TYCHE

Vukovar - puno kasnije + update

Tragovi ... rane su jos tu.



Ali i novi zivot ...




Oprostiti, ali nikad zaboraviti.

OPROST ...
Update ponukan jednim od komentara o Vukovarskom paklu

Slazem se, onaj tko je prosao pakao Vukovara tesko moze razmisljati o oprostu.

Samo ...
Ima raznih vrsta Pakla. Nisu svi isti. Najgori je onaj koji ostane prisutan, ziv i tek malo promijenjen s godinama...Nikad okoncan jer se nastanio u dusi i mislima.

Ima i predvorje Pakla...

Kad vidite zene blatnjave, prestravljene i s uplakanom djecom kako vuku cijeli svoj zivot spakiran u velikoj torbi na ramenu i razmisljate gdje ce prenociti i kako im pomoci
Kad vidite ljude obogaljene i tjelesno unistene kako se jos mogu smijati i nije vam jasno KAKO
Kad previjate oderanu i otvorenu ranu na necijim ledima i od toga vam nije mucno jer ne stignete misliti na to
Kad preskacete lokve krvi da biste dosli na posao
Kad dnevno slusate izvjesca o ubijenima i ranjenima i susprezete nemocni bijes
Kad vidite da su vam necaku presadili kozu s bedra na glavu jer je bio ranjen kao civil, ne kao vojnik i kad vam kazu da ce nositi srapnele u tijelu dozivotno
Kad vidite osmrtnicu koju daje godinama za svoju poginulu zarucnicu
Kad dodete na posao kao civil u netom oslobodenu vojarnu i udete u neoznaceno minirano podrucje u travi, pa vam cijela unutrasnjost vrije dok izlazite van na sigurno
Kad vidite osmrtnice poginulih prijatelja i poznanika
Kad hodate polugluhi tjednima od bliskih susreta s granatama
Kad pet dana bez izlaska sjedite u necem sto od milja zovete skloniste, a razbio bi ga malo jaci udarac, a ne granata
Kad nebrojenomnogominutadugihkaovjecnost cetveronoske stojite nad svojim sestogodisnjim djetetom KOJE SE NAVIKLO SPAVATI UZ GRANATIRANJE u nadi da ce ubiti samo vas ako prasne i pogodi
Kad tom istom djetetu nakon granate koja vam pokuca na kucni prag a vi ste unutra govorite kako je sve u redu, sad je sve ok i nije nas ubilo, a ono se trese i govori : " Vidi mama, tresu mi se noge i ruke..." a onda zatvarate plin koji sisti iz cijevi koja ulazi u ormaric
Kad vas trese struja iz zidova jer ne mozete napopravljati sto srapneli uniste
Kad se otimate sa stakorima za jelo jer vam ulaze u hladnjak i kucu zbog otvorenih prozora na kojima nema stakala, a dijete veli kako je vidjelo malu macu koja je drukcija
Kad nosite sa sobom oruzje i na posao i kod roditelja na rucak
Kad shvatite da vam je poznanik s posla, mirno pitomo celjade postao krvi zedan monstrum koji prica na komsijskoj tv lazi
Kad vam drugi poznanik s posla ponekad dolazi na kavu u firmu i stalno pijan prica kako je biti snajperist na stablu i kako tocno izgleda kad biras kako ces - ubiti samilosno metkom u glavu, ili samo raniti
Kad vam kolegica s posla ide na prepoznavanje ostataka brata, a druga majke i vi ne znate sto im nakon toga reci i kako ih utjesiti jer utjehe nema
Kad se nocima budite u suzama, a danima potiskujete sjecanja
Kad naucite iskoraciti iz sna i probuditi se jer je san prestrasan
Kad citate u vijestima kako vam se braca po oruzju ubijaju, vjesaju i samospaljuju
Kad vidite veterane domovinskog rata kako skapavaju s mizernim prihodima i bore se s nocnim kosmarima, obogaljeni u dusi i tijelu
Kad vidite bijednike koji su unovcili krv i suze
...

I da, ja osobno sam i vise nego zahvalna i svjesna da mi moze biti luksuz govoriti o oprastanju jer nisam prosla ono najgore sto su neki prosli. Moja je obitelj na broju. Mi smo imali srece.

Medutim - da nisam oprostila i zatvorila ta vrata za sobom, i dan danas bi me jad izjedao kao kiselina i unistavao mi zivot.

Oprostiti treba da bi covjek pomogao SEBI i nastavio zivjeti sam sa sobom, a ne da bi neke druge razrijesio grijeha. Mi im ne mozemo niti suditi niti oprastati - to ce uciniti Onaj gore ...