Marketing
Slučaj...
Slučaj...
Jutros sam se probudila. (Nedjelja). Strašno. Strašno je kada vam se pogled umjesto na „Splitskim vratima“ zadrži na zaleđenom prozoru. I tako jutrima, danima u gradu pored mora. Strašno kada je to u gradu drugom po veličini u Hrvatskoj. Led na staklima, led pred kućom. Led oko srca. Led u glavi. Dokaz kako glava nije prazna.
Split i Splićani u/na ledu. Nađu se i oni iz daleka koje je nevolja natjerala u grad. U KBC Split.
Broj im se drži u tajnosti. Tajna je i koliko je brojna splitska inteligencija u granicama grada. Za sada ako je suditi koliko je uključena u gradska zbivanja reklo bi se da je i nema. Bolje rečeno nema je odavno. Oni koji sebe vide u toj sivoj masi odavno su razgulili u beli Zagreb. Tamo ih pokrio snijeg. Zameo ih vjetar. Sociolog Lalić, Milardović, pa i don Grubišić skoro da se ne čuju. A,i da nešto kažu bojim se da ih ovdje neće razumijeti.
Danas su grude bačene na poteštata bageristu Keruma. Do jučer nitko nije obratio pažnju na prethodnike Buličića, Puljića, Gabrića, Škarića, Beroša, Kureta, fakultetski obrazovane, profesore, ekonomiste, inženjere...
Ni, oni nisu ništa bolji...
Grad vođen familijom Kerum, HNK Mucalom, muzeji Botterijem, čistoća gđom. Vrdoljak, komunalci Zaninovićem, uškopljena radnička klasa predvođena sindikalistima Jozom Marićem i Matijaševićem, ne obećava ništa bolje u budućnosti.
Split grad slučaj, slučajno Grad...
Vrijeme, vreme, vrime je slučaja...Zipa đale...Čampraz...
Post je objavljen 13.02.2012. u 11:31 sati.