TYCHE

Kako je bilo + nove postole

Kako smo proveli Bozicnu vecer, ove dane i nesto malo oko tih stvari...



Dakle na sam Badnjak smo se nas dvoje ufitiljili i dotjerali i krenuli na polnocku u bazu. Nije to bas bila polnocka buduci da se odrzavala u devet uvece, ali dobro. Nikad zapravo nisam napomenula kako to izgleda u njihovoj crkvi - to je mjesto gdje sluzbu drze sve konfesije, samo u razlicita vremena naravno. Unutra je vrlo jednostavno i ukusno slozen interijer, klupe s finim debelim jastucima, podno grijanje i ogromni radijatori obuceni u maske od drveta. Na svakih par klupa stoje kutije s papirnatim maramicama kojima se mozete slobodno posluziti. Ispred svake sekcije od tri sjedala su Biblije i pjesmarice. Sa svake strane oltara stoji jedna zastava - s desna je americka, s lijeva ona EU.
Oltar je vrlo jednostavan i ni malo nalik onim grandioznim razmetljivim, kicastim i skupim instalacijama koje mozemo vidjeti po nasim crkvama u Hrvatskoj. Vojni kapelan koji zapravo tamo obnasa funkciju zupnika je vizljast, vojnicki osisan gospodin u ranim pedesetima, vrlo elokventan govornik, umjeren i vjest i pristupacan. Obicaj je da uvijek na kraju mise stane kraj izlaznih vrata i osobno pozdravi svakog tko je nazocio misi - naravno nece vas vuci za rukav ako zurite . Kad smo se ukazali prvi put tamo, zaustavio nas je malo u stranu i proveli smo par minuta u ugodnom razgovoru, zapazio je da smo novi, na nenametljiv nacin se zanimao odakle smo i zahvalio se na posjeti.

Inace zanimljiva je cinjenica da tamo ministriraju i djevojcice - oni koji idu u rimokatolicke crkve na misu znaju da je to odvajkada u Hrvatskoj bilo rezervirano samo za djecake, docim, jako mi je simpaticno gledati djevojcicu i decka od jedno desetak-dvanaest godina kako tamo sluze.

No da se vratim na polnocku - umjesto propovijedi je bila djecja priredba s tematikom bozicne noci, klinci su bili u kostimima, do suza sam se nasmijala kad sam skuzila malu recepcionerku u svratistu gdje su odbili Mariju i Josipa-imala je naocale, olovku i blokic kao prava, a dobro smo se i nasmijali kad je mala Marija zaboravila Isusa (za ovu prigodu bebu celavicu) i otisla svojim poslom sjesti na pocasno mjesto u stalici gdje su svi dolazili u pohode. Isus je potom na brzinu bio dobacen s klupe i sve se moglo uredno nastaviti. Nikad ne nosim mobitel u crkvu, ali ovaj put sam pozalila, bas sam zeljela uslikati te male entuzijaste, bili su tako ponosni i niti jedno starije od 7-8 godina, izuzev pripovjedacice koja je imala oko deset.
Molitve su bile upucene za mir u svijetu, niti malo nije bilo nekog nacionalnog naboja i gromovnicko pokajnicke euforije, molilo se za mir i dobro u obitelji, jedinstvo svih ljudi i prestanak nasilja. Inace, misa je potpuno ista kao i nasa, naravno da jos brljam jer iako znam napamet na hrvatskom sve, na engleskom ne stignem tako brzo misliti. Poslije polnocke je vani bila servirana kava i caj za afterparty druzenje.
Mi se nismo zadrzavali jer Gazda nema dugacki debeli kaput za preko sakoa (koji ga teroriziram vec cetiri godine da kupi - kaze da mu ne treba) s nije htio obuci preko odijela jaknu k'o seljo beljo, pa je fino junacki prosetao od crkve do auta u odijelu i sesiru BBRRRRRRRRR !!!

Jucer smo dan proveli mirno, pricali s obiteljima telefonom, surfali, klopali, gledali filmove, dokolicarili. Da ne bi ispalo da smo samo mi imali pun stol, evo sto je Maggie dobila pred Bozic - ovo je prvi i zadnji put da pustam Gazdu da sam narucuje hranu, narucio je kao da imamo bernardinca, a ne pikolo curicu-on kaze - NEK IMA !!! on uvijek misli puno unaprijed. To cu ovih dana prepakirati i vakumirati u manja pakiranja da ne bude sve otvoreno.



Kupili smo putem interneta karte za put, letimo devetog veljace za USA i ja tad trebam imigrirati. Sve predradnje su obavljene, papirologija rijesena do okoncanja ove faze. Moram ponijeti X rays slikicu svojih pluca, putovnicu s imigrantskom vizom (koju su u ambasadi tako dobro upeglali po sredini da jedva otvaram prvu stranu u putovnici s hrvatskim podacima i slikom) i zapecacenu veliku kovertu s tko zna cim unutra jer mi je receno da je ne smijem otvarati-to cini tek imigracijski sluzbenik na licu mjesta kad uselim.

Maggie je dobila svoje bozicne poklone.

Parfem ( ipak je ona curica ) koji mirisi predivno i osjetim ga dugo, dugo jos od jucer



Nove cizmice



Trebalo je jos stici i ovo, ali su otkazali narudzbu i poslali obavijest prije par dana



Danas cemo ponovno naruciti, ovo



ili ovo



Prvo sam joj cizmice preksinoc otpakirala i stavila kraj njene odore za van da se navikne na mirise... Danas je pao i prvi snijeg kod nas, nije puno bilo, ali eto prigoda da se isproba novi ajncung...
Pa sam je danas krenula navikavati na nove postole, izgledalo je to ovako















i onda je zakljucila da joj je dosta ...



Dakle, svaki dan cemo tako malo po malo vjezbati par minuta dok se ne navikne... a i problem je sto je u nje sapica manja nego li "list" noge, tako da unatoc dugackoj traci s cickom koja se moze omotati na tri mjesta i tako prati debljinu nogice, ipak ona mora stati punom sapicom unutra, a ne hodati na prstima - sto trenutno cini.

Dobila sam i slike svoje kcere od jucer, bila je kod mojih staraca na plemenskom okupljanju, a brat mi je odmah danas proslijedio putem Yahoo msg sve redom







Jako mi nedostaje kcera, a i cijela obitelj-nije da smo se mi svaki dan nesto rodacili i visili jedni drugima po kucama stalno, ali drukcije je kad znas da su blizu i da mozes pricati i otici kad hoces, ako nista drugo, onda na ovakvim festama ...

U svakom slucaju, Maggie i ja smo same, danas je Gazdi radni dan, sad smo se skutrile u kuci uz plamen puno svijeca, sve mirisi, lijepo nam je i toplo a vani stisla zimotinja da pingvini padaju u nesvijest... Snijeg je prestao padati.

Ostajte u dobru ...