twirl-dječak sa šibicama

prolog

The Rime of the Ancient Mariner - Samuel Taylor Coleridge
......................................................

Day after day, day after day,

We stuck, nor breath nor motion;

As idle as a painted ship

Upon a painted ocean.




Water, water, every where,

And all the boards did shrink;

Water, water, every where,

Nor any drop to drink.

.....................................................

sunce prži
prži
prži i prži...
sve što je moglo ispariti iz nas, već je odavno isparilo
napustila nas je snaga
napustila nas je nada
život nas napušta presporo
puno presporo

bez nekog posebnog razloga, otvorio je, inače zatvorene oči
pred njim je bila ispružena ruka
u njoj, na dlanu, kap vode
-uzmi!- nudila mu se, -uzmi...-
o, kako mu je trebala ta mala kapljica
pogledom prateći ruku, došao je do blago nasmiješenog lica
lica anđela
čije su mu usne govorile:
-uzmi twirle, bog me šalje. poklanja ti ovu kap vode. onaj tko ju kuša, više nikada neće biti žedan. uzmi, tvoja je!-
gledao je u tu kap od boga, preslab da se primakne, preslab da otvori usta,
preslab da izusti išta
oči su mu se zatvorile same
u njima je ostala slika, slika spasenja
bog ga voli
skupio je svu preostalu snagu, pokrenuo gotovo mrtvo tijelo, ponovo je otvorio oči, no ruke nije bilo. ni njegove kapi vode
anđeo je bio kod drugih, oživljavao ih redom...
čuo ga je kako mu se obraća, umirujući ga, - evo twirle, tu sam. samo da njima pomognem, za čas sam opet kod tebe, ne boj se, čuvam tvoju kap...ne boj se..-kao da je čuo njegov nijemi strah
nije mogao dugo gledati
zaklopio je oči i čekao
čekao
čekao i čekao
sve je utihnulo
...........
čekam
sad će doći
nije me zaboravio
nosi mi kap vode na dlanu
obećao je
sad će doći
mora doći
anđeli ne lažu
tu je
evo, svakog trena
spustit će mi kap na usne
na licu osjećam vjetar, to su sigurno njegova krila
dolazi
dolazi
dolazi po mene
vodi me
na mjesto
na kojem nikada neću biti
žedan