U ovo nenormalno vrijeme,kada normalni postaju nenormalni, a nenormalni normalni, nama glupima je najteže. glup ostaje zauvijek glup. glupljima je već lakše. Oni su na vrijeme se izborili za visoko mjesto u našem društvu. O, najglupljima je teško zboriti. Oni su postali nedodirljivi. Ovaj post se bavi našom glupošću.
Glupi s naših prostora,- ujedinite se! Živio blog! Dolje pametni!
Jutros sam se probudila za Dom spremna! Starački. Ne mrem bilivit kuda ide ova Hrvatska. Tango na žici. Dva koraka naprijed, jedan nazad. Lijevo, desno. Desnije ne mre već. Ili može, U ambis.
Na dnevnom redu su Turci. "Šengen" Šerif Mubarek Olsun!
Mediji su našli dežurnog krivca za stanje u „Lipoj našoj“-Turke.
U Šeherezadi & Onuru. „Tici“iz zlatne krletke, „buljavom“ plavom Turčinu, Vahi ( Vahidinu) Halilhodžiću kome pučanstvo na nogometnoj utakmici Dinama i Splita uz huk crnom Sammiru, poručuju;
-Vaha, Turčine napuši se ku...čine!
Nježnika mi, Tukca mog.
Šest tisuća, zamisli, hiljada Turaka za Bajram umjesto odlaska u Meku, na Ćabu (Kjabu) došlo na Stradun u Dubrovnik. Turski vlasnici hotela Libertas im doveli najbolju svoju pjevačicu Selmu.
Turci u Šibeniku bagerima ravnaju „lipu našu“ i grade najveću marinu.
Klis nisu nikada prošli zahvaljujući sinjskim alkarima. Danas „Turci Sinjskoj alci ne daju U UNESCO“- (SD-a.15.11.2010.). Osveta! EZEL! Opet,Turčin. Nekada su nam djecu odvodili u janjičare, danas nam uzimaju igraće. Jučer malog Gabrića, Čalu, sutra Ibru.
Dobro, ON je njihov?! Blogeri/ce poput Kojotice, gastarbajterice u Sloveniji na svom blogu ne zaostaje od brojnih napada na Turke:
...“ Još od poraza kod Beča, davne 1683. godine, taj je podmukli i u narodu omraženi soj (sjetite se Vuka Mandušića i njegove puške ubojite) strpljivo čekao.
I čekao.
I čekao.
Punih 327 godina.
I onda blentavom sapunicom, bez kapi krvi, bez janjičara, sablji, duhova iz svjetiljki, harača i već spomenutih kolčeva orobio sve od Triglava do Crnog mora.
Dobro da moja pokojna baba nije više živa (a i Vuk Mandušić onom bi puškom sam sebi prosvirao glavu).
Jer da je, sigurno bi je pokopalo kada bi joj iz svake novine ispao buljooki ćelavi Turčin i izabranica njegova srca.
Koja, btw, u onih pet minuta serije koju sam slučajno škicnula kod frendice prije koncerta Gustafa u petak, tri puta ponavlja kako (ni-moja op.) je pristala biti ptica u zlatnoj krletci.
Ma šta to značilo. Moja je baba, naime, cijeloga života pljuvala u televizor, kad bi na ekranu ugledala neku od bosanskih žena u dimijama, govoreći kako nikada neće shvatiti kako i dan danas mogu njegovati modni izričaj koji su naturili Turci, protiv kojih se cijeli Balkan borio stoljećima. (debilno!)
Iako je sama pak prala poneštre, razmicala kantride i nije poznala drugog izraza za škovaceru od onog kojeg su nam nametnuli oni koji su se bojali jedino senjske ruke.
Svi naši neprijatelji kroz povijest, čekali su neko vrijeme, pritajili se na duži ili kraći period, a onda udarili po nama jadnima, neupućenima i totalno amneziranima.
Najprije su došli Nijemci, i za sve ofenzive, od prve do sedme, servirali nam Kliniku Schwarzwald.
Nije dugo trebalo, kad evo ti digića sa Čarolijom.
Srbi nisu imali para za velike sapunjarske pothvate, pa su nas ujebali cajkama, koje trešte iz svakog drugog rvackog lokala.
Austrijanci su nam pokupovali banke, podjelili kredite i porobili nas za cijeli život, dok se u mnogim firmama kolegiji usred Zagreba održavaju na njemačkom (sa gnjusnim naglaskom, o krist got!) zbog jednog Fritza iz uprave, koji ofkors, sigurno neće lomiti jezik učeći reći barem "Dobra dan!" po naški.
Rusi nam se svete zbog jednog jedinog NE! davne 48' jer su saznali kako je Tile bio naše gore list, te sad masovno kupuju nekretnine i firme lijepe naše, koja će ubrzo postati neka lepa njihova, nastavi li se trend ulizičkog učenja njihova jezika. Koda su ikada u povijesti ikome donijeli nešto dobro, osim muke, jada, siromaštva i bacanja pod vlak. A Turci, najpodlija od najpodlijih ekipa cerekaju nam se iza ledja slušajući izvješća o turneji neke tamo njihove trećerazredne glumice po našim gradovima.Jedino Kara Mustafa svojom glavom lupa u zidove avara (doslovno), žderući se koliko se namučio proširiti carstvo Mehmeda IV, a to je bez kapi krvi uspjelo tamo nekoj pičkici duge kose crne kao ebanovina. A nije Snjeguljica.
Razočarali su me samo Madjari.
Ali nimalo ne sumnjam, da će nakon što Šeherezada konačno izadje iz svoje zlatne krletke i odleti u tri krasne materine sa odjavnom špicom zadnje epizode, jednom za kakvih pet šest godina, sa ekrana na nas skakati Ištvan i Ilona, mažući nam oči nadom u bolji i ljepši svijet u kojem teče samo palinka, umjesto turskog meda i mlijeka.
A za kraj kraja, veseli madjarski dvojac popeti će se na konja od Bana, kojem će se ono malo kostiju, koje su od njega još ostale, veselo okretati u grobu.
Čekajući novu epizodu...“ Šovinistički, nema šta.Što bi rekao Vaha, povratak (ne) u 19. stoljeće, vengo u stoljeće sedmo.
Kakva uljudba. Kakva Europa... Bajram barčula!
Vrijeme, vreme, vrime je reći:- Šoveni stoj, ostali naprid! U boj, U boj za pamet svoju!
Up Date...:
Dubrovnik se brani na Srđu. Jučer; „papovkama“, ručnim bombama, i prije svega srcem. Danas, glupošću, svastikama & punicama, nacističkim obilježjima...
Split se brani nacističkim zastavama...Turskim kur...inama...
Pa onda kažu; dica ne znaju...Znaju, pitajte, očeve, dide, popove i časne... Ovo je moja zemlja. Neš ti Židove golf igrati...(((:
