bila i ostala nana - kratkouzlaznokratkosilazni naglasak). Klinci su naravno bili zaduzeni za zivotinje-slaganje i uskladivanje sa okolisem u metar sa metar ogromnim jaslicama, koje nisu kasnije bile vise od gipsa vec od Purpen pjene (kojom se zaptivaju vrata i prozori na tek izgradenim zgradama, za one koji ne znaju, moze se oblikovati, a kad se osusi zadrzava zeljeni oblik ).
Inace drvce kod mog starog je uvijek bilo ogromno i kako moja stara veli - prenakiceno... Lanaca sa svjetiljkama po cijeloj kuci, ukrasa na boru nebrojeno i uvijek novih svake godine bar po nesto - nikad ne znam sto radi sa starima. Stara maroga kako bi ona bila najsretnija malenim drvcetom sa malo #pamuka# rasperjanog uokolo po granama, par srebrnih kuglica i srebrnih lamelica i jednim lancem bijelih svijecica, jer to je njoj najljepse. Ja odobravam starom - bor mu izgleda kao svjetla Las Vegasa, ali ja shvacam razlog tomu... On je bio dijete koje je zaradivalo od malena kako bi odrzao na zivotu svoju siromasnu obitelj iz dalmatinske zagore, prehranjivao poslije rata mater i sestre i nije nikad nista imao... Najgore mu je valjda bilo za Bozic u toj svoj bijedi. Zato se ja odmalena sjecam raskosnih bozicnih drvaca i uvijek svakovrsne klope na stolu.
Ovako to izgleda danas :
I jos malo ugodaja - nadam se da moja seka ( to je ona sa prve male slike iz davnina koja sjedi u jaslicama ) nema copyright na ovaj video koji je napravila i koji sam posudila - na zalost ne znam kako da utisam ton pa mozete cuti kako se organiziraju blagdanski tulumi jer je multitask seka dogovarala dogovore dok je snimala klince
Ali da ne odmaknem od teme - u rano poslijepodne dolazi DJED MRAZ I DIJELE SE POKLONI. Stari se naravno preobuce u crveno odijelo ( to je u zadnjih sest-sedam godina, prije toga je bio u civilki ) i dijeli poklone svima pa i mom najstarijem bratu koji sad vec ima cetvero unuka , naravno tu su ukljucene i prikolice, sto ce reci snaje i zetovi, kao i sluzbeni i nesluzbeni privjesci unuka ...
Pokloni ??? Moj stari nije bogatun, to su sve sitnice koje on kupuje cijelu godinu, prije kod Poljaka ( stariji Osjecani tocno znaju sto zelim reci- to je bio nekad ekvivalent danasnjim kineskim ducanima) , a zadnjih godina naravno, inspiracija je u kineskom civilizacijskom i trgovinskom ataru - ljudi moji - treba za svakog smisliti neku sitnicu, ipak je u plemenu po najnovijim podacima 34 osobe, bez pasa, macaka, kornjaca i papiga. Bilo nas je i vise, ali smo vremenom ostali bez dva supruga (rastavom), tri psa, tri kornjace, i cini mi se cetiri papige - za macke nisam sigurna- svi pokraj duginog mosta... Dobili smo i neke nove supruznike, decke i male bebe, a i ponesto pasa i macaka.
Uhh nesto sam se pogubila na vremenskoj ljestvici, ali ne zamjerite - kod nas je uvijek bilo jako dinamicno
I tako do uvece, onda se svi razidemo doma sa obaveznom vrecicom neke klope, iako svi imamo i doma, ali od njih se mora ponijeti, inace ...
Jedna slikica - cak i moja mama mora Djed Mrazu u krilo jer i za nju ima poklon
Ove godine cu se cuti s ekipom telefonom - sutra cu poslijepodne nazvati starce a tamo cika i vriska kao i obicno...pleme na okupu i ronda. A mene unatoc cinjenici da imam caroban i predivan Bozic u svom domu, puca nostalgija.
Jedna stvar ipak odusevljava: moja cera zvjera je odrzala obicaje kuce na najbolji moguci nacin ( sad je ona alfa zenka u kuci ) i napravila sve u duhu tradicije - sve je kako treba unatoc cinjenici da i ona radi sve iz trka i uz posao sa smjenama u bolnici - ma bas je prava! Bozic dolazi u cistu i uredenu kucu s kolacima i napravljenom vecerom na stolu - a samo joj je dvadeset i dvije godine...
Samo par prizora naseg danasnjeg poslijepodneva, sve je bilo srebrno bijelo oko nas, magla i zaledeno inje, snjeznim prahom posuta trava, ledenom cipkom okovano granje i krovovi - prekrasan prizor.
Vozeci se od kuce do baze primijetili smo u polju nedaleko od ceste cetiri pet malih srna kako pasu, cudno kako se ne boje ljudi i kako su se navikle dolaziti tako blizu ljudskih naselja i ceste...u polju je nesto po zemlji trazilo i mnostvo ptica ( fazani , vrane i mali debeljuskasti vrapci ).
Mobitel je bio pri ruci, svjetlo lose, u bazi je zabranjeno fotografiranje, ali ... evo par prizora
U bazi je ovih dana jako veselo, decki i cure dolaze doma s bojisnica u Iraku i Afganistanu, sa Kosova i sa svih strana - obitelji su sretne. Nisu oni krivi sto moraju zaradivati za zivot, vojnicke obitelji su u nadi da ce iduce godine poceti povlacenje dijela sastava s bojisnica, ni njima nije bas lagodno biti tamo. U vojsku mahom ide sirotinja koja nema druge alternative, oni koji ne studiraju i oni koji nastoje izmaknuti ruci zakona zbog neceg. Izuzev ovih potonjih, mahom su to pristojni mladi ljudi koji sebi i svojoj djeci nastoje osigurati budicnost - place tu nisu tako velike ( osim kad su u zoni ratnih djelovanja ), ali imaju razne druge beneficije za obitelji i skolovanje. Skolovanje je u Americi skupo i svi sanjaju kako ce jednom zavrsiti koledz. Casnici su nesto drugo, skolovani na ucilistima i promicani na terenu, oni su druga rasa na istoj planeti u usporedbi s obicnim pukom.
Obicaj je da se napravi ovakav prizor dobrodoslice svom vojniku - sudjeluje cijela obitelj, boja se i pise na plahtama, papiru, drvetu, plastici, tu su natpisi dobrodoslice s imenom tate ili mame, slike i stihovi... Neki daju i proficima da im to napravi pa su to pravi mega posteri. Djeca jako uzivaju u tome .
Sve je vec odavno okiceno i tisuce svjetala je na prozorima, drvcima, ulazima, svugdje - a ispred ponekih ulaznih vrata je i Djed Bozicnjak u velikom grijanom balonu sa snijegom koji cirkulira svugdje oko njega
Nasa kapelica vec od proslog tjedna ima jaslice... ponocka nam je za katolicku konfesiju u devet uvece, pa cemo se potruditi ove godine uci ranije da ne stojimo... u razlicitim terminima u istoj kapeli imaju sve vjeroispovijesti svoje obrede, i ljudi su ovdje sudeci po posjetama jako, jako religiozni. To nije samo otici na misu - ljudi dolaze obuceni u svoja najbolja odijela ( ja se sjecam kako se odvucem u trenerci na nedjeljnu misu...eee... tamo doma u osjecku katedralu ) i zene dolaze s frizurama, djeca su uredna i tiha - uvijek je tako nekako svecano .
Pokupovali smo uglavnom danas sastojke za Badnjak ( skampi i krumpir salata ) i Bozic ( povrce za mijesanu 24 sata salatu, sumka, buncek, ananas, materijal za preliv, stuffing, bit ce i pire, kuhani kukuruz i gravy sos, med, visnje ) za spizu ... Kolace ipak necu praviti, nego cu napraviti peceni kompot u rerni s Marshmallows povrh. Nema odlaska u goste niti vice versa, ovo je za mene striktno obiteljski blagdan, tako da smo nas troje sami ... U ponedjeljak se kiti drvce, mi imamo umjetnicko a ne pravo, ali kupila sam i grane za ikebane.
Inace mi u masivnim staklenim zdjelama i vazama stoji mahom raznoliko voce svih mogucih raznih boja, jabuke, sljive, mandarine i kruske, ljesnjaci i orasi, i sve mi ikebane i aranzmane malo po malo Gazda pojede - e sad ovo nece !
Lijepo cu susuraste fine mirisave zelene grane koje sam kupila aranzirati i okititi, volim taj miris borovine...
I da zavrsimo ovu bozicno pikantnu trilogiju... U prethodna dva kuhinjsko prozdrljivacka posta je bilo rijeci o MESU I GLAVNIM JELIMA i o PRILOZIMA.
U ovom zadnjem dijelu cemo o salatama i desertima.
Salate
Collard leaves - 1. varijanta
Meni ovo povrce zvano COLLARD LEAVES ponajprije nalikuje blitvi. Nisam ga doduse nikad vidjela u svjezem obliku nego samo iz konzerve, ali to je to.
Dakle, u zamjenu za spravljanje ovog jela moze se koristiti i blitva, s tim da se collard leaves mora dugo kuhati, a blitva naravno krace.
Sastojci
1.5 l vode
1 kg lagano dimljene sunke ili bunceka
2 kg opranih i isjeckanih listova
zlicica crvene paprike
3 zlice biljnog ulja
2 zlice octa
sol i biber po ukusu
bijeli luk po ukusu
persin ili kopar po ukusu
Otkuhati meso sat vremena i odliti vodu. Staviti novu vodu i dodati collard leaves, dodati papriku i kuhati jos tri sata sata zajedno, nakon toga ocijediti, pomijesati ulje, ocat, sol, biber, zgnjeceni cesnjak, dotjerati okus ovisno o tome koliko je slano meso i zapeci u pecnici na 200 stupnjeva celzija pola sata. Peceno posuti svjezim sitno nasjeckanim persinom ili koprom.
Ukoliko koristite blitvu, onda se ona dodaje naravno tek pred kraj kuhanja mesa, buduci da njoj ne treba dugo. Ja u ovo sve dodam prije nego sto stavim zapeci jos i sitno sjeckane kuhane krumpirice.
Collard leaves - 2. varijanta
2 kg svjezeg lisca
1.5 kg susenog mesa - sunke ili bunceka
1 litra pilece juhe
1 glavica crvenog luka
1 zlicica crvene paprike
2 zlice smedeg secera
2 zlice octa
1 zlicica soli
2 zlice ulja
Na ulju izdinstati luk do zlatnozute boje i onda dodati smedi secer, jos malo dinstati i zaliti pilecom juhom. U to dodati collard leaves, prethodno sat vremena otkuhano meso (vrijeme kuhanja varira o vrsti mesa, na koncu mora biti vrlo mekano, ali ne da se raspada) i zacine. Kuhati dok listovi ne omeskaju, ukoliko je rijec o blitvi, naravno krace, staviti je pred kraj. Ocijediti i servirati. Od preostale tekucine se moze napraviti kratki umak s tri zlice brasna koje se ukuhaju naknadno i okus dotjera zacinima ako je potrebno. Ovaj se recept moze primjeniti i na kupus i spinat, moze se koristiti i prsut, fine kobasice a i slanina, s tim sto se slanina poprzi i na toj masnoci se dinsta luk.
Salata od graška
20 ml majoneze
sol i biber po ukusu
10 dag crvene svjeze paprika
15 dag stapke celera
mala staklenka kiselih krastavaca-manjih
1/2 kg skuhanog graska
15 dag Cheddar sira
malo limunovog soka
1 malena glavica salate
Sve sastojke usitniti, pomijesati u velikoj zdjeli i zaciniti. Servirati na listu salate.
24 hours salad
2 manje glavice salate
5 stapki svjezeg celera
1 salica ukiseljenih sampinjona
5 tvrdo kuhanih jaja
1/2 kg kuhanog graska
1/2 isjeckane zelene paprike
1 salica kuhanog kukuruza u zrnu
1 salica kiselih krastavaca s malo octa
3 stapcice mladog luka (ako nema, dobra je i mala glavica obicnog)
15 dag kuhanih kestena ili kesten pirea
1 salica majoneze
1 salica kiselog vrhnja
2 velike zlice secera
2 salice naribanog Cheddar sira
2 salice przene i sitno isjeckane fine slanine
sol, biber i prah cesnjaka po okusu
Umutiti kesten pire, vrhnje, secer, majonezu i zacine u jednolicnu smjesu.
Sve ostale sastojke usitniti i dobro izmijesati, na kraju sve sjediniti i ohladiti 24 sata u hladnjaku prije serviranja. Po vrhu posuti naribani Cheddar sir.
Kuhani kukuruz
Tu se nema sto puno dodati, zaledeni kukuruz na klipu skuhati u slanoj kipucoj vodi, kuhanog ga jos dodatno posoliti, otopiti maslac i preliti njime.
i tu nema greske, sve iz kutijica se promijesa, doda ulje, mozda koje jaje i voda i pece ... Onda isto imate i sve moguce kreme u kutijici koju samo otvorite i premazete. Jaaako zgodno.
Isto tako se peku i pite
Mozete doduse to i sami - imate gotove zamrznute kore koje su vec u aluminijskoj posudi za pecenje, imate gotov nadjev u konzervi koji samo stavite na kore i to su onda domaci kolaci
Naravno, ovi deserti se ne mogu usporediti po bogatstvu, raznolikosti i slozenosti priprave i sastojaka s kolacima koje mi pravimo za Bozic, puno su jednostavniji cak i kad se prave doma, ali kako stvari stoje uglavno je drukcije - kupe se u trgovini za dva do maksimalno cetiri dolara i samo stave u pecnicu. Milina i gotovanski raj - za mene koja sam pravila vazda kojekakve nase domace kolace - baklave, buhtle, krancle, tiramisue, dunavske valove, torte ovakve i onakve razne, ledena neba, juliske, svarcvaldice, cokoladne i kesten bombe, torte s jogurtom, sladoled torte, parfe creme kocke, ajmeee ... sve nekad doma i od pravih sastojaka, ovo sad je zbilja zabavno. Okus ovakvih gotovanskih kolaca je jako, jako dobar, da ne biste pomislili da je neki skart. Kolicinski dobijete puno. Ja sam za Thanksgiving pekla tri ovakve pite jer me zapalo praviti deserte, pravila sam pitu od jabuka, pitu od kokosa i pitu od bundeve. Sve je bilo izvrsno.
Jednom cu im svima kad se opet nademo na nekoj proslavi ispeci PRAVE kolace, onako kako se jede u Slavoniji ...
Pita od bundeve, vjerovali ili ne - slasna !
Zapečeni kompot od jabuka, krušaka i šljiva
To mi je omiljeni desert koji cesto spravljam. Vrlo jednostavno, ogulimo i isjecemo na kockice deset jabuka, pet krusaka i deset sljiva ( moze i visanja po zelji ako ne nadete sljive u ovo doba godine, ali onda dodajte jos dvije zlice secera ), dodamo tome pet zlica secera, malo ruma, deset deka grozdica i cimet, sve dobro pomijesamo. Pustimo da se u pecnici prethodno ugrijanoj na 200 stupnjeva celzija pece sat vremena pokriveno alu folijom, povremeno promijesati i peci jos desetak minuta otkriveno. Servirati pospricano medom i sa zlicom-dvije sladoleda ili slaga koje radi dekoracije mozemo posuti cokoladnim mrvicama ili cimetom pomijesanim sa secerom povrh. Sluzi se u zdjelicama za kompot ili za sladoled.
Na to naravno mozete staviti i marshmallows i jos malo zapeci ...
Ukoliko nepecenoj smjesi dodamo jos i sedam zlica brasna, moci cemo kad sve bude gotovo ohladiti, rasiriti na tacnu i rezati na kocke - to onda izgleda poput neke vrste rahatlokuma...U tom slucaju posuti staub secerom i servirati na tanjuricu uz sladoled sa strane, ne na desertu.
I na sve ove deserte ide slag sa raznim dekoracijama po volji.
Eto, time bi bio isrpljen repertoar jela koja ce se naci na blagdanskim stolovima nase americke zajednice ... otprilike.
Sta da se radi - Gazda me je toliko obradovao i sve priredio da sam morala...priznati i ovdje da mi je danas rodendan.
Nisam se bas bila voljna slikati, tko voli podsjetnik da mu treba 43 svijecice , ali Gazda je bio lukav pa je na dva muffina aranzirana u casama za sladoled zataknuo sedam svijeca ... uz sedam ruza koje je narucio.
Ovo je bio grubi ispad u inace korektnoj proceduri postivanja dijetalne prehrane na kruhu i vodi kojima sam nas podvrgnula prije Bozica, ali nije mi zao moj rodendanski muffin s puno svijeca je bio izvrstan.
Ne zamjerite na slici u kucnom raspusteno domacinskom ruhu ... nisam se kanila slikati, ali me je lovio mobitelom
Nastavljamo u primamljivom smjeru - riječ je naravno o receptima s jelovnika koji se tradicionalno priprema za Thanksgiving i Božić.
Prošli put u Thanksgiving menu postu je bilo riječi o mesu, a u ovom postu napisat cu nesto o prilozima, salate i deserte cemo raspravljati u jednom od iducih postova...
Stuffing - punjenje u ptičici
Ovaj se prilog moze zgotoviti tako da se kako sto mu ime kaze - napuni u otvor ptičice i tako peče. Postoji i drukčiji način gdje ga pripravljate posebno i servirate posebno.
Kad je o ovom jelu rijec, postoji beskonačno varijacija na temu i sve su dobre i odgovarajuće, obavezan sastojak je kruh nasjeckan na kockice i osušen (možete tako iskoristiti i stari kruh), a najbolje ako može kukuruzni ili francuski kruh, nadalje: jaje, celer, luk, usitnjena paprika, začini svake vrste - obavezan je češnjak, papar, sol, senf, limunov sok, kadulja, peršin i timijan - a možete dodavati po vlastitom izboru (kopar, origano, ružmarin, majčina dušica )
Celer u ovom obliku nikad nisam koristila dok nisam dosla ovamo, međutim on je uz luk, papriku i mrkvu temelj američke južnjačke kuhinje na više načina. Kad ga kupujete obratite pozornost na to da je svijetlo zelen, takav je najbolji.
Digresija - pravim ga najčešće svježeg, sitno sjeckanog u salatama, pomiješanog zajedno s krastavcima i usitnjenom paprikom razih boja i malo zrna kuhanog kukuruza da se šareni, u dressingu napravljenom od 1/3 vrhnja,1/3 jogurta i nešto limunovog soka, uz dodatak suhog kopra, soli i bibera.
OBAVEZNO dodam jedan nasjeckan stapic u juhu, svjeze ih zaledim tako da su uvijek na raspolaganju, juha ima caroban miris koji se ne da prepricati . Celer jako dobro sjeda u sva kuhana variva.
Važno je takoder znati da je celer jedno od jela koje se odlikuju tzv " negativnim kalorijama", što u prijevodu znači da vaše tijelo troši više kalorija da ga preradi nego se što jedenjem unese - dakle, tko mršavi, salata od celera ! ( izbaciti vrhnje u tom slučaju )
Za one koji ne znaju, ovako izgleda ta biljcica
Ali vratimo se na stuffing, kao što rekoh ima ih raznih, a ovako ga ja pravim :
Koristim jedan kukuruzni kruh (mislim da u tom kolutu ima oko pola kilograma), isječem na kockice i osušim u pećnici na 200 stupnjeva oko desetak minuta - pripazite, nije svaka pećica ista i nije svaki kruh isti, tako da ovo može varirati, gotovo je kad fino miriši i postane zlatnožuto. Na maslacu (koliko stane u tri izdašno velike žlice) izdinstam na "laganoj vatri" dvije sitno isjeckane glavice luka dok ne omekšaju. Dodam jedno dvadeset dekagrama isjeckanih sampinjona i nastavim dinstati dok malo ne omeksaju - ne previse.
U većoj posudi razmutim dva cijela jajeta sa nepunom jušnom žlicom soli, dvije jogurtove čaše bistre pileće juhe (nešto manje od pola litre), nešto bibera, suhih začina kadulje i timijana, podosta svježeg sjeckanog peršinovog lista, i ohlađeni izdinstani luk i dvije stapke sitno nasjeckanog celera. To sve dobro promiješam i dodam osušene kockice kruha, a nekad i dva izgnječena češnja češnjaka - može i suhi začin češnjaka, po okusu. Sve to lijepo pretresem u maslacom namaštenu jena posudu i pod folijom pečem oko pola sata - nakon toga maknem foliju i pečem još desetak minuta na 200 stupnjeva da se napravi fina korica na površini. I to je to .
U stuffing se također za neizlječive mesoždere može dodavati i još ponešto - tu kao što rekoh imate punu slobodu izbora i okusa - dinstana i usitnjena pileća jetrica, osušene kobasice, pečene i isjeckane kobasice koje inače volite, isjeckani pršut, sitno sjeckana fina slanina ...
Mesozderska varijanta
6 velikih skuhanih krumpira
6 dl mlijeka
3 zlice maslaca za krumpir pire
sol, biber po ukusu
1/2 kg fine lagano dimljene kobasice
1 zelena paprika, sitno isjeckana
1 sjeckani veci crveni luk
1 /2 kg kruha, isjecenog na kockice i osusenog
suseni kopar, timijan, kadulja, cesnjak
Ugrijati pecnicu na 175 stupnjeva celzija. Skuhani u slanoj vodi i izgnjeceni krumpir umutiti s mlijekom i maslacem. Izdinstati papriku i luk do zlatnozute boje, dodati u to na kolutice sjeckanu kobasicu i jos malo prodinstati. Posebno pomijesati krumpir pire sa suhim kockicama kruha, pazljivo da se kruh ne razdrobi, sve skupa dodati u mjesavinu povrca, zacina i kobasice, premjestiti u lim i peci 30-45 minuta.
Gravy umak
Tu se nema sto puno za reci, americke domacice ga uglavnom spravljaju ovako:
One koje su sklonije tradicionalnom pristupu postupaju na sljedeci nacin :
Na masnoci na kojoj se peklo meso se poprzi zlica do dvije brasna – ne bi trebalo potamniti, treba ga uprziti na laganoj vatri. Kad se dogotovi, zaliti vodom ili jos bolje juhom, dodati zacine po volji I pustiti da prokrcka dok se ne zagusti. Ne smije biti pregusto, konzistencija treba biti nesto rjeđa nego nas umak od rajcice. Tako zgotovljen umak se servira uz meso, a nerijetko se u nj doda ocisceno i usitnjeno meso s vrata purice, ili s leđa.
Ima i varijanta koja se pravi na “mooći” koja ostane nakon pečenja mesa, dodaje se dvije-tri žlice brašna, poprži i sve zalije vrhnjem za kuhanje do željene gustoće začini…
Krumpir pire
Svi znamo kako se to pravi, nema puno razlika, dosta maslaca i mlijeka i dobro, dobro umutiti .
Yams - slatki krumpir
Ovako izgledaju prijesni
Nisam sigurna moze li se ova poslastica naći u hrvatskim trgovinama, ali ja ću ipak dati recept – veli JJA da ima za kupiti…Ima raznih varijanti pripreme, ja osobno ih nikad nisam kuhala, uvijek kupim u konzervi već skuhane.
Kuhaju se kao i običan krumpir, stave u kipuću vodu, oguljeni. Navodno su još bolji ako se zajedno s korom stave u alu foliju i peku u pećnici, a onda tako pečeni ogule.
Tu vidimo kako se radi s prijesnim krumpirom i kako se pravi jednostavan prilog.
Najčešće se pravi u obliku koji Ameri zovu "casserole" – ne znam kako bih to drukčije prevela nego – složenac …
Casserole 1
1,5 kg skuhanog i isjeckanog slatkog krumpira
20 dag bijelog šećera
20 dag smeđeg šećera
1 vanilin šećer
2 jajeta
10 dag maslaca na sobnoj temperaturi
10 dag otopljenog maslaca
1,5 dl mlijeka
15 dag sjeckanih oraha (na slici vidite "pecans" u origigi verziji)
10 dag brašna
Krumpir mora biti dobro skuhan i izgnječen u pire. Pomiješamo ga s bijelim šećerom, jajima, maslacem na sobnoj temperaturi, mlijekom, vanili šećerom i sve dobro izmiksamo. Smjestimo u Jena posudu u kojoj će se peći i servirati. Posebno izmiksamo smeđi šećer, sitno isjeckane orase, brašno i otopljeni maslac. Prelijemo preko krumpira. Peče se oko 30-45, minuta na 175 stupnjeva celzija (prethodno ugrijati pećnicu) – ili probamo nožem, ne smije ostati tragova…
Casserole 2
5 kuhanih i isjeckanih velikih krumpira
50 g maslaca
110 g smeđeg šećera
salica grozdica natopljenih u
1,5 dl soka od naranče
cimeta po želji
1 pakiranje mini Marshmallows
Sve sastojke osim Marshmallowsa dobro izmiksati i staviti u maslacem namazanu malu cetvrtastui Jena posudu, ili nešto slične veličine. Pokriti mini Marshmallows preko smjese i peći na 175 stupnjeva celzija pola sata u prethodno zagrijanoj pećnici.
E sad, isto ne znam mogu li se Marshmallowsi kupiti u Hrvatskoj, a ovi koje ja tu koristim izgledaju ovako
Marmelada od brusnice – domaća
Jos jedan nezaobilazan prilog koji se servira uz meso, vjerovali ili ne - jako dobro se okusom slaze, ne ustezite se pokusati
2,5 dl vode
20 dag šećera
400 gr svježih brusnica
1 oguljena i zdrobljena naranča
1 oguljena i isjeckana jabuka
1 oguljena i isjeckana kruška
15 dag ananasa – sjeckano i ocijeđeno
15 dag kajsija iz kompota, sjeckano i ocijeđeno
12 dag sjeckanih “pecans “ oraščića – mi vjerovatno u Hrvatskoj to nemamo, dakle ide zamjena u vidu oraha ili uprzenog mljevenog ljesnjaka
cimeta po želji
malo naribanog muškatnog oraščića-po vlastitom ukusu
Može se dodati i desetak dag višanja koje ukrademo od pripreme mesa iz prethodnog kuhinjskog posta.
Ja sve osim vode i šećera stavim u mikser i dobro izmiješam. U drugoj posudi u vodi otopim šećer i dodam sve izmiksane sastojke, to sve kuham oko otprilike pola sata ili dok se sve dobro ne raskuha.
Ostavi se na sobnoj temperaturi u nekoj lijepoj staklenoj posudi, otuda se servira sa žlicom svakom uz meso na tanjur.
Drugi način je da sve jos jednom kuhano i ohladeno na sobnu temperaturu dobro izmiksamo, potom pretresemo u plitku tacnu i pustimo da se stegne u hladnjaku preko noći u sloju od cca 1 cm debljine, potom sutradan vadimo razne oblike modlicama za sitne kolače – njih možemo servirati na staklenoj tacni netom prije iznošenja mesa na stol ( jer moraju zadržati čvrstu konzistenciju) I to izgleda vrlo dekorativno.
A može i ovako:
Čemu smo se i mi priklonili ove godine, u opcoj guzvi je uvijek jednostavnije otvoriti konzervu .
Biscuits
To su oni koje ja najobožavam, gotovanski posao - kupe se poluzamrznuti u trgovini, kartonski ovitak se rasiječe nožem I iz njega iskoči pet ili osam komada već gotovog dizanog tijesta koje se samo stavi peći 10-15 minuta. Dobijemo savršene biscuits.
Onaj tko ih želi sam praviti ( to ponekad činim jer je brzo i lako, ali Gazda ih pravi bolje) može po ovom receptu:
Biskviti 1
Zagrijte pecnicu na 220 stupnjeva celzija. Pomiješajte pola kilograma brašna, 2 žličice praška za pecivo,1 žlicu soli, 6 velikih žlica maslaca i 3 dl mlijeka. Dobro izmiksajte u suho da se svi sastojci prožmu. Dodajte oko 3 dl mlijeka – ili koliko treba da se formira mekano tijesto. Rukama rasirite tijesto na podlogu u debljini od oko 1,5 cm i ostrim nozem sijecite u zeljene oblike (dobije se 6-8 komada). Nemojte sjeci čašom jer vam trebaju oštri rubovi da bi biskvit rastao .
Peci 10-15 minuta, ovisno o pecnici, vrebajte i izvadite kad postane zlatnozuto. Osobno, volim ih vruće za nedjeljni doručak , brzo se zgotove, brzo se ispeku …Nije grijeh ako se na tijesto prije odlaganja u pecnicu doda i malo naribanog sira.
Biskviti 2
1/2 kg brasna
2 zlicice praska za pecivo
4 zlice ulja
tri velike zlice maslaca
zlica soli
vrhnje za kuhanje po potrebi
Izmijesati dobro u suho, dodavati vrhnja za kuhanje malo po malo u kolicini da se podmijesi mekano tjiesto, ne “raditi” ga previse da ne postane zilavo, sto je tijesto mekse to ce ukusniji i bogatiji biskviti biti kasnije.
Sve tako mekano i vrlo ljepljivo pretresti u maslacem podmazan lim, rastegnuti u debljini od oko 1,5 cm pobrasnjenim rukama, isjeci nasumicno na komade zeljene velicine nozem i peci 15 minuta na 200 stupnjeva celzija. Nakon toga premazati maslacem i staviti nazad u pecnicu. Provjeravati svakih 5 minuta dok ne budete sigurni da je peceno. Napominjem da se ovo tijesto ne mijesi, zato mu je takva izuzetno meka konzistencija. Nakon sto se ispece, ukloni se iz pecnice spatulom i preokrene naopacke. Komadi su malo nepravilnog oblika ali UUUUKUSNIIIIIIIIIIII pa im se sve dade oprostiti!
Biskviti 3
SLATKA VARIJANTA !!!
Recept kao u prethodnom slucaju, samo dodati manje vrhnja za kuhanje da tijesto ne bude premekano, rolati male zmijice koje potom uvaljamo u smedi secer pomijesan s cimetom, pa u mljevene orase ili jos bolje mljevene poprzene ljesnjake. Peci u (sa svih strana) jako dobro maslacem podmazanom plehu… dobra stvar za uz kavu ili caj – il topli dorucak i vecera...
Ako ne volite slatko, ove biskvitne zmijice mozete uvaljati u naribani cheddar sir…
Tijesto sa sirom
Zbog specificne arome koristi se Cheedar sir - ali dobro je i s bilo kojim tvrdim sirom ako se doda mirisavog zacinskog bilja.
Varijanta 1
1/2 kg makarona – ili bilo kojeg krupnog tijesta po zelji
30 gr rastopljenog maslaca
50 dag naribanog cheddar sira
1 litra mlijeka
4 jajeta
2 žličice senfa
1 žličica soli
po zelji bibera – ne previse
1 žlica crvene paprike
Makarone ujutro stavite u mlijeko u koje ste prethodno umijesali otopljeni maslac i ostavite stajati par sati, povremeno promijesajte. Kad krenete s pripremom izmijesajte dobro sve ostale sastojke, sir na kraju i naposljetku sve dodajte u makarone s mlijekom. Napravite ravnomjernu smjesu. Pecite 45 minuta nepokriveno na 175 stupnjeva celzija, ili ovisno o pecnici, dok ne omeksa i dobije zlatnozutu boju.
Varijanta 2
25 dag makarona
4 velike zlice maslaca
1 glavica luka
1 cesanj cesnjaka / ili 2 zlicice praha
5 oguljenihi isjeckanih rajcica
3 dl mlijeka
4 dag brasna
30 dag naribanog Cheddar sira
5 dag krusnih mrvica
Sol, biber, bosiljak, majcina dusica, kadulja … po zelji
Skuhati makarone u slanoj vodi. U vecoj zdjeli otopiti dvije žlice maslaca i na njemu prodinstati sitno nasjeckani crveni luk dok ne dobije finu zlacanu boju i postane mekan i mirisav, pri kraju dodati usitnjeni cesnjak i jos kratko prodinstati. Dodati rajcice i nastaviti uz povremeno mijesanje dok malo ne omeksaju-nakon toga dodati mlijeko i oko 3/4 kolicine Cheddar sira. Pustiti da prokrcka na laganoj vatri. U to sve skupa umijesati makarone i premjestiti u lim za pecenje. Posuti s preostale dvije zlice otopljenog maslaca i preko toga posuti krusne mrvice i preostalu 1/4 kolicine sira. Peci na 175 stupnjeva celzija oko 45 minuta. Naposljetku prije serviranja ja dodam malo susenog kopra ili usitnjene susene kadulje povrh svega. U ovo se mogu dodati i sjeckani sampinjoni, u kojem slucaju se dinstaju s lukom. Dobro je i kad se dodaju broccoli, sjeckana na sitne komadice paprika crvene, zelene ili narancaste boje ili mali komadi susene slaninice, kobasice, sunke ili sjeckane pecene piletine ili puretine.
Ovdje na kraju pecenja dodajem nama omiljen zacin - CHIVES.
To je biljcica od roda luka, izgledom i okusom ponajvise lici sasvim malenim i tanusnim percima mladog luka, ali je aroma bogatija. Ima izrazena ljekovita svojstva poput cesnjaka, s tim da nema tako napastan miris i smek. Ja ga koristim vecinom prijesnog i sitno sjeckanog u salatama, prilozima i kao zacin mesu dodan 5 minuta pred kraj pecenja.
Kolicine koje sam dala u receptima variraju - za dvije ili cetiri osobe, nisu svi isti, ali vjerujem da je to svima prepoznatljivo. Takoder, ja ovdje kuham u drugom mjernom sustavu - na salice, tzv. CUPS - ali sam preracunala mjere u SI sustav kojim se sluzimo svi mi ostali normalan svijet - osim Amera. Nadam se da malena odstupanja nece skoditi ukupnom rezultatu.
U iducem kuhinjskom postu dolaze na red salate i deserti ...
Samo cu kratko - u petak smo dobili konacnu dijagnozu nakon niza ispitivanja krvi, stolice, urina, ultrazvuka i x-rays.
Maggie ima pankreatitis.
Napominjem unaprijed da je od samog pocetka hranimo iskljucivo PURINA suhom hranom, u pocetku je dobivala varijantu te hrane za steneci uzrast ( ponekad, iako vrlo rijetko je dobivala konzervu psece hrane istog proizvodaca ). Ta vrst hrane je navodno izbalansirana u svim sastojcima koji psu trebaju. Kod stola bi dobila ponekad komadic nemasne piletine ili nekog drugog mesa, ociscen od zacina - kad kazem komadic, onda je to ne vise od kolicine bobice grozda. Rado jede i dobiva pomalo voca i nezacinjenog kuhanog povrca, rize ... rado ce pojesti i komadic prijesna mesa, ali to isto dobije malo, kao desert. Nikad nije imala problema s probavom.
Kad smo negdje u gostima, obicno je ljudi pokusavaju nahraniti mesinom, kostima ili necim sto se smatra pogodnom psecom hranom za jadno pseto koje mi drzimo u prehrambenoj karanteni ( s obrazlozenjem : nek se pas cestito najede !!! )
Misljenja nekih ljudi koji nemaju pse ili imaju otporne i velike vrste su da pas mora NORMALNO jesti, i da je ikakva gotova kupovna hrana za pse smece. Moja Maggie bi se slozila, kod poznanice je prosle godine dok je bila na cuvanju sat vremena, smazala petnaest deka fine salame o cemu sam naknadno obavijestena...
Medutim ...
Nije isto, ponavljam, za sve pse. Moja prethodna psica Ramona je pokupljena kao jako malo stene s ulice za vrijeme ratne bubetane, odrasla je jeduci istu hranu kao i mi, NIKAD nije imala problema i u dobrom zdravlju ( do pred kraj kad je posenilila i imala bruh ) je docekala gotovo cetrnaest godina...doduse, u zadnjih pet godina sam joj kupovala konzerviranu hranu - ali uvijek je vise cijenila dobre spagete u bolognese umaku ili punjenu papriku, nego li psecu hranu...
Kad sam dobila Maggie, dobila sam usput i komentar od jedne poznanice kako sad imam jako skupu i jako osjetljivu igracku. Nikako nisam mogla shvatiti cemu ovako zlocest komentar (pokusavala sam visekratno, i da sam mogla, ja bih opet usvojila psa iz sinteraja ili azila), ali sad mi je jasno da komentar nije bio zlocest, nego tehnicki ispravan. Maggie je od vrste mini poodle, ima zavidan rodovnik, kupljena je po preporuci od uzgajivacnice koja je medunarodno uvazena i ima sampionska legla, nikad zabiljezene urodene bolesti i malformacije, s te strane je sve pet. Mozda su neki drugi pripadnici te vrste drukciji, ali nasa malena je krhka i osjetljiva, ne voli van na kisu i hladnocu, moramo je oblaciti da se ne prehladi, moramo joj naravno kupovati psecu hranu i ne sopati je ostacima od rucka, moramo je svaki dan pocesljati i moraju joj se usi drzati cistima, zubi prati jednom tjedno, a juzna zona drzati kratkodlakavom, groomeri su kod nas svakih sest tjedana. Kupa se svake subote uvece. Igracke joj perem u stroju za rublje jednom mjesecno, veliki rucnici na kojima lezi u svom kreveticu se mijenjaju, iskuhavaju i glacaju jednom tjedno. Nije debela, jede umjereno, svaki dan se istrcavamo s lopticom. I sad bi neki rekli da je to pretjerivanje... ali cinjenica je da je mini pudal jako, jako daleko od svojih velikih Royal pudl rodaka koji veliki poput Njemackih ovcara ili Rotova i koji su radni psi osposobljeni za dugotrajno trcanje, lov i plivanje u rijeci ...
Navod i opis problema od strane veterinarice koji sam nasla na internetu :
"Pankreatitis-upala gušterače - vrlo je ozbiljno oboljenje pogotovo u akutnom obliku. Uzroci su različiti pa je jedan od najčešćih nepravilna prehrana (pankreatitis je češći u debelih životinja) , može biti uzrokovan davanjem nekih lijekova, opstrukcijom izvodnog kanala pankreasa, traumom te su mogući drugi uzroci od kojih neki nisu sasvim razjašnjeni. Klinički znakovi su povraćanje, ponekad proljev, bolovi u trbuhu- dakle prilično su nespecifični. Pankreatitis najčešće viđamo kod pasa srednje životne dobi, predebelih i to nakon konzumacije masnog obroka. Neki posebno lakomi psi u stanju su proždrat punu zdjelu čvaraka , a mnogi su žrtve dobronamjernih vlasnika koji svoje ljubimce počaste dobrom, masnom kremenadlom sa roštilja ili komadima pancete. Akutni pankreatitis je vrlo ozbiljno stanje, u vrlo kratkom vremnskom periodu može doći do šoka. Bolesni psi uvijek su dehidrirani a sve je praćeno i povišenom tjelesnom temperaturom. Prisutna je i jaka bol pa je bolesna životinja uznemirena, ne može se smjestiti, nerjetko cvile. Bez intervencije veterinara akutni pankreatitis može biti fatalan. Terapija se sastoji u nadoknađivanju izgubljene tekućine i elektrolita te u određivanju strogog posta kako bi se pankreas "odmorio". Nakon oporavka veliku pažnju moramo posvetiti pravilnoj prehrani. Hrana mora sadržavati visok udio karbohidrata (riža,pašta) s obzirom na to da su proteini i masti jači stimulatori pankreasne sekrecije. Ako se pas uspješno oporavlja treba uvesti dijetnu hranu koja sadrži malo masti. Osobno preferiram ishranu komercijalnim veterinarskim dijetama koje su točno izbalansirane.Kod kroničnog pankreatitisa nekada prepisujemo dugotrajnije uzimanje lijekova...."
E sad, niti je hranimo sa stola, niti nekontrolirano luta okolo da je netko drugi hrani, niti ima pristupa ikakvim smecima, niti je debela, niti je sredovjecna, niti je imala traumu (doduse, par puta se jureci smandrljala niz stubiste u trku, ali stube su drvene i oblozene tepihom i to je bilo jako davno, pa veterinarica tvrdi da ako je to uzrok, problem bi se ocitovao i ranije), niti je posrijedi losa uzgajivacnica i genetski poremecaj (iako-tu se nikad ne zna), pas je star samo godinu i pol dana ... od cega je dobila bolestinu nemamo pojma...samo znam da je okidac bilo kad sam joj dala mali komadic grillane piletine prije jedno tri tjedna... tad je sve pocelo.
Prema nekim drugim izvorima i navodima koje sam takoder nasla online :
"As with most diseases or conditions, certain dog breeds are more susceptible than others. ..."It appears there's a genetic susceptibly to the disease," says Dr. Steiner."
According to Dr. Labato, "Dogs are vulnerable at any age, but more commonly in middle age ... And, female dogs seem to be more regularly represented."
Dogs that are more predisposed to this condition are the following: miniature Schnauzers, Yorkshire and Silky Terriers, Miniature poodles and Cocker spaniels."
U prijevodu - neke vrste su podloznije oboljenju od drugih i postoji cak i genetska predispozicija, psi su osjetljivi u svakoj dobi, pogotovo srednjoj, zenke su osjetljivije i navedene su vrste pasa koje su najugrozenije, medu njima i Minijaturne pudle...
Prognoze su :
"Pancreatitis can be a very unpredictable disease. In most cases, if the attack was mild and the dog only had one episode, chances of recovery are good. Simply avoiding high fat foods may be all that is called for to prevent recurrence and/or complications. "
Kazu strucnjaci da je to vrlo nepredvidiva bolest, u mnogim slucajevima psi imaju samo jednokratni problem i sanse oporavka su dobre, pravilnom prehranom i prevencijom se mogu izbjeci daljnje komplikacije ... docim kod nekih to prijede u stalni problem i tu je daleko ozbiljnija situacija. Mi cemo se pobrinuti da do daljnjih problema ne dode.
I tako sad Maggie uzima cetiri vrste lijekova i novu psecu hranu koja je prilagodena njenom problemu - dijetalna Royal Canin
Neke kapi polize s kasicice poslusno i rado, izgleda da su slatke, docim druge nastoji jadna izmigoljiti pa ne otvara usta... Inace je vesela i rado se igra ...
Eto... i za kraj Maggie u odjeci i obuci, neki su pitali ;), jos cekamo isporuku ski jakne i novih cizmica, ove proslogodisnje su joj malo velike pa ih gubi putem
ovako nam je kad imamo "one dane" ( Levant, daleko smo ...), Always smo strpljivi s opremom
ovako kad ne da zakopcati kopce kisnog ogrtaca
a ovako kad je hladno
Ono sto me ponekad strese je misao - sto bi bilo da nemamo love za takav tretman i medicinsku njegu, ne mozes pustiti jadnu zivotinju da pati i ugine od bolesti...i pomisao na sve one jadne kojima smo se prije bavili i koji nemaju toliko srece u zivotu, nego se rode na ulici i zavrse na nekim drugim mjestima...
Kako kaze Gazda - ne mozes spasiti cijeli svijet...
Ovako izgleda moj vrt (u proljece), obratite pozornost na desnu stranu i susjedno dvoriste, ogradu i stubiste uz ogradu...i rub mog balkona.
U susjednoj kuci obitavaju cetiri obitelji koje dijele veliko dvoriste, ima petero-sestero djece uzrasta od 3-10 godina koja se tamo igraju...
Obicno svi odreda uzivaju kad se poredaju na stubiste i gnjave Maggie, dozivaju je, izazivaju i zafrkavaju. Ova naravno laje onda na njih. A oni se smiju i dobro zabavljaju. Dok je ja ne pozovem unutra i ne prekinem paradu, jer stariji okolo vjerovatno u lavezu i kermesu ne uzivaju toliko kao djeca i Maggie. Ja jako pazim da ona ne bude na smetnju okolini - i nije. Svi susjedi su jako blagonakloni prema njoj. To govorim jer imamo jednog vucjaka u susjedstvu koji uredno iz nekih meni nepoznatih razloga jadan cesto zavija.
Jutros sam izlazeci na balkon i odskocila u napadu strave i uzasa !
Zapravo pojma nemam zasto sam poskocila, ali u tom trenutku bas i nisam razmisljala na nacin da mi od tog sto je lezalo na balkonu ne prijeti nikakva opasnost - samo je izgledalo bljak !
Skoro sam stala na nesto gnjusnog izgleda i ljigave konzistencije.
Kad sam malo bolje promotrila, u pitanju je bio otvoreni ovitak pastete, gornji dio prozirne sivkasto bijele folije kobasicastog oblika je bio otvoren i plastika ovitka rascerupana u nepravilnoj spirali, a sadrzaj mesnate boje i karakteristicnog izgleda rezao iznutra.
Danas je u Mannheimu 11 stupnjeva celzija.Oblacno. Nije lose. Na toj ugodnoj temperaturi bacena pasteta se dijelom u sudaru s povrsinom dodatno rascmoljala unutar i izvan ovitka. Pa su malo ocito prije nego li sam ja izasla raskopale dvobojne ukrasne vrane koje povremeno obitavaju na granama stabla u vrtu. Pa to sve skupa izgleda kao egzoticna ruzna 250 grama teska izmasakrirana bakterija iz nasih djecjih nocnih mora u mnogostrukom povecanju ...
Zao mi je samo sto se nisam snasla pa to odmah slikala, nego smjesta pokupila i pocistila, a sad nema smisla da rekonstruiram crime scene samo da bih vam docarala ugodaj...
Nisam htjela da pas istrci van i da se baci na taj prizor. Unatoc cinjenici da je pasteta bila dobacena da se pas pogosti. Da ste mali pas na dijeti ni vi ne biste odoljeli.
KOME moze pasti na pamet prebacivati pastetu preko pola vrta??? Nekako sumnjam da je ikoje od susjedove djece to moglo dobaciti-vjerovatno je rijec o odrasloj osobi.
Druga mogucnost je da su to napravili kucevlasnici, dobacivsi odozdo ispod balkona - ali oni nikad ne obicavaju ostavljati hranu za Maggie.
Treca mogucnost je da je netko od njihovih praktikanata-skolaraca koji su kod njih povremeno u trgovini (ili ih samo pozovu pa im plate za ispomoc, nisam sigurna) isao u skladiste koje je ispod naseg stana i usput bacio dorucak za psa u najboljoj namjeri...
Inace u nas kruzi fama kako su Njemci rezervirani i nedruzeljubivi - sto nije uopce istina, ja sam imala jako pozitivna iskustva - ali da bi doslo do tog da se nabacuju pastetom preko dvorista... eee to se nisam nadala.
Tko je bacio pastetu?
I za kraj, jos malo moje omiljene Celtic Woman, ne propustite POGLEDATI oba clipa, ja volim njihovu pojavnost u odorama boje plamena isto kao i pjevanje - a kad malo bolje promislim, i ritam sekcija je oku ugodna ...
Vremenom sam dosla do zaključka da kao i u ostalim aspektima življenja, tako i glede hrane postoje najmanje dvije vrste ljudi - konzervativci i liberali
Prvi su oni koji se dosljedno drže svojih navika i ustaljenih načna i ne pomisljaju na eksperimentiranje u nekim razumnim granicama, oni vec znaju sto je najbolje i sve sto nije tako je ili cudno ili lose. Niti ne pokusavaju zapravo PROBATI to nesto drugo i uglavnom sude na temelju onog sto MISLE.
Tu naglašavam dio teksta koji kaže "u nekim razumnim granicama", sto u prijevodu znači da niti ja ne bih sretno žvakala zmiju kamenjarku, puževe goluždravce, australske bijele crve ili mrave u čokoladi. Zabe sam probala ne znajuci da ih jedem, a isto tako i zeca. NIsam sigurna bih li rada to ponoviti, ali vjerovatno da jer sam prvi put prezivjela. A niti kavijar me nije bas impresionirao. Ali sam probala.
Znam neke koji nikad ne bi probali hranu koju jedu milijuni ljudi diljem svijeta samo zato sto ... tko će to razumjeti ...
Ja sam od strane takvih recimo dobila nekolicinu komentara da neka jela koja su dijelom drugih nacionalnih kuhinja, spravljaju se po drukčijim kanonima i nisu uobičajena u nas imaju sljedeće karakteristike:
- izgledaju kao povraćotina
- fuuuuuuuj, slatko sa kiselim / slanim / ljutim / ...
- to mi nikad kod kuće ne jedemo
- to moji nikad ne bi niti probali
- grah sa smeđim šećerom i medom ???
- to je bez veze
- ...
- daj ti meni ćevape i pivkana ...
Druga vrsta ljudi je otvorenih pogleda na kuhinju i stol oko sebe, skloni su eksperimentima i radi probati i neke drukcije stvari, ne libe se pokusaja i ne boje se promasaja. Nisu robovi navika i vole svijet u raznim bojama i okusima.
Ja sam od ovih drugih - kao sto rekoh - u razumnim granicama, gdje po osobnom ukusu meso svrstavam na dno ljestvice i najradije bih ga se riješila - jedem ga u vrlo malim kolicinama - ali kao rodena Slavonka odgojena na filozofiji "Nema tice do prasice" jednostavno se ne mogu odreći dobrog batka i sličnih stvari. To je daklem biološki i etnološki imperativ.
U nizu sljedećih postova ću dati detaljan opis Thanksgiving ručka koji smo pravili, a koji je uz manje izmjene također i tradicionalni Božićni ručak, jelovnik je dio tradicionalne južnjačke američke kuhinje.
Postoje doduse neki sastojci koji se ne mogu pribaviti u Hrvatskoj, poput javorovog sirupa, collard greens ili slatkog krumpira, odnosno određenih začina i karakterističnih brandova koji se upotrebljavaju u originalnoj "southern american cuisine", ali postoje i određene zamjene pa je moguće spraviti gotovo identična jela. Naglašavam da ovaj jelovnik nije ni po čemu skuplji nego li klasični na koji smo naviknuti, stvar je samo u dašku promjene koji biste mogli unijeti i u svoju kuću ...I da, iako je nema u origigi verziji, dodati Vegetu gdje drzite osnovanim nije grijeh .
Obzirom na obimnost materije topic ću podijeliti u tri posta -
1. dio - glavna jela
Turkey - ptičica purica
Zapečeni buncek u medu
Šunka u slatkom prelivu s ananasom
2. dio - prilozi
Stuffing - punjenje u ptičici
Gravy umak
Krumpir pire
Yams - slatki krumpir
Marmelada od brusnice
Biscuits
Casserole - neka vrst slozenca
Tijesto sa sirom - cheedar sir - ali dobro je i s bilo kojim tvrdim sirom
"Salate"
Collard leaves
Salata od graška
Kuhani kukuruz
3. dio - deserti
Pita od jabuka
Pita od bundeve
Pita od kokosa
Zapečeni kompot od jabuka, krušaka i šljiva
Ovako bi otprilike trebao izgledati blagdanski stol
Obzirom da je puno vrsta jela, obicaj je takoder da se sve poreda sa strane i da svatko ustaje od fino aranziranog stola i na tanjur uzima sto zeli i koliko zeli sam - ne mozete SVE staviti odjednom...
A ovako bi trebao izgledati vaš tanjur
Pa idemo redom ...
Turkey - purica
Ova nasa je bila pecena u vrecici - može i bez ako se pokrije odozgo u cijelosti tankim kriškama slanine. Iz nekih razloga se u otvor vrata stavlja glavica luka. Napominjem da prije pečenja pticuljak mora biti potpuno odmrznut. Ptičica se prvo naravno dobro opere i posuši, natrlja iznutra začinima po izboru ( sol, biber, prah češnjaka - i kod nas Hrvata Vegeta ) i unutra se stave dvije oguljene i na krupne kriške isječene jabuke. Pažljivo da ne popuca se odvoji koža od mesa u gornjem dijelu prsa i batkova i ispod prstima ugura na sobnoj temperaturi omekšali maslac kojem je također dodano nešto začina - izmiksati vilicom prije nanošenja. Smjesti se u vrećicu za pečenje na kojoj se izbuši par sitnih rupica za odzraku i dobro zalije šampanjcem iznutra i izvana (zaliti samo meso, ne i u sebe). Peče se u već zagrijanoj pećnici na 175 stupnjeva, otprilike 40 minuta po kilogramu mesa. Nakon što je pečeno, smije se rezati tek nakon što odstoji bar dvadesetak minuta.
Vrat se takoder pece pored i kad je sve gotovo, meso se ocerupa i primjesa u gravy umak o cemu cemo kasnije.
Napominjem da postoji i jedna meni cudna tradicija - od kostiju koje ostanu kad se meso skine s dijelova koji nisu bili ni na cijem tanjuru ( primjerice leđa ), sutradan se pravi JUHA s obiljem povrca ... to nisam probala.
Stuffing - punjenje - se moze staviti u pticicu prije pecenja, ili se pravi posebno i servira sa strane tijekom objeda.
Zapečeni buncek u medu
Svi znamo što je buncek, jedino što neki ne znaju da je bolje uloviti lagano dimljeni ako se može, ako ne - opet dobro
Uzmu se dakle tri komada, dobro operu (nastojte uzeti one bez žiga i dlakavoća-takve isto pojedini mesari nastoje uvaliti) i stavite kuhati u kipuću slanu vodu u dostatno velik lonac. Ukoliko nemate ekspres lonac, kuhanje traje otprilike četiri sata, i ovisno o dobi nesretne životinje, to varira - ali prepoznat ćete da je gotovo kad se počne dobrano odvajati od kosti - vrebajte da se ne prekuha i ne raspadne. Kad je gotovo, premjestite u posudu za pečenje sve po mogućnosti bez kostiju, posolite i popaprite svukud između, a potom zalijte umakom napravljenim kako slijedi: na niskoj temperaturi na stednjaku ili mikrovalnoj otopite smeđi šećer - 15 dag - par minuta sasvim lagano i dodajte tri dobro vilicom izdrobljena ili izmiksana koluta ananasa s otprilike 2 dl soka iz konzerve, dodajte kompot od 15 dag očišćenih višanja s malo soka koliko pokupe i ako nemate male djece - maraskina po želji + sok od jednog ocijeđenog limuna. Kad sve to prokrčka dodajte pet žlica meda i dobro promiješajte da se sasvim spoji s ostaim sastojcima. Prelijte po mesu i zapecite 30-40 minuta u već zagrijanoj pećnici na 175 stupnjeva. Tko voli može dodati prije umaka na meso i druge začine ( ja osobno dodam smiksan prah češnjaka, kadulju i suhi kopar).
Šunka u slatkom prelivu s ananasom
Tu se obavezno koristi kuhana šunka, može biti i malo dimljena, ne sušena. Smjestimo je u posudu za pečenje, lijepo po njoj aranžiramo kolutove ananasa koje pričvrstimo čačkalicama, u sredinu svakog koluta stavimo višnju iz kompota i cijeli prizor zalijemo s mješavinom soka jednog limuna pomijesanog sa 10 dag smeđeg šećera otopljenog u 1 dl soka od ananasa. Smjestimo u već ugrijanu pećnicu i zapečemo pola sata na 175 stupnjeva celzija. Pri kraju pečenja, ovlaš poprskamo ili prelijemo medom ( 5 velikih žlica) i vratimo na još desetak minuta u pećnicu .
Prije serviranja povaditi čačkalice.
Ja ova dva prethodna jela ZAJEDNO smjestim u veliku posudu i zapečem. Sve mora biti mirisavo i ljepljivo.
Ukoliko ipak želite spravljati prijesnu šunku, u tom slučaju je naravno morate zasjeći na nekoliko mjesta dijagonalno i dobiti uzorak u obliku romba, dobro utrljati začine i češnjak, peče se na 160 stupnjeva celzija 4-5 sati, otkriveno, sve skupa zalijemo - i povremeno podlijevamo- mješavinom soka jednog limuna, žlicom senfa, žlicom kečapa i 10 dag smeđeg šećera otopljenog u 2 dl soka od ananasa. Postupiti s kolutima ananasa i medom kao u prethodnom slucaju - sve nakititi prije stavljanja u pećnicu. Količine su bazirane na šumki veličine do tri kilograma.
Napominjem takoder da volim kako se to ovdje radi - kupe se "posude" za pecenje od neke vrste tvrde alu folije koje se koriste jednokratno, nakon upotrebe bacite, nisu skupe, nema ribanja velikog posuda ... ja ih nikad doma u Osijeku nisam koristila i mogu reci da mi je to pravo olaksanje tu - sitnica, ali covjeka veseli...
Prilozi, salate i deserti u iducim postovima...
Ja vam dakle predlazem da ovog Bozica pokusate malo promijeniti ustaljenu rutinu blagdanskog obroka i unijeti neke novine, zanimljivo i zabavno bi moglo biti svim ukucanima...
Danas smo bili jadni, Maggie je opet bilo loše i cijeli dan je povraćala, poslijepodne smo išli veterinarici. Obavila je četiri x-rays ( da se vidi da nije ništa progutala i da su joj unutrašnji organi ok ), pregledala joj je krajnike i prepipala to sitno mršavo tjelešce. Morala je popiti neku kredastu bijelu tekućinu koju smo joj davali injekcijom i to je jadna strpljivo otrpjela.
Naposljetku veterinarica nije mogla dokučiti što joj je pa se išlo na vađenje krvi. U petak kontrola, moramo donijeti uzrak pu-pu i ( nemam pojma kako ću to uvrebati) pi-pi.
Krv malim psima vade baš kao i ljudima - imaju onu famoznu gumu koju zategnu iznad pregiba lakta i jedino što je Maggie obrijala podlakticu ( u subotu su bili groomeri i taman je ošišali, a danas stradala i ljepota i forma ).
Vidio se malen komadić tanke kao opna, crne kožice i mala tanka vena u koju su joj uboli igluštinu i izvukli dvije epruvete krvi. Za to vrijeme ona je tiho cvilila i oči su joj bile sve mokre. Naposljetku su joj stavili tufer i zavoj.
Gazda nas je mobitelom uslikao ne bi li nam popravio raspoloženje i razvedrio nas, pa rekao : RANJENIIIIIK ... Sad bar znam da nije progutala moje ključeve !
( Neki dan je izgubio cijeli svezak ključeva )
Sutra slijedi obećani post s receptima za finu, jednostavnu i drukčiju klopu ...
. Kad smo se ukazali prvi put tamo, zaustavio nas je malo u stranu i proveli smo par minuta u ugodnom razgovoru, zapazio je da smo novi, na nenametljiv nacin se zanimao odakle smo i zahvalio se na posjeti.
za preko sakoa (koji ga teroriziram vec cetiri godine da kupi - kaze da mu ne treba) s nije htio obuci preko odijela jaknu k'o seljo beljo, pa je fino junacki prosetao od crkve do auta u odijelu i sesiru BBRRRRRRRRR !!!
on uvijek misli puno unaprijed. 
To cu ovih dana prepakirati i vakumirati u manja pakiranja da ne bude sve otvoreno.
, a medvjedi su doista spavali zimski san.
, današnja Europa.
. Hit je bila Gloria Gaynor, Abba, Bony M i Smokie. 
- da na badnji dan ne vitlam po kuhinji nastojeci pretrcati i prestici samu sebe 
, ali Gazda je bio lukav pa je na dva muffina aranzirana u casama za sladoled zataknuo sedam svijeca ... uz sedam ruza koje je narucio.
