U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila u Komiži. Na viškom škoju. Svekrva iz Komiže u Splitu. Kitu cvijeća odnijela je na Lovrinac. Mi pod Muster. Svatko nosi svoje. Svojima.
Svatko misli na sebe i svoje.
Zato me ne čudi što se danas škverani u čudu gledaju i pitaju što im se to događa.
Čuveni trogirski škveranin, bloger, "Brod u boci", pita se zašto im se dogodio Brkan(?!). Nepismen, neuljudan,“pobočnik“ poteštata, nekadašnji dogradonačelnik, Trogira i ugledna glava lokalnog HDZ-ea. Zvijezda YouTube-a. Čovjek koji je Trogir bacio u dugove. Nitko mu se nije suprotstavljao. Nitko mu nije imao hrabrosti stati na putu rasipništva. Danas njegov lik i likovi pajdaša ispunjavaju zatvor Bilice i naslovnice medija. I zato me ne čudi sudbina koja čeka kako trogirske tako i druge škverane. Znali su sve. I što se događa drugima i što će im se dogoditi. Zatvarali su oči pred anomalijama tako očitim. Bilo im je dobro. Bolio ih je nježnik za druge. Ništa nisu poduzimali. Sad kad je došao kraj životu na račun drugih, kuknjava.
Kuku lele. Uvezele se čuju...
Treba biti realan. I hrabar. Takvi su rijetki u ovoj zemlji, „magle svuda oko nas“ i gusaka koliko hoćeš koje lutaju bespućima „Lijepe naše“.
Jedan od rijetkih analitičara do čijeg mišljenja držim, ekonomista dr. Slavko Kulić svojim komentarom tjedna, pogodio je u sridu. U srž problema:
-„... Nemamo sposobnost da se pobunimo...Propada kolektiv za kolektivom, a da drugi o tome šute. Njih guta sticaj okolnosti, od slučaja Kamenskog u Zagrebu do brodogradnje. Zaključno mi nemamo tu unutrašnju sposobnost da se pobunimo niti umom, a kamoli djelom. Znači, ne treba očekivati taj stupanj proturječnosti između rada i kapitala, odnosno između rada i vlasti koji se događa u uređenom kapitalističkom društvu...“ Bobu bob, škveranima „škver“, Trogiranima Trogir kao da je poručio dr. Slavko Kulić.
-Pazi metak, Mirko (Brode)!
-Hvala, Slavko!