turimti

29.08.2009., subota

Help njojzi...

Ne to Simona,ne to Dolores, to bu J.V. posuđena...

Jutros sam se probudila s osvrtom na post blogerice Jelene Vukosav (J.V.). Osvrt nije bio lagan. Prvo sam se osvrnula iza leđa, zatim, ispred u zrcalo. Imala sam što vidjeti. Zrcalo je svakim danom sve manje i manje, a ja sve manje vidljiva u njemu. Do jučer su se ruke vidjele u cijelosti, a bokovi su davali mogućnost da se zamisli kako sam imala dobar struk. Ono što me je utješilo, moj izgled je bio bolji od njenoga u godinama u kojima je sada J.V. Čisto subjektivno...
Podlogu za sliku ( ispod naslova) svoju & prijateljice «Buahaha dvi izgoretine:P» J.V. je odabrala po mjeri. Obje su stale i imaju prostora za ples. Problem je što za ples moraš imati partnera ili partnericu, po volji. Ako ih zadovoljava izbor onda se u sreću izbora neću miješati. Željela sam ipak ostaviti komentar na loš izbor garderobe jednako kao i neke druge blogerke. Za tako nešto nije da mi je nedostajalo hrabrosti nego sloboda pristupa komentiranju. Djevojčica , educirana na izvoru «demokracije» N.Y.-USA (2003.)* ,odavno mi je izrekla zabranu komentiranja zbog mog navodno «dugog» jezika. Njen jezik za razliku od mog, prilično je nemušt. Kombinacija čudnog engleskog, još čudnijeg purgersko-dalmatinskog, spli*skog po nekad je simpatična. :))). To je najmanje važno, jer ipak dajem prednost onomu što se kaže. A, Ona kaže svojoj neistomišljenici:

• @perica: ženo nitko se nije iživcirao?!?!.ne znam zašto detaljniji odgovor odmah percipiraš kao živciranje. Ali, ti si u svom komentaru osim mišljenja nametnula i jedan sustav vrijednosti i to je razlika u našem komentaru. Ne ljutim se ništa, nego ti isto tako govorim da je nekad bolje ne upućivati ljude u to šta im bolje stoji ili šta ne kad je to tako nevažna i površna stvar te krajnje subjektivna, samo na tebe baca lošu sliku tj. na kakve stvari se fokusiraš. Sve u svemu, all good - friends forever bla bla :). Enjoy, a budi sigurna da ću i dalje furat ove hlačice :P (Jelena Vukosav 26.08.2009. 22:20)

Bla, bla :)

Čime je ovaj osvrt zaslužila J.V.?!
Time, što društvo reagira kada se stvari dogode na naizgled neočekivani način. “Trčao je za njom ulicama Poreča i zabijao je u nju nož”-jedan od današnjih naslova u medijima. “Silovao je 16 godina”- a susjedi to prijavili jučer…
Želim skrenuti pozornost da “blogosfera” pod hitno ili po “Stepincu”, pod žurno, treba uključenje stručnih službi (specijalista-tipa Jelisaveta…) kako bi u postovima mogli otkriti osobe kojima je potrebna stručna pomoć. “Bolje spriječiti nego liječiti”, rekao je nekada davno čuveni” Hrvat” Nikola Tesla. Ili neko njemu sličan…
Pomozimo J.V., ne donacijom za neke Kromozom X-stipendije, već iskreno, ljudski da shvati ovu hrvatsku stvarnost.
Što prije joj pomognemo, to će obostrano zadovoljstvo biti veće.
Pročitajte J.V. i ostavite joj komentar. Ako i dobijete zabranu komentara, Vi ste ispunili svoju građansku obvezu.
Sutra već može biti kasno.
Za osvrt…

BTW*. Evo što je J.V govorila 2003. sa 18.god. u USA:
Jelena Vukosav: Meni je Amerika kao prazno platno i ja imam pravo na njemu crtati! Osjeća se velika sloboda, pogotovo kad pređeš 18 godina. Kad imaš svoja prava, ti si jedinka za sebe, nije važno što društvo misli važan je i taj osjećaj da možeš napraviti nešto novo i krenuti izvan granica. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji toliko mogućnosti! Njihov je tempo duplo brži nego kod nas i to mi odgovara. Ja se trebam još razvijati, biti inspirirana kao umjetnik jer sam to ja! Kada govorimo o onome što sam upisala na Školi za vizualnu umjetnost, na Odjelu za kompjutorski dizajn, devedeset posto rada je moja umjetnička vizija, ostalo su kompjutori. Amerika mi savršeno odgovara!

J.V. danas, jučer, neki dan je u R. Hrvatskoj govorila:
@bero: ti si kreten prve klase.kretena kao ti jedino majka može voliti i to pod žešćom prisilom. Ti imaš sindrom kretena. eto, sad toleriraj taj moj stav! pozdrav od debeljuce (kao da je to faktor ičega,pećinaru) (Jelena Vukosav 20.08.2009. 21:15)

- 13:09 - Komentari (12) - Isprintaj - #

19.08.2009., srijeda

Kako-tako...

Jutros sam se probudila skoncentrirana. Skoncentrisana po BiH. Prvo i isključivo na sebe. Egoista po prirodi, da ili ne? To nije moj problem. Moj problem je kako opstati u poslu. Tek mi je šezdeseta.
Na stubištu dok se sređujem i preskačem po tri stepenice oliti ga skale, susjeda me štopa pitanjem:-Kako je ?
-Kako, tako!-Kako, tako?!
-Tako, kako će biti drugačije. Nisam rekla ni dobro, niti loše, a ona je već uhvatila drugu susjedu i postavila joj isto pitanje. Ona ima vremena. U mirovini je.
Franjo je umirovio sa deset godina staža i 35. godina života. Žena se naradila kao čistaćica u Lori. Zbog slabog vida i lošeg sjećanja pošteđena je pitanja kako je nekada bilo u logoru Lora dok su dovodili nepočudne Srbe & Musliće. Žali se na povećanu cijenu Eurosupera 95.
-Jebate led, samo jedna lipa nas dijeli od 8. kuna litre benzina. Koja briga?! Nikada je nije brinulo što je u Loru doveden Ismet Hrvat, a ne Zdenko Bošnjak.
Svatko nosi svoj križ ( sudbine). Ako ga već ne nosiš, država se pobrine da ga nađeš u nekoj od njenih mnogobrojnih službenih prostorija.
Na Križine, na Odjel kardiologije splitskog KBC-a, smješten je monsinjor Marin Barišić. Srce i glava su ga izdali na misi.
Eto pitanja za moju susjedu:
-Što ga Bog ne uze sebi dok se molio?! Kako ne vidi na daleko, ne bi me iznenadio njen odgovor:
-Da je valjao i Bog bi ga uzeo! Križ sudbine.
Susjed Ante je umro. Imao je tri križa. I onaj iznad kreveta, četvrti. Izdali ga bubrezi.
Ma što mislili o znakovima, križu, prstu sudbine, ja sam za sunce.
Sunce moje malo. Pola dana mjesec, pola dana sunce. U čas prođe dan, tjedan, mjesec dana... Godina nova.
Kako god okrenuli, bit će;- KAKO-TAKO!
Tako, nekako...
Napomena:
(** Slike dama su samo ilustracija.Nikako nisu akteri priče. )

- 20:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.08.2009., ponedjeljak

SFF,blic do blica...

Jutros sam se probudila razapeta. Razapeta između jučer i prekjučer. Između Splita i Sarajeva i obratno. Čisto, www.SFF.ba. Nije riječ o (SF) naučnoj fantastici,
vengo o jednodnevnoj posjeti SFF (15. Sarajevskom filmskom festivalu ).Red carpet.
Blic do blica.

Blic susreti sa prijateljima razbacanim od Perta, N.Y.-a, Washingtona DC, Montreala, Osla, Praga, Parisa, Milana, Beograda, Splita, Zuricha, Beča, Zagreba, Istambula, Podgorice…Ma, gdje danas bili, ONI su u duši i za sve oko sebe, samo i jedino; Sarajlije & Sarajke.
Blic
Nitko nikoga ne pita, kako mu je. Prva stvar je ispričati neki novi vic.
-Vuja, slušaj ovo: U Sarajevu otvoren novi pansion. -Jarane, jedeš, koliko hoćeš, piješ šta i koliko želiš, spavanje, ševa i još ti daju pet stoja ujutro.-Daj, ne seri, nema šanse!-Jes, Allaha mi, SESTRA mi jutros priča!
Blic

Umirovljeni general ratne Armije BiH, Srbin, Jova Divjak, iznad svega humanitarac, šarmer, francuski đak uz komplimente, dijeli ulaznice za film u «Metalcu». Eh, kada se sjetim ratnog Božića u njegovom kabinetu. Ispraznili smo mu sef sa bocama whiskyja.
Blic
Za susjednim stolom, Hasan, taksista s unukom Kevinom. Mali navalio na Dedu;-Hoću čokoladu! –Što će ti to bolan?! Dedo te vodi u «Želju» na ćevape.Unuk plače, a mama donosi čoksi.
Blic

Triling. Tri ruže. Pert, Washington DC, Split.-Mirovina?-Jašta! Fina, australska, socijala.-Ti, radiš?-Radim. Projektiram.-Ti? I, ja. Još radim…
Blic
-Đez ba , raja? Sjećaš li se kad smo u Dobrovoljačkoj igrale se u dvoru Joška Šterna?!-Kako, ne. Sjećaš se Lele i brata joj? I ulice koja nije bila asfaltirana, te svakodnevnog prolaza čobana i ovaca u proljeće. –Jebo ga ti, i ti svašta pamtiš.
Blic
-Jel ti Mati živa?- Eno je uhvatila 87.-u godinu. –Šuti, dobra je. U BiH je prosjek 66,9 godina. Muški ga kvare. Umru , čim uhvate penziju. Došla sam iz Istambula već drugi put ovog ljeta da malo odmorim brata. Slomi se oko nje.
A, Ona s dva štapa, kaže da joj nije tih štapova, ne bi imala na koga se osloniti. Zamisli?!
Blic
-Ošišao te Ibro «Fen kare»?. -Jok. Muhamed, brico. Salon DM u kralja Tomislava.
Blic
Red carpet. Tarik, Zeničanin sa zagrebačkom adresom i njegova Lejla.-Joj , što Lejla dobro izgleda! –Kakve , noge. –Dvoje je rodila. Ona moja jedno, a guzovi joj do poda. –Tko ti je kriv što si na parket stavio laminate pa je od poda do plafona kraće za pet cenata.
Blic
Ulice, pune ; Australaca, Kanađana, Amera, Norvežana, Arapa, Turaka…Grad pun ljudi. Ljudi puni dobrih vibracija.
Blic
-Alfrede, hoder Nani.» Komenzi» bliže, da ti Nana kupi «ajs krem». Nema frke. Unuk , Alfred uz «niks» sam odlazi do škrinje i vadi sebi slaju uz pobjednički osmijeh:-Fuck you, Nano!
Blic
Sarajevo živi svoj život. Došao ti u njega ili ne. Sarajlije ništa (SFF) ne može fascinirati. Nikakva fora. Oni znaju pogledati SF, ali žive punim srcem svoj RF-reality film.
Epilog
Nakon Mostara, Međugorja, povratak Dalmatinom u Split. Prvi susret s Hrvatskom, vijest iz Kistanja:
-Odgrizao mladiću uho, pa ga ispljunuo na pločnik. Fuj! Kakva nekultura. A , di su kante za škovace? Red carpet?
Prolog
Umalo da ne zaboravim. Kakva je to «priča» s epilogom bez prologa. Bio je Veliki Prolog i 15.08.09., Vela Gospa kad smo bili osuđeni stajati u auto koloni na 40C u hladu. A, hlada «niđe». Auti parkirani s obje strane prometnice , ljudi u šetnji po sredini, a mi i strani turisti u P.M. U koloni tri sata uz mirise stotine janjaca s ražnja.
Mirise znoja, rakije i vina…
Blic
Blicaj ti drugom. Mene čeka «Jadran», Zvončac, kamene ploče.More plavo & duboko, što bi rekli "mrtvi pesnici". Leđno, dva puta po 50 metara. I tako, nekoliko puta.
Ne, tamo neki red carpet i SF(F), vengo RF, reality film/život…

- 11:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.08.2009., četvrtak

Ne/uravnotežena...

Jutros sam se probudila ne/u/ravnotežena. Čist nak glupa. Madrac mi nije najbolji, a mili & dragi Tukac s nakupljenim kilama kod kraljice Majke na škoju napravio je prevagu te me izbacio iz ravnoteže. Jednostavno, skotrljala sam se na njega. On dolje, ja gore. Netko razuman iz šutljive većine bi otišao na ispovjed & tamo tiho rekao don Šimi kako ima & gorih stvari.
Zamislite , imati Predsjednika u liku & dokazanog na djelu kao neuravnoteženu osobu.

“Sada, gotovo 20 godina od formalnoga pada komunizma, predstojeći predsjednički izbori trebali bi biti početak kadrovskoga ozdravljenja u hrvatskim državnim upravljačkim redovima…”- palamudi komentator Ivan Miklenić u listu “Glas koncila”.
Komentator očaran trenutačnim Predsjednikom, nudi okvir koji bi trebao popuniti neki novi kandidat:

“Budući hrvatski predsjednik trebao bi biti čovjek iz redova šutljive većine, bez kompromitirajuće prošlosti, čovjek izgrađenog i življenog vrijednosnog sustava, demokratskog habitusa, široke kulture i realni patriot. Isto tako budući hrvatski predsjednik trebao bi biti zdrava i psihički uravnotežena osoba, sposobna okupiti nekompromitirane i kompetentne suradnike koji također dolaze iz te hrvatske šutljive većine… “
“Očito veliki su i brojni zahtjevi koje bi trebalo ispuniti budući hrvatski predsjednik, pa je doista zadaća hrvatskih vjernika takvoga budućega predsjednika izmoliti od Boga i, kada dođe vrijeme, na izborima izabrati što bližega tim zahtjevima..”-piše Miklenić & samo što ne izgovori njegovo ime, ime Adama, a ne & da spomene ime Eve, ravnopravne mu družice. Muškarca za predsjednika, provlači se tekstom, glasilom crkve u Hrvata.
Tko hebe žene, Hrvatice? Možda, neki Čeh, Slovak, Slovenac, Nijemac, Irac, Poljak za konzervu ili zidarušu-bocu dobrog starog češkoga piva.
Žene u Hrvatskoj mogu biti “neuravnotežene”, “glupe”, jer ionako nisu za predsjednika. Njima je mjesto uz “ognjište” s pregačom, usisivačem u ruci, viklerima u kosi …Za njih je časopis“Glupa”(pos.od Eurosmijeh 97).
Kaj će One u politici?!
A, Jadranka Kosor? Kaj, Jadranka?! Ona je samo predvozač predsjedničke utrke. Jednom je već ispala sa trase u srazu sa trenutačnim Predsjednikom. Nama treba “macho men” koji diše punim plućima & kojem prija ustajali zrak na Pantovčaku. Te da je šutljivi Hrvat. Te da je naše vjere, a ne tamo neki Srbin, Talijan, Šemso Tanković ili Rom Mehmeti na pr….
Danas sam ne/uravnotežena. Čist nak glupa. I danas nakon ispovjedi odoh na plažu. Da zaronim. Ka Arhimed.
“Svako tijelo potopljeno u vodu istisne onoliko količine gluposti koliko je teško”.
Jao ti je tek mom gabaritnom Tukcu…Miklenića ne smijemo potopiti. Hrvatskoj ne bi bilo spasa od “vjersko-političkog cunamija”.
Ravnoteža je bitna za život. Zamislite što bi bilo kada bi komentatori umjesto muda imali jedno jaje.
Čista ne/u/ravnoteža…Kaj ne glupo?…

+++))) Up Date
Jutros sam se probudila « Ap dejtirana». Probudila sam se gola u znoju tražeći izlaz s križnog puta. Ako odem u lijevu stranu, dobit ću po pički. Ako odem u desno, dobit ću kurac od ovce –da prostite. Od gužve veće i od one na koncertu U2 ne bih našla izlaz. Jednostavno nema izlaza dok god većina ne bude uvažavala postojanje i potrebe manjina.
Tko mu treba križ?! Onome tko nosi Isusa u srcu i to je dovoljno. Onome tko ga nosi na leđima, najmanje je potreban križ u vrtiću, školi, bolnici, uredu, sudnici, vojarni, općini, kotaru…U sekularnoj državi gdje Ustav garantira ravnopravnost, u zemlji većinskog katoličkoga naroda, insistiranje na nazočnosti križa na zidovima javnih ustanova izravno vrijeđa nacionalne i vjerske osjećaje ostalih građana te manjina. Takvi pokušaji izazivanja ne ravnopravnosti se pamte.
U četvrtoj godini života, pronašla sam sliku razapetog Isusa ispod jastuka koju mi je stavila žena što me je čuvala dok su roditelji radili.
Prethodnog dana sam se rasplakala nakon što sam se izgubila u pomoćnim prostorijama katedrale gdje me je ta ista žena odvela. Otac joj je isti čas dao otkaz.
U ratnom Sarajevu, vojnom odjelu za građane, ulazilo se isključivo sa -Selam alejkjum!, ali ne i sa -Dobar dan! Bez –Merhaba!- efendija Aljo, niste mogli obaviti posao. Građani su jednostavno bili poniženi, neravnopravni…
To se pamti. Naročito, insistiranje na gluposti…
Šutljive glupače s glupih šutljivih prostora-ujedinite se!

- 19:48 - Komentari (4) - Isprintaj - #

09.08.2009., nedjelja

Brusnik, Svetac, to su škoja dva...

Jutros sam se probudila na valovima sreće. Brodom «Bako», vođenim sigurnom rukom kapetana Darka Zankija, uspjela sam ostvariti san star 35. godina. Stigla sam do vulkanskog otočića Brusnik te na Svetac, Sv. Andriju. San je postao java u svega šest sati plovidbe «puj tamo- puj vamo» te osam sati boravka na oba škoja. Do Jabuke , otoka, divlje stijene u sredini Jadrana nismo stigli. Uvjerena sam kako neće proći još ovoliko vremena za ostvarenje te želje.
Brusnik, pravo «molo cudo» po komiški, ostavilo me je bez daha.. Oblutci nošeni lavom izbačeni iz utrobe zemlje, povezani u neke čudne skupine, govorile su o snazi zemlje po kojoj hodimo. Galebove nismo zatekli , ali jesmo njihove bijele tragove što su ih ostavili po stijenama tijekom boravka poslije Uskrsa. U IV, V, šestom mjesecu kada su se u skupinama od nekoliko tisuća , radovali novom potomstvu, bili su jedini i neprikosnoveni vladari otoka. Kamenom ograđena jezerca , jastožere, gomile oblutaka u kupama , govorile su o ribarskoj povijesti što su je ispisali Komižani. Na Svetcu su brojni tragovi stari i do 250 godina koje su ostavile brojne generacije obitelji Zanki, (Zanchi ). Jedini vlasnici , jedinog privatnog otoka , ponosno čuvaju nasljedstvo. Porat, donja kuća, gornja kuća, treća kuća, crkvica, ostaci zidova benediktinskog samostana, vojne osmatračnice, gustirne, redovi čokota grožđa, govore o dugogodišnjem prisustvu čovjeka na najudaljenijem nastanjenom otoku.
Uz travaricu, pome i kapulu, miris i ukus pečenih lokardi s gradela, u društvu gošći iz Oroslavja , Zagreba, Karlovca, skoro sam zaboravila da bih mogla propustiti društveni događaj br. 1. u Komiži.
Mediji su najavili premijeru filma snimanog u Komiži na koji će doći glavna glumica Dolores Lambaša.
Žena čiju karijeru obilježava sustavno pomicanje granice ženskog interesa za muški rod, kao da ne zna za tu konačnu granicu. Počela je kao djevojčurak, brucoš na akademiji sa (53) godišnjim Ivom Gregurovićem, prešla preko (59) Frane Lasića, treunutačno je sa (67) Dikanom Radeljakom , a samo je pitanje dana kada će ostvariti san svake filmašice da postane žena i majka potomka nekog novog (95?) Rogoza. Do it!-kao da se u zraku osjeća poruka ministra turizma Bajsa, Don Kaćunka, Don Bakovića...
Geni kameni! Na Brusniku sam ih tražila u gomilama kamenja što ih je lava izbacila. Na Svetcu sam ih našla u pripadnicima obitelji Zanki (Zanchi); Darku, jednom pa drugom, Miri, Hrvoju, Eciji, Ani, Jakovu, Pavi, Toniju, Andri…
Jabuka je ostala netaknuta. Nisam željela glumiti Adama. Iskreno nisam ni imala vremena…
Ako ikada osjetite tjeskobu u duši, košmar u glavi, zaboravite na «Titanic» i stanite na provu broda «Bako» na putu do Svetca. Vitar u krmu, napuhano latinsko idro, dat će Vam krila. Bit ćete sretnik u moru plavom, ispod nebeskog plavetnila, između punog mjeseca na izlasku i ružičastog sunca što zapada u moru. Bit ćete dragi hodočasnik po utrobi zemlje, sugovornik carceja (cvrčaka), omađijani mirisom borovine, ruzmarina, lovora, rogača, upaljenih gradela…
Čuvajmo Jadran kao zjenicu oka!- što bi rekla gđa. Šeparović iz svoje «Škrinje» ( mala laž).
Čuvajmo povijest, uspomenu na sve one koji su bili i ostali prijatelji sa prirodom.
Hvala svim Zankijima na gostoprimstvu!

- 18:34 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.08.2009., utorak

Drkati, da or ne...

Jutros sam se probudila nadrkana. Ni lijeva, ni desna noga nisu u pitanju, već glava.
Puca mi glava, dok mom Tukcu kao svakom dragom i poštenom Hrvatu kao krajnji znak bolesti « puca kurac» za sve što nam se događa.
Cijelu sam noć razmišljala o zakonu o vještačkoj oplodnji, donesenim većinom glasova besplodnih, frigidnih, impotentnih, olinjalih, ne/pušača, ne/alkoholičara iz saborskih klupa.
Sabornici zaokupljeni borbom da izdrže dvije i pol godine u lovu na privilegiranu mirovinu, bezosjećajno kroje sudbinu malom čovjeku u kifli od države. Ono što sebi dopuštaju poput ministra Bajsa, drugima ni u snu ne dopuštaju. Što je moralno, a što nemoralno su pitanja kojima sabornici ne opterećuju svoje dobro «uhranjene» glave. Sebi su dopustili rođenje nasljednika iz «frižidera» vještačkom oplodnjom, sabornice, samohrane majke, nerotkinje, posvojile su djecu dok su običnim smrtnicima tu radost «potomstva» , uskratili.
Jedan članak novoga zakona o vještačkoj oplodnji me je zaledio poput spermića donatora. Tim člankom , ako sam ga dobro razumjela, dijete začeto spermom donatora s napunjenih 18 godina ima pravo i obvezu saznati tko mu je biološki otac.
Strava! Da sam u godinama kada je moguće planirati proširenje obitelji ne bih ulazila u brak bez predbračnog ugovora u kojem se moj partner nije izričito očitovao po pitanju donacije sperme.
-Mili, jesi li kao student drkao iz gušta i za novac?
U slučaju odgovora:-Jesam!-priča ne bi imala sretan nastavak. Drkanje iz gušta imalo bi bračnu budućnost za razliku od onoga drugog.
Zamišljam i ovakvu situaciju:
-Svake godine u lipnju, srpnju, najmanje pet godina za redom (koliko je trajao studij mog Tukca) svaki zvuk zvona na ulaznim vratima bi me ledio. Zvono, jednom, dva puta… Na vratima, ljepuškasta djevojka.
- Je li ovo stan Tukca?-Je, a tko ste Vi?-Ja sam Stella, njegova kćer, maturantica iz «frižidera».- Ništa mi nije jasno.-Moguće je da imate 18 godina, ali što je s frižiderom? Ne vidim ga.–Ma, ne. To je samo onako, čisto figurativno, u prenesenom značenju. Vaš muž je moj biološki otac. U vrijeme studija je drkao poput ostalih studenata za lovu, za džeparac. Došla sam ga upoznati. Upisujem faks. Prvi put sam u životu shvatila kako je drkanje opasnije nego ne vađenje nježnika na vrijeme.
Dva dana prije kraja upisa za prijamni ispit pojavilo se 18 klonova mog Tukca.
Svi su prošli kroz moja vrata. Samo je Tukac pao. Kad sam mu rekla tko ga je sve tražio, pogledao je u ruke. Spoznavši istinu kako je bolje raditi preko student servisa nego «svirati kurcu». Pao je i još se nije oporavio.
U cijeloj priči, utjehu sam našla u komentaru Prije kako u svemu tomu ima ohrabrujuća stvar:
Niti jedno dijete od 18 godina neće potražiti ; Hebranga, Šeksa, Luku Bebića, Sanadera, Kunsta, Milanovića, Kajina, Linića.
Zamisli samo kako bi izgledali ti klonovi?!
Sabornici ionako ne drkaju. Oni nas jebu u glavu.

- 12:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.