twirl-dječak sa šibicama

...na zidu twirlove pećine (twirl uporno odbija preseljenje u špilju), među silnim rembrantima, pikasima, i inim dijelima nestalim tijekom zadnjih desetljeća, što iz galerija, što iz privatnih zbirki, ponosito stoji, neuokviren, čavlima pribit crtež.
ne bilo kakav crtež, ne crtež koji bi zbog potpisa vrijedio milijune, jer nije potpisan, iako autor nije nepoznat (policiji; op.a.), ne crtež koji bi svojim impresionističkim ekspresionizmom golicao maštu stručnjaka koji pokušavaju prodrijeti u autorov unutarnji svijet,...zapravo lažem, baš je taj crtež bio povod za jednu priču koja će kasnije biti objavljena na blogu.hr, od strane samog autora t.d.š (puno ime poznato policiji, a zbog maloljetnosti istog, u vrijeme nastajanja crteža, ovdje ćemo navesti samo inicijale. op.a)
dakle, da počnemo...khhm khhhm, dame i gospodo, .. da ne duljim,..jel' evo, slijedi priča.
.. u "onom selu", bijaše škola. u školi bijaše učiteljica. i bijahu i učenici, također. među učenicima bijaše i twirl.
jednoga dana, da bi učiteljica mogla na miru kopat nos, zadala je učenicima zadatak. da nacrtaju leptira. najljepši od najljepših radova će biti izloženi na zidu učionice, stoga djeco, potrudite se...
tišina je zavladala u inače živoj učionici, svatko je želio da njegov leptir bude najljepši, najšareniji, najveseliji,..da bude izvješen. svatko, pa tako i twirl.
na kraju sata, učiteljica je pregledavala radove. došavši do twirla, suze su joj krenule iz oka. bila je očito ganuta.
-dijete drago...-samo je promucala, raspustila razred, a twirla zadržala do dolaska ravnatelja (tada je bio direktor).
-ajme....-promucao je i ravnatelj, pokušavajući zadržati suzu koja se stvarala u kutu oka...- pogledao je twirla, pogledao učiteljicu- idem ja po pedagogicu (kako su u to vrijeme nazivali pedagognju).
uz pedagoginju su došle i čistačice, namirisavši da se nešto zbiva, podvornik, tete kuharice,.. i svi koji su se u to vrijeme zatekli u školi, knjižničar,...profesori,..administratori...
-ne možemo ga poslati kući-bili su jednoglasni u ocjeni, sa suzama što su kapale niz obraz...
- da je riječ o iznimnom crtežu, potvrdio je i župnik, križajući se i škropeći sve prisutne svetom vodom, iako u vrijeme socijalizma župnici nisu imali pristup u škole, ovdje se radilo o takovoj stvari da nitko nije ni primjetio kad je došao.
twirla su prebacili u tzv. žutu kuću. na odjel za mlade, iznimno talentirane umjetnike, kako su mu rekli, na promatranje.
organi reda su za to vrijeme obavili obavijesni razgovor sa twirlovim ukućanima, te pokupili sve što je ličilo na nekakav crtež, čak i kuhinjsku krpu sa zida iznad peći, na kojoj je pisalo: kuharice manje zbori, da ti ručak ne zagori!. sve je moglo biti važno. za slučaj twirl.
tete i stričeki u bijelom su stalno dolazili do twirla, sa papirima i bojicama, te tražili da nešto nacrta.
-nacrtaj brod.-twirl nacrta brod
-nacrtaj mamu.-nacrta mamu
-nacrtaj sunce, -nacrta sunce
-nacrtaj mačku. -nacrta mačku
-nacrtaj cvijet.-nacrta cvijet
mada to sa cvijetom nije išlo tako lagano, kako ovdje zvuči, jer je i twirlu već dozlogrdilo biti veliki umjetnik, htio se ići igrati, a bio je već i pomalo gladan, off story-i piškilo mu se, ali se stidio priznati.
- nacrtaj leptira-prešli su na stvar stručnjaci, pokušavajući ostati mirni,..twirl nacrta leptira.
-što je ovo?- u čudu su gledali crtež leptira
-pa leptir- sad mu se već zbilja pišalo, i leptira je nacrtao nabrzaka...malo i zbrćkao, iako inače lijepo crta
-leptir...-vidljivo razočarani, stručnjaci su se počeli međusobno pogledavati
-a šta je onda ovo? ha? ha? - pokazujući mu crtež sa nastave
-pa reptil, kako je učiteljica i zadala zadatak, da nacrtamo reptila
...
a crtež reptila ipak nisu stavili na zid učionice, iako je po mom skromnom mišljenju, to zaslužio
zato sad visi u pećini