.
.
.
.
.
.
.
.
.![]()
Bez kompromisa
Jutros sam se probudila s kompromisom. Nisam ustala, nisam ostala u krevetu. Ostala sam u čučnju. S čučnjem sam svršila u WC-u. Bilo je u gusto. Gusto se kasnije razvodnilo. Ne znam zašto mi je Vlada pala na pamet. Kažu u takvom prostoru se događaju prave stvari. Newtnu je s ormarića pala jabuka na glavu. Meni misao kako ljudi iz Vlade polako iz krutog stanja prelaze u stanje pare. Nestaju. Nestaju i obećanja, program 21...Skupa s papirom i vodom iz vodokotlića...
Vratio se duh Račana. Duh kompromisa. A za današnju i sutrašnju Hrvatsku to je najmanje poželjno i potrebno. Zoranu Milanoviću i bratiji na vlasti mora biti jasno kako pješćani sat beskompromisno curi. Vrijeme opstanka zemlje i ovakve vlasti se ne mjeri sa četiri godine, 48 mjeseci, ne tjednima, već danima jednog do dva - tri tjedna...
Zemlja mora prepoznati postojanje vizije. Mora prepoznati odlučnost u rješavanju problema.
Javnu i državnu upravu treba hitno smanjiti, a ne proširivati osnivanjem novih agencija, zapošljavanjem novih državnih činovnika.
Igra sa Dalmacijavinom, Željezarama, Adriachemom, Staklenicima, škveranima, seljacima, željezničarima... ne trpi ni dana odlaganja.
Poticanje otvaranja novih radnih mjesta u proizvodnim djelatnostima je trebalo još jučer biti vidljivo. Rezultati borbe s korupcijom, nelikvidnošću već danas.
Za sada se jedino vidi Drobnjak u Bruxelles-u, seljaci na cestama, mlijeko u kanalizaciji, raja kod kontejnera, u pučkim kuhinjama, galama u Saboru, ustašluk BBB-ovaca u Puli, ostaci prljavog snijega na raskrižjima Splita, bitka za smjenu splitskog poteštata Pedra, grafit „svastika“ na Firulama već drugu godinu...
Ova Vlada nema pravo na kompromis.
Mora uzeti u ruke skalpel i početi rezati bolesno tkivo.
Za sve ostalo nema vremena.
Nema se vremena za kompromis.
Vrijeme, vreme, vrime je za reći: popu - pop, bobu - bob ili marš, SVI u Grčku materinu!
Post je objavljen 19.02.2012. u 10:31 sati.