twirl-dječak sa šibicama

danas, kada postajem pionir, svečano se zaklinjem da ću marljivo učiti i raditi... te biti..(ili ne biti, pitao se twirl)...
-neeeeee
ne, ne, ne,..neeee!! tako se ne može na balkan- rekla je učiteljica-ovo ne zvuči ninašto. nikad od vas pravih pionira..., nadam se da ipak bolje crtate pticu, nego što se primate u pionire...- i zadala nam da ostatak dana nacrtamo pticu po vlastitom izboru
sva su se djeca bacila na posao. no, mali je twirl bio na sto muka
koju pticu odabrati za crtež?
po kojem kriteriju dati prednost nekoj ptici, pred svim ostalim pticama
ali, bio je svjestan i toga da on zapravo uopće ne zna crtati, te da koju god pticu da odabere, u stvari je svejedno. ptica će izgledati kao tuljan s perjem
svi njegovi crteži do tad su izgledali tako, kao tuljan s perjem.
bilo da je crtao mrtvu prirodu, ženski akt, pejsaž...
uvijek bi na kraju izgledalo kao tuljan s perjem
no, to nije umanjivalo njegovu nedoumicu
na kraju, morao je zažmiriti, kao uvijek kad bi nešto crtao
te pustiti da njegova ruka, nepogrešivo vođena nevidljivim silama, nacrta
tuljana s perjem
na kraju sata, bilo je na dječjim crtežima svega, uglavnom ptica...
kao šećer na kraju, prozvala je učiteljica twirla;-hajde, pokaži svog pernatog tuljana!-
twirl je otvorio oči
podigao crtež u zrak
na snježno bijelom papiru bila je nacrtana snježno bijela ptica, velikog, plamtećeg repa
-što je to?- iznenađeno je upitala
ništa manje nije bio iznenađen ni twirl
svojim odgovorom, ne pogledavši na crtež
- žar-ptica!-
-tako ne izgleda ptica sa žara-pribravši se od šoka, reče ona
-sjedi, jedan!-
nisam se previše iznenadio, tom ocjenom, navikao sam bio
pogledavši nacrtanu pticu, oči u oči, desilo se nešto neobjašnjivo
njen nacrtani plameni rep, postao je buktinja
koja je u sekundi progutala papir, koji sam još uvijek držao u ruci....
dobio sam, naravno ukor
te morao ići na tečaj za vatrogasce u seosko dobrovoljno vatrogasno društvo,.. ali, to više ne spada u ovu knjigu