U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila u prošlosti. U neka davna vremena bio bi to produženi vikend i još jedan dan Korčule. 29. novembar, danas 29.studeni, samo ponedjeljnik. Dan Republike. Ustaše, Čete & Balije bi rekle; hebala te ONA. Ne, hvala. To čini moj Tukac...
Bilo je lipo. More bidne i lipše. Kad bi znali...
Kako je lipo biti živ. I zdrav...I normalan...I lud...I zbunjen...
Hebem te zbunjenu, što reče Tukac...
Gaudeamus igitur!
U prijevodu, tko vas hebe (?!)...
Zdravi & veseli p/b/ili...
Vrime, vrijeme, vreme je za popizditi: Pizda im materina:
Jutros sam se probudila s jednim eurom ispod jastuka. Kakav šok. Nisi u Europi, a opet jesi. Novac ispod kušina me prodrmao i podsjetio na priču iz ratnog Sarajeva. Dedo je govorio sinu, da dok god budemo djeci stavljali dukat ispod jastuka, a ONI pištolj / samokres, neće biti mira. OVI će posegnuti za dukatom dok god budu imali pištolj. Nema nam druge nego mijenjati običaje.
Slovenski farmakolog, Aleš Cerin otac četvero djece ispunio je medije pričom o promjeni uobičajenog života, dvomjesečnim „preživljavanjem“, dnevno trošeći jedan eur samo na prehranu. Sve što mu je trebalo za popunu stomaka nalazio je u svom vrtu blizu Ljubljane. Pravio je jogurt, pekao kruh, vježbao, trčao, vozio bicikl i do 30 kilometara. Nakon ovog iskustva odlučio je zadržati neke navike zdravog života. Umjesto odlaska u“ Konzum“ svakog petka, odlučio je ići samo jednom mjesečno*( *moja opaska). Priča za naivne. Nitko se ne pita; što su mu u isto vrijeme jela djeca? Kako je došao do svog vrta? Mediji jednostavno nekritički plasiraju informacije isključivo potičući kvazi senzacije. Makarski inovator N.N. nakon 90 dana brižljive obrade „morske vode na krovu specijalno podešenim, sakupio je 400-500 kg soli. Mediji su ga proglasili čudotvorcem najavivši mogućnost izgradnje velikih solana na tvorničkim krovovima duž jadranske obale. Nitko se nije zapitao koliko je takav projekt isplativ ako se zna da je kg morske soli u trgovini od 2 do 5 kuna/ kg.
Bedasto da ne mre biti bedastije. Sjetila sam se projekta MHD u Biraču gdje smo radili na novom izvoru energije u lab uvjetima gdje smo dobijali 3 MW, a trošili na eksperiment 4 MW.
Ubiše nas senzacije iz tiska, TV-a te sa E-portala.
Pojedinci koriste takvo stanje za samoreklamiranje. Kiki Curavić je iskoristio priliku za ubacivanje u fokus kamera roneći u uvalama Pelješca zatrpanim škovacama. Sumnju u njegove dobre namjere pojačalo je navodno nabijanje na odbačenu drogersku iglu šprice sa zaostalom krvlju. Kiki i naivci su nakon negativnog izvješća testa na HIV, mogli odahnuti. Javnost isto. Dva dana prisustva u medijima možda će Kikiju donijeti nove poslove. Zemlja na putu oporavka, dobila je poticaj objavom kako je u zadnjem tromjesečju BDP prvi put nakon šest kvartala prešao u plus, +0,2 %. Statistički. U stvarnosti sve je po starom.
Kamensko je dobilo brisovnicu. Stečaj. Male butige i obrti svakodnevno se gase, s njima i radna mjesta. Škverani nikako da shvate kako se njihova sudbina ne razlikuje od sličnih, bivših radnika i radnica Diokoma, Koteksa, inih...
Prethodnica „Voza bez voznog reda“, kojim će se Srbi vratiti u Hrvatsku, predsjednik Srbije i brojni članovi delegacije, osvojili su Zagreb. Tadićevom šarmu nije odoljela ni Severina. Bio je to tulum ili nije?..Tko bi ga znao. Ni, predsjednik Josipović nije siguran.
Sigurno je jedno, snijeg je pao da pokrije stare tragove u bespućima „ Lijepe naše“ te stvorio uvjete da se otkriju novi koji vode do „kasica uzajamne pomoći (strankama na vlasti)“. Šeherezada i Onur su nas posjetili, dok ćemo na Ezela pričekati. Do tada će naša Šeherezada, premijerka Kosor, tokom posjete Turskoj, izravno uručiti poziv Ezelu.
U očekivanju početka III Svjetskog rata i raspada EU-a, Grčke, Irske te uskoro Belgije kako proriče vidovita Bugarka Vanga, uživat ćemo u blagodatima „prodanog“ suvereniteta i tihe aneksije Austro-Ugara te sutra od strane Turske, Rusije i Italije... Bit ćemo zahvalni; Englezima i Ircima, vlasnicima naših otoka, Austrijancima i Turcima hotelijerima, Mađarima skiperima, Talijanima i Meksikancima na tvornicama cementa, Rusima u škverovima, Albancima na škovacama, Srbima na mljekarama, Bosanskim Hrvatima na dvojnom državljanstvu i pomoći na Izborima, Slovencima na skrbi za Jadran, Crnoj gori na „ratnoj“ floti, Srbima iz RS-a na mirisu BH-a nafte, bankarima na rastu tečaja i poticaju izvoza slabljenjem kune...
Jutrošnji eur i sutrašnji nisu isti. Nakon 7,43 ide na 7,46 (?) kuna, prekosutra benzin Euro 95 sa 8,72 skače na 9,00 (?), na otvaranju sezone, Blanka Vlašić konačno na 2 i 10 u vis...
Skačem i ja s jednog na drugi posao. U promjenama tražim spas...
Vrijeme, vreme, vrime je za promjene: Promijenite kune u eure...
KUPOVNI SREDNJI PRODAJNI
Zemlja Šifra Val Jed za devize za devize za devize
_______________________________________________________________________________
Australija 036 AUD 1 5,334459 5,350511 5,366563
Švicarska 756 CHF 1 5,497508 5,514050 5,530592
Vel. Britanija 826 GBP 1 8,653317 8,679355 8,705393
SAD 840 USD 1 5,431906 5,448251 5,464596 EMU 978 EUR 1 7,374356 7,396546 7,418736
Kukuriku koalicija se oglasila iz Istre. Iz splitskog škvera sindikalisti i preostala radnička klasa. I jedni i drugi. Kasno!
Kasno je za kukurikanje, kasno je za ulicu i štrajkove.
Vozovi su otišli na istok. Vlakovi na zapad nikako da krenu prema voznom/vlačnom redu.
Nered vlada. Vlada ne vlada, situacijom.
Situacija napeta. Napeta ja, napet Tukac. Napet je i Ekrem Jevrić na srpskoj „Farmi“ stari „ reper“, autor pjesme „Kuća, poso“.
Napetim uskoro stiže spas. Splitske bokserice po izboru pregrade i proreza, ovisno jel ga vadite u lijevo ili desno.
Meni je svejedno.
Ne vidim kako ću se izvući iz ove situacije.
Možda je vrijeme za skinuti gaće...
U gaćama je spas...
U splitskom Đardinu*...
(*park plaćene ljubavi)
Spasitelji???
Vreme, vrime, vrijeme je: buđenja. Molim u 06 AM...Ajme Meni
Jutros sam se probudila s Jerkom Rošinom. Idolom. Na trajektu za Supetar. Na putu za Milnu. U nedjelju u "dva" smo se sreli kod Stankovića na HRT1. Taj intelektualac s pedantno izvajanim zubalom u pratnji žene Džanke, svakim svojim nastupom u javnosti ostavi me bez teksta. Nemam riječi...
Nedostaju mi riječi. Fali mi i para. Nemam ni neki status u društvu. Daleko sam od konzulskog statusa koji je do nedavno ovaj „vrsni“ arhitekta imao noseći titulu počasnog konzula Španjolske. Najbolji prijatelj Sanadera ne odriče se prijateljstva s bivšim premijerom. Spreman je dati glas za stranku srameći se povremeno tog postupka, jer Stranka je Uber Alles. Bez nje bankovni račun nikada ne bi bio onakav kakav je. Krcat. Arhitektonski ured dvorskog arhitekte prepun narudžbi.
Ako želite graditi u zoni zabrana do 1000 metara od mora tražite njegove usluge poput fratara u Splitu. Ako želite nasuti obalu ispred hotela te približiti Split- Braču, poput Kerumovog hotela Marjan, stavite njegov potpis na projekt.
Spomenuti arhitekt je pravi prototip hrvatskog uspješnog HDZ-ovca.
Desna ruka na takuinu spremljenom u gornji lijevi džep sakoa, „lijepa naša“ na usnicama, povik; -Hrvatska iznad svega!
Intelektualac po kockastoj matrici, crveno – bijelo, a može i crno, po potrebi...
Jerko, Ti si moj , hrvatski idol...
Up Date...HDZ-ov zastupnik u Saboru sprema se objaviti drugu knjigu pjesama.
SD-a objavljuje neke od njih: Mrga
Kad postadoh mrga
s Markova trga
mnogima sam bio zanimljiv i mio.
Ali kada mrga postane tek kvrga
sva bliskost odšeta
kvrga svima smeta.
Bilo mi je lijepo
Bilo mi je lijepo
dok sam gledo slijepo
gledaš, a ne vidiš
vidiš što ne vidiš.
Ali, avaj jao
kad sam progledao
shvatih zašto lijepo
bijaše gledat slijepo.
Što bi hrvatski nježnik, kurcu, rekao- da prostite, pišanje niz vjetar...
Vrijeme, vreme, vrime je; za sram. Sramim se...
Klik:
Jutros sam se probudila nekako neodređena. Zbunjena. Čista zbunjoza. Pravi izraz za takvo stanje teško pronalazim. Ne znam, možda bi mi pomogli odgovori na pitanja: -Gdje ja to živim? U kojoj državi? S kakvim ljudima???Ne znam jel ovo prošlost, sadašnjost ili pak budućnost ove zemlje(?).
Otvorim novine, između očiju mi se zaglavi kamen sa svastikom bačen sa Srđa. Iskaču slike išaranog kamenja, poput brojnih spomen ploča posvećeniih NOB-u. U KarlovcU rat istinama o ratu. Branitelji kontra antifašista koji su odavali počast heroju Većeslavu Holjevcu. Koordinator braniteljskih udruga izvjesni Petar Banić ( heroj naših dana?!) Većeslava Holjevca naziva „četničko-komunističkim teroristom“, dok njegov kolega po „jeziku“, Mario Mateša poručuje;
-Dosta je bilo antifašista u Karlovcu!
Nikad dosta budala. NK Split se ispričava zbog rasističkih i šovinističkih ispada dijela gledališta na utakmici Split- Dinamo i pita se tko može kontrolirati i spriječiti pojedince. Utjehu nalaze u činjenici da je NK Split imao u svojim redovima prvog crnog nogometaša 60-tih godina, a da je grad u vrijeme domovinskog rata zbrinuo Vahinog nećaka Damira, izbjeglicu iz Mostara. Trener juniora istog kluba Križević se čudi burnoj reakciji Vahida Halilhodžića na povike o „pušenju turske kur...ine“,i zato se pita;
-Što to bolan zaboraviste, Saleme (brat Vahida) i ti Vahide?!
Točno ne treba neke stvari i pojave zaboravljati. Za atmosferu u gledalištu tokom utakmice Hrvatska – Malta, gradonačelnik Milan Bandić je rekao; - Gledatelji su bili pravi!
- Danas bi morao odgovarati na upite: kako mogu biti pravi oni koji viču “za dom spremni”?-pita se jedan komentator. Za komentatora nema tajni;...-„. Nogometni stadioni Hrvatima počesto služe za vježbanje demokracije, za izjašnjavanje onih (pojedinaca u gomili) koji misle drugačije. A izljevi strasti koje će čuvari čudoređa nazvati homofobnima i nacionalističkima definitivno nisu od jučer. Jure (nije Jurčević) i Boban (nije Zvone) prate hrvatsku reprezentaciju (više ili manje uspješno) već 20 godina. Tko je taj koji će ih sada (i kako) otjerati? „...
Ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Split prof. Dujomir Marasović nije prihvatio ponudu opatijske tvrtke “Thorax“ koja je organizator skorog koncerta Đorđa Balaševića u Spaladium Areni, da dan iza koncerta 11. prosinca u KBC-u Split za sve bolesnike koji to budu htjeli ili mogli bude prikazan Balaševićev film “Kao Rani Mraz“.
Baš me čudi, zašto?
I kao šlag na tortu, osvanu rezultati istraživanja:- Mladi Hrvati NDH ne smatraju fašističkom
„Hrvatski srednjoškolci nisu pretjerano skloni ulasku Hrvatske u EU, politički su nepismeni, a pokazuju i izražene nacionalističke i homofobne stavove, pokazalo je istraživanje koje je na 999 učenika maturanata u cijeloj zemlji proveo GONG. Više od 40 posto smatra da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od drugih naroda.
Osim toga, 14 posto protivi se oštrom kažnjavanju isticanja fašističkih simbola. Da je NDH bila fašistička država smatra ih 27, 6 posto. Više od 40 posto protivi se progonu hrvatskih vojnika zbog zločina u Domovinskom ratu. Njih više od 45 posto misli da je homoseksualnost bolest, a 64,3 posto bi homoseksualcima zabranilo javno nastupanje.“
Ništa čudno. Rezultat je to sustavnog odgoja u obitelji, crkvi, društvu...Čist dokaz toga je post na Blogu.hr, misionarke Drine Čavar povodom godišnjice tragedije u Vukovaru.
Za nju su Bleiburg i Vukovar isto...“- I jedne i druge, vukovarske i bleiburške - zvali su ustašama....(!) Izgleda da se povijest doista ponavlja...I jedni i drugi su zapravo krivi samo zato što su bili za samostalnu (nezavisnu?) državu Hrvatsku...Što su Hrvati...Ili što su bili - za Hrvate! – reče Drina i osta* živa...
Za krivu ideologiju, „vazda“-spremni! Za NDH-a ili RH-a?, vječno pitanje U Hrvata...
Vrijeme, vreme, vrime je za: Smrt fašizmu-sloboda narodu!
Jutros sam se probudila za Dom spremna! Starački. Ne mrem bilivit kuda ide ova Hrvatska. Tango na žici. Dva koraka naprijed, jedan nazad. Lijevo, desno. Desnije ne mre već. Ili može, U ambis.
Na dnevnom redu su Turci. "Šengen" Šerif Mubarek Olsun!
Mediji su našli dežurnog krivca za stanje u „Lipoj našoj“-Turke.
U Šeherezadi & Onuru. „Tici“iz zlatne krletke, „buljavom“ plavom Turčinu, Vahi ( Vahidinu) Halilhodžiću kome pučanstvo na nogometnoj utakmici Dinama i Splita uz huk crnom Sammiru, poručuju;
-Vaha, Turčine napuši se ku...čine!
Nježnika mi, Tukca mog.
Šest tisuća, zamisli, hiljada Turaka za Bajram umjesto odlaska u Meku, na Ćabu (Kjabu) došlo na Stradun u Dubrovnik. Turski vlasnici hotela Libertas im doveli najbolju svoju pjevačicu Selmu.
Turci u Šibeniku bagerima ravnaju „lipu našu“ i grade najveću marinu.
Klis nisu nikada prošli zahvaljujući sinjskim alkarima. Danas „Turci Sinjskoj alci ne daju U UNESCO“- (SD-a.15.11.2010.). Osveta! EZEL! Opet,Turčin. Nekada su nam djecu odvodili u janjičare, danas nam uzimaju igraće. Jučer malog Gabrića, Čalu, sutra Ibru.
Dobro, ON je njihov?! Blogeri/ce poput Kojotice, gastarbajterice u Sloveniji na svom blogu ne zaostaje od brojnih napada na Turke:
...“ Još od poraza kod Beča, davne 1683. godine, taj je podmukli i u narodu omraženi soj (sjetite se Vuka Mandušića i njegove puške ubojite) strpljivo čekao.
I čekao.
I čekao.
Punih 327 godina.
I onda blentavom sapunicom, bez kapi krvi, bez janjičara, sablji, duhova iz svjetiljki, harača i već spomenutih kolčeva orobio sve od Triglava do Crnog mora.
Dobro da moja pokojna baba nije više živa (a i Vuk Mandušić onom bi puškom sam sebi prosvirao glavu).
Jer da je, sigurno bi je pokopalo kada bi joj iz svake novine ispao buljooki ćelavi Turčin i izabranica njegova srca.
Koja, btw, u onih pet minuta serije koju sam slučajno škicnula kod frendice prije koncerta Gustafa u petak, tri puta ponavlja kako (ni-moja op.) je pristala biti ptica u zlatnoj krletci.
Ma šta to značilo. Moja je baba, naime, cijeloga života pljuvala u televizor, kad bi na ekranu ugledala neku od bosanskih žena u dimijama, govoreći kako nikada neće shvatiti kako i dan danas mogu njegovati modni izričaj koji su naturili Turci, protiv kojih se cijeli Balkan borio stoljećima. (debilno!)
Iako je sama pak prala poneštre, razmicala kantride i nije poznala drugog izraza za škovaceru od onog kojeg su nam nametnuli oni koji su se bojali jedino senjske ruke.
Svi naši neprijatelji kroz povijest, čekali su neko vrijeme, pritajili se na duži ili kraći period, a onda udarili po nama jadnima, neupućenima i totalno amneziranima.
Najprije su došli Nijemci, i za sve ofenzive, od prve do sedme, servirali nam Kliniku Schwarzwald.
Nije dugo trebalo, kad evo ti digića sa Čarolijom.
Srbi nisu imali para za velike sapunjarske pothvate, pa su nas ujebali cajkama, koje trešte iz svakog drugog rvackog lokala.
Austrijanci su nam pokupovali banke, podjelili kredite i porobili nas za cijeli život, dok se u mnogim firmama kolegiji usred Zagreba održavaju na njemačkom (sa gnjusnim naglaskom, o krist got!) zbog jednog Fritza iz uprave, koji ofkors, sigurno neće lomiti jezik učeći reći barem "Dobra dan!" po naški.
Rusi nam se svete zbog jednog jedinog NE! davne 48' jer su saznali kako je Tile bio naše gore list, te sad masovno kupuju nekretnine i firme lijepe naše, koja će ubrzo postati neka lepa njihova, nastavi li se trend ulizičkog učenja njihova jezika. Koda su ikada u povijesti ikome donijeli nešto dobro, osim muke, jada, siromaštva i bacanja pod vlak. A Turci, najpodlija od najpodlijih ekipa cerekaju nam se iza ledja slušajući izvješća o turneji neke tamo njihove trećerazredne glumice po našim gradovima.Jedino Kara Mustafa svojom glavom lupa u zidove avara (doslovno), žderući se koliko se namučio proširiti carstvo Mehmeda IV, a to je bez kapi krvi uspjelo tamo nekoj pičkici duge kose crne kao ebanovina. A nije Snjeguljica.
Razočarali su me samo Madjari.
Ali nimalo ne sumnjam, da će nakon što Šeherezada konačno izadje iz svoje zlatne krletke i odleti u tri krasne materine sa odjavnom špicom zadnje epizode, jednom za kakvih pet šest godina, sa ekrana na nas skakati Ištvan i Ilona, mažući nam oči nadom u bolji i ljepši svijet u kojem teče samo palinka, umjesto turskog meda i mlijeka.
A za kraj kraja, veseli madjarski dvojac popeti će se na konja od Bana, kojem će se ono malo kostiju, koje su od njega još ostale, veselo okretati u grobu.
Čekajući novu epizodu...“ Šovinistički, nema šta.Što bi rekao Vaha, povratak (ne) u 19. stoljeće, vengo u stoljeće sedmo.
Kakva uljudba. Kakva Europa... Bajram barčula!
Vrijeme, vreme, vrime je reći:- Šoveni stoj, ostali naprid! U boj, U boj za pamet svoju!
Up Date...:
Dubrovnik se brani na Srđu. Jučer; „papovkama“, ručnim bombama, i prije svega srcem. Danas, glupošću, svastikama & punicama, nacističkim obilježjima...
Split se brani nacističkim zastavama...Turskim kur...inama...
Pa onda kažu; dica ne znaju...Znaju, pitajte, očeve, dide, popove i časne... Ovo je moja zemlja. Neš ti Židove golf igrati...(((:
Jutros sam se probudila po ne znam koji put s upitnikom (?) na čelu . Bolje ON, nego veliko U s križem u sredini. U Saboru se zastupnici bave sa sobom. I, ja također.
Kaj ću se baviti drugima? Ili, pak, ne!
E, ali tako ne misle drugi. Montgomery ex veleposlanik USA na ovim prostorima, bavi se Bosnom i Hercegovinom. I „Slobodna Dalmacija“ (13.11.2010.) se bavi sa BiH objavom intervjua sa spomenutim „pametnjakovićem“. I Austrijanac, Valentin Inzko visoki povjerenik u Bosni na uvijen način puše u jedra jednih na račun drugih i trećih spominjanjem mogućeg hrvatskog trećeg entiteta (?). Duhovi su probuđeni.
HDZ-ovci, ovi i oni u BiH su se ujedinili. Tihi vjetrovi iz 92. dobijaju na snazi i nagovještavaju Oluju. Neku novu, prepoznatljivu u začetku.
Sve ono što rat 92. na ovim prostorima nije raščistio, pokušava se ostvariti u kvazi miru. Uporno se gura teza o „podjeli, o mirnoj disoluciji Bosne“.
Hrvatima entitet, Srbima Republika Srpska, Bošnjacima, Neretva. Sarajevski tor. Građanima; viza za Australiju, USA, Canadu, odlazak u Europu bez viza...
Bošnjaci se optužuju da žele ono što druga dva naroda ne žele, jedinstvenu Bosnu Hrecegovinu. Nitko ne govori o građanima BiH koji žele uređenu, pravnu državu koja garantira ista prava svim konstitutivnim narodima i narodnostima na cijeloj teritoriji. Vladajuće stranke žele torove. Čobani, ovce. Stoku sitnog zuba. Žele neke nove „Vlakove bez voznog reda“. Žele neki novi rat. Možda ga i dobiju.
Ali tada neće goriti samo Sarajevo, Mostar, Tuzla,..., tada će goriti Europa.
Bujrum!-što kaže Onur. Samo dalje gospodo, nacionalisti...
Do kada ???
Jutros sam se probudila pokradena. Ukrali su mi moje SNOVE. Snove o ljepšoj budućnosti, o ljepšoj sadašnjosti. Ostale su samo uspomene na prošlost, ovakvu i onakvu. Snove će pronaći ne sumnjam; USKOK, DORH,MUP, pošteni nalaznici. Netko će ih pokušati ljubazno vratiti uz ispriku. Ali, vrijeme neće moći. Vrijeme ide nepovratno. Nekima prebrzo, nekima sporo. Uspomene ostaju trajno. U srcu. U memoriji... Uspomene naviru...
Prvi koraci u parku Ribnjak. Sanjkanje s Ocem niz Vinkovićevu. Majčino spominjanje gableca i kartice R1.Točkice. Šetnja do Trga Republike i glad koja bi nestajala s buhtlicom premazanom paštetom Gavrilović. Inhalacije ispod deke nad loncem kipuće vode. Psorijaze i njene zasluge zašto volim more, zalazak sunca i okus soli u ustima...
Sjećam se Dodža ( kamiona), čeza-dvokolice, para konja i vožnje od kuće od sedre blizu Jajca i odlaska do grada. Prvih turista u onim bublastim autobusima što su se zadržavali kod vodenica da bi uživali u bukovima Plive. Prvih bombona umotanih u šareni celofan što su nam dijelili prvi strani turisti. Sjećam se i straha od ulogorenih Cigana koji bi nas mogli ukrasti na putu do vodenica na što su nas upozoravali stariji. Poslije Zagreba, Jajca, Konjic.Sjećam se snijega. I posljednjeg leta zaklanog pivca po toj bjelini. Sjećam se čokoladica i slika Shirley Temple.I bolesti oca i premještaja u Sarajevo.
Tunel HE Jajce II, Ovčari, brana Čelebići... Sarajevo. Skenderija. Dobrovoljačka. Miljacka. Marindvor. Marijin Dvor...Školsko dvorište i veliki odmor. Eber ečke, eber koga ćete?
Žuti smrdljivi sir,Trumanova jaja i mlijeko u prahu. Ukus i miris, što bi rekli Francuzi, vraćaju mi prošlost. Coco, Duško, Mirsada, Zina, Štern,Lelo, Mumin, Sanjin, Talanda...Farbanje jaja za Uskrs. Jelka i demižon vina u rukama Oca, donešenih s terena...Sanjkanje niz Goricu. Čampraz! Puštanje papirnatih brodova niz Miljacku na putu do škole. Hvatanje gaga i pliski. Kupanje na Bentbaši i Sastavcima...
„Gaudeamus igitur“. Rivalitet s Prvom gimnazijom u rukometu. Ljetovanje s „Društvom prijatelja djece“ u Podgori–Čaklje. Ferijala; Tučepi, Trpanj, Viganj, Korčula, Praxis i ustašijada 71. Radna akcija „Sava 66“ u Zagrebu i najava rušenja jednih; Đilasa, Rankovića i inih...
Lipanj 68. Pendreci i prijem u Partiju.
Studij. Steleks. Elektrijade. Ferijala Korčula. Prva iskustva o teškom životu na Kosovu iz usta Kosovara. Slika nas ferijalaca s rukom ispod vrata i povik:
-Kolji, kolji & samo kolji! Požar i bijeg lokalaca od obveze gašenja vatre. Prve batine 71. na bazenu KPK u Korčuli i prolivena krv prebijenih prijatelja iz Beograda.
Definitivan kraj iluzija o bratsvu i jedinstvu i bijeg na Vis. U slobodnu i zaštićenu Komižu. Hvala ti druže Tito! Smjernice! Najava unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Škola koju su ovi današnji prošli s čistom peticom.
Sjajna ljeta i teška 91. Brodovi iz Visa odvoze namještaj i pocijepane obitelji. Sestra Komiška, sestri koja odlazi s mužem, hebe „ srpsku“ majku. Suze. Ridanje...
Ne ponovilo se.
Sarajevo u opsadi. Za divno čudo, ostale su samo najljepše uspomene na ljude i događaje. Koliko čovjek može biti veliki u nevolji. Ponosna sam na Sarajevo i ljude u njemu u tim ratnim godinama. Što reče moj komšija sad već pokojni Tončo; -Bili smo čovjek-čovjeku. Danas smo vukovi.
Te uspomene zaslužuju poseban prostor. Mogu mi oteti snove, ali uspomene, NE!
(Posvećeno profesorici Andrić., R.I.P. 10.11.2010.)
Jutros sam se probudila bez komentara.
Teško je dati bilo kakav suvisli komentar na razvijene zastave nacističke Njemačke i Vatikana na nogometnoj utakmici U Širokom Brijegu između istoimene momčadi i Sarajeva. Mladići, rođeni prije 18.-20. godina koji ne pamte ni Onaj, a pogotovu ovaj (nadam se ) zadnji rat, svojim ponašanjem na jednom sportskom nadmetanju otvorili su brojna pitanja; -Tko ih odgaja?- Tko im usađuje mržnju prema drugima koji nisu kao oni?-Tko im je idol?
-Gdje je tu njihova obitelj, gdje crkva, škola, u širem smislu, društvo?
Predziđe kršćanstva, hrvatska „krajina“, Hercegovina, svakim danom postaje „berlinski zid“ o koji se razbijaju glave. I naše i vaše i njihove... Kako ostati normalan u zemlji koja je nenormalno ustrojena? U kojoj je važnije biti Hrvat, Srbin, Bošnjak, nego lojalan građanin.
Nemam komentara...
Prošle godine U ovo vrijeme na istom mjestu:
Vrijeme, vreme, vrime je dozvati pamet (možda i MMF):
Jutros sam se probudila pod dojmom noćašnjeg gledanja snimke i slušanja izjava malog iskomplesiranog umirovljenog američkog ex diplomate William Montgomery-a.
Miša (mu) maloga...
Nakon Cavtata, brojnih gafova u hrvatskim medijima, bauljanja po faksu u Dubrovniku i skandaloznog ponašanja supruge Lynn, promašena diplomatska obitelj se skrasila u Beogradu. Iz ugodne fotelje podno Avale, Montgomery je našao vremena narodima Bosne i Hercegovine putem TV-a najaviti raspad,“ otcjepljenje Republike srpske uz mirnu disoluciju zemlje". Američki State Department je u ponedjeljak, reagirajući na sporne izjave bivšeg ambasadora SAD-a u Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji Williama Montgomeryja o neizbježnom raspadu Bosne i Hercegovine, ponovno izrazio snažnu podršku punoj integraciji BiH u NATO i Evropsku uniju.
Meni ni jedna ni druga izjava nisu mogle popraviti raspoloženje.
Tužno, pretužno kao u vremenima kada smo se zezali u opkoljenom Sarajevu kako se na Miljacki pojavila „ Šesta flota“. Prisjetila sam se i piva i neformalnog druženja na ulici s američkim ambasadorom Charlesom Redmanom u Sarajevu 1994. nakon privremenog otvaranja američke ambasade. Redman, kasniji zaštitinik Bechtelovog posla na Dalmatini uz potpis fanovcima, izrekao je nešto što će Dayton potvrditi: -Mi Vas dijelimo! (Neuspješno?!)
Meni je to izgledalo poput jeke četničkih topova s okolnih brda i Mladićeve naredbe: -Razvucite im pamet! (Neuspješno!)
Ma koliko Srbi, Hrvati, Bošnjaci ekstremno orijentirani budu radili protiv Bosne i Hercegovine, ma koliko vjerovali u konačnu implementaciju potpisanog dogovora (Deklaracija) u Lisabonu 1992. o BiH kao „državi triju država“, morat će čekati na ostvarenje takovih snova. Dovoljno dugo da će im vosak izgorenih svijeća, šterika, za Svih svetih u međuvremenu pokriti tragove ovozemaljske. Tragove nečovještva...
Miša (mu) maloga...
Jutros sam se probudila u Komiži. Na viškom škoju. Svekrva iz Komiže u Splitu. Kitu cvijeća odnijela je na Lovrinac. Mi pod Muster. Svatko nosi svoje. Svojima.
Svatko misli na sebe i svoje.
Zato me ne čudi što se danas škverani u čudu gledaju i pitaju što im se to događa.
Čuveni trogirski škveranin, bloger, "Brod u boci", pita se zašto im se dogodio Brkan(?!). Nepismen, neuljudan,“pobočnik“ poteštata, nekadašnji dogradonačelnik, Trogira i ugledna glava lokalnog HDZ-ea. Zvijezda YouTube-a. Čovjek koji je Trogir bacio u dugove. Nitko mu se nije suprotstavljao. Nitko mu nije imao hrabrosti stati na putu rasipništva. Danas njegov lik i likovi pajdaša ispunjavaju zatvor Bilice i naslovnice medija. I zato me ne čudi sudbina koja čeka kako trogirske tako i druge škverane. Znali su sve. I što se događa drugima i što će im se dogoditi. Zatvarali su oči pred anomalijama tako očitim. Bilo im je dobro. Bolio ih je nježnik za druge. Ništa nisu poduzimali. Sad kad je došao kraj životu na račun drugih, kuknjava.
Kuku lele. Uvezele se čuju...
Treba biti realan. I hrabar. Takvi su rijetki u ovoj zemlji, „magle svuda oko nas“ i gusaka koliko hoćeš koje lutaju bespućima „Lijepe naše“.
Jedan od rijetkih analitičara do čijeg mišljenja držim, ekonomista dr. Slavko Kulić svojim komentarom tjedna, pogodio je u sridu. U srž problema:
-„... Nemamo sposobnost da se pobunimo...Propada kolektiv za kolektivom, a da drugi o tome šute. Njih guta sticaj okolnosti, od slučaja Kamenskog u Zagrebu do brodogradnje. Zaključno mi nemamo tu unutrašnju sposobnost da se pobunimo niti umom, a kamoli djelom. Znači, ne treba očekivati taj stupanj proturječnosti između rada i kapitala, odnosno između rada i vlasti koji se događa u uređenom kapitalističkom društvu...“ Bobu bob, škveranima „škver“, Trogiranima Trogir kao da je poručio dr. Slavko Kulić.
-Pazi metak, Mirko (Brode)!
-Hvala, Slavko!
