twirl-dječak sa šibicama

ostao je na obali rijeke. nije mu se vraćalo među ljude, u gužvu. podigao je maleni šator i družio se sa mravima i ostalim bubama.
"jednom će sagraditi splav i prijeći na drugu obalu", maštao je. a opet, što će tamo? a i nedaleko je postojao most,...nije baš imalo previše smisla....
"moram se dići, bacati kamenčiće u rijeku, to je zabavno....", trudio se motivirati, poprilično bezuspješno, kad je tišinu svakodnevice prekinula buka nadolazećeg helikoptera koji se spustio nedaleko od njegovog bivka.
-jedva smo vas pronašli- govorio mu je neki visoki časnik-hitno je, traže vas... izgleda da su se alieni opet pregrupirali, dobili smo obavijest, traže vas sa granice. bili su eksplicitni u zahtjevu da morate doći vi...mada, dok vas gledam, mislim da se netko ovdje jako zabunio...kako bi vi mogli spasiti galaksiju, ja vam ne bi dao ni bicikl da mi pričuvate, na što ličite...ali dobro, mene se ne pita...- izbiflao je dotični časnik, ukrcali su se u helikopter i krenuli ka njegovoj svemirskoj kant...letjelici.
brodski kompjuter je veselo zviždukao melodiju iz filma "most na rijeci kwai" dok je čuvar palio motore i unosio potrebne parametre za polazak na granicu...
nije se stigao pravo ni počešati po trbuhu, već su bili tamo, barem mu se tako činio jer je, prema protokolu, prespavao veliku većinu puta.
nije bilo ničeg.
nije bilo nikog.
"kakvi jebeni alijeni? ni svemirskog pasa nema ovdje" zaključio je...netko se gadno zajebo..
-svemirskog pasa nema, ali space bitch is here- čuo se veseli glas, nečujne, koja mu se prikrala i pokrenula spajanje njihovih brodova
-nisi valjda zbilja mislio da ću te ostaviti u onoj tvojoj svemirskoj vukojebini ... my master, galaxy keeper.. - smijala se, inače suzdržana i rijetko kad tako vesela, nečujna.