twirl-dječak sa šibicama

u susret međunarodnom danu žena...
nama, koji žene vidimo kao potpuno ravnopravne u svakom segmentu života se možda ne čini toliko važnim...ako ne prokopamo ispod površine...
ne samo da nije bilo tako oduvijek, nego nije tako u mnogim sredinama i glavama niti danas
različitost spolova je prirodna. jednako tako bi trebala biti prirodna i društvena, obiteljska, poslovna i svaka druga ravnopravnost.
ravnopravnost podrazumijeva uvažavanje naših razlika kao jednako vrijednih osobina u društvu i međusobnim odnosima...
odrastao sam u takvoj sredini i prvenstveno obitelji u kojoj se nije radila razlika između "muških i ženskih" poslova.
već vrlo mlad sam bio po tom pitanju potpuno samostalan i nikad nisam na ženu gledao kao na nekog tko bi mi trebao za nekakve kućanske poslove i sl.
i ljude koji bi na takav način gledali ženu sam, još kao dijete smatrao zatucanim, nesposobnim i zaostalim,,, blago rečeno.
kako će si ljudi organizirati zajednički život, to je na njima, ako se međusobno poštivaju i uvažavaju, onda će sve podijeliti prema njihovim osobnim prilikama, mogućnostima, težnjama,..za dobrobit svakog od njih i njihove zajednice.
u poslovnom i društvenom životu je još uvijek itekako izraženo mišljenje da je žena manje vrijedna, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što će žena vrlo vjerojatno rađati, a to je u ovom "vrijeme je novac" društvu samo smetnja..jel'....
no,ima i jedan segment u kojem npr. muškarci nisu ravnopravni sa ženama, a to je da se smatra kako dijete pripada majci, prilikom raskida bračne zajednice. tu otac nema šanse, ako majka nije, ono, zbilja nekakav slučaj, pa zanemaruje svoju djecu, ali to su iznimke, ne pravilo. kao nekog tko vjeruje u ravnopravnost, to me malo smeta, jer i otac i majka, vjerujem, jednako vole svoju djecu i trebali bi imati jednako pravo sudjelovati u njihovom odrastanju, i nakon završetka njihove međusobne veze....
ali ajde, mama je mama i samo je jedna mama, pa ajde...recimo da je to donekle prirodno ....
žene su, s druge strane puno izloženije raznim oblicima sexualnog uznemiravanja i agresije, fizičkom nasilju, muškarci opet su često žrtve psihičkog nasilja, ali iz srama o tome ne govore u javnosti...
ima svačega, no treba težiti ka napretku...imamo primjere zemalja gdje su žene zbilja u velikoj mjeri uspjele ostvariti ravnopravnost, znači, može se
katolička crkva, kao jedan društveni čimbenik (bedaste li riječi) je još uvijek snažno uporište diskriminacije žena. žene mogu biti časne sestre i to je to. svećenici su muškarci. i nije mi skroz jasno kako nitko ne diže glas protiv takvog ustroja,...no, oni su nedodirljivi...
uglavnom, svim ženama i njima ravnopravnim muškarcima želim sretan sutrašnji dan žena!