pogledao je u nju, po posljednji put
njegova škrinja s blagom
u njoj je bilo sve vrijedno što je kroz dugi niz godina sakupio
sve njegove borbe, sva nadanja, lutanja...
pogledao ju je, zatvorio i zaključao
bila je prazna
a on je bio na kraju svog puta
obustavio je potragu
u sebi
samo da ju još zakopa na najudaljenijem dijelu najudaljenijeg otoka do kojeg je ikada doplovio
i može se vratiti doma
mogao bi, barem, da ima dom
nebitno
bilo kamo od te besmislene potrage
za nepostojećim blagom
iskopao je duboku rupu
ovdje je sigurna, ovdje je nikad nitko neće naći, zaključio je...
još samo jednu lopatu zemlje da izbaci...
zadnja lopata je udarila u nešto tvrdo
čuo se tupi zvuk
razgrnuo je ostatke zemlje, koji su prekrivali veliku drvenu škrinju
prepunu blaga
basnoslovno bogatstvo, stoljećima skriveno
ležalo je pod njegovim nogama
nije dopustio onoj izdajničkoj suzi, da se otkotrlja iz oka, niz obraz
dok je zatrpavao ta dva kovčega
svoj, i onaj drugi, za kojim je tragao cio život
-tu lejt, bejbe!-
promrmljao je sebi u bradu, pogledavši zlaćano sunce koje mu se veselo smiješilo
-...tu lejt!-