turimti

26.02.2012., nedjelja

Igra...

Igra...

Jutros sam se probudila s teniskim reketom u ruci. Tukac bi rekao kako mi bolje pristaje klofer. Igra. Igra parova subotom i nedjeljom u rano jutro donosi neizmjernu radost. Rezultat 1:6, 2:6,4:6, mom partneru i meni nije mogao pokvariti dan. Dapače, uživali smo u igri, u dobrim potezima, ali priznajem bilo je povremeno i tuge zbog izgubljenog poena.
Kad nema reketa u điru igram se riječima. Igram se s „protivnicima“ koji nalijeću na baketinu*( bosanski: – *zamku). Volim se igrati s pragom izdržljivosti protivnika u jezičnom pripetavanju. Volim natjerati protivniku paru na uši, pjenu na usta, iz njega izvući ONO „ružno“, što je davne 68.- izrekao Paja Kanižaj;“- Negdje duboko u svakom čovjeku je sakriveno govno“. U toj igri kada protivnicima nestanu argumenti, kada mi prozovu oca i majku, tetku, kada počne brojanje krvnih zrnaca, stavljanje mi u usta i ono što nisam rekla, igri je kraj. Njihova riječ ostaje zadnja. Ona o njima najbolje govori; tko su, kakvi su, što misle... Dok ih ne izvedeš na čistinu, natjeraš da ostave pisani trag, misliš kako je Svijet nevin, čist, nepokvaren...
To mi se upravo dogodilo na jednom kod sarajevske dijaspore popularnom blogu:
„dovla.net“.
Dvojica sudionika u raspravi nakon što su iscrpili (sve) argumente (ako ih je uopće bilo) prešli su u otvoreno vrijeđanje. Trebalo je sačekati samo nekoliko sati da se bacačima kamenja, priključe novi.
„- Njiha hima hipten“- što bi u prijevodu s njihovog uličarsko-mahalskog jezika trebalo značiti;„- Njih ima mnogo“...
Društvo je naletilo na baketinu. Na igru...
A, igara ima, malih i velikih...

Vrijeme, vreme, vrime je igara. Na redu je London 2012.

- 19:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.02.2012., četvrtak

Otvoreno...

.

Otvoreno...

Jutros sam se probudila otvoreno. Neke su se danima otvarale, prst po prst pod reflektorima javnosti i medija. Meni je bilo potrebno samo nekoliko sati i jedan skup predstavnika Vlasti i seljaka. Sinoć u TV emisiji „Otvoreno“ progovorilo se o seljačkoj talačkoj krizi. Zemlja u kojoj 500.000 "branitelja" stečenih i osvojenih privilegija, korisnika sredstava iz proračuna drži Vlast za međunožje, gdje više od stotinu tisuća seljačkih domaćinstava svoj opstanak bazira na subvencijama većim od onih u EU, otvoreno, takova zemlja nema šanse preživjeti.
Gledam otvorenih očiju seljaka komu treba nekoliko minuta da bi izbacio podatak koliko dobija subvencija godišnje na ime 50 ( pedeset krava muzara ). Ukupan iznos je veći od milijun eura. Nijemci, Mađari za isti broj krava svojim seljacima daju znatno manje. I gdje je tu logika? Logike nema, bar kod nas.
Logike nema da stotine firmi u većinskom državnom vlasništvu i tisuće radnika u njima; u željezarama, staklenicima, punionicama pića... gomilaju gubitke i primaju plaće za nerad...
Otvoreno treba reći kako presipanje iz šupljeg u prazno neće još dugo moći potrajati.
Tako ni takva Vlast, tako ni Zemlja sva u subvencijama...
Otvoreno...

Vrijeme, vreme, vrime je otvaranja ormara. Pazite na susjede i krave da ne iskoče iz ormara u vašoj spavaćoj sobi.

- 07:58 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.02.2012., nedjelja

Bez kompromisa...

Bez kompromisa
Jutros sam se probudila s kompromisom. Nisam ustala, nisam ostala u krevetu. Ostala sam u čučnju. S čučnjem sam svršila u WC-u. Bilo je u gusto. Gusto se kasnije razvodnilo. Ne znam zašto mi je Vlada pala na pamet. Kažu u takvom prostoru se događaju prave stvari. Newtnu je s ormarića pala jabuka na glavu. Meni misao kako ljudi iz Vlade polako iz krutog stanja prelaze u stanje pare. Nestaju. Nestaju i obećanja, program 21...Skupa s papirom i vodom iz vodokotlića...
Vratio se duh Račana. Duh kompromisa. A za današnju i sutrašnju Hrvatsku to je najmanje poželjno i potrebno. Zoranu Milanoviću i bratiji na vlasti mora biti jasno kako pješćani sat beskompromisno curi. Vrijeme opstanka zemlje i ovakve vlasti se ne mjeri sa četiri godine, 48 mjeseci, ne tjednima, već danima jednog do dva - tri tjedna...
Zemlja mora prepoznati postojanje vizije. Mora prepoznati odlučnost u rješavanju problema.
Javnu i državnu upravu treba hitno smanjiti, a ne proširivati osnivanjem novih agencija, zapošljavanjem novih državnih činovnika.
Igra sa Dalmacijavinom, Željezarama, Adriachemom, Staklenicima, škveranima, seljacima, željezničarima... ne trpi ni dana odlaganja.
Poticanje otvaranja novih radnih mjesta u proizvodnim djelatnostima je trebalo još jučer biti vidljivo. Rezultati borbe s korupcijom, nelikvidnošću već danas.
Za sada se jedino vidi Drobnjak u Bruxelles-u, seljaci na cestama, mlijeko u kanalizaciji, raja kod kontejnera, u pučkim kuhinjama, galama u Saboru, ustašluk BBB-ovaca u Puli, ostaci prljavog snijega na raskrižjima Splita, bitka za smjenu splitskog poteštata Pedra, grafit „svastika“ na Firulama već drugu godinu...
Ova Vlada nema pravo na kompromis.
Mora uzeti u ruke skalpel i početi rezati bolesno tkivo.
Za sve ostalo nema vremena.
Nema se vremena za kompromis.

Vrijeme, vreme, vrime je za reći: popu - pop, bobu - bob ili marš, SVI u Grčku materinu!

- 10:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.02.2012., ponedjeljak

Slučaj...

Slučaj...
Jutros sam se probudila. (Nedjelja). Strašno. Strašno je kada vam se pogled umjesto na „Splitskim vratima“ zadrži na zaleđenom prozoru. I tako jutrima, danima u gradu pored mora. Strašno kada je to u gradu drugom po veličini u Hrvatskoj. Led na staklima, led pred kućom. Led oko srca. Led u glavi. Dokaz kako glava nije prazna.
Split i Splićani u/na ledu. Nađu se i oni iz daleka koje je nevolja natjerala u grad. U KBC Split.
Broj im se drži u tajnosti. Tajna je i koliko je brojna splitska inteligencija u granicama grada. Za sada ako je suditi koliko je uključena u gradska zbivanja reklo bi se da je i nema. Bolje rečeno nema je odavno. Oni koji sebe vide u toj sivoj masi odavno su razgulili u beli Zagreb. Tamo ih pokrio snijeg. Zameo ih vjetar. Sociolog Lalić, Milardović, pa i don Grubišić skoro da se ne čuju. A,i da nešto kažu bojim se da ih ovdje neće razumijeti.
Danas su grude bačene na poteštata bageristu Keruma. Do jučer nitko nije obratio pažnju na prethodnike Buličića, Puljića, Gabrića, Škarića, Beroša, Kureta, fakultetski obrazovane, profesore, ekonomiste, inženjere...
Ni, oni nisu ništa bolji...
Grad vođen familijom Kerum, HNK Mucalom, muzeji Botterijem, čistoća gđom. Vrdoljak, komunalci Zaninovićem, uškopljena radnička klasa predvođena sindikalistima Jozom Marićem i Matijaševićem, ne obećava ništa bolje u budućnosti.
Split grad slučaj, slučajno Grad...

Vrijeme, vreme, vrime je slučaja...Zipa đale...Čampraz...

- 11:31 - Komentari (2) - Isprintaj - #

08.02.2012., srijeda

Daske...

Adrian on Vimeo.

.

Jutros sam se probudila na dasci. Nije petica. Snowboard. Pičila sam tako niz Marjan. Ni Uvala baluna nije me mogla zaustaviti. Ni ACI marina. Ni more devet bofora… Svršila sam na Visu. S Petrom Hektorovićem. S busom u Komiži. Kod Tukca…
Ža mi je onih što završiše na hitnoj na Firulama i Križinama. Oni koji nisu imat će šansu dogodine kako reče najpoznatiji splitski Braco, poteštat Kerum.
Dogodine bit ćemo spremniji. Svako sa svojom daskom.
Dalmatinac bez daske nije daskaš. Daska po daska šleper dasaka.
Dalmatinac po Dalmatinac brdo. Dovoljno za daskanje…
Pičim, pičim, pičiću i na more stićiću…

Vrijeme, vreme, vrime je daskaša…Bukvo moja…

.

Nikako BTW…
Franjini embriji, danas sretno udomljena splitska obitelj Čaušesku zaboravlja kako se povijest zna ponoviti…Led zna biti heben…I kora banane…I šumar…

- 15:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.02.2012., ponedjeljak

Bingooo...

.

Bingooo…

Jutros sam se probudila oglasivši se s grlenim uzvikom:- Bingooo!
Vidjela sam ralicu u Splitu sa ZG tablicom nepropisno parkiranu.
Vidjela sam na telki gradonačelnika Keruma ispred kafića na Rivi.
Fani, fani…snimak…
-Bingooo!
Oni što su završili na prijemu u Hitnoj vidjeli su svoga Boga.
- Deja vu, oli deža vi…

Vrijeme, vreme, vrime je pogodaka. Pogodite kada će Dalmacija biti u plusu (+)?

- 10:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.02.2012., nedjelja

Bilo...

.

Jutros sam se probudila sva u bilom. A, vjenčanje nije. Skale, dvor ispred kuće pod snijegom. Poljud u bilom. Hajduk živi vječno. Eno ga u Turskoj. Samo snijeg u Splitu nije vječan. Bit će ga dok se ne otopi.
A, do kada, zna samo Kerum. Samo je on upozoravao na dolazeće nevrijeme govoreći o neradnom „snježnom danu“.Nakon toga povukao se duboko u šumu Marjana. Svi ostali su se ponašali po starom dobrom soc receptu; NNNI.
„Ništa nas ne smije iznenaditi osim kiše i snijega.“
Ralice nigdje. Kolnici i pločnici bez soli. Ispred butiga led, s krovova ledenice. Ulazi u kuće zatrpani. „Slobodne“, autobusa, dnevnog tiska ni u tragovima jutra. A, tragove u 20-30 cm snijega nema tko ukloniti.
Kerum se zavukao u kafić na Rivi „Ćakula“ kod bracike, uzorite mu Fani. Desna ruka Šundov tu je negdje...Tu su negdje i odgovorni za prometni kolaps.
Jedino pekari stižu napraviti svježi kruh te ga dostaviti na vrijeme u sve kvartove.
Split kontra svih, kad već ne može pokazati pamet u borbi sa snijegom i ledom, dokazuje kontinentu kako i dalje s pravom nosi naziv „najluđeg“ grada. Nakon prvenstva Svita u glavometu, piciginu, europskog u Futzalu, najavljuje kandidaturu za prvenstvo u bobu, paralel slalomu, sanjkanju, skejtu, skokovima na snijegu i u more na +9 C te zraku – 5 C...
Mnogo je pozitivne energije na minusima te brojnim centimetrima snijega.
I još više kuvanog crnog vina, travarice, loze...
Bili se bili Grad pod Marjanom...
Bilo kako bilo NNNI osim nas samih...

Vrijeme, vreme, vrime je za bilo. Nosi se „Prada“ vjenčanica...

- 09:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.02.2012., petak

Zameteni...

Zameteni...
Jutros sam se probudila u belom Spljetu. Je bilo svuda oko nas. Snijeg je pokrio tragove. Banovina ne radi. Istočna obala u mirovanju. Katamarini na vezu. Otoci otkačeni. Ulice bez autobusa. Pločnici bez ljudi. Tragovi prosvjednika iz Dalmacijavina, Adriachema su zameteni. Zameo ih vitar. U zraku pahulje...Veje, veje snig, sneg, snijeg kako poručuje još uvijek nazočni oli prisutni (zabranjeni?) RTL.
Milovanović kaže jedno, Linić, drugo. Jedan u kupe, drugi u špade. Otpustit ćemo državne službenike veli jedan, drugi kaže, neće biti otpuštanja, samo racionalizacija...
Pametnom dosta, budali nikada...
Vrijeme k*o stvoreno za nježnika. Zima. Minusi. Čista ukrudba. Metereolozi su došli na svoje. Prognoze su se ostvarile.

Ekonomske prognoze dr. Slavka Kulića se postupno ostvaruju:
...“ Kad se sve rasproda i narod i radnici bit će isključeni iz politike i nikoga neće biti briga za njihov život. Ulazimo u proces u kojem ono što će preostati neće biti dovoljno ni za minimum egzistencije, a kamo li za plaćanje obaveza prema vlasti koja će plaćati inozemne dugove i koja će biti sve represivnija što bude slabija. Takva će biti prema onima koje je razvlastila i razoružala, dakle prema ljudima koji više ne mogu pružiti otpor. Sve to će, na koncu, dovesti do nestanka Hrvata s ovih prostora i to u roku od 70 godina. Posljednji koji će nestati bit će vojni i politički podanici.“ – istaknuo je između ostalog u intervjuu za naš portal (dnevno.hr), početkom ove godine, dr. Slavko Kulić, ugledni znanstvenik koji slične upozorenja ponavlja već petnaestak godina, a čije crne prognoze su se, po svemu sudeći, na veliko zaprepaštenje onih koji to shvaćaju već počele ostvarivati...“
Došlo je vrijeme kada počinjem virovati prognozerima. Ako se prebacim na kladionice uz njihovu pomoć možda nešto i zaradim. Sve osim spolnih bolesti.
Vrime tripera je prošlo. Ljudi paze što rade. Sad je problem s umom. Kako ga u ova kokuzna vrimena sačuvati od udara. Kapom? Kapa glavu čuva. Nakurnjakom? Obama. Oba ma, ba... Bičvama...
Snijeg, sneg, snig, zameo Dalmaciju, Split, kotar Brda, Ravne njive, moju kalu, moje prometalo...
Zamelo nas, umalo & blog...
Vrijeme, vreme, vrime je cuda. Cudo od sniga. Brdo od snijega. Zamet od snega...

- 10:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.02.2012., srijeda

Rupe...

Rupe...

Jutros sam se probudila prvi put u drugom. U februaru, oli veljači. Bez prijevoda teško se prevesti iz najduljeg mjeseca u drugi najkraći. Hrvatska zbilja. Stvarnost...
Stvarnost, tako okrutna...Puna rupa...
Umalo kako netko od 120 hrvatskih putnika na kruzeru „Concordia“ nije završio pod morem. Spašeni su u posljednji čas...
Spasa nema za ostale Hrvate & Hrvatice zaposlene; u KIO – Keramici, Adriachemu, Uzoru, Jadrank/a/men-u, Željezari, Dalmacijavinu, Diokiju, MTČ-eu, Škveru jednom, drugom, trećem...
Rađa tone. Tone & radnička klasa. Seljaci bez poticaja također...
Iz ormara Vlade & Sabora, ministarstava ispadaju kosturi nepodmirenih obveza. Podbradak ala Čobi se tomu ne čudi. Sve je to po proceduri. Očekivano...
Očekuje se zahlađenje i minusi. Snijeg i led čak i u Dalmaciji.
Na bolja vremena treba pričekati. Nešto dulje. Bar tri do četiri godine. Tri do četiri zimska sna.

Ali, kako do tada?
Kao i Dubrovčanin Frane:- Ženo, daj mi one golferske bičve (čarape). - A, koje su to?
- One s devet rupa...

Vrijeme, vreme, vrime je puno rupa & iznenađenja...

- 08:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.