twirl-dječak sa šibicama

upozorenje: smatrajte se upozorenima!

bio je mrtav.
nitko nije znao koliko već dugo, ili kratko.
niti on sam nije bio primjetio kad je umro.
mislio je da je neprobojan za metke.
nakon nekog vremena se naviknuo na njih.
i prestao brojati rane.
a pucali su,
uz divljačke krikove, zlurado cerenje.
no, on je bio otporan na metke.
barem je tako sam sebe uvjerio.
i dizao se je.
i hodao dalje.
praveći se da nije izrešetan.
iako su ga ljudi čudno gledali.
on nije nalazio ništa neobično u tome.
-samo pojačajte! moj stajling to može izdržati!-bila mu je sretna misao. iz neke reklame.
koje se više nije sjećao.
kad je primjetio da nešto nije u redu, bilo je već kasno da se skloni sa streljane, na kojoj se ni sam ne zna kako i zašto našao.
tko su ti ljudi?
zašto ga mrze?
nije mogao odgonetnuti.
pucali su i dalje.
nije mu preostalo ništa nego da se pravi da je i dalje otporan. na metke.
da je mrtav, shvatio je kad je pokušao živjeti dalje.
onako kako je oduvijek želio.
sam. daleko od svih.
zrak je šištao kroz rupe u plućima.
krv liptala, iz otvora koje je plutenim čepovima čepio, pa zalijepio selotepom.
krpao se koliko je mogao, onako, nabrzaka, putem..
iscijelit će se kasnije,
kad dođe doma,
legne u postelju.
to što nije imao doma, niti postelje,
ni to ga nije uznemiravalo.
mlad je.
bude. stigne. može. još je ljeto. nije mu tako loše ni pod vedrim nebom.
samo da se dokopa šume. tamo će mu ptičice pjevati.
tamo su zeko i potočić. koji ne slute okrutan kraj, što im se zimi sprema.
već veselo žubore i skakuću.
on im neće reći.
nema srca.....neka uživaju dok mogu.
i on se sjećao potočića, u kojem se kupao, kao dijete, lovio ribe, rakove...
brao visibabe i jaglace, sa korijenjem, i sadio po dvorištu...
je li to uopće bilo njegovo sjećanje?
ili je opet nešto iz kutije?
šanse su bile pola-pola, procijenio je.....
.....zadržao je neke navike, iz doba kad je još bio živ.
pozdravljao u prolazu. sa smješkom.
u čemu je uopće razlika?
njemu se i biti mrtav činilo normalnim.
davno se odrekao ambicija, da će nešto promjeniti.
dohvatio ga se i sustav.
ne da bi mu pomogao. već da ga obavjesti da ima dvije minute da napusti kuću.
ili je to čuo u big braderu? što je to big brader? što su to dvije minute?
nije se više sjećao.
ali je imao pismo u kojem ga vlasti obavještavaju da je biti mrtav zakonom zabranjeno. ilegalno. nedopustivo.
i krivično kažnjivo.
te da će kao takav biti procesuiran. i zakopan.
bio je na groblju, pogledati raku, koju su mu namjenili.
nije mu se svidjela.
niti sjena njegovoj negdašnjoj pećini.
vjerojatno su ga prijavili oni koji su ga izrešetali, a nije pao na mjestu.
to ih je jako povrijedilo. i traže odštetu.
za duševne boli koje su morali proživjeti, gledajući ga kako odlazi, umjesto da padne.
nije pao.
legao je.
da se samo na trenutak odmori.
tu je. već na domak šume.
samo mu još malo treba.
mogao se je ponovo dići.
kao i bezbroj puta do tada.
ali, čemu?
to se je sve češće pitao.
čemu?
čemu se dizati, kada, čim te ugledaju, počnu pucati u tebe.
ili nahuškaju pse.
koji trgaju tvoje meso, otvaraju nezaliječene rane..
mogao ih je spriječiti.
mrtvi imaju razne moći.
naprimjer, dah smrti.
kojim mogu odpuhati žive.
no, nije mu se sviđala pomisao da koristi dah smrti.
nikad nije vjerovao u nasilje.
a i nije ih želio u svom svijetu.
koliko god da je mračan.
taj svijet je bio bolji svijet,
bez njih.