Marketing
Rupe...
.
.
.
.
.
.
Rupe...
Jutros sam se probudila prvi put u drugom. U februaru, oli veljači. Bez prijevoda teško se prevesti iz najduljeg mjeseca u drugi najkraći. Hrvatska zbilja. Stvarnost...
Stvarnost, tako okrutna...Puna rupa...
Umalo kako netko od 120 hrvatskih putnika na kruzeru „Concordia“ nije završio pod morem. Spašeni su u posljednji čas...
Spasa nema za ostale Hrvate & Hrvatice zaposlene; u KIO – Keramici, Adriachemu, Uzoru, Jadrank/a/men-u, Željezari, Dalmacijavinu, Diokiju, MTČ-eu, Škveru jednom, drugom, trećem...
Rađa tone. Tone & radnička klasa. Seljaci bez poticaja također...
Iz ormara Vlade & Sabora, ministarstava ispadaju kosturi nepodmirenih obveza. Podbradak ala Čobi se tomu ne čudi. Sve je to po proceduri. Očekivano...
Očekuje se zahlađenje i minusi. Snijeg i led čak i u Dalmaciji.
Na bolja vremena treba pričekati. Nešto dulje. Bar tri do četiri godine. Tri do četiri zimska sna. 
Ali, kako do tada?
Kao i Dubrovčanin Frane:- Ženo, daj mi one golferske bičve (čarape). - A, koje su to?
- One s devet rupa...
Vrijeme, vreme, vrime je puno rupa & iznenađenja...
Post je objavljen 01.02.2012. u 08:08 sati.